Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine – 37 pogleda na Ramu

30. 4-13. 5. 2026.

Susret s umjetnikom: 7. maja u 18 časova, ulaz besplatan

Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine

U Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine je od 30. aprila otvorena izložba “37 pogleda na Ramu” savremenog bosanskohercegovačkog umjetnika Amera Kobašlije. Izložba predstavlja ciklus slika nastalih tokom 2024. i 2025. godine, inspirisanih krajolikom Ramskog jezera i njegovim prirodnim i historijskim slojevima.

Serija “37 pogleda na Ramu” oblikovana je kao slikarsko istraživanje prostora koji istovremeno djeluje stvarno i izmješteno, poznato i teško dohvatljivo. Kroz motive vode koja se povlači i ponovo vraća, umjetnik otvara prostor za promišljanje o vremenu, sjećanju i tragovima prošlosti koji ostaju skriveni ispod površine. Ovaj ciklus može se čitati i kao lično, ali i kolektivno putovanje – prepoznavanje vlastite historije u pejzažu koji istovremeno pripada svima i nikome.

O ovom ciklusu piše i Miljenko Jergović: „Kako je Amer Kobašlija na kraju stigao u Ramu? Odgovor na to pitanje je vjerojatno banalan. Svi mi stižemo negdje gdje se zapravo nismo zaputili i onda tu počinjemo raditi nešto, ili stvarati nešto, što nismo planirali. Bivamo određeni mjestom i vlastitim odrazom u njemu. Tako je Amer počeo crtati i slikati Ramu. Pred sobom je zatekao impresivan predio. U kojem ima nečega od onih poopćenih i bajkovitih Kunisadinih predjela. Zatekao je onu duboku i tamnu Andrićevu Bosnu, kakvu, kao ni ja uostalom, prije onih naših ratova i njezina Sudnjeg časa, nikada nije gledao. Istovremeno, on nije vidio, niti ga je zanimalo da gleda, zemljopisni kič iz turističkih fotomonografija, kakav će u Rami vidjeti svaki loš umjetnik, naročito fotograf, pa će zatražiti da mu sklone tu automobilsku gumu s očiju. Amer je u Rami vidio ne samo svijet u kojem se i sam mogao prepoznati, nego je možda gledao i u metaforu svoga života. I mnogih naših života! Ili to ja samo tako zamišljam?“

Kako ističe historičar umjetnosti Feđa Gavrilović, u radu Amera Kobašlije Ramsko jezero postaje prostor susreta suprotnosti – između stvarnog i imaginarnog, osobnog i univerzalnog, prirode i kulture – prostor u kojem slikar traži i pronalazi cjelinu.

Sam umjetnik opisuje ovaj ciklus kao vizualnu kroniku krajolika i iskustva: kroz slojeve vode i tragove koji ostaju nakon njenog povlačenja, slike postaju prostor u kojem se prepliću lična sjećanja i historija prostora. Za Kobašliju, slikarstvo nije tek prikaz trenutka, već način da se iskustvo sačuva i prenese – kao trag o nečemu što je bilo i što i dalje traje.

Amer Kobašlija rođen je u Banjoj Luci, a nakon rata seli u Sjedinjene Američke Države, gdje gradi međunarodnu umjetničku karijeru. Diplomirao je na Ringling College of Art na Floridi, a magistrirao na Montclair State University u New Jerseyju. Danas djeluje kao profesor slikarstva na University of Central Florida, Danas živi i stvara između Floride i Japana, odakle potiče njegova supruga.

Izložba u Sarajevu dio je šireg projekta koji će nakon toga biti predstavljen i u Gradskoj galeriji u Ljubuškom. Projekat je realiziran uz podršku zajednice u Rami, čiji su predstavnici prepoznali njegovu umjetničku i kulturnu vrijednost, ali i potencijal da doprinese povezivanju ljudi kroz zajednički prostor i naslijeđe.


Biografija

Rođen u Banjoj Luci, Amer Kobašlija je 1993. godine ratom razorenu domovinu zamijenio izbjegličkim kampom u Nürnbergu u Njemačkoj. Tokom boravka u Njemačkoj, kao gostujući student, pohađao je Akademiju likovnih umjetnosti u Düsseldorfu. Godine 1997. Kobašlija emigrira u Sjedinjene Američke Države, gdje diplomira slikarstvo i grafiku na Ringling College of Art and Design, te završava postdiplomske studije na Državnom univerzitetu Montclair u New Jerseyju 2005. godine. Danas živi i stvara između Floride i Japana, odakle potiče njegova supruga. Redovni je profesor umjetnosti na Univerzitetu Centralne Floride u Orlandu.

