Autor: urednik

Koliko puta ste čuli, vidjeli i pročitali o napadima na novinarke? Više od polovine verbalnih, fizičkih I sudskih tužbi se odnosi na novinarke i žene u novinarstvu.Postoji li neki vid zaštite novinarki i kako u praksi izgleda ta zaštita? Da li izostaje podrška kolega i kako funkcioniše novinarska solidarnost kada su napadi na žene u novinarstvu u pitanju?

Na sva ova pitanja, ali i mnoga druga vezana za temu položaja žena u novinarstvu, pokušat će se doći do odgovora i rješenja na konferenciji koja će, pod pokroviteljstvom CPCD-a i USAID-a, biti održana 12. marta 2019. godine u Gazi-Husrev begovoj biblioteci sa početkom u 10:00 sati.

Konferencija će biti održana u okviru projekta „Žene u novinarstvu i novinarska solidarnost“, koji je osmislila projekt menadžerica Ornela Čolić,a cilj projekta je skrenuti veću medijsku pažnju i potaći na senzibilitet u odnosu prema napadima koje žene svakodnevno trpe na svojim radnim mjestima.

Učesnice konferencije biće: Vildana Džekman, pravnica i aktivistica, Arijana Saračević Helać, dugogodišnja novinarka i reporterka, te doc.dr. Zlatiborka Popov Momčilović, profesorica Filozofskog fakulteta Univerziteta Istočno Sarajevo i autorica istraživanja ‘Napadi na novinarke u BiH u kontekstu ugrožavanja medijskih sloboda’, Vildana Selimbegović, glavna i odgovorna urednica i direktorica Oslobođenja, te Lamija Silajdžić, asistentica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

„Žene u novinarstvu često su izložene verbalnim napadima gdje ih se često vrijeđa i ponižava, te se smatra da nisu dorasle poslu u javnom diskursu. U komentarima na različitim portalima često sam nailazila na pogrdne nazive za žene novinarke, često se ističe kako je njihovo mjesto u kući, a ne u javnom prostoru i na taj način se omalovažava njihov rad. Potrebno je ponuditi neku vrstu rješenja u vidu ‘Mreže novinara’ koja bi poslužila kao platforma za podršku od strane kolega iz ove branše“, istakla je Vildana Džekman.

Konferencija će biti podijeljena na dva dijela, gdje će se u prvom dijelu ispitati konkretni slučajevi novinarki koje su pretrpjele bilo koji oblik napada ili prijetnji s ciljem aktualizacije problema žena u novinarstvu, te će se javnost podsjetiti na težinu zadatka koje žene u novinarstvu obavljaju i pod kojim uslovima, pritiscima i prijetnjama to one rade.

U drugom dijelu će biti predstavljen pravni aspekt u okviru kojeg će se pažnja posvetiti pitanjima emotivnih, verbalnih, fizičkih prijetnji i napada do sudskih tužbi za klevetu, te prijetnji kao i autocenzure od strane kolega i nadređenih. Biće ponuđeni konkretni postupci i rješenja za zaštitu novinarki i njihovu zaštitu putem zakona, kodeksa i etike.

Autorica teksta: Edina Čović

Doktorica mi je propisala mirovanje od redovnih treninga trčanja i teretane. To me je učinilo kivnom, jer ‘pobogu, kako ću da ne trčim?’ Kivnost me je držala do pretkraj mjeseca kad sam upoznala Muhameda. Njemu doktorica nije propisala mirovanje, ali splet okolnosti i „počasna titula“ migranta jesu.

Muhamed je migrant iz Tunisa, a za neizvjestan put se odlučio prije godinu i po nakon što je država zatvorila njegovu trgovačku radnju. Ista priča kao u BiH: previsoki porezi, svakodnevne inspekcije i kazne. Često ističe da je zanimljivo što se trenutno nalazi u zemlji, skoro istoj kao ona od koje je pobjegao. Ovaj diplomirani programer i informatičar, nema posla u svojoj struci tako da je standardna ruta Turska-Grčka-Makedonija-Albanija-Srbija-Bosna bila i njegova sudbina.

U Grčkoj se, prije Bosne, najduže zadržao. Tamo je radio na farmi. Ističe da su uslovi rada bili nehumani, jer se radi u smjenama po 12 sati za dnevnicu koju, kako kaže, potrošiš na jedan obrok i piće. Ipak, morao je nekako preživjeti.

„Ja sam u prolazu i nije mi problem raditi da preživim. Ali šta je sa lokalnim stanovništvom koje nije u prolazu? Sa mizernim dnevnicama treba da preživljavaju svaki dan i prehranjuju porodice?! Jedna od prvih stvari koje želim uraditi, nakon što stignem u stabilnu evropsku državu, jeste dovesti medije na tu farmu kako bi se takav mobing prekinuo.“

Nemoguće je ne primjetiti specifičnu karakternu crtu ovog migranta, a to je pozitivnost. Za vrijeme boravka na grčkoj farmi otkrio je poseban talenat komunikacije sa psima. Svaki svoj obrok je dijelio s tim malim bićima, a oni s njim igru i prijateljstvo. Istakao je da mu psi sami prilaze i da su, većinu puta koji je pješačio, bili uz njega. Tako je i u Velikoj Kladuši. Svako jutro i predvečerje izlazi u lokalne uličice gdje ga čeka razigrana pseća ekipa, sa kojom se igra i koju hrani.

