Izložba “Dodir” fotografa Gorana Kukića u Zvonu

Udruženje za afirmaciju kulture i umjetnosti Zvono sa zadovoljstvom vas poziva na otvaranje izložbe fotografija pod nazivom „Dodir“ autora Gorana Kukića.
Izložba će biti otvorena u srijedu, 7. marta u 21:00 u galeriji Zvono (Obala Maka Dizdara 10) a istog dana u 13:00 za predstavnike/ce medija ćemo organizovati razgovor sa autorom.

Baveći se temom otuđenja i našom posvećenosti uređajima za savremenu komunikaciju, fotograf Goran Kukić preispituje transformaciju dodira u sve prisutno touch vezano za mobilne komunikacije i donosi nam seriju fotografija aktova u zagljaju. Isprepletena tijela na njegovim fotografijama stvaraju kontrapunkt bestjelesnoj i bezdodirnoj realnosti i podsjećaju da bez dodira ne bi bilo ni nas, te da ćemo u savremenoj reduciranoj nježnosti ostajati bez dijela sebe i svjesno učestvovati u kreiranju robotizirane stvarnosti.

Umjesto dodira, pristali smo na touch. Što bolji touchscreen naš je imperativ. Tastature, čiji je zvuk djelimično oponašao pisaće mašine i uticao na dinamiku misli tokom pisanja, zamijenilo je bešumno tipkanje po zaslonu. Emoticons je postao zamjena za riječ, a naša ljubav uskoro će trajati koliko i vrijeme potrebno da se utipkaju dva simbola koja uz enter tvore srce. Što su nam zasloni osjetljiviji na dodir, na njega postajemo u realnosti imuniji. Početak ovog stoljeća donio nam je povratak učenju elementarnog. Nakon što smo „pokvarili“ vlastiti život, počeli su nas učiti kako da ga popravimo. Kreirali smo i nova zanimanja, poput trenera životnih vještina. Polako odlazimo i korak dalje, radionice učenja zagrljaja i dodira postaju posjećenije od dodatnih časova matematike i hemije.

Sve je to jasno Goranu Kukiću, koji izvrsno spaja vrhunsko fotografsko umijeće i angažovani pristup društvenoj realnosti. Kroz ogoljena tijela u čvrstom isprepletenom zagrljaju, vraća nas samima sebi ili barem motiviše da zastanemo, pogledamo i zapitamo se koliko nježnosti imamo u sebi, koliko smo spremni da je pružimo, koliko je za sebe tražimo i koliko smo spremni da je prihvatimo.

Kukićeve fotografije postavljene u galeriji „Zvono“ vraćaju nas izvoru i suštini. Ljubavi i ljepoti. Onom zaboravljenom koje se valjda još uvijek nalazi u nama i podsjeća na važnost dodira. Od kog sve počinje. I kad se upoznajemo putem uređaja za savremeno komuniciranje, prilikom „stvarnog“ susreta komunikaciju započinjemo rukovanjem. Kasnije se naše čaše dodirnu. U ovom slučaju ih trebamo podići visoko i nazdraviti umjetničkoj potrebi za podsjećanjem na suštinske vrijednosti.

O autoru:

Goran Kukić je rođen 1956. godine u Sarajevu, gde je i diplomirao na Ekonomskom fakultetu. Godine 1980. postaje član Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Bosne i Hercegovine (ULUPUBIH). Sa 28 godina dobija status slobodnog umetnika. Godine 1992. preselio se u Beograd i iste godine postaje član Udruženje likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije (ULUPUDS). Iza sebe ima niz samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu i te je izlagao na većini grupnih izložbi ULUPUBIH-a i ULUPUDS-a. Kao član putujuće izložbe “Putovanja 3 objektiva” zajedno sa kolegama Tomislavom Peternekom i Igorom Mandićem izlagao u 16 gradova  Srbije.

