Inkluzija je temeljno ljudsko pravo

„Pravo na inkluzivno obrazovanje obuhvata transformaciju u kulturi, politici i praksi u svim formalnim i neformalnim obrazovnim okruženjima kako bismo se prilagodili različitim zahtjevima i identitetima pojedinih učenika, zajedno s opredjeljenjem za uklanjanjem prepreka koje ometaju tu mogućnost. To uključuje jačanje kapaciteta obrazovnog sistema kako bi se dosegnulo do svih učenika”

(Iz Opštih komentara na član 24. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom: PRAVO NA INKLUZIVNO OBRAZOVANJE)

“Svako dijete treba cijeniti, poštovati, razumjeti u okviru njihova kulturnoga identiteta, vjerske, etničke ili bilo koje druge pripadnosti. Treba ih slušati, shvatiti, razumjeti i, što je najvažnije, treba ih voljeti.”

Marija Jurčić, ravnateljica OS Ivana Gundulića Mostar

Porukama i preporukama zasnovanim na iskustvima nastavnika i predstavnika škola koje su učestvovale u projektu Kvalitetne inkluzivne prakse zaokružen je proces na kojem je UNICEF u Bosni i Hercegovini radio tokom prethodne četiri godine, a prethodne dvije intenzivno. Projekat Kvalitetne inkluzivne prakse dio je šire UNICEF-ove inicijative Zaštita djece od nasilja i promocija socijalne inkluzije djece s poteškoćama u razvoja u zemljama Zapadnog Balkana i u Turskoj, koju finansira Evropska unija. Četiri godine djeluju kao dug period, proces i aktivnosti bili su zahtjevni i intenzivni – ali rezultati su vrijedni svih uloženih sati i brige! Inkluzivne prakse postale su inspirativne i pokazale su vrijednost i značaj izbora da se bude inkluzivni nastavnik i da se radi u inkluzivnoj školi.

Pristup u okviru projekta zasnovan je na modularnim obukama koje je UNICEF razvio za zemlje regiona. Na osnovu određenih kriterija te već prepoznatih pozitivnih praksi i iskustava u vezi s inkluzivnim obrazovanjem, odabrano je 10 model škola – osnovnih škola iz cijele Bosne i Hercegovine koje su radile na razvoju inkluzivnih praksi usmjerenih na brigu o djecu u odgojno-obrazovnom sistemu.

Najprije su realizovani regionalni moduli, tj. tri obuke po tri dana s međunarodnim ekspertima sa Univerziteta u Cirihu, profesoricom Džudit Holenveger (Judith Hollenweger) i profesoricom Polom Hant (Paula Hunt), u periodu od oktobra/listopada 2016. do juna/lipnja 2017. godine. Nakon toga uslijedila je druga, lokalna faza: radionice i obuke na teritoriji BiH. Sve to rezultiralo je priručnikom Kvalitetne inkluzivne prakse koji sadrži četiri teme-modula: Partnerstvo s porodicom, Vršnjačka podrška, Uvod u diferencirano podučavanje i Podučavanje matematičkih pojmova ili Numicon, kao i Smjernice za primjenu inkluzivnih praksi u nastavi. No, možda najbitniji rezultat projekta jeste promjena prakse, koja je u skladu s principima i standardima inkluzivnog obrazovanja i dokaz je visokog stepena razumijevanja procesa inkluzije. Svih deset odabranih škola imale su sjajne primjere postignutih rezultata.

Nastavnica matematike u OŠ Fra Lovro Karaula iz Livna Sanda Bilokapa isprva je bila vidno zabrinuta oko toga kako će se njena nastava odvijati uz Numicon, te je priznala da rad u početku nije krenuo u smjeru kojemu se nadala. „No, s vremenom smo postigli nevjerovatno dobre rezultate, kakve u ‘običnoj’ nastavi nismo mogli ni zamisliti“, rekla je prezentirajući metode koje je koristila u podučavanju Numiconom kada su u pitanju učenje i razumijevanje razlomaka. Njeno oduševljenje poduprlo je nastavno osoblje iz OŠ Vladimira Nazora iz Odžaka; Armando Čavalić i Emir Šaldić prenijeli su sjajna iskustva koleginice Selme Salkanović i njenog trećeg razreda te naglasili dragocjenost Numicona u podučavanju matematičkih pojmova u njihovoj školi. „Nema boljega dokaza koliko je ova metoda sjajna od radosti djece koja ulaze u razred i razdragano zaključuju da će predstojeći čas biti zabavan zbog Numicona“, kazao je Armando Čavalić, učitelj razredne nastave koji je osmislio aktivnost „Tko će prvi pomnožiti do cilja“, te dodao: „Numicon mi je spasio dopunsku nastavu“.

Nastavnica u banjalučkoj osnovnoj školi Branko Radičević, Sanja Džodžo, posebno je istaknula vrijednost prakse vršnjačke podrške, odnosno krugova prijateljstva, koji su pomogli da njena nastava bude mnogo kvalitetnija. Dječak po imenu Andrija dobio je podršku u vidu grupe „Andrija i prijatelji“, u kojoj je nekoliko učenika bilo posebno zaduženo da kroz razgovor i sugestije koriguje njegovao ponašanje na času i u vremenu između časova, koje je jednako bitno u školskom dobu. Andrijin primjer pokazao je učinkovitost ovog metoda i nastavnica već ima planove kako da animira novi krug prijateljstva za druge učenike.

