Autor: urednik

Muzička akademija Univerziteta u Sarajevu najavljuje gostovanje bosansko-američke pijaniste Mirne Lekić i kompozitora i likovnog umjetnika Andréa Brégégèrea, koji će nastupiti u ponedjeljak, 10. juna 2024. godine, u 19:00 sati ” Koncertna dvorana u okviru multimedijalne prezentacije Majskog muzičkog festivala “Miraž”.

Multimedijalna prezentacija “Mirage” kombinuje muziku za solo klavir sa video projekcijom i istražuje zvučne iluzije, aluzije i transformacije koje klaviru daju mogućnost da imitira druge instrumente i da ih odzvanja. Video projekcije koriste različite tehnike i procese, od čisto apstraktnih obrazaca do reprezentativnijih segmenata, koristeći stvarne slike ili fragmentarne tekstualne elemente.

Programski koncept se sastoji od tri celine: „Poreklo“ (program: F. Ali-Zadeh, A. Hovhaness, H. Cowell, S. Prokofjev), „Zvono u kutiji“ (program: I. Šamo, N. Draper ) i “Novi svjetovi” (program: C. Debussy, L. Godowsky, M. Scherzinger).

Ulaz je besplatan.

Mirna Lekić , klavir. Rođena je u Sarajevu, gdje je pohađala osnovnu muzičku školu u klasi Nives Cvijović. Završila je Eastman School of Music i Mannes School of Music u državi New York. Doktorirala je na Graduate Center – City University of New York disertacijom o muzici Claudea Debussyja. Izvodi širok repertoar koji odražava njena interesovanja za interkulturalnu muziku, istorijsku izvođačku praksu i savremena dela. Kao solista i kamerni muzičar nastupala je u Sjedinjenim Državama, Kanadi, Rusiji, Engleskoj, Francuskoj i Italiji. Izdala je dva solo diska i album savremene kamerne muzike preko izdavačkih kuća Centaur, Furious Artisans i Romeo Records. Njeni nastupi su prenosili američki i bosanski radio i TV stanice. Trenutno radi kao profesor muzike na Queensborough Community College – City University of New York, i kao vanredni profesor klavira na Univerzitetu Columbia.

André Brégégère , kompozitor, pedagog i vizualni umjetnik. Živi u Njujorku. Vanredni je profesor muzike na Univerzitetu William Patterson i Queensborough Community College. Posljednjih godina, njegovu muziku su izvodili u Carnegie/Weil Hall i Symphony Space od strane vodećih ansambala uključujući Cygnus, Second Instrumental Unit, MIVOS Quartet, Cadillac Moon Ensemble i Transit, a emitirana je na radio stanicama WQXR, WNYC i WPRB i objavljen pod etiketom New Dynamic Records. Kao jedan od osnivača i kodirektor organizacije Dr. Faustus, je aktivni zagovornik nove muzike, nadgledajući naručivanje i izvođenje novih djela kompozitora. Producira i izvodi elektronsku muziku i audio-reaktivne vizuale, uključujući saradnju sa Mirnom Lekić na projektu “Mirage”.

Zahvaljujući gostoprimstvu i pokroviteljstvu Fikreta Čančara, direktora JU „Dom kulture Jajce“, baš je u Jajcu, jednom od najljepših bh. gradova na predivnim bh. rijekama Vrbasu i Plivi, u predvečerje Svjetskog dana zaštite okoliša, 4. lipnja u 18 sati, svečano otvorena putujuća izložba „creAction“. 

Izložbu je, uz potporu američke humanitarno-razvojne agencije Catholic Relief Services – CRS, osmislio i priredio Centar za mirovno obrazovanje – CMO u okviru svog projekta Pokret za ekološko obraćenje. Izložba „creAction“, autora Amera Tikveše,predstavlja umjetničku akciju u službi zaštite okoliša. Nadahnuta je enciklikom pape Franje o brizi za zajednički dom. Naziv enciklike – Laudato si’ – potječe iz Pjesme stvorova sv. Franje Asiškog na čijoj karizmi i duhovnosti, priznatoj i nadaleko izvan Katoličke crkve, počiva. Zahvaljujući vokalno-instrumentalnom triju Luke, Lucije i Magdalene Saraf samo otvorenje izložbe označila je baš izvedba te pjesma od čijeg se nastanka naredne godina navršava ravno 800 godina.