U BiH je stigao prije više od pola godine, a u Velikoj Kladuši se zadržao nakon što su ga dva puta vratili s hrvatske granice. Kako kaže, s graničnom policijom nije imao problema, ali je viđao ksenofobičan pristup i nasilje prema ostalim migrantima.

Posljednjih pet mjeseci živi kod jednog lokalca koji je prijateljski nastrojen prema izbjeglicama i migrantima. Muhamed, uz to, volontira u lokalnom restoranu u kojem se besplatno hrane izbjeglice. Pomaže pri kuhanju, pranju suđa i čišćenju.

Kako nam je opisao svoju svakodnevnicu, njegovi dani su poprilično ispunjeni. Jedva smo se izdogovarali oko termina snimanja, te još bitnije, treniranja. A Muhamedov dan teče ovako. Nakon šolje toploga mlijeka, trči ili radi jutarnju tjelovježbu, a potom odlazi da nahrani lokalne cuke. Slijedi brzo tuširanje, tako da je od 10 sati već u restoranu, gdje provodi cijeli dan pripremajući hranu za migrante. U predvečerje još jednom izlazi da nahrani lokalne pse, a potom se vraća u svoj sobičak gdje dočekuje noć.

Naš sagovornik već govori četiri jezika – francuski, engleski i dvije varijante arapskog – ali svoje slobodno vrijeme u večernjim satima koristi da nauči još pokoji. Trenutno uči češki u online komunikaciji sa prijateljicom koja živi u Češkoj.

Još jednom je istaknuo zahvalnost zbog toga što može da radi ono što voli i koliko-toliko nastoji očuvati zdrav životni stil. Jasno mu je da većina njegove „braće po putu“ o zdravlju ne stignu ni razmišljati.

„Nemaju svi smještaj, a vani je užasno hladno. Niti svi imaju svakodnevni obrok, a kad si vani užasno je i gladno. Nemaju svi par čitavih patika u kojima će preći sljedeću granicu, a kamoli za jutarnje trčanje…“

Posebno smipatična je Muhamedova anegdota o cigaretama. Nije pušač, ali je imao druga pušača. Pošto je često u komunikaciji s lokalnim stanovništvom, kada bi mu neko ponudio cigaretu, prihvatao bi i sačuvao je za prijatelja. Ipak, kako Krajišnici znaju biti uporni, neko ga je prilikom čašćenja ispritiskao da zapale skupa. Tako je Muhamed morao zapaliti prvu cigaretu u životu i fućkati nikotinski kancer. Vrijedilo je, kaže, zbog prijatelja.

U čast prijateljstva odradio je i moju svakodnevnu vježbu planka, zaključivši da je osim mišića, mnogo bitnije jačati psihu. Mislim se u sebi, šta da mu pričam o psihi, kad on trči bez gelova, volontira u restoranu, dijeli obroke s psima i nađe vremena da uči češki?!

To jutro sam prestala biti kivna zbog dijagnoze o mirovanju, jer me baš ona podsjetila zašto volim trčanje. Nikad ne znaš gdje i sa kim će te patike odvući. Amerikanci imaju izreku koja kaže „hodaj milju u mojoj obući“ koja je ekvivalent naše „stavi se na moje mjesto“. U biti, pokušaj shvatiti moju poziciju. Trčanje s Muhamedom mi je pomoglo da bolje shvatim njega, ali i sebe.

Autor videa: Edis Kadrić

“Neka energetska efikasnost bude na prvom mjestu“, zaključak je učesnika konferencije o obligacionim šemama za energetsku efikasnost koja je održana danas u Sarajevu. Ovaj ekonomski model razvijen za Bosnu i Hercegovinu putem USAID projekta Investiranje u sektor energije, uz prave političke odluke koje se još čekaju, može biti pokretač rasta BDP-a kao i instrument zaštite okoliša. Konferencija je održana pod pokroviteljstvom Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, u saradnji sa Sekretarijatom Energetske zajednice i Nacionalnom asocijacijom regulatornih komisija SAD, a uz učešće i drugih predstavnika institucija vlasti, međunarodne zajednice i ostalih aktera energetskog sektora.

“Obligacione šeme kao centralna tema današnje konferencije razvijene su kroz saradnju USAID-a u BiH i vladinih institucija. Kreirane su tako da značajno unaprijede način finansiranja efikasne proizvodnje energije. Šeme će također otvoriti hiljade novih radnih mjesta, ali i priliku za sve kompanije iz energetskog sektora. Nadamo se da će potrebna zakonska regulativa za implementaciju šema biti usvojena kako bi BiH u skorijoj budućnosti mogla krenuti ka boljem modelu energetske efikasnosti”, kazao je direktor USAID misije u BiH, Peter Duffy.