Enis Dedić, nastavnik informatike u OŠ Tinja iz Srebrenika, ispričao je kako je njihova škola otišla korak dalje malo modificiravši postojeće module i preporuke tako što je uspostavila partnerstvo između škole i porodice. Prvobitno zamišljeni krug prijateljstva u školi prenio se i na roditelje uključivši ih potpuno u sistem koji su stvorili. „Cijela se zajednica uključila te smo organizirali krug prijateljstva kao svojevrsnu razmjenu – djeca su išla jedna kod drugih, a cijela se porodica priključila ovome procesu. Organizirani su i bazari na kojima su djeca izlagala i prodavala svoje rukotvorine s ciljem pomoći“.

U OŠ Mehmedalija Mak Dizdar iz Goražda uputili su roditelje u magični modul partnerstva s porodicom, a rezultati su mnogo svobuhvatniji i kompleksniji – od zajedničkog izleta roditelja, djece i nastavnika do doprinosa uređenju školske ograde i dvorišta u jednoj u područnih škola. Zajedništvo je nadahnulo i formiranje Kluba za djecu i roditelje, posjete Preventu, saradnju sa Domom zdravlja Goražde, a posebno je istaknuta aktivnost roditelja koji su na evidenciji Programa za jačanje porodice u SOS Kinderdorf Goražde. Rezultat zajedničkih napora bio je više nego nadahnjujući – roditeljski sastanak četvrtog razreda konačno je dosegao stopostotni odziv roditelja!

Mostarske su škole pokazale kako – zahvaljujući diferenciranom učenju – djeca uspješno mogu zamisliti, dizajnirati i kreirati, te predvidjeti, prognozirati, osmisliti plan i kompletirati svaku aktivnost koju zamisle. Na kraju su napisali i odigrali igrokaz na zadanu temu. Adaptivna nastava realizirana je i pri obradi lektire i pokazala se izuzetno uspješnom – kažu nastavnici iz Mostara.

Koliko je bogatstvo inkluzivne nastave za sve koji su uključeni u proces pokazao je Fahrudin Bičo iz sarajevske Druge osnovne škole na kraju izlaganja o svome iskustvu s inkluzivnom nastavom slikom i stihom: pročitao je pjesmu jednog učenika o njegovom prijatelju Vuku i o tome kako se uvijek mogu osloniti jedni na druge. Fahrudinovo izlaganje orosilo je mnoge oči u publici i dalo novi motiv i želju za nastavkom ovakvog tipa podučavanja.

“Na našim radionicama nije neobično da zajedno rade djeca iz prvog, četvrtog i devetog razreda. Petkom se radi plan aktivnosti i tema radionica za svaku narednu sedmicu, i jedini kriterij na osnovu kojeg učenici prisustvuju je da imaju interes za određenu temu. Tako da se na radionicama, osim učenika i učenica iz različitih razreda i odjeljenja s njima nerijetko nađu i nastavnici, ali i roditelji, za koje je takođe većina aktivnosti otvorena. U toj općoj raznolikosti inkluzija dolazi sama po sebi i svaka razlika se jednostavno briše”, jedna je u nizu opisanih i primijenjenih uspješnih praksi, o čemu je svoje iskustvo podijelila Seada Kuštrić, direktorica IV osnovne škole iz Mostara.

„Ova priča, koju smo realizovali sa UNICEF-om, drugačija je jer je zasnovana u širokom spektru na ljudskim pravima. Nekoliko mjeseci smo se družili sa Džudit i Polom, i tada nam je sve izgledalo kao teorija koja nema veliku konekciju s praksom. Bili smo uporni, čekali smo trenutak da ‘ateriramo’ i dotaknemo se prakse, što smo i uradili u ovoj drugoj fazi projekta“, rekla je Anka Izetbegović, izvršna direktorica Udruženja DUGA, i dodala: „DUGA je otvorila prostor da na jedan drugačiji način promišljamo o djetetu i potrebama djeteta, da u životu postoje mnogo važnije stvari od školskog postignuća i onoga što nudi školski sadržaj, a da naš život čine sretnim neke druge okolnosti, neke druge vrijednosti, a jedna od njih je sigurno taj osjećaj pripadnosti grupi vršnjaka“.

Konferencija Kvalitetne inkluzivne prakse

Kao kruna projekta, 28. novembra/studenoga u Mostaru je održana konferencija Kvalitetne inkluzivne prakse.

