Muziku i tekst potpisuje Dino Šaran. Za aranžman je bio zadužen Bojan Ahac, a za mix Alan Omerović.
Režiju spota potpisuje Admir Švrakić. Osim članova benda Letu štuke (Dino Šaran, Dejan Ostojić, Emir Jugo, Bojan Ahac i Amar Češljar) u spotu se pojavljuju Alisa Čajić Drmać, Vanesa Glođo, Arsen Lunel, Misad Ibišević, Mija Šego, Davor Golubović, Vanja Hadžić, Ivanka Pilipović, Albina i Davor Čubak.
“Sad je red na nju”, novi izvještaj Agencije UN-a za izbjeglice (UNHCR), ukazuje na činjenicu da će se samo polovina djevojčica srednjoškolskog uzrasta vjerovatno upisati u školu u odnosu na dječake istog doba, iako djevojčice i djevojke čine polovinu izbjegličke populacije školskog uzrasta.
Pristup obrazovanju je osnovno ljudsko pravo. Ipak, milionima žena i djevojaka među sve brojnijom izbjegličkom populacijom u svijetu, obrazovanje ostaje težnja, a ne stvarnost.
Širom svijeta, školska vrata se znatno teže otvaraju izbjegličkoj djeci nego njihovim vršnjacima iz domicilne populacije. Djevojčice – izbeglice još teže nalaze i zadržavaju mjesto u školskim klupama. Kako odrastaju one se sve više suočavaju s marginalizacijom, a rodni nesrazmjer u srednjim školama se širi.
“Vrijeme je da međunarodna zajednica prepozna nepravdu uskraćivanja obrazovanja za djevojke i žene izbjeglice”, rekao je Filippo Grandi, visoki komesar UN-a za izbjeglice. “Nalazi ovog izvještaja su globalni poziv za buđenje, i pozivam sve da se pridruže u našem zahtjevu: Sad je red na nju.”
Izvještaj UNHCR-a otkriva da društvene i kulturne norme često dovode do toga da dječaci imaju prioritet u odnosu na djevojčice kada je u pitanju školovanje. Loši školski objekti, nedostatak adekvatnih toaleta i sredstava za higijenu mogu otežati pristup školovanju djevojčicama izbjeglicama. Troškovi za udžbenike, uniforme i transport do škole mogu biti previsoki za izbjegličke porodice, što predstavlja dodatni izazov.
“Pronalaženje rješenja za izazove s kojima je suočavaju djevojčice izbjeglice u njihovoj namjeri da idu u školu, zahtijeva djelovanje u svim sferama- od nacionalnih ministarstava obrazovanja do institucija za obuku nastavnika, u zajednicama i učionicama”, dodao je Grandi. “Postoje ogromne barijere koje se trebaju prebroditi. Pozivamo sve zemlje da nam se pridruže u međunarodnom napor kako bismo preokrenuli ovaj trend.
Izvještaj UNHCR-a iznosi niz aktivnosti i politika koje su i efikasne i izvodljive kako bi se pomoglo djevojčicama izbjeglicama da steknu kvalitetno obrazovanje.
Ako osiguramo zaposlenje odraslima kako bi bili u mogućnosti izdržavati svoje porodice, vjerovatnije je da će dopustiti svojoj djeci da nastave školovanje.
Nijedna djevojčica ne bi trebala propustiti nastavu jer je put do škole predugačak ili suviše opasan. Djevojčice izbjeglice trebaju bolju zaštitu od uznemiravanja, seksualnog nasilja i kidnapovanja na putu ka školi.
Postoji i hitna potreba za zapošljavanjem i obukom više žena nastavnica iz izbjegličkih i primateljskih zajednica kako bi se osiguralo da promovišu najbolju praksu i štite djevojčice od ponašanja koje će ih odvratiti od odlaska u školu.