U svom obraćanju okupljenim Fikret Čančar, direktor JU „Dom kulture Jajce“, naglasio je da bi upravo sakralnost vode, temeljno uvjerenje zajedničko abrahamsko/ibrahimovskim religijama, moglo biti sjajno polazište za poticanje religija na odvažnije i konkretnije sudjelovanje u zaštiti okoliša kao Božjeg dara u našem društvu čime bi i sam dijalog religija u bh. kontekstu dobio i na kredibilitetu i na važnosti. Aludirajući na naslov izložbe, Edina Hajder, pastorica Evanđeoske crkve u Jajcu, pozvala je okupljene da svakodnevno daju svoj obol akciji zaštite Božje kreacije kao veličanstvenog Božjeg umjetničkog djela čije razaranje predstavlja, uz sve ostalo, i ekološki grijeh – nasrtaj na samoga Boga.

Oslanjajući se na dokumentarac „Čovjek koji je sadio drveće“, fra Mišo Sirovina, vikar Župe sv. Ante Padovanskog u Sivši, okupljene je pozvao na ustrajnost prožetu nadom na zahtjevnom putu zaštite okoliša jer je i najveće pustinje, nastale ljudskim sebičnim i arogantnim djelovanjem, moguće iznova strpljivošću i ljubavlju preobraziti u vrtove pune života ako se u ljudsko srce ponovno naseli ponizna i zahvalna svijest o stvorenom svijetu kao božanskom misteriju i daru a ne pukom resursu. Robert Oroz, jedan od autora fotografija i ujedno jedan od osnivača Ekološko-humanitarne udruge Gotuša iz Fojnice, okupljene je upoznao da su njegove fotografije poglavito nastale na mjestima konkretnih bh. borbi za zaštitu okoliša što je izložbi „creAction“ omogućilo da posreduje uvid u kojoj je mjeri bh. prirodno blago ugroženo i koliko bi brzo moglo nestati ukoliko zajednički ne stanemo u njegovu obranu.

Na koncu se okupljenima obratio i Edin Hozan, načelnik općine Jajce, izražavajući svoje osobno zadovoljstvo i zahvalnost za ugošćavanje izložbe „creAction“ u Jajcu. Govoreći o naprecima općine Jajce u području zaštite okoliša, istaknuo je da nas upravo ekološke katastrofe i prijetnje poučavaju u kojoj su mjeri državne i sve druge ljudskom rukom sačinjene granice relativne i da bez zajedničkog solidarnog djelovanja preko tih i takvih granica zasigurno nećemo uspjeti ni obuzdati klimatsku krizu, ni sačuvati okoliš, bilo da je riječ o globalnom, regionalnom ili lokalnom planu.  

Moderator otvorenja i ujedno idejni začetnik izložbe „creAction“ Alen Kristić, voditelj projekta Pokret za ekološko obraćenje, izrazio je nadu da će ova izložba kao umjetničko-religijski glas opomene, ali i nade sve njezine posjetiteljice i posjetitelje potaknuti na svakodnevnu i odvažnu akciju u službi zaštite Božje kreacije. U tu je svrhu planirano da izložba „creAction“, čije grafičko oblikovanje potpisuje Ivana Ibrović, nakon njezinog zatvaranja u Jajcu 14. lipnja, u rujnu bude ugošćena u Fojnici Zenici.  

Jajačko otvorenje izložbe creAction okončano je duhovnom pjesmom „Moj je put na tvome sada putu“, koju je izveo već spomenuti vokalno-instrumentalni trio, nakon čega je uslijedilo druženje nazočnih zahvaljujući širokogrudnom gostoprimstvu osoblja JU „Dom kulture Jajce.

Dragica Krstanović

Svemirko, Marko Bošnjak, Ida Prester i Macha Ravel nastupit će na četvrtom izdanju festivala Kvirhana, a ulaz na sve sadržaje festivala je besplatan.

Festival Kvirhana ove godine fokus stavlja na slobodu te se kao i dosad trudi biti siguran i slavljenički prostor za sve LGBTIQ osobe i njihove prijatelje. Bogat program festivala uključit će između ostalog i predstavu, izložbu, koncerte, filmove, razgovore i drag show.