“Želimo ohrabriti škole da svoje prakse dokumentuju i prezentuju, kako u BiH tako i u regionu, ali i da krenu s pisanjem i realizacijom svojih projekata. Temeljit i sveobuhvatan proces uvođenja inkluzije podrazumijeva ne samo teoriju i teoretske obuke već i praksu i superviziju, jer promjena nije ono što se desi ili nauči na jednom seminaru, modulu ili projektu. Promjena treba biti organska – promjena pristupa, klime, okruženja, institucionalnih kultura, politika i praksi. Inkluzivno okruženje koje je za sve učenike, učenje koje je za sve učenike, poštovanje raznolikosti svakog pojedinca – sve to su načini da se otklone prepreke za učešće i učenje. Inkluzivno obrazovanje treba shvatiti kao temeljno ljudsko pravo svih učenika, jer ono to i jeste”, rekla je Sanja Kabil, voditeljica Odjela za obrazovanje UNICEF-a u Bosni i Hercegovini.

Konferencija je okupila partnere na projektu, ali i nastavnike i nastavnice, direktore i direktorice, pa čak i učenike i učenice iz 10 škola koje su bile dio ove priče: OŠ Branko Radičević Banja Luka, OŠ Mehmedalija Mak Dizdar Goražde, OŠ Fra Lovro Karaula Livno, IV osnovna škola Mostar, OŠ Ivana Gundulića Mostar, OŠ Vladimira Nazora Odžak, OŠ Branko Ćopić Prijedor, Druga osnovna škola Sarajevo, OŠ Umihana Čuvidina Sarajevo i OŠ Tinja Srebrenik. Skoro 60 ljudi koji vjeruju i zalažu se za pozitivne primjere i za kvalitetne inkluzivne prakse okupilo se u Gradskoj vijećnici u Mostaru. Svaka škola predstavila je po jedan primjer iz svih obuka koje su prošli, odnosno po jedan primjer inkluzivne prakse koje su primijenili. Konferencija je završena performansom “Body percussion” učenika OŠ Ivana Gundulića iz Mostara, koji je bio njihov primjer inkluzivne prakse.

Učesnici i partneri na projektu saglasni su da je najveća vrijednost projekta to što su škole razumjele da je inkluzija nešto mnogo šire i sveobuhvatnije od bavljenja jednim djetetom i njegovom/njenom, odnosno samo jednom poteškoćom. Inkluzija – shvatili su – podrazumijeva složene i sveobuhvatne procese i promišljanja o tome na koji način uključiti i podučavati svakog učenika i svaku učenicu. Suština inkluzije temelji se na načinu na koji mijenjamo praksu, a najbolji put za to su kvalitetna pedagogija, kvalitetni pristupi učenju i podučavanju te kvalitetni već primijenjeni primjeri pozitivne prakse.

“Jačanje nezavisnih medija u Europi i Euroaziji”

Internews pokreće projekat koji se bavi multimedijalnom produkcijom vijesti i regionalnom razmjenom sadržaja pod nazivom “Jačanje nezavisnih medija u Europi i Euroaziji”. U okviru ovog projekta, Internews će obezbijediti grantove i podršku nacionalnim i lokalnim medijskim partnerima za produkciju i razmjenu multimedijalnih vijesti iz Bosne i Hercegovine i obogaćivanje sadržaja njihovih web stranica kako bi bolje uključili svoju publiku.

Projekat će takođe podržati proizvodnju i razmenu regionalnih priča, fokusirajući se na događaje od opšteg interesa i pitanja koja se tiču ​​drugih zemalja na Balkanu i Evroaziji.

Cilj projekta je da omogući građanima da povećaju pristup pouzdanim informacijama o lokalnim, regionalnim i međunarodnim pitanjima od javnog značaja na Balkanu i Evroaziji.

Medijski partneri iz Bosne i Hercegovine će dobiti grantove u iznosu od 10.000 USD za istraživanje, produkciju i izradu 5 tematskih paket sadržaja o temama od javnog značaja u okviru programa “Bosna i Hercegovina Plus”.

Priče će biti razmijenjene sa lokalnim medijskim partnerima koji će ih prilagoditi potrebama svoje publike. Lokalni medijski partneri će dobiti grantove, uredničku podršku, obuku za poslovne vještine i podršku u vidu mentorstva.

Program traje od februara 2019. do juna 2020. godine. Konkurs je otvoren 9. januara i trajaće do 1. februara 2019. godine.

Projekat će takođe podržati izradu regionalnih, prekograničnih priča o temama od značaja za građane Balkana i Evroazije. Proizvođači odabranih sadržaja za konkurs će dobiti grantove za putovanja u druge zemlje koje su obuhvaćene projektom kako bi izvještavale o zajedničkim temama.

U okviru težnje projekta da ohrabri proizvodnju kvalitetnih priča od javnog interesa, na koje su fokusirani obični ljudi, dva događaja pod imenom Storytelling Inspiration Lab će okupiti novinare i IT stručnjake iz zemalja učesnica u Kijevu 2019. i 2020. godine kako bi upoznati ih sa najboljim praksama, tehnikama i alatima za proizvodnju zanimljivih digitalnih vijesti.