Izvještaj navodi da kvalitetno obrazovanje predstavlja vid zaštite djevojčica. Smanjuje mogućnost eksploatacije, seksualnog nasilja i rodnog nasilja, tinejdžerske trudnoće i problema maloljetničkih brakova. Pored toga, ukoliko bi sve žene stekle osnovno obrazovanje, opala bi stopa smrtnosti djece od dijareje, malarije i upale pluća.
Obrazovanje takođe osnažuje. Što više djevojčica stiče više stepene obrazovanja, to više razvijaju liderske veštine, preduzetništvo, samopouzdanje i otpornost.
Ove prednosti jasno ilustriraju primjeri pojedinaca iz izvještaja – od tinejdžerki iz Burundija i Ruande koje su postaje dobre prijatljice zajedno pohađajući Paysannat L školu nedaleko od izbjegličkog kampa Mahama, do učiteljice, pripadnice naroda Rohinja, koja provodi večeri podučavajućo brojne nove izbjeglica iz te zajednice koje bježe od nasilja u Mijanmaru.
“Ako nastavimo zanemarivati obrazovanje djece izbjeglica, očigledno je da će se posljedice osjećati generacijama”, rekao je Grandi. Vrijeme je da damo prioritet obrazovanju djevojčica izbjeglica.”
Samo 61 procenat djece izbjeglica ima pristup osnovnom obrazovanju, u poređenju s međunarodnim prosjekom od 91 procent. Na nivou srednjeg obrazovanja, 23% izbjeglica adolescenata pohađa školu, u poređenju s 84% na globalnom nivou.
Pravo Ljudski se vraća na put! Od marta do juna tim Pravo Ljudski će posjetiti Jajce, Čapljinu, Mostar, Trebinje, Doboj, Kiseljak, Banja Luku i Bihać.
Od 9. do 13. marta Pravo Ljudski će dio 12. izdanja PLJFF predstaviti građanima i građankama Jajca, kroz filmski program obogaćen edukativnim umjetničkim radionicama stripa, koje će biti otvorene za sve.
Filmski program predstaviti će 7 filmova, ukljućujući kako filmove svjetski poznatih i renomiranih reditelja i rediteljica, tako i uradke novih autora i autorica iz BiH.
Film njemačkog redatelja Alexandra Kleidera Berlinska buntovnička srednja škola će biti prikazan u petak, 9. marta sa početkom u 19h u Velikoj sali Općine Jajce. Njemačka najčudnovatija srednja škola nema direktora, hijerarhije ni pritiska. Ovu berlinsku školu u potpunosti vode njeni učenici bez bilo kakvog vanjskog finansiranja. Odrasli đaci plaćaju svojim nastavnicima i sami odlučuju šta žele učiti.
Film bugarskog redatelja Tonislava Hristova Dobri poštar biti će prikazan u subotu, 10. marta u 19h.Tokom kandidature za gradonačelnika mjestašca na turskoj granici, bugarski poštar će shvatiti da, iako dobre namjere nisu dovoljne, i najmanje djelo je važno.
U nedjelju, sa početkom u 19h bit će prikazani filmovi nastali u okviru Škole kreativnog dokumentarnog filma Oslikavanje humanosti, koju je Pravo Ljudski organizovao u partnerstvu sa Međunarodnim komitetom Crvenog krsta.
Svi zainteresirani građani i građanke Jajca svih uzrasta pozvani su da učestvuju na radionici stripa Hoćeš strip? u nedjelju, 11. marta, u 15h sati, koju će voditi učesnici/ce projekta Hoćeš kod mene?, a održati će se u sali Frame Jajce. Radovi nastali na radionici stripa u okviru projekta Hoćeš kod mene? biti će izloženi 13.marta, od 10h do 13h u Srednjoj strukovnoj školi Jajce.
Lokalni partneri programa su Općina Jajce, Frama Jajce te Srednja strukovna škola Jajce.
Ulaz na sve događaje Pravo Ljudski putuje… u Jajce je slobodan.