Trenutno, Bosna i Hercegovina je jedna od energetski najneefikasnijih zemalja u jugoistočnoj Evropi. Budući da ni državni budžeti ni bankovni krediti ne mogu samostalno podnijeti velike potrebe za finansiranje mjera energetske efikasnosti, obligacione šeme kao mehanizam su jedina opcija koja u vidu subvencija može pokrenuti čitav sistem. Prema istraživanju koje je provedeno u okviru projekta, većina ispitanika u oba entiteta podržavali su ideju da se energetska efikasnost finansira iz sredstava prikupljenih putem posebnog poreza koja bi se slijevala u jedan poseban fond, ali su njihovi stavovi podijeljeni kada je u pitanju buduće namjensko trošenje ovih sredstava.

Pomoćnik ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Admir Softić, istakao je da BiH uvrstila obligacione šeme u Okvirnu energetsku strategiju te da je u julu prošle godine Zastupnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine usvojio set preporuka za reformu energetskog sektora. “Kako bismo ubrzali put BiH prema Evropskoj uniji kroz ispunjavanje zadataka iz oblasti energije, potrebno je da svi učesnici u sektoru rade zajedno kako bi došli do zajedničkih i svima prihvatljivih rješenja“, naveo je Softić te iskoristio priliku da se svesrdno zahvali USAID projektu Investiranje u sektor energije na dosadašnjoj asistenciji i spremnosti da pruže podršku Bosni i Hercegovini u njenim kritičnim koracima prema reformi energetskog sektora i boljoj ekonomskoj budućnosti.

U četverogodišnjem procesu kreiranja ovog modela finansiranja energetske efikasnosti, USAID projekat Investiranje u sektor energije zajedno sa nadležnim ministarstvima i drugim institucijama vlasti, procijenio je da investicioni potencijal energetske efikasnosti u BiH iznosi blizu 5 milijardi KM. Analizom je utvrđeno da bi se ulaganjem 100 miliona KM godišnje u mjere energetske efikasnosti, BDP Bosne i Hercegovine povećao za blizu 1% godišnje što bi rezultiralo otvaranjem približno 4900 novih radnih mjesta godišnje. Također, primjenom ovog modela i ulaganjem 100 miliona KM, uštedila bi se energija jednaka potrošnji 17 hiljada prosječnih domaćinstava kao i smanjenje emisije CO2 jednake godišnjoj emisiji koju proizvede 19 hiljada vozila.

Pored prijedloga modela na konferenciji su predstavljene i Smjernice politike obligacionih šema za energetsku efikasnost koje su pripremili Sekretarijat Energetske zajednice i Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD), kao i primjeri Programa obligacionih šema iz Sjedinjenih Američkih Država.

U svrhu proslave nadolazećeg Dana žena koji će se obilježiti širom Bosne i Hercegovine i svijeta, Westminster fondacija za demokratiju u BiH (WFD BiH) u saradnji sa Agencijom za ravnopravnost spolova BiH (ARS BiH), Ministarstva za ljudska prava i izbjeglica BiH, sa zadovoljstvom Vas poziva da prisustvujete konferenciji pod nazivom:

Vremeplov: Bile smo, jesmo i bićemo
7. mart 2019., Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine

Kada me vidite da prolazim, / Trebalo bi da ste ponosni. / Kažem, / To je u tapkanju mojih štikli, / Uvijenosti moje kose, / dlanu moje šake, / Potrebi za mojom brigom. / Jer ja sam žena / Fenomenalno. / Fenomenalna žena, / To sam ja. Maya Angelou
Kćerke, sestre, majke, tetke, bake, naučnice, poduzetnice, umjetnice, političarke, dekanese, balerine, doktorice, taksistkinje, društvene aktivistkinje, vojnikinje, konobarice – žene.

Od početka vremena, uloga žene uvijek je bila utkana u društveno tkivo. Iako je njihov uticaj neosporan, njihov doprinos je često osporavan. Tek u 1893. godini, žene su prvi put dobile pravo glasa, nakon čega se taj proces nastavio sporije širiti svijetom. Međutim, uprkos svim izazovima i preprekama u prošlosti i sadašnjosti, žene su ih uvijek prevazilazile.
Cilj konferencije je isticanje uspjeha svih žena u BiH, bilo da su one iz prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti. Želimo pokazati da ustrajnost u BiH može da nas usmjeri prema budućnosti koja pripada svima nama i da svi mi dijelimo odgovornost da naše društvo bude jednako za sve.

11:00 Uvodni govor – Nermina Voloder, direktorica Westminster fondacije za demokratiju u
BiH

11:10 Uvodni govor – Samra Filipović-Hadžiabdić, direktorica Agencije za ravnopravnost
spolova BiH, Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH

11:20 Scenski prikaz: „Prošlost – Bile smo“
Učesnice panela:
Rifka Levi
Staka Skenderova
Ševala Zildžić-Iblizović
Vahida Maglajlić
Vera Šnajder

11:50 Panel diskusija: „Sadašnjost – Jesmo“
Učesnice panela:
Razija Mujanović
Marijela Margeta Hašimbegović
Ljiljana Kunosić
Maja Hadžiselimović
Lana Prlić

13:10 Video: „Budućnost – Bićemo“

13:20 Zatvaranje konferencije