Sve detalje o projektu i načinu apliciranja možete naći na linku:

http://balkansmedia.org/en/grant/contest-selection-authors-production-national-multimedia-packages-bosnia-and-herzegovina-plus

Prijavi se na AFS programe interkulturalnog učenja

Želiš pohađati školu u stranoj zemlji, živjeti u domaćin porodici, naučiti novi jezik i učestvovati u životu lokalne zajednice? Maštaš o otkrivanju nove kulture, te želiš saznati nešto novo o vlastitoj kulturi posmatrajući je iz nove perspektive? Želiš izgraditi nova dugotrajna prijateljstva sa ljudima iz cijeloga svijeta i biti ambasador BiH? Želiš se osamostaliti, ojačati svoje samopouzdanje i bolje upoznati sebe i svoje mogućnosti? Ako je odgovor na ova pitanja “DA”, prijavi se na AFS programe interkulturalnog učenja kroz razmjenu srednjoškolaca i proširi svoje vidike.

U toku je prijava za učešće u AFS programima interkulturalne razmjene učenika -srednjoškolaca u školskoj 2019/20. godini i to za više od 30 destinacija širom svijeta.  Učenici iz BiH se mogu prijaviti za učešće u  AFS jednogodišnjem programu razmjene ili AFS tromjesečnom programu razmjene učenika.

Šta je jednogodišnji program interkulturalnog učenja?

Učesnici AFS jednogodišnjeg programa razmjene borave u domaćin zemlji i žive u domaćin porodici, pohađaju srednju školu, te učestvuju u orijentacijskim aktivnostima i drugim događajima koje organizuje AFS domaćin organizacija.

Godinu dana interkulturalnog učenja možete provesti u Argentini, Belgiji, Brazilu, Čileu, Češkoj Republici, Danskoj, Egiptu, Filipinima, Finskoj, Francuskoj, Gani, Holandiji, Islandu, Italiji, Japanu, Kini, Latviji, Njemačkoj, Norveškoj, Mađarskoj, Maleziji, Poljskoj, Portugalu, Rusiji, SAD-u, Španiji, Švicarskoj, Turskoj i Tajlandu.

Šta je tromjesečni program interkulturalnog učenja?

Učesnici AFS tromjesečnog programa razmjene ili ECTP programa (European Citizenship Trimester Programme) borave u domaćin zemlji gdje žive u domaćin porodici, pohađaju srednju školu i učestvuju u orijentacijama i drugim događajima koje organizuje AFS domaćin organizacija. Program se završava učešćem u petodnevnom završnom seminaru u Briselu koji organizuje Evropska federacija za interkulturalno učenje tokom kojeg učesnici imaju priliku naučiti više o institucijama EU, evropskom i aktivnom građanstvu, posjetiti Parlament EU ili Vijeće Evrope i družiti se sa oko 350 učesnika programa iz cijele Evrope.

Provedite tri mjeseca interkulturalnog učenja u Austriji, Belgiji, Češkoj Republici, Danskoj, Egiptu, Francuskoj, Holandiji, Italiji, Njemačkoj, Latviji, Poljskoj, Portugalu, Rusiji, Španiji, Švicarskoj i Turskoj.

 

Šta naši bivši učesnici imaju reči o svoje AFS iskustvu?

“Razmjena je jako dobar način za razumijevanje tuđe kulture uz koju će vrlo brzo razumijeti i smisao svoje. To je iskustvo u kojem ćeš mnogo puta preispitati vlastite granice a na kraju, time, oblikovati svoju ličnost.”. – Ada iz Bihaća, učesnica AFS jednogodišnjeg programa u Japanu u šk. god. 2017/18.

“Mislila sam da me razmjena neće promjeniti. Ali jeste. Ne nerviram se oko stvari koje ne mogu primjeniti. Postala sam tolerantnija i samostalnija. Shvatila sam koliko su razlike između kultura lijepe.  Učim novi jezik. Posmatram stvari iz drugačije perspektive.- Ivana iz Istočnog Sarajeva, učesnica AFS jednogodišnjeg programa u Danskoj u šk. god. 2015/16.

“Počela sam više cijeniti bosansku kuhinju, te sam proširila horizonte upoznala nove običaje, mentalitete i otkrila koliko je zapravo svijet mali, jer sam se zbližila sa mladima iz Meksika, SAD-a, Argentine, Brazila, Japana, Čilea, Norveške i Danske, što nikad nisam ni sanjala da će mi se desiti.” – Emina iz Sarajeva, učesnica  AFS tromjesečnog programu u Njemačkoj u šk. god. 2016/17.

Kako se možeš prijaviti?

Popunite online prijavu: AFS online prijava  Rok za prijavu je: 09.02.2019. godine

Ako razmišljate da se prijavite na AFS program interkuluralnog učenja, za sva pitanja kontaktirajte nas na info-bih@afs.org ili na 033 974 606 (svaki radni dan od 10:00-14:00), a više o programima saznajte na web stranici: www.afs.ba.

Postanio dio naše velike AFS porodice!

OpenMind3

 

Snaga udruživanja: Ljubuški rani krompir

Proizvođači mladog krompira iz Ljubuškog su se udružili pod brendom „Ljubuški rani“, unaprijedili kvalitet proizvoda i u 2018 godini, po prvi put, ostvarili zajednički izravan plasman u maloprodajne trgovinske lance u BiH. Udruživanje proizvođača i unaprijeđenje kvalitete postignuto je uz  podršku Evropske unije  i Vlade Njemačke.