‘’Slogan Bujrum slobode! smještamo u današnji kontekst odgovornosti koju sloboda nosi, istodobno propitujući puteve koji vode do nje. Sloboda se osvaja i njeguje, a kroz umjetničke i aktivističke događaje Kvirhane ćemo promišljati i uživati slobodu u različitim formatima, zato pridružite nam se jer imamo šta ponuditi i ove godine.’’ – kazali su organizatori festivala iz Sarajevskog otvorenog centra.

Festival će biti otvoren u SARTR-u u 19.30h predstavom ‘’Naš sin’’ Patrika Lazića, u produkciji Hartefakt fonda iz Srbije, koja je na regionalnim gostovanjima već postigala zapaženi uspjeh. Nakon što se mladić autovao svojim roditeljima, oni pokušavaju da žive sa saznanjem da je njihov sin drugačiji. Rituali porodične večere postaju velika dramska peripetija.

Dnevni program drugog dana festivala počinje od 14 sati u Centru za djecu i omladinu Novo Sarajevo, a rezervisan je za druženje i upoznavanje kroz Mingling session, nakon čega će se održati projekcije dva domaća kratkometražna filma. Kratki film “Jan” autora Kenana Musića i Mirze Čustovića je prvi kratki film ikada iz regije dostupan na HBO Max platformi,  a govori o prijateljstvu i ljubavi, traganju za mjestom gdje nema potrebe za etiketiranjem nagona te film koji izaziva prepoznavanje ljubavi u svim njenim oblicima. Film ‘’Sutra ćemo kupiti ribice’’ autorice Sare Ristić prati tinejdžericu Asju koja nakon 5 godina sreće svoju stariju sestru Aminu koju nije vidjela otkad je Amina izbačena iz kuće.

Nakon projekcije filmova, održat će se razgovor o kvir (LGBTI+) vizuelnom stvaralaštvu u kojem će učestvovati autori i autorice filmova, glavni glumac iz filma Jan, Maksim Jovanović, kao i fotografkinja Monika Andrić. Njena izložba fotografija ‘’Razlike od kojih smo satkani – uvid u LGBTIQ+ živote’’ otvorit će se na istoj lokaciji u 19 sati. Izložba intimnih portreta i dokumentarnih fotografija istražuje svakodnevne životne situacije LGBTQ+ osoba i način na koji se njihove razlike integrišu u šire društvo.

Muzički program drugog dana festivala održat će se u kultnom Kinu Bosna, a otvorit će ga drag show četiri drag umjetnice iz BiH. Nakon toga nastupit će mladi sarajevski duo Bluzze, a onda i Marko Bošnjak, ‘’slavuj’’ iz Prozor-Rame, koji je publiku osvojio još kao dječak kada je pobijedio na ‘'Pinkovim zvezdicama’’, a zatim i nastupom na hrvatskoj Dori. Koncert će održati i poznata hrvatska muzičarka i voditeljica Ida Prester i pop bend Lollobrigida, a noć će zatvoriti electro duo iz Hrvatske Cura i Dečko, dinamična eksplozija emocija i plesa koja puni klupske prostore i razbija stereotipe.

U subotu, posljednji dan festivala, na istoj lokaciji Centra za djecu i omladinu Novo Sarajevo, održat će se radionica kvir FANZINE: Zajedničko pisanje manifesta za prvo izdanje kvir fanzina.

Ostatak dnevnog programa fokusiran je na Queer Talks, razgovore o različitim temama važnim za feminizam i LGBTIQ aktivizam i umjetnost.

Festival će zatvoriti muzički program koji započinje od 21.30h u Kinu Bosna nastupom alternativnog/post rock indie sastava iz Splita Fostera. Nakon toga će nastupiti Oli pop (Olivera Popović) kantautorka alternativne pop muzike iz Srbije, a onda i trap-rap muzičarka iz BiH Macha Ravel, ranije poznata i kao Muha, koja je svoj prvi uživo nastup imala upravo na festivalu Kvirhana 2021. godine. Objavom prvog synth-pop singla “Traume”, potvrdila je svoju zasluženu poziciju na balkanskoj alternativnoj pop sceni. Najveća zvijezde festivala je zasigurno alternativni pop projekt Svemirko koji se na prostoru bivše Jugoslavije proslavio albumom Vanilija. Do kraja noći prisutne će zabavitiDJ Sonja Sajzor, jedna od najznačajnijih trans aktivistkinja u regiji.