Pravo Ljudski putuje… je inicijativa decentralizacije programa Pravo Ljudski Film Festivala, podržana od NED (Nacionalna fondacija za demokratiju iz Washingtona, DC), Fondacije Konrad Adenauer Predstavništvo u BiH i Međunarodnog komiteta Crvenog krsta.
Hoćeš kod mene? je umjetnički laboratorij filma i stripa koji uključuje 20 mladih kreativnih ljudi iz Doboja, Čapljine, Jajca i Kiseljaka koji će tokom jednogodišnjeg učešća raditi sa filmskim i strip umjetnicima, razmjenjivati iskustva i zajedno učiti i družiti se. Tokom radionica u spomenutim gradovima, učesnici/ice će biti smješteni kod svojih vršnjaka/inja, te će i ugostiti drugog/u učesnika/icu kod sebe tokom radionica u svom gradu. Projekat Hoćeš kod mene? Podržan je od Američke ambasade u Sarajevu.
Kruščica je selo kraj Viteza kroz koje protiče istoimena rijeka. Ova rijeka je mještanima i mještankama od iznimnog značaja: ne samo da je omiljeno ljetno okupljalište, već je se tu nalaze i izvori za vodosnabdijevanje Viteza i Zenice.
U prostornom planu opštine Vitez za period 2005. – 2025. ovo područje je predviđeno za zaštitu u kategoriji zaštićenog krajolika/parka prirode. U avgustu 2017., ohrabren iznenadnim promjenama u prostornom planu, u Kruščicu je stigao privatni izvođač da započne izgradnju hidroelektrane. Mještanke i mještani Kruščice ovo nisu mogli dozvoliti. Njima je u interesu da nastave dugu tradiciju održavanja rekreativnog turizma na rijeci, ali prema modelu održivosti i odgovornog korištenja resursa.
Jedna grupa hrabrih žena iz Kruščice odlučila se na višemjesečnu stražu kako bi odbranile svoju rijeku od bagera, policije, privatnika i drugih koji su dolazili da ih zastrašuju, tuku, vuku, i nagovaraju da od svoje borbe odustanu. One su izgradile malo sklonište na svojoj rijeci i još uvijek budno čuvaju Kruščicu. Tamo će, kao i svaki drugi dan, biti i za Međunarodni dan žena.
Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA pokrenulo je kampanju za solidarnost za ženama Kruščice. Kroz kampanju na indiegogo.com se skupljaju sredstava da se pomogne ovim ženama koje već mjesecima čuvaju svoju rijeku od izgradnej hidroelektrane.
CRVENA je proteklih godina svaki Međunarodni dan žena, koji je ujedno i njihov rođendan, organizovala dešavanja pod krilaticom “Šta je nama naša borba dala?”
Kažu da ove godine ustaju protiv nejednakosti, diskriminacije, protiv uništenja zajedničkih dobara, pridružuju se ženama Kruščice koje mjesecima predano štite svoju rijeku i ustrajavaju u borbi protiv njenog uništenja.
“Svake godine smo podsjećale na osmomartovske vrijednosti i ustajale protiv svih oblika diskriminacije, protiv nasilja i ugnjetavanja, ali i protiv iskorištavanja i zloupotrebe zajedničkih dobara. Ove smo godine odlučile da pokrenemo Fond solidarnosti za žene Kruščice kako bi pomogle u sudskoj borbi koju vode”, kažu za BUKU iz Crvene.
Dodaju da postoji nekoliko načina na koje možete pomoći od donacija sredstava do podrške na terenu. Evo kako:
Priloge za pokrivanje sudskih troškova možete uplatiti u Fond za Kruščicu, preko linka.
Crvene kažu da čuvaricama Kruščice trenutno niko ne pruža adekvatnu pravnu pomoć. One su se samoorganizovale i postale aktivne u svojoj Mjesnoj zajednici i sve to bez prethodnog političkog iskustva i angažmana.
“Bore se svim sredstvima koja imaju, ali se i boje vrlo moguće pravne sabotaže. Zbog toga smo u potrazi za pravnikom ili pravnicom koji/a bi rado uzelo/la ovaj slučaj u razmatranje. Ako nudite pravnu pomoć, javite se na mail za.kruscicu@gmail.com . Možete pomoći i tako što ćete njihovu priču podijeliti, pridružiti se njihovoj borbi, glasno ustati protiv uništavanja naših rijeka, stati na stražu rame uz rame sa hrabrim ženama Kruščice ili podržati na drugi način koji smatrate prikladnim”, kažu Crvene koje Osmog marta putujemo u posjetu čuvaricama Kruščice.
Tada će im uručiti sva sredstva skupljena u Fond solidarnosti i sa njima čuvati našu Kruščicu.
Crvene dodaju da je borba žena Kruščice naša borba, njihova rijeka je i naša rijeka.
“Odgovornost za zajednička dobra, pitku vodu ili čist zrak imamo svi, a mi feministkinje tu odgovornost pretvaramo u akciju i solidarno djelujemo. Osnovni cilj ove kampanje je kreirati Fond solidarnosti za Kruščicu i obezbijediti adekvatnu pravnu pomoć. Dugoročni cilj je očuvanje rijeke Kruščice i solidarnost sa ženama koje su samoinicijativno odlučile ustati protiv uništenja prirodnih dobara”, pojašnjavaju.
Crvene kažu da je način na koji se institucije odnose prema vodi kao zajedničkom dobru u Bosni i Hercegovini jskandalozan.
“Od Sarajeva, preko Kruščice, pa sve do pritoka rijeke Dunav, naše su rijeke ponižene, iskorištene, zatrovane i uništene. Nešto slično dešava se i u odnosu institucija prema građanima i građankama ove zemlje. Žene Kruščice su žene BIH. Naše svakodnevnice, problemi, porodice, kuće, poslovi, nadanja, želje i promišljanja možda nisu ista, ali su jednako teška i zahtjevna. Ove žene su čuvarice ili riječne vile koje svoju poveznicu sa zemljom i vodom ne žele predati u ruke onima koji sistemski uništavaju Bosnu i Hercegovinu već decenijama. Njihova borba je politička borba, koju trebamo podržati i koju trebamo slaviti”, kažu Crvene.
Kada je u pitanju aktivizam žena Kruščice Crvene kažu da je najvažnije razumjeti svoju ulogu u neposrednoj okolini, i uvijek iznova promišljati svoj lokalni kontekst.
“Važno je i prepoznati istomišljenice i istomišljenike te svakodnevno graditi čvrste veze bazirane na solidarnosti. Svi mi imamo snage izboriti se za bolju budućnost, ali nam nedostaje trunka hrabrosti. Tu nas lekciju Kruščica definitivno može naučiti”, ističu Crvene.
Fondacija CURE organizuje aktivističku šetnju/marš povodom 8.marta – međunarodnog dana žena zajedno sa svim zainteresiranim individuama, organizacijama i formalnim/neformalnim grupama, te sa članovima/cama Ženske mreže BiH koji/e žele da sa svojim prisustvom skrenu pažnju na nevidljivost problema sa kojima se suočavaju žene u Bosni i Hercegovini.
Početak marša planiran je u četvrtak, 08.03.2018. godine, sa okupljanjem u 13:00h
ispred Parlamentarne skupštine BiH i kretat će se rutom kroz ulicu Maršala Tita do
Trg-a djece Sarajeva- BBI, gdje će se marš završiti.
Historija 8. marta i njena pokretačka energija je u revoluciji, nastala zbog surove realnosti koja je natjerala žene radnice tekstilne industrije da protestvuju zbog neljudskih uslova rada i niskih primanja i to 8. marta davne 1857. godine u Njujorku. Na talasu industrijskog kapitalizma je kreiran režim koji svima otežava život – a u kombinaciji s patrijarhatom – ne i za isti novac. Historija ostvarivanja ženskih prava je turbulentna, žene širom svijeta koje se i izbore za određena prava, vrlo brzo gube ta ista ili neka druga prava.
U BiH žene su prošle jako sličnu historiju, da bismo došle do 2018. godine, godine kada retradicionalizacija, fašizam, nacionalizam i patrijarhat osvaja teritorije BiH. Retoriku vode lideri, a glavno sredstvo mjerenja radikalizma ideologije koju zastupa jeste u količini ograničavanja sloboda i prava žena.
Nažalost, nakon jake uloge koje su žene u BiH imale kroz historiju, u 2018. godini mnoge od nas su na samim marginama društva, ne odlučujemo o važnim ekonomskim i političkim pitanjima, ne sudjelujemo u važnim odlukama o sadašnjosti i budućnosti naše zemlje, ne pregovaramo o ustavnim promjenama ili reformskoj agendi, nema nas ni u Predsjedništvu BiH, stopa nezaposlenosti žena je alarmantno visoka, marginalizovane žene su višestruko diskriminisane.
Smatramo da ignorisanje vladajućih struktura ne smije biti naša svakodnevnica, zato ćemo mi marširati! Dobrodošli/e ste da se priključite sa svojim porukama na Osmomartovskom maršu, koje vi smatrate bitnim kako biste učinili/e da NITI JEDNA ŽENA NE BUDE NEVIDLJIVA!
Koalicija za Sanu povodom puštanja u rad hidroelektrane Medna ukazuje na to da je došao početak kraja jedne od najpitkijih i najčišćih rijeka naše zemlje, jedne rijeke čije ime znači zdravlje.
„Simbolično smo prije najavljenog puštanja u rad hidroelektrane Medna obilježili početak uništenja rijeke Sane. Želimo da razotkrijemo laži i obećanja, ova hidroelektrana neće donijeti nikakvo dobro. Protiv hidroelektrane Medna smo se sa lokalnom zajednicom od početka oštro borili, međutim, interes investitora je bio veći“, poručila je Nataša Crnković iz Centra za životnu sredinu.
Uništavanjem rijeke Sane se povlači niz neodgovornosti sa ekološkog, ekonomskog, pravnog i moralnog aspekta. Nadležni organi su, uprkos argumentima i činjenicama koje su lokalno stanovništvo i Koalicija za Sanu iznosili, odobrili izgradnju hidroelektrane Medna.
Goran Krivić, koordinator Koalicije za Sanu dodaje: „Odobravanje subvencija austrijsko-njemačkoj firmi Kelag, ili tačnije, davanje novca građana naše zemlje, smatramo kao pljačku sopstvenog naroda. Dokazanom Ekonomskom studijom država gubi od više od 1 000 000 KM. Svakako, gubimo i mnogo više, prirodu i zdravlje ljudi“.
Obećanje da će Medna obezbijediti nova radna mjesta nestaju isto kao što će i Sana da nestaje u cijevima. To obećanje je laž i obmana investitora koji se kriju iza najava privrednog napretka naše zemlje. Uništavanje rijeke Sane neće proći neopaženo, jer Koalicija za Sanu planira da vrši monitoring rada ove hidroelektrane i njen uticaj na životnu sredinu, ali i da pokrene ponovo proceduru za zaštitu izvorišta Sane.
Koaliciju za Sanu sačinjavaju 23 udruženja iz osam gradova u slivu ove rijeke koji godinama ukazuje na nepravilnosti pri planiranju i izgradnji hidroelektrane Medna na rijeci Sani.
Obavještavamo vas da Udruženje umjetnika Planet Poezija promovira drugu zbirku poezije autorice Tamare Čapelj pod nazivom ŽEljezNA. Promocija će se održati u Sarajevu, ul. Mehmeda Spahe br. 20/II, u restoranu AKCUS Seljo – Cinemas Sloga u ponedjeljak, 12. marta 2018. godine, s početkom u 20.02 sati. U multimedijalnom programu i prezentaciji poezije učestvuju Aida Šarac, Nejla Bihorac, Snježana Piljagić i Haris Čapelj, te Rasim Pršte, recenzent, i Šefik Daupović Fiko, urednik knjige. Moderator programa je Dino Porović Pora.
Tamara Čapelj po zanimanju je profesorica južnoslavenskih književnosti i južnoslavenskih jezika. Objavila je do sada knjigu poezije Venerina orbita (2015.), te zbirku pripovjedaka Nevidljivi tragovi (2017.), a koautorica je stručne knjige iz oblasti lingvistike Priručnik pojmova i izraza najčešće korištenih u jeziku pravnih propisa institucija BiH (2013.). Suautorica je i izvođač muzičko-poetskog performansa Lica iz svemira iz kategorije poetskog teatra, te koscenaristica dva dječja festivala Lino fest u Sarajevu.
Barbara Sax, jedan od recenzenata Tamarine zbirke poezije, između ostalog je napisala: “ŽEljezNA je programatski naslov druge knjige poezije Tamare Čapelj, nakon njezinog prvijenca Venerina orbita (2015.). Tematski, autorica nastavlja razmišljati o životnim iskustvima, prvenstveno ženskim, u urbanom okruženju, između koordinata individualne sudbine i nezaustavljivog tijeka vremena. Pjesme zaokružuju činjenicu da žena treba prihvatiti život onakav kakav jest, a ujedno mora nastojati da samu sebe pronalazi, uz to ostati vjerna sebi i svojim vrijednostima, bez obzira na brda i doline životnog putovanja. Ovim pjesmama, bez dvojbe, progovara zrela žena iz vlastitog iskustva. Ona riječima crta originalne slike, no zna biti i lakonska, direktna, realistična. Najjača je kad uspije individualnom doživljaju dati univerzalno značenje. Ova posebna vrijednost Tamaranih pjesama čini ih dragocjenim štivom i za čitateljice i za čitatelje.”
Rasim Pršte u svom prikazu je istakao: “Tamarine knjige, ili poslije njene lirske retoričnosti, sada već prepoznatljive, gotovo da sam prestao osjećati potrebu za dodatnom elaboracijom. Bio sam naprosto prepušten refleksnom ili pukom uživanju u tzv. prvom čitanju i prvim najsvežijim dojmovima, kojima inače i bez izuzetka dajem prednost u odnosu na sve teorije književne kritike i njenog sugeriranja naspram književne prakse ili spram određenog književnog djela. U tom i takvom kontekstu autorica i ovom knjigom svjedoči da se nikada ne oglašava kako bi nahranila vlastiti ego, nego tek onda kada u neposrednom i širem okruženju osjeti nesvjesni zamah krila, kad se po njenom istančanom nervu prelije zelena svjetlost i kad se ona krila na rubovima stvaralačkog zrenja počnu preobražavati u stranice, a potom ili na koncu u korice knjiga.”
Udruženje za afirmaciju kulture i umjetnosti Zvono sa zadovoljstvom vas poziva na otvaranje izložbe fotografija pod nazivom „Dodir“ autora Gorana Kukića.
Izložba će biti otvorena u srijedu, 7. marta u 21:00 u galeriji Zvono (Obala Maka Dizdara 10) a istog dana u 13:00 za predstavnike/ce medija ćemo organizovati razgovor sa autorom.
Baveći se temom otuđenja i našom posvećenosti uređajima za savremenu komunikaciju, fotograf Goran Kukić preispituje transformaciju dodira u sve prisutno touch vezano za mobilne komunikacije i donosi nam seriju fotografija aktova u zagljaju. Isprepletena tijela na njegovim fotografijama stvaraju kontrapunkt bestjelesnoj i bezdodirnoj realnosti i podsjećaju da bez dodira ne bi bilo ni nas, te da ćemo u savremenoj reduciranoj nježnosti ostajati bez dijela sebe i svjesno učestvovati u kreiranju robotizirane stvarnosti.
Umjesto dodira, pristali smo na touch. Što bolji touchscreen naš je imperativ. Tastature, čiji je zvuk djelimično oponašao pisaće mašine i uticao na dinamiku misli tokom pisanja, zamijenilo je bešumno tipkanje po zaslonu. Emoticons je postao zamjena za riječ, a naša ljubav uskoro će trajati koliko i vrijeme potrebno da se utipkaju dva simbola koja uz enter tvore srce. Što su nam zasloni osjetljiviji na dodir, na njega postajemo u realnosti imuniji. Početak ovog stoljeća donio nam je povratak učenju elementarnog. Nakon što smo „pokvarili“ vlastiti život, počeli su nas učiti kako da ga popravimo. Kreirali smo i nova zanimanja, poput trenera životnih vještina. Polako odlazimo i korak dalje, radionice učenja zagrljaja i dodira postaju posjećenije od dodatnih časova matematike i hemije.
Sve je to jasno Goranu Kukiću, koji izvrsno spaja vrhunsko fotografsko umijeće i angažovani pristup društvenoj realnosti. Kroz ogoljena tijela u čvrstom isprepletenom zagrljaju, vraća nas samima sebi ili barem motiviše da zastanemo, pogledamo i zapitamo se koliko nježnosti imamo u sebi, koliko smo spremni da je pružimo, koliko je za sebe tražimo i koliko smo spremni da je prihvatimo.
Kukićeve fotografije postavljene u galeriji „Zvono“ vraćaju nas izvoru i suštini. Ljubavi i ljepoti. Onom zaboravljenom koje se valjda još uvijek nalazi u nama i podsjeća na važnost dodira. Od kog sve počinje. I kad se upoznajemo putem uređaja za savremeno komuniciranje, prilikom „stvarnog“ susreta komunikaciju započinjemo rukovanjem. Kasnije se naše čaše dodirnu. U ovom slučaju ih trebamo podići visoko i nazdraviti umjetničkoj potrebi za podsjećanjem na suštinske vrijednosti.
O autoru:
Goran Kukić je rođen 1956. godine u Sarajevu, gde je i diplomirao na Ekonomskom fakultetu. Godine 1980. postaje član Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Bosne i Hercegovine (ULUPUBIH). Sa 28 godina dobija status slobodnog umetnika. Godine 1992. preselio se u Beograd i iste godine postaje član Udruženje likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije (ULUPUDS). Iza sebe ima niz samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu i te je izlagao na većini grupnih izložbi ULUPUBIH-a i ULUPUDS-a. Kao član putujuće izložbe “Putovanja 3 objektiva” zajedno sa kolegama Tomislavom Peternekom i Igorom Mandićem izlagao u 16 gradova Srbije.
Značajnije nagrade:
1985. Krakow, Poljska, Zlatna medalja za kolor fotografiju
2003.Sarajevo, Aprilski salon ULUPUBIH-a, nagrada za nove medije
U Geteborgu se 3 i 4 marta ove godine odrzao prvi Sajam bosanskohercegovačke knjige u Litteraturhuset u Geteborgu
Cilj Sajma je da podigne čitalačku kulturu i ukaže na značaj maternjeg jezika kao i da zainteresira više bosanaca i hercegovaca za čitanje na maternjem jeziku i razvije ljubav prema knjizi.
Na sajam se prijavilo više od 30 tak pisaca bosanskohercegovačkog porijekla koji žive i pišu u Skandinaviji. Tema sajma je Dijete i knjiga. Sam program oba dana je bio podijeljen na dva dijela jedan za dječije pisce a drugi pisci za odrasle. Prvog dana sajma je organizirana i panel debata na temu Jezik i književnost u dijaspori i dijaspora u književnosti. Takođe su osim prezentacija knjiga predstavljeni i interesantni projekti. Posjetioci sajma su imali priliku da se sretnu sa 30-tak naših pisaca koji žive i djeluju u Švedskoj i Danskoj i da s njima razgovaraju kao i da prisustvuju njihovom
predstavljanju. Od izdavačkih kuća su se predstavila izdanja Bosanke riječi, UNE, Daorsona, Suheila Publishing, Rabic i Drina. Na sajmu se takođe predstavila i Humanitarna organizacija Våra Barn sa svojim volonterima.
Organizator manifestacije su izdavačka kuca Una zajedno sa Bosanskohercegovačkim savezom žena u Švedskoj, Gbg radio, Forum integracijskih inicijativa u saradnji sa Trezvenjački savez Švedske NBV.
Udruženje „Život sa Down sindromom FBiH“, u saradnji sa Ministarstvom kulture i sporta KS i JU Pozorištem mladih, upriličit će potpisivanje Memoranduma o saradnji na projektu „Kultura pripada i meni“ u zgradi Vlade Kantona Sarajevo, 07.03.2018 godine u 11sati. Nakon potpisivanja Memoranduma, potpisnici će se obratiti medijima. Potpisnici projekta su ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo Mirvad Kurić, predsjednica Udruženja Sevdija Kujović i Dr. Lejla Panjeta, direktorica Pozorišta mladih Sarajevo.
Projekat podržava Vlada Švicarske, a provodi Udruženje “Život sa Down sindromom FBiH”.
Ostvarivanjem saradnje na projektu „Kultura pripada i meni“, potpisnici će uložiti napor da se Pozorište mladih učini pristupačnim za sve osobe s invaliditetom.
Pristupačnost Pozorišta mladih Sarajevo, za osobe s invaliditetom, osigurati će se kroz arhitektonsku, informacijsku, komunikacijsku i svaku drugu razumnu prilagodbu, uz aktivno učešće osoba s invaliditetom. Paralelno sa prilagodbom Pozorišta mladih, pripremit će se i inkluzivna predstava u režiji glumice Alene Džebo. Pored navedenog, projektom „Kultura pripada i meni“ je planirana promocija prava osoba s invaliditetom kao i edukacija uposlenika Pozorišta mladih, što će imati direktan uticaj na povećanje svijesti šire javnosti o mogućnostima osoba s invaliditetom.
Konačno, projekat „Kultura pripada i meni“ pokreće jedan novi proces promjene politika u oblasti kulture spram osoba s invaliditetom.
Projekat podupire implementaciju Strategije za unaprijeđenje prava i položaja osoba s invaliditetom u Federaciji BiH 2016-2021.
Terminologija
“Komunikacija” obuhvaća jezike, prikazivanje teksta, Brailleovo pismo, taktilnu komunikaciju, krupnu štampu, pristupačne multimedijalne sadržaje, pisani oblik, zvučne zapise, obični jezik, lične čitače, augmentativne i alternativne načine, sredstva i oblike komunikacije, uključujući pristupačne informacijske i komunikacijske tehnologije“.
“Razumna prilagodba” znači potrebne i odgovarajuće izmjene i prilagodbe koje ne nameću nerazmjeran ili neprimjeren teret, potrebne u konkretnom slučaju, kako bi se osiguralo da osobe s invaliditetom ravnopravno s drugim osobama uživaju i koriste sva ljudska prava i osnovne slobode“.
“Univerzalni dizajn” znači oblikovanje proizvoda, okruženja, programa i usluga tako da ih u najvećoj mogućoj mjeri mogu koristiti sve osobe, bez potrebe prilagođavanja ili posebnog oblikovanja. “Univerzalni dizajn” ne isključuje, kada je to potrebno, pomoćne naprave za određene grupe osoba s invaliditetom“.