Značajnije nagrade:
1985. Krakow, Poljska, Zlatna medalja za kolor fotografiju

2003.Sarajevo, Aprilski salon ULUPUBIH-a, nagrada za nove medije

Znakovi pored puta, Maske i oltari, izložba Osmana Arslanagića u Zvonu

Udruženje za afirmaciju kulture i umjetnosti Zvono sa zadovoljstvom vas poziva na otvaranje izložbe Znakovi pored puta -Maske i oltari, Osmana Arslanagića u Zvonu.
Izložba će biti otvorena u četvrtak, 7. decembra u 21:00 u galeriji Zvono (Obala Maka Dizdara 10). A predstavnici/e medija istog dana će s autorom moći razgovarati u 13:00 u Zvonu.

Ova izložba nastavak je dugogodišnje saradnje Osmana Ome Arslanagića i galerije Zvono. Riječ je o trećoj fazi ciklusa „Znakovi pored puta“ . Prije „Maski i oltara“ imali smo priliku vidjeti  „Maske i totemi“ a u svakom od ciklusa prepoznajemo umjetnikovu potrebu za iskorakom od uobičajenih scenografskih rješenja kao dominantnog oblika profesionalnog izražavanja i odlazak u prostor prirode uz minimalne autorske intervencije na predmetima koje je odbacilo more ili ljudi.

Osman Arslanagić je završio Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu. Profesionalni je scenograf koji u svojoj biografiji ima šest igranih filmova, preko 200 teatarskih predstava, brojne televizijske serije i emisije. Kao scenograf je radio u Holandiji, Francuskoj, Mađarskoj, Hrvatskoj, Crnoj Gori… Redovni je profesor na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu na predmetu Scenografija, kostim i maska i profesor Scenskog oblikovanja na Akademiji za scenografiju u Osijeku (Hrvatska). Dobitnik je 25 međunarodnih i domaćih nagrada za svoj rad i njemu najbitnije dvije godišnje nagrade Collegiuma Artisticuma. Kao slikar samostalno je izlagao u Študgartu, Londonu,Trebinju, Utrehtu, Amsterdamu i Sarajevu…

Izložba Osmana Arslanagića će biti postavljena do 22. decembra 2017. godine u galeriji Zvono.

Heather Derr-Smith, američka književnica i aktivistica u Zvonu

Večeras u 21 sat u Zvonu će se održati književno veče na kojoj će učestvovati sarajevski pisci Amila Kahrović Posavljak i Goran Simić sa specijalnom gošćom iz Amerike, pjesnikinjom i aktivistkinjom za ljudska prava Heather Derr-Smith. Autor i autorice će čitati svoja djela. Nakon čitanja, gosti i publika će biti u prilici da razgovaraju s njima.

Heather Derr-Smith je autorica kultnih zbirki poezije The Bride Minaret, Tongue Screw i Thurst za koju je dobila prestižnu nagradu Lexi Rudintsky Editor's Choice Award 2017. godine. U američkoj je javnosti prepoznatljiva po izuzetno hrabrom poetskom i političkom angažmanu.

Goran Simić jedan je od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnika, dobitnik nagrade Freedom to Write PEN-a. Njegov bogati književni opus, koji je i međunarodno prepoznat, sadrži neke od najvažnijih zbirki poezije objavljenih u BiH. Među brojnim nagradama koje je dobio je i ona za knjigu Svitanje u očima Snješka bijelića koja je proglašena najboljom knjigom u Kanadi 2012. godine.

Amila Kahrović Posavljak dobitnica je nagrade Mak Dizdar za zbirku poezije Koščice. Njen roman prvijenac Smrtova djeca – ocijenjen kao roman o užasu poslijeratne BiH napisan na način na koji niko u poslijeratnoj književnosti nije pisao – je objavljen u vrijeme ovogodišnjeg Bookstana u izdanju Buybooka. Posvećena je isključivo književnosti.

Translate »