Darko Cvijetić, Previše mi to. Osam djevojčica

PIŠE: Hana Vranac

Ima nade za ovaj svijet, odjekuje romanom, ali ne i za pokajnike. Njihov košmar ne iščezava u potpunosti, ni kad sretnu Boga. Za to razumijevanja ima Darko Cvijetić.

Ako su grafiti na zidovima iskaz potisnute društvene energije, onda fasade najbolje govore o jednom društvu. Ovdje na zidovima gledamo likove ratnih zločinaca. Uz ime piše heroj. Na fasadi pored školskog dvorišta figura smrti rukama obuhvata čovjeka. Uz nju stoji naziv fudbalskog kluba. U medijima vijest: maloljetni K., najmlađi masovni ubica. Zapitamo se onda jesu li ti fenomeni nastranost jednog konkretnog društva ogrezlog u bolesti ili je cijeli svijet nikao iz klice ontološkog zla? Je li za sve kriva Evina jabuka? Ako je svrha književnosti, kako to teorija tvrdi, da preko pojedinačnog tematizira opće, onda je Darko Cvijetić pitanja kojima je vjekovima opterećena etika rasporio u romanu Previše mi to. Osam djevojčica. Posljednji je to dio romaneskne trilogije o, kako i sam autor kaže – zlu, čija prva dva dijela čine Schindlerov lift i Što na podu spavaš. 

Filip Latinović, ratni zločinac i nekadašnji pripadnik Vojske Republike Srpske, nakon izdržane dvodecenijske  kazne vraća se u sredinu koja ga doživljava herojem. On je pokušava ubijediti da to nije. I premda je jasna aluzija na roman Miroslava Krleže, Cvijetićev Latinović sebe poistovjećuje sa Rodionom Raskoljnikovom, ubicom iz Zločina i kazne. Nakon susreta s Bogom i Haškim tribunalom, duboko pokajan Latinović shvaća da nije ubijao i silovao zbog etničke pripadnosti, već slobode.

Ima nade za ovaj svijet, odjekuje romanom, ali ne i za pokajnike. Njihov košmar ne iščezava u potpunosti, ni kad sretnu Boga. Za to razumijevanja ima Darko Cvijetić. Nekadašnji stražar logora vojske Republike Srpske. Latinovićev školski kolega, koji piše ovu knjigu iz fragmenata Filipovih zatvorskih bilješki, intertekstualnih fragmenata Krleže, Dostojevskog, Eca, Arendt, Nietzschea, vlastitih autorefleksivnih uplitanja, do jednog imaginarnog teksta koji zaključno potvrđuje da ovaj roman nadrasta literarnu igru koja nas dvojnošću ovih (anti)junaka navodi da se pitamo je li Cvijetić zapravo sam Latinović. Jer to nije ni bitno. Roman napominje: Nije važno tko si. Onaj tko čita odredit će jesi li Filip (jer svi smo mi Filip) ili heroj (jer heroj nema mural nego omču). Taj borhesovski postupak nije pastiš, već čin nužan po sebi u bujici narativa o selektivnim istinama, a Zapadni Balkan je biblioteka takvih. Jedna ne postoji, čak ni kad je odrede Međunarodni sudovi. Istinitost, stoji u knjizi, ne treba tražiti u romanu, nego u onome što je u nama pokrenuo.

Dio tih fragmenata čini i postzločinački dosje lika koji staje u prvi plan romana. To je Latinovićev unuk, dvanaestogodišnji Senad, nadimka Kost, koji je vatrenim oružjem ubio osam djevojčica i školskog čuvara. Ali kako Cvijetić svojim likovima ne dozvoljava samo jednu dimenziju, tako sprječava brzopletost zaključka da je maloljetni Kost ubio jer mu je i djed ubica. Da se zlo prenosi transgeneracijski, to se može čitati iz romana. U onom smislu u kojem fenomen zla svodimo na osvetu koja posredstvom časti, borbene energije i želje za potvrdom dolazi iz potlačenosti. Pod idejom moralnog sjećanja, ovdašnji narodi tvrde da je samo njihovo ispravno, pa je figura žrtve internalizirana u čitav kolektiv. Vratimo li se u malo dalju prošlost, i ona potvrđuje da je tom kolektivu, djeljiteljima iste sudbine ropstva, ostalo poniženje. Pa smo iz viševjekovnih transgeneracijskih traumi bijesni prema čitavom svijetu. Međutim, roman se opire konačnom tumačenju. Na koncu, i Kost je heroj. Firma s marokanskom adresom prodaje majice s njegovim likom. Sugerisano je time da perverzija vrijednosti nije problem samo našeg društva, možda je, zaista, za sve kriva jabuka.