Dobitnik je nekih od najprestižnijih međunarodnih nagrada za slikarstvo, uključujući Joan Mitchell Foundation Grant, Pollock-Krasner Award, kao i Guggenheim Fellowship. Imao je brojne samostalne izložbe u New Yorku, Los Angelesu, San Franciscu, New Orleansu, Orlandu, Naplesu, Zagrebu, Sarajevu, Beogradu, Parizu i Švicarskoj. Od 2006. godine imao je devet samostalnih izložbi u renomiranoj George Adams Gallery u New Yorku, uključujući i retrospektivnu putujuću izložbu 2015–2016. godine Amer Kobašlija: Places, Spaces. Uz ovu izložbu objavljena je opsežna monografija o njegovom radu. Godine 2025. u Bosni i Hercegovini održana je putujuća izložba Amer Kobašlija: Slike, praćena dvojezičnom monografijom, čime je umjetnik prvi put izlagao u zemlji u kojoj je rođen.

Njegovi radovi nalaze se u zbirkama Američke vlade u okviru programa Art in Embassies, Generalnog konzulata Japana u New Yorku, Musée de Sasset, Hunter Museum of American Art, Greenville County Museum of Art, G.U.C. Collection, Middlebury Museum of Art, Ogden Museum of Southern Art, Rollins Museum of Art, Stadt Sammlung Brig, Staten Island Museum, The Flag Art Foundation i TOA Tokyo, između ostalih. Kobašlijine izložbe su recenzirane u brojnim publikacijama, uključujući The New York TimesArt in AmericaArtNewsArt & AntiquesThe Village VoiceTime Out New YorkNew York MagazineThe New York SunThe San Francisco ChronicleThe Florida Times-UnionKunstbulletin i The Japan Times.

Odlomak: „Theo iz Goldena“, Allen Levi

S engleskog preveo Danko Ješić.

Prvog dana u Goldenu Theo se probudio rano, razmaknuo zavjese u svojoj hotelskoj sobi i pogledao preko južnjačke zore. Stigao je prethodnog popodneva iz svog doma u New Yorku, gdje je zima, uz medijskih natpisa vrijednu zakašnjelu mješavinu snijega i leda, bila u punom zamahu. Let do Atlante (privatnim avionom) i vožnja dalje na jug do Goldena (u lincoln limuzini s vozačem) odvela ga je u svijet toplote, rascvjetan u bezbroj nijansi zelene, žute, svijetloljubičaste i ružičaste.

Sad, dok se budi iz nemirnog sna, stoji nekoliko centimetara od prozora i diše duboko, kao da bi nekako mogao udahnuti jutarnju svježinu kroz prozorska okna. Gledao je s divljenjem u prve tragove proljeća.

Oči su mu krenule na zapad prema širokom, vijugavom koritu rijeke Oxbow. Pojas magle lebdio je iznad vode.

S trećeg sprata i kroz mutno svjetlo prije svitanja, Theo je prepoznao mnoga obilježja koja je proučavao, pripremajući se za ovo putovanje: kaldrmisane ulice, željezaru, stara skladišta pamuka, hrastove zasađene prije Građanskog rata.

Ali treći sprat nije bio nipošto dovoljno blizu za nekog njegove ljubopitljivosti. Obukao se udobno, pogledao se u ogledalu, ispravio okovratnik i šal, i ugasio svjetlo. Okačio je natpis NE OMETAJ na kvaku vrata i krenuo stepenicama prema predvorju hotela. Pozdravio je šeširom recepcionara i izašao na svježe jutro, jedva čekajući da hoda ulicama prije nego što postanu prepune pješaka i automobila.

Osim jednog kafića i malog restorana, prodavnice u ulici Broadway bile su zatvorene. Theo je imao pločnik gotovo sasvim za sebe kad je počeo šetati.

Nije imao na umu nikakvo posebno odredište niti cilj. Kad god bi vidio neki predmet ili prizor koji ga je zanimao – a bilo ga je vrlo lako zainteresovati – zastao bi i zadržao se tu dok ne zadovolji radoznalost.

Zanimali su ga, naprimjer, željezni ukrasi na fasadi jedne zgrade na uglu. Ko ih je napravio? Kad? Kako?

Zanimao ga je i raspored cigli stare, ali dobro očuvane zgrade u kojoj se sad nalazila prijemna služba nekog fakulteta.

Zanimala ga je ploča koja je pripovijedala priču o razdjelnici, zvanoj Promenada, koja je prolazila kroz sredinu Broadwaya. (Gdje god da je živio ili putovao, Theo je imao običaj čitati historijska obilježja, nešto što je mogao prilično dobro raditi na pet jezika.)

Zanimala ga je jedna skulptura, modernistička, ali stara, blizu ulaza u višu medicinsku školu.

Posebno ga je zanimala jedna ptičica koja je stajala na klupi pored trotoara i preklinjala za mrvice.