Poznat po kvaliteti i veoma ranom vremenu prispjeća na tržište, ljubuški rani krompir odnedavno je prepoznatljiv kao „Ljubuški rani“ i u biorazgradivim gajbama modernog i jedinstven dizajna sa sloganom „Sunce, kamen i crvena zemlja“ dostupan na tržištu. Razvijeni vizualni identitet prikazuje autentičnost malih poljoprivrednih proizvođača i karakteristike hercegovačkog kraja iz kojeg potiče. Svaka gajba je označena etiketom sa kontakt podacima proizvođača, kao i njegovim fitosanitarnim identifikacijskim brojem, što omogućava utvrđivanje porijekla krompira.

Kao krovni brend za 25 poljoprivrednih proizvođača koji su dosad na tržištu nastupali individualno, „Ljubuški rani“ predstavlja svojevrsnu garanciju kvalitete i mogućnosti isporuke traženih količina. Ove godine ostvaren je izravan plasman 35 tona „Ljubuškog ranog“, u maloprodajne trgovinske lance po cijeni koja je bila rekordnih 50-100% viša u odnosu na cijenu iz prethodne sezone.

Ovo je samo jedan od rezultata podrške Evropske unije i njemačke vlade ekonomskom razvoju u BiH kroz projekat EU ProLocal.

Kvalitet prije svega

U cilju kontinuiranog poboljšanja kvalitete proizvoda i proizvodnog procesa, EU ProLocal je organizovao opsežne obuke za uvođenje dobrih poljoprivrednih praksi za uzgoj ranog krompira, koje su u skladu sa zahtjevima GLOBALG.A.P. standarda.

Kako bi poljoprivrednici u BiH pratili trendove i odgovorili na zahtjeve tržišta kada je riječ o sortimentu krompira, ove sezone je sprovedeno i testiranje sedam novih sorti, a proces proizvodnje je moderniziran. Iz bespovratnih sredstava dodijeljenih kroz EU ProLocal nabavljeno je šest traktorskih freza i pet traktorskih raspršivača, kao i prijenosna oprema za analizu tla. Proces planiranja i kontrole poljoprivrednih radova znatno je olakšan nabavkom agrometeorološka stanice.

Preporuke za budućnost

Za glavni idejni projekat budućeg distributivnog centra za skladištenje, sortiranje i pakiranje krompira, Općina Ljubuški je dodjelila zemljište na lokalitetu Poslovne zone Zvirići. Centar bi trebao postati glavno sabirno mjesto za sve proizvođače ranog krumpira na ovom području, gdje će se redovno vršiti kontrola kvalitete i neadekvatni plodovi  vratiti  proizvođačima.

EU ProLocal uspješno pomaže ekonomski razvoj u BiH posljednje 3 godine. Program finansiraju Evropska unija sa devet, a Vlada Njemačke sa četiri miliona eura, a implementira GIZ

Javni poziv za učešće u projektu “MI IZBJEGLICE”

Goethe-Institut u Bosni i Hercegovini, u saradnji sa Historijskim muzejom BiH i Akademijom scenskih umjetnosti u Sarajevu, realizuje projekt pod nazivom „Mi, izbjeglice“ u okviru kojeg želi zabilježiti ovu posebnu vezu između Njemačke i Bosne i Hercegovine, kao i priče svjedoka tog vremena predstaviti u izložbi.

Ukoliko ste i sami bili izbjeglica u Njemačkoj i/ili Austriji i voljni ste sa drugima podijeliti vaša iskustva ohrabrujemo vas da se prijavite na narednu fokus grupu koja će se održati 26.01.2019. u Sarajevu.

Više informacija o projektu možete naći ovdje.

Gotovo 390.000 izbjeglica iz Bosne i Hercegovine su tokom bosanskohercegovačkog rata od 1992.-1995. godine našle utočište u Njemačkoj. Njih skoro 90% se od kraja rata pa do 2000. godine vratilo u domovinu. Ti ljudi i danas osjećaju jaku vezu sa Njemačkom. Za vrijeme provedeno u Njemačkoj nastale su osobne veze među ljudima i porodicama, ali i plodni kontakti između institucija. Bijeg i prihvat su dio zajedničke neispisane istorije naroda Njemačke i Bosne i Hercegovine.

Kasnih 1980-ih, Njemačka je suočena s prvim velikim egzodusom nakon Drugog svjetskog rata; broj azilanata je u stalnom porastu. Početkom 90-ih gotovo 450.000 azilanata je registrirano u Njemačkoj; mnogi dolaze iz ratom razrušene Jugoslavije. U tom trenutku Njemačka je jedna od vodećih prihvatnih zemlja u EU. U Njemačkom društvu egzodus izbjeglica otvara intenzivne i vrlo kontroverzne javne rasprave; teme uključuju: ulogu Njemačke u ovom procesu (zemlja imigracije ili ne), zloupotrebe prava na azil, kriminalitet kod stranaca, itd.