Borhesovskom, pa sad možemo reći i cvijetićevskom, relativiziranju u romanu nije svrha dekonstrukcija stvarnosti izvan njega, već ukazivanje na to da zlo ne teče vertikalno. Ono meandrira u različitim ljudskim fenomenima. Roman pokazuje da niko od njegovih likova ubica nije imao čistu krv. Da je porodica hibrid nacionalnosti i religija. Time Cvijetić lojalno odbija uprijeti prstom i reći: samo jedni su ubijali. Neka svako počisti ispred svoga dvorišta, odjekuje tom poetikom. A Cvijetić čisti u ime svih. Zato jedini „neuspjeh“ ove knjige može biti ako dođe samo do ruku onih od nacionalizma izliječenih – Cvijetićevih istomišljenika. 

Program ovogodišnjeg festivala Majske muzičke svečanosti uključio je dva koncerta kojima Muzička akademija Univerziteta u Sarajevu odaje počast svojim preminulim profesorima (a kroz njih i cijeloj jednoj generaciji nastavnika) koji su rad i status ove institucije gradili i održali u najtežim trenucima njenog postojanja. U srijedu, 5. juna 2024. godine, u 19:00 u Galeriji Bosanskog kulturnog centra KS, bit će upriličen koncert u čast Paši Gackić (1947-2022), uvaženoj sopranistici, profesorici emeriti Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu, solistici i nekadašnjoj direktorici Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu.

Na koncertu sjećanja na prof. Pašu Gackić nastupit će sopranistice Adema Pljevljak-Krehić i Vedrana Šimić, profesorice na Odsjeku za solo pjevanje Muzičke akademije UNSA i njene nekadašnje studentice, te pijanisti Maja Ačkar Zlatarević i Milan Lucić.

Program će uključiti solo pjesme M. de Falle, X. Montsalvatgea, P. Tostija, M. Petrovića Njegoša i J. Gotovca.

Ulaz je slobodan.

Prof. Paša Gackić rođena je u Sarajevu 30. 07. 1947. godine. Nakon završene Osnovne škole, završila je Srednju muzičku školu u Sarajevu na odsjecima za Solo pjevanje i Teoretsko-nastavnom odsjeku 1968. godine. Iste godine se upisuje na Muzičku akademiju u Sarajevu na Odsjeku za solo pjevanje u klasi red. prof. Brune Špiler na kojem diplomira 1973. Iste godine, kao stipendistica Republičke zajednice za kulturu, upisuje postdiplomski studij – Koncertni i Operski smjer na Muzičkoj akademiji u Sarajevu u klasi red. prof. Brune Špiler.

Umjetnička djelatnost mr. Paše Gackić počinje u toku studija solo pjevanja nizom javnih nastupa. Kao studentica četvrte godine studija debitirala je na sceni Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu u zahtjevnoj ulozi Micaële u operi Carmen G. Bizeta, pod ravnanjem maestra Ivana Štajcera. U istoj opernoj kući 1973. godine dobiva angažman kao stalni član ansambla – solista gdje ostaje sve do 1993. godine i ostvaruje niz vodećih uloga: Micaëla (Carmen – G. Bizet), Mimì (La Bohème – G. Puccini), Cio-Cio San (Madama Butterfly – G. Puccini), Mařenka (Prodana nevjesta – B. Smetana), Grofica i Cherubino (Figarov pir – W. A. Mozart), Leonora (Trubadur – G. Verdi), Liù (Turandot – G. Puccini), Đula (Ero s onoga svijeta – J. Gotovac), Mačak (Mačak u čizmama – K. Trailesku) i mnoge druge.