Theo se zaustavio, malo se savio u struku, s rukama iza leđa, i šapnuo tom molećivom stvorenju. „Žao mi je, dragi druže, ali nemam ništa da ti dam jutros. Možda sutra? I prekini se žaliti. Budi sretan što nisi danas u New Yorku.“

Podigao je praznu pivsku bocu i ubacio je u obližnju kantu za smeće.

U jednom trenutku, izvadio je iz džepa malo povećalo, lupu, da bi proučio ljubičasti cvijet azaleje.

I tako dalje.

Te česte zanimljive pojave usporile su Theov hod u potpunosti. Kad je prošao svega dvije ulice, jutarnji saobraćaj se neprekinuto odvijao, a pločnici su se počeli puniti studentima i ljudima koji idu na posao, a mjesta za parking na obje strane Promenade, koja su ranije bila prazna, bila su gotovo puna.

Ali nije bilo razloga za brigu.

Tog dana, i u bliskoj budućnosti, Theo nije imao rokove, sastanke, obaveze. Imao je slobodu uživati u bezbrižnosti neograničene prilagodljivosti i potpune anonimnosti. Bio je običan turist.

Nije poznavao nikoga u tom gradu.

Pa… možda jednu osobu.

Još nije bio siguran koliko će dugo biti tu – sedmicama, mjesecima, duže? – ali vrlo brzo mu se svidio ugođaj njegovog novog privremenog doma.

Prvi dojam: vrlo ugodno mjesto za boravak, i prikladno nazvano.

Golden.

https://buybook.ba

Regionalna nagrada „Jelena Šantić“

Nagrada Fondacije Jelena Šantić „Za hrabre iskorake“ ustanovljena je sa ciljem da promoviše inicijative koje kroz umetnost, aktivizam i javno delovanje doprinose miru, toleranciji, razumevanju i solidarnosti. Nagrada spaja profesionalne i etičke vrednosti koje je Jelena Šantić zastupala i dodeljuje se svake druge godine u znak sećanja na njen rad i nasleđe.

Ove godine, Fondacija Jelena Šantić raspisuje konkurs za dodelu nagrade za najbolje inicijative iz Srbije i Bosne i Hercegovine, sa posebnim fokusom na omladinske i aktivističke prakse koje koriste i digitalne pristupe u radu na temama tranzicione pravde, pomirenja i mirovnog aktivizma.

Nagrada je namenjena inicijativama koje su u periodu 2024–2025. godine kroz svoje delovanje doprinele unapređenju ljudskih prava, suočavanju sa prošlošću, izgradnji mira i jačanju regionalne saradnje.

Pod inicijativama se podrazumevaju projekti, istraživanja, kampanje, festivali, umetnički i edukativni programi, javni događaji, kao i digitalne i hibridne aktivnosti koje doprinose koje doprinose društvenom dijalogu i promenama u kontekstu izgradnje mira i tranzicione pravde“

Ko može da se prijavi?

Na konkurs se mogu prijaviti organizacije civilnog društva (udruženja, fondacije, zadužbine), kao i neformalne grupe iz Srbije i Bosne i Hercegovine koje su u navedenom periodu osmislile i realizovale inicijative od javnog značaja.

Kriterijumi za dodelu nagrade

Regionalna nagrada „Jelena Šantić – Hrabri iskoraci“ dodeljuje se na osnovu:

  • relevantnosti, inovativnosti i tematskog značaja inicijative;
  • realizacije aktivnosti u periodu 2024–2025. godine;
  • korišćenja digitalnih alata i platformi za angažovanje šire zajednice;
  • vidljivog doprinosa unapređenju ljudskih prava, suočavanju sa prošlošću, izgradnji mira kroz jačanje dijaloga, međusobnog razumevanja i regionalne saradnje

Prijava i selekcija

Nominacije za Regionalnu nagradu podnose se putem online prijavnog formulara do 19. maja 2026:

link za prijavu.

Dodatna dokumentacija može se dostaviti najkasnije do 21. maja 2026. godine na adresu:

konkurs@fjs.org.rs

sa naznakom: Regionalna nagrada Jelena Šantić – Za hrabre iskorake

O dobitnicima nagrade odlučuje nezavisni žiri sastavljen od predstavnika i predstavnica akademske zajednice, civilnog društva, umetničke scene i aktivističkih krugova iz Srbije i Bosne i Hercegovine, čime se obezbeđuju kredibilitet, transparentnost i nepristrasnost procesa.

Regionalnu nagradu „Jelena Šantić – Za hrabre iskorake“ organizuju Fondacija Jelena Šantić i Fondacija Cure iz Sarajeva u okviru projekta „Aktivističko nasleđe – digitalni glasovi mladih za pravdu i sećanje u Srbiji i Bosni i Hercegovini“.

Ovu aktivnost finansira Evropska unija (EU). Stavovi izneti u ovom pozivu su odgovornost Fondacije Jelena Šantić ne odražavaju nužno stavove EU.