Izbjeglička priča 4: Najljepše doba godine

Imamo pet prstiju na ruci i nijedan nije jednak. Isto je i sa ljudima, nismo svi jednaki. Božija je volja kao pet različitih prstiju na ruci, kaže Shazzy. Muslimanskoj, kršćanskoj, bosanskoj, migrantskoj, nije bitno. Bitno je kako koristimo tu ruku. Da li njome popravljamo ili kvarimo? Brojimo li našim prstima različitosti ili sličnosti? Zatvaramo ili otvaramo granice? To je ono što je naša volja i što čini razliku od čovjeka do čovjeka.

Da je novogodišnje raspoloženje posebno doba godine, potvrđuju entuzijastični, svakodnevni upiti „gdje ćeš za Novu“  ili „imaš li kod koga na božićne kolače“. Isto sam i ja, baš na Badnje veče, pitala svoga druga Shazzya, dok smo ubundani, u hladnom autu razgovarali o životu.

Shazzy je musliman, ali mi je pokazao fotografiju torte koju je kupio prijateljima za proslavu Božića, naredno jutro. Ima u kampu i kršćana, znate?

„Pa čekaj Shazzy, vama je onda zaista lijepo. Držite se skupa i skupa slavite jedni druge.“

„Jeste, ali ne svi. Znaš Edina, nije nam to razlika u kampu. Razlika su nam oni koji jedni drugima šamar poklanjaju, provaljuju ljudima u domove i ne slave ništa. To su razlike. Oni koji ne slave(ništa).“

Shazzy je tridesettrogodišnji magistar poslovnog računovodstva i osnivač jedne nevladine organizacije u rodnom mu Pakistanu, čiji je primarni cilj briga za djecu slabijeg imovinskog stanja, djecu bez roditeljskog staranja i oboljelu djecu. Fokus organizacije je na izgradnji edukacijskih ustanova, prikupljanju i doniranju stipendija radi podsticanja obrazovanja i povećavanja znanja. Misija organizacije je i nabavljanje polio vakcina, protiv dječije paralize, jer zdravstvena zaštita nije dostupna svima, kao ni samim zdravstvenim ustanovama.

U takvim okolnostima, Shazzy i njegov drug su vodili bitku s vjetrenjačama, jer – ma koliko vam to možda suludo zvučalo – nabavljati vakcine za djecu je u nekim dijelovima svijeta opasno po život. Zbog svog posla Shazzy je bio progonjen i na kraju morao pobjeći iz svoje zemlje zbog osnovanog straha za vlastiti život.

Prema definiciji iz UN-ove Konvencije o izbjeglicama, svaka osoba koja “ne može ili se ne želi vratiti u zemlju svog porijekla zbog osnovanog straha od progona zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkom uvjerenju”, ima pravo na izbjeglički status.

Zbog svojih donkihotovski borbi, Shazzy i njegov drug su često upadali u neprilike u gradiću u kojem su otmice i ubistva od strane terorista gotovo svakodnevnica, a država ne može ili ne želi da zaštiti sve one koji su zbog svojih političkih i ljudskih uvjerenja potencijalne mete terorizma. Ured Shazzyeve organizacije je nekoliko puta napadnut i opljačkan, a onda su napadnuti i sami uposlenici. Posljednje uspomene koje mog sagovornika vežu uz Pakistan su mračne: to je vrijeme koje je bio u tamnici, nakon što su njegovog radnog kolegu i njega kidnapovali, te skoro dva mjeseca držali u zatočeništvu.

„Nismo znali gdje smo i jedina svjetlost je bila iz prozorčića na vrhu podruma. Nakon 45 dana, pred mojim očima ubili su moga prijatelja, nakon što su ga izudarali željeznom polugom. Poslije sam saznao da su ga bacili u rijeku…“

Sve ovo je Shazzy pričao  kroz suze i teške udahe, ali i iskru hrabrosti u očima. Istu onu iskru koju je pronašao 15 dana nakon ubojstva prijatelja, kada je uspio pobjeći i ukrcati se na prvi autobus za odlazak van zemlje, uputivši se u Iran. Nakon toga je otišao u Tursku, gdje se zadržao godinu i po.

Porodici se nikada nije javio, kako kaže – ni u ludilu. „Edina, ti kao novinarka možeš pisati o meni. Ili o nekom drugom problemu. Naši mediji ne mogu, niti prenose stvarnu situaciju. Rade za vladu, ako se uopće zna ko je vlada. Policija, također. Komunikacijski saobraćaj, također. Kada bih se javio njima ili žalio nekome, garantujem da bi za pola dana sva moja porodica bila mrtva, skupa sa mnom. Bez ikakvih posljedica, naravno. Sve se prisluškuje i bespomoćan si.“

U Turskoj se zaposlio u tvornici koja proizvodi ženske torbice, ali sa plaćom od 200-300 dolara  mogao je samo puko preživljavati. Nagon za boljim životom i snovi o pomaganju drugima, vodili su ga ka evropskom tlu. Po standardnoj ruti uputio se u Grčku, odakle su ga deportovali nazad u Tursku, a pritom mu zaplijenili dokumente, ruksak i sav novac. Opet je otišao u Grčku i tražio azil, ali se nakon odbijenice usmjerio za Makedoniju, Srbiju, Bosnu, Hrvatsku i konačno Sloveniju gdje je također tražio azil, ali je dobio samo još jednu odbijenicu. Odatle je vraćen u Bosnu i trenutno se nalazi u bihaćkom kampu Bira.

Shazyya sam upoznala u Velikoj Kladuši prije dva mjeseca, kada sam tek započela migrantske priče, a javio mi se prije nekoliko dana traživši pomoć u pronalasku posla.  Kako kaže, ne želi otići iz Bosne, ali treba posao. Iako ima osmogodišnje iskustvo s Oracle sofverom i u biznis marketingu, volio bi nastaviti svoje istinsko zanimanje – pomaganje ljudima. „Više od svega bih volio nastaviti pomagati ljudima. Pomagati djeci.  Posao nije samo novac, niti je u novcu sve.“

Iako spavate u kampu koji vam liči na toalet, sanjate o dostojanstvenom životu. Iako i sami trebate pomoć, najveća vam je želja da pomažete drugima. Iako ste migrant bez para, pritom musliman, kupili ste tortu za Božić. Iako mnogo toga znate raditi, bili biste zadovoljni bilo kakvim poslom. Iako ste srozani bolom, nastavljate da se borite. Iako su vam prsti različiti, imate na umu da su od iste ruke. Iako vas svakodnevno gledaju očima osude, ponosno hodate po gradu.

Da, zasigurno je najljepše doba godine ono u kojem smo ljudi koji se usude pokloniti razumijevanje, umjesto osuda.  Kada nam je svakodnevna, a ne novogodišnja odluka da budemo humaniji.  I da ispod drvceta ostavimo makar osmijeh, za neka nova lica starih gradskih ulica.

P.s. Ukoliko želite pomoći u pronalasku posla Shazzyu, javite se kako bismo vas spojili s njim. Zbog sigurnosnih razloga, njegove certifikate i identifikacijske dokumente, nismo javno objavili.

Novinarka: Edina Čović

Video: Edis Kadrić

Osobe sa invaliditetom preko “Greensa” uključene u organsku poljoprivrednu proizvodnju

Društveni biznis Greens d.o.o. je krenuo sa radom 2018. godine, nakon što je ProReha – Centar za osposobljavanje, prekvalifikaciju i rehabilitaciju osoba sa invaliditetom dvije godine uspješno provodio projekat uključivanja osoba sa invaliditetom u procese rada u poljoprivredi. Svoje proizvode su predstavili i na Sarajevo Holiday Marketu. 

 „Sve je dobilo biznis formu kada smo svoju ideju predstavili kroz Mozaikov inkubator. Bili smo odlučni osigurati zapošljavanje i angažman osoba sa invaliditetom u proces poljoprivredne proizvodnje. Našli smo svoj fokus u uzgoju mikropovrća i začinskog bolja, koje se uglavnom koristi za salate i kao dodatak jelima“, govori nam Aldin Drnda, asistent na razvoju projekta kompanije Greens.

 Sa Zlatanom Horom, jednim od zaposlenika Greensa, smo razgovarali o samoj proizvodnji. On je jedan od korisnika programa podrąke organizacije „Sumero“. Osobe sa invaliditetom sada imaju priliku za zapošljavanje, samostalni život i podršku u osposboljavanju za učešće na tržištu rada.

 „Deset ljudi je uključeno u aktivnosti Greens, dvoje zaposleno. Pomaľem novim korisnicima, obučavam ih. Radim uglavnom na sađenju i odrľavanju začinskog bilja. Imamo i oko 20 različitih sorti Chili paprika, to kupujete kao viąegodiąnju biljku, koja se obnavlja svake godine i daje plodove“, govori nam Zlatan.

 

Alen Spahić također radi na plasteničkoj proizvodnji te odrľava staklenik u toku zime. „Imamo plastenik od 150 kvadrata, staklenik od 25 kvadrata. Naučio sam posao kroz rad, zahvaljujući posvećenosti uposlenika Prorehe i Greensa. Cijeli sistem se temelji na međusobnoj podršci“, dodaje Alen.

 U saradnji sa USAID/Sweden FARMA II projektom „Greens“ nastoji zagovarati i pokretanje konkretnih koraka na uvođenju novih sorti sjemena mikropovrća, kako bi se olakšao njihov uvoz, o čemu su pokrenuli i razgovore sa Uprave BiH za zaštitu zdravlja bilja. Pojedine prepreke u procesu nisu spriječile „Greens“ da izađe na tržište, te danas svoje proizvode prodaju i u velikim trgovačkim centrima.

 “Cilj nam je da integrišemo osobe s invaliditetom na otvoreno tržište rada, edukujemo kupce o značaju zdrave ishrane, te tržištu ponudimo kvalitetan i zdrav proizvod. Danas naše proizvode možete pronaći u tržnom centru Mercator, te sarađujemo sa vrhunskim ugostitetljima i kuharima. Prepoznaćete naše proizvode po brendu Greens, malim bijelim saksijama i privlačnim izdancima raznih vrsta začinskoga bilja i mikropovrća. Zahvaljujući podršci USAID/Sweden FARMA II projekta bili smo i na Sarajevo Holiday Marketu, a uvijek nas možete kontaktirati i putem društvenih mreľa“, zaključio je Drnda.

UNICEF nagradio novinare za promociju prava djece

UNICEF u BiH dodijelio je tradicionalne nagrade novinarima, koji su svojim medijskim pričama zalažu za doprinos zaštiti i promociji prava djece.

Priznanja se dodijeljena Meliti Mujadžić, novinarki RTV Unsko sanskog kantona za  prilog ”Prijatelji ne broje hromosome”, blogerki “Al Jazeera Balkans” portala Aidi Hrnjić za tekst ”Učimo od djece”, dok su za tekst na internet portalu dodijeljene dvije ravnopravne nagrade Vanji Stokić sa portala e-trafika za tekst ”Ažurirajmo nastavu: Školski programi ne prepoznaju problem online nasilja” i Osmanu Zukiću za tekst objavljen na Školegijum portalu ”Dječak ispod zvijezde”.

Zahvalnice za televizijske priloge dodijeljene su Ivanu Kataviću za prilog ”Kanister kao školsku pribor”, za Liberty TV i Nataliji Todorović, Elta TV, za prilog ”Asistent u nastavi”.

Za tekst u štampi, zahvalnica je uručena Goranu Lajiću iz Nezavisnih novina, za tekst “Nezavisne” u posjeti područnoj školi u Rekavicama: Ove godine samo jedan prvačić”; za blog Hani Kazazovic za tekst ”Ako se imalo izdvajaš iz mase i razlikuješ od drugih, meta si”; a za internet portale zahvalnice su dodijeljene portalu Mondo BiH za ukupni doprinos za bavljenje pravima djeteta, te Anamariji Jelonjić Zadro, novinarki portala bljesak.info za tekst ”Međuvršnjačko online nasilje”.

Treća dodjela godišnjih Nagrada za inovativne nastavnike i nastavnice

U Sarajevu će se ove nedjelje dodijeliti Nagrade za inovativne nastavnike i nastavnice. Nagrade se dodjeljuju po treći put u organizaciji Centra za obrazovne inicijative Step by Step, uz podršku donatora.

Nagrada će se i ove godine dodijeliti u pet kategorija: odgajatelji/ce u predškolskom odgoju i obrazovanju, učitelji/ce u razrednoj nastavi, predmetni nastavnici/ce u osnovnim školama, predmetni nastavnici/ce u srednjim školama i stručni saradnici/ce na svim nivoima odgoja i obrazovanja. Kao i prethodnih godina, nastavnici i nastavnice su svoje inovativne prakse, njih čak 157 ove godine, slali od septembra do novembra. Žiri u kojem su učestvovali prošlogodišnji dobitnici i dobitnice je krajem prošlog mjeseca odabrao 50 nominiranih, po 10 u svakoj kategoriji.

Zahvalni na podršci koju ste pružili i pružate i prostoru u Vašim medijima u kojem ste promovirali ovu plemenitu i, za budućnost naše djece i našu, vrlo važnu profesiju, pozivamo Vas da nam se pridružite na svečanoj ceremoniji dodjela nagrada dobitnicima i dobitnicima 2018. godine

23.12.2018. (nedjelja)

Narodno pozorište Sarajevo

(Pozorišni trg 1)

u 18 sati

Više informacija i filmove o dobitnicima Nagrade prošle, kao i o nominiranim praksama ove godine možete pročitati na stranici www.inskola.ba.

Tuzlaci iz kućne radinosti napravili autentične sosove i marinade od ljute paprike

Ekipu okupljenu oko projekta „Ljutko“ susrećemo na Sarajevo Holiday Marketu. Porodica Ratajc stoji iza ovog zanimljivih proizvoda i koncepta, a kažu da je sve krenulo ‘sa balkona’, praveći marinade i sosove za svoje društvo.

„Od 53 sadnice na balkonu, danas imamo uzgoj na više lokacija. Ljuti sosevi, ljuti kikiriki, pikantni sir, belaj ajvar, polako širimo našu ponudu. Ponosni smo na činjenicu da smo zaokružili proces od proizvodnje do prodaje, planiramo otvaranje prve ‘ljute’ prodavnice u Bosni i Hercegovini, a moguće je i proširenje ponude koju već imamo u DM marketima“, pojašnjava Dinko Ratajc.

„Moramo širiti zalihe, moramo podići kapacitete kuhanja, te sami zahtjevi tržišta nas ohrabruju da jačate i rastete. Imamo nekoliko dogovora i o saradnji na razvoju novih proizvoda. Na Sarajevo Holiday Marketu smo predstavili svoje proizvode u saradnji sa USAID/Sweden FARMA II projektom. Važno je raditi na promociji, kako bismo postigli trajnu prepoznatljivost naših proizvoda“, dodaje Ratajc.

„Proizvodimo vlastiti rasad, a razvili smo i prepoznatljiv dizajn. Imamo preko 50 različitih sorti paprike, od čega su dvije trećine ljuće, a jedna trećina blaže. Našli smo prostor na tržištu i polako gradimo mrežu kupaca. Uvjereni smo da je ‘Ljutko’ brend kojem će se ljudi vraćati“, zaključuje Ratajc.