Kao koncertni solista, njegujući lied, impresionističku i avangardnu muziku, i kao operni solista, nastupala je širom Bosne i Hercegovine, u brojnim festivalskim i kulturnim centrima bivše Jugoslavije kao što su „Sarajevska zima“, „Splitsko ljeto“, „Ohridsko ljeto“, „Arena Pula“, „Ljubljana festival“, „SNG Ljubljana“, „HNK Zagreb“, „Dani muzike“ u Budvi, „Majske operne večeri“ (Skoplje), zatim „Festival sakralne muzike“ u Fesu (Maroko), „Dani kulture BiH u Austriji“ (Beč i Linz), „Mjesec BiH u Češkoj“ (Prag, Český Krumlov, Polička, Hradec Králové i Kutná Hora) uz Sarajevsku filharmoniju, Simfonijski orkestar RTVSA, Makedonsku filharmoniju, ansambl MOMUS, Duhački orkestar BiH, Kamerni orkestar RTVBiH, Sarajevski gudački orkestar, Sarajevski barokni trio, pod ravnanjem dirigenata poput Ivana Štajcera, Milana Jeličanina, Marijana Fajdige, Teodora Romanića, Miroslava Homena, Fimče Muratovskog, Julija Marića, Iona Iancua i drugih. Za Arhiv BHRTV snimila je oko 130 minuta klasične muzike za solo sopran sa djelima A. Vivaldija, G. B. Pergolesija, Ch. W. Glucka, W. A. Mozarta, G. Verdija, B. Smetane, J. Brahmsa, G. Puccinija, P. Konjovića, M. Špilera, M. Prebande, B. Bjelinskog, E. Cossetta i dr.

U toku studija pokazuje veliki afinitet za pedagogiju te odmah po završetku studija postaje asistent u klasi red. prof. Brune Špiler gdje je i radila od 1974.  do 1979. godine na Odsjeku za solo pjevanje Muzičke akademije u Sarajevu. Godine 1990. godine biva imenovana u nastavno-umjetničko zvanje docent na Muzičkoj akademiji u Sarajevu za predmete Solo pjevanje, Metodika nastave solo pjevanja i Osnovi vokalne tehnike gdje ostaje do odlaska u mirovinu u zvanju redovne profesorice 2017. godine. Gotovo punih 25 godina bila je šefica Odsjeka za solo pjevanje na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu.

Od 1995. do 1999. godine, u presudnom periodu i najtežim godinama života i postojanja Sarajevske opere, bila je direktorica Opere i Baleta Narodnog pozorišta u Sarajevu, kada s punim elanom i kolektivnom energijom na scenu postavlja operne naslove tzv. željeznog repertoara (Tosca, Trubadur, Cavalleria rusticana i druge). Prvu poslijeratnu opernu predstavu u Sarajevu izveli su njeni tadašnji studenti 09.04.1996. godine – W. A. Mozart: Bastien und Bastienne: sopranistica Adema Pljevljak, mezzosopranistica Mirela Kovač i bas Denis Isaković.

Iz njene klase izašao je niz uspješnih, afirmiranih opernih i koncertnih umjetnika, kao i vokalnih pedagoga. Većina njih danas čini temeljne solističke snage Sarajevske opere i bosanskohercegovačke operne umjetnosti, kao što su Adema Pljevljak-Krehić, Aida Čorbadžić, Denis Isaković, Leonardo Šarić, Melisa Hajrulahović, Dajana Kačar-Šegvić, Zana Staniškovska. Dijelom akademskog školovanja kod mr. Paše Gackić učili su i Vedrana Šimić, Ivan Šarić, Amir Saračević,  Berislav Puškarić, Violeta Srećković. Na Odsjeku za solo pjevanje na Muzičkoj akademiji i na predmetu Glas na Akademiji scenskih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu danas predaju njeni studenti.

Za svoj umjetnički i pedagoški rad dobila je niz značajnih nagrada i priznanja, među kojima su Nagrada Udruženja mladih umjetnika BiH 1980, Priznanje Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta FBiH za širenje muzičke kulture 1997, Zlatna plaketa na izboru Žena godine u oblasti kulture 1998., „Zlatna grančica“ na izboru Žena godine u oblasti umjetnosti 2000, Zahvalnica Odbora za obilježavanje 50 godina rada Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo 2000, Priznanje Udruženja muzičkih pedagoga u FBiH 2006, Zlatna plaketa Muzičke akademije u Sarajevu za izuzetan doprinos razvoju Muzičke akademije, muzičke umjetnosti, nauke i pedagogije u BiH povodom 50 godina djelovanja 2006, također i Nagrada Univerziteta u Sarajevu za najuspješnijeg profesora u akademskoj 2008/09. godini koju joj je dodijelio Senat Univerziteta u Sarajevu.

