Što je stvarno? Jezično istraživanje prolaznosti i nestalnosti

Osvrt na roman Knjiga oblika i praznine Ruth Ozeki
PIŠE: Petra Amalia Bachmann
Četvrti roman kanadsko-američke autorice Ruth Ozeki naslova Knjiga oblika i praznine bez ikakvoga pretjeranog uljepšavanja i bez oklijevanja govori o odrastanju, tuzi, nemoći, mentalnim izazovima i društvenome padu, čime privlači čitatelje svih uzrasta, stvarajući književno iskustvo koje nadilazi generacijske granice.

Što biste rekli da vam se iznenada obrati tenisica? Ili pak staklena kugla? Upravo se s time suočava trinaestogodišnji Benny Oh nakon nenadane smrti oca. Svakodnevni predmeti iz njegove okoline odjednom zveče, brbljaju, žale se. Dok neki samo traže pažnju i suosjećanje, drugi ga čak dovode u nevolje. Na početku romana u retrospektivi saznajemo vrlo toplu priču o Bennyjevoj nekoć vrlo sretnoj obitelji, obitelji koja se pretvorila samo u sjećanje. Protagonista prate i opsjedaju riječi i zvukovi, a majka Annabelle, pak, u svojoj tuzi postaje sakupljačica te sebe i sina uzaludno pokušava utješiti bespotrebnim kupovinama. Ona se ne može odreći stvari, dok Benny ne može utihnuti glasove. Na koncu njihova prljava kuća završi pretrpana smećem i stvarima i protagonist se nađe na psihijatrijskome odjelu gdje mu se jedna za drugom lijepe razne dijagnoze te mijenjaju popratne terapije.

Četvrti roman kanadsko-američke autorice Ruth Ozeki naslova Knjiga oblika i praznine bez ikakvoga pretjeranog uljepšavanja i bez oklijevanja govori o odrastanju, tuzi, nemoći, mentalnim izazovima i društvenome padu, čime privlači čitatelje svih uzrasta, stvarajući književno iskustvo koje nadilazi generacijske granice. U ovome romanu sve posjeduje svoj jezik, sve je sačinjeno od riječi koje pišu Bennyjevu knjigu života.

Roman je prožet humorom i dosjetljivosti, jezično-glazbenim poigravanjima s apsurdom, ali i optimizmom te suptilnim parodijama, a upravo je glavna karakteristika ovoga romana višeglasje. Tako nam se, usred šarolikog kolaža koji tvori ovaj roman, ponekad javlja Benny u prvome licu, a ponekad s nama razgovara i sama knjiga koja ima itekako izraženu ćud. S Bennyjem razgovaraju i druge knjige, ne samo ova koju držimo u rukama. On se najbolje osjeća u knjižnici u kojoj vrijeme provodi čitajući Borgesa i družeći se s marginalcima. Očara ga mlada beskućnica Alef koja obožava Waltera Benjamina i posvuda sa sobom nosi nebinarnog tvora po imenu PAZ. Uz nju, zbliži se i sa Slavojem Bocarom, starim pijancem u invalidskim kolicima koji tvrdi da je slavni slovenski pjesnik i provodnik istine o stvarima. Roman kao da briše granice između stvarnosti i mašte, osobito kada su u pitanju vrlo osebujni likovi. Doima se da likovi u romanu plove svijetom izgrađenom na idejama dok zajedno doživljavaju pomalo nestvarne avanture. Voze se kombijem gradom, istražuju prostorije u knjižnici, traže materijal za čitanje i papire za pisanje vlastitih priča. Benny se u tim zajedničkim trenutcima skriva od onoga stvarnijeg svijeta i vlastitih glasova. Djevojka Alef protagonistu ovoga romana pokazuje svijet u kojemu ima mjesta i za ranjivost i za neobičnosti, a pitanja poput što je stvarno i što je normalno provlače se svakim retkom ovoga romana. Naposlijetku, što je, u njegovome životu kako je ovdje predstavljen, uopće stvarno? Je li i cijela njegova krhka zavjera protiv stvarnosti uopće stvarna? Za autoricu Ruth Ozeki, zen budistkinju, možda je odgovor da jedino prolaznost može biti stalna.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Translate »