Informacije o programu 17. Majskih muzičkih svečanosti dostupne su na www.mas.unsa.ba.

Srdačno vas pozivamo da posjetite predstojeće događaje koji će biti realizovani u mjesecu junu 2024. godine u galeriji Collegium artisticum.

• utorak, 4. jun 2024. godine 19:00 – 20:00The ballet of laughter in a cloud of smoke – museum versionBalet smijeha u oblaku dima

Balet smijeha u oblaku dima kreireli su Thomas Steyaert i Raul Maia u kooperaciji sa Bosanskim narodnim pozorištem Zenica. Ovaj performans može se tumačiti kao analogija unutrašnjem kretanju društva – kretanje koje testira, mapira i transformira određenu strukturu u određeni pokret u vremenu, generirajući mogućnost više značenja, kao i prepoznavanja osnovnih ljudskih vrijednosti i odnosa.

• srijeda, 5. jun 2024. godine 16:00 – 18:00Score#1 – repetition/patterns/forms

Score1 – repetition/pattern/forms je performativni event koji istražuje umjetničku praksu i potencijal nereprezentativne komunikacije između performera. Neprestana izmjena kinetičkih informacija bazirana je na decentraliziranoj slici tijela. Tok samoobnavljajućih kinetičkih informacija stvara višeznačnost, nekoliko nivoa instrukcije i senzacije za performera i za gledaoca.

• utorak, 11. jun 2024. godine 16:00 – 18:00Play!Play!Play!

Play!Play!Play! je igra improvizacije. Performeri će se suočiti sa izazovom improvizacije uz niz pravila, glumačkih instrumenata i apstraktnih ideja postavljenih da bi pomogli performerima. Spontana dinamika između performera ima potencijal da stvori različite slojeve energija i teatarskih žanrova, kao i potencijal da zabavi publiku na nekonvencionalan i neočekivan način.

Station 3 je novi umjetnički prostor u Sarajevu, osnovan od strane Thomasa Steayerta i Benjamina Bajramovića. Cilj je razvijanje otvorenog i mješovitog radnog prostora za lokalne i strane umjetnike koji bi, koristeći prostor Station 3, razvijali svoju umjetničku praksu. Station 3 cilja stvoriti inspirativan, zaigran prostor, sa nizom programa iz umjetnosti i kulturalnog obrazovanja. Šta Sarajevu nedostaje? Kako Station 3 može doprinijeti kulturalnom pejzažu Bosne i Hercegovine? Kako biti tolerantna, inkluzivna i napredna platforma? Zajedno sa umjetnicima i publikom, Station 3 će obezbijediti prostor za konstruktivan dijalog i umjetničke događaje, da bi, na kraju, odgovorila na gore postavljena pitanja.Dobro došli na Stanicu!

• petak, 7. jun 2024. godine u 19:00 satiJasmin Pehlivanović: izložba slika “Ono iz duše” (7.6.-21.6.2024.)

“Jasmin Pehlivanović, po svim unutarnjim karakteristikama prvog, fizičkog sloja slike, slikar je dvojakog karaktera: njegovo slikarstvo jeste slikarstvo maštovnog razmaha koje se raspomamljuje iz svoga jezgra i zahtijeva prostornost širokih dimenzija, koje daleko nadilaze uobičajene dimenzije, ono poprima karakter širokih poema da bi se moglo smjestiti sve ono što njegova mašta dokučuje u svojoj imaginativnoj igri. To su djela u kojima prevladava ono što smo imenovali pojmom dramatske vijornosti“- zapisao je svojevremeno likovni kritičar Vojislav Vujanović.

• “SubDokumenta Sarajevo” (27.5. – 14.6.2024.)

Podsjećamo vas da do 14. juna možete pogledati izložbu “SubDokumenta Sarajevo” povodom obilježavanja 40. godišnjice od početka najvećeg projekta u povijesti vizualne umjetnosti u Bosni i Hercegovini – “Jugoslovenska dokumenta“. Odabirom umjetnika Jusufa Hadžifejzovića, kustosa ove izložbe i jednog od osnivača projekta “Jugoslovenska dokumenta“, na izložbi učestvuju umjetnica Kasja Jerlagić i umjetnici Hamzalija Muhić, Bojan Stojčić i Danilo Kreso.Ova izložba predstavlja i najavu serije programa u saradnji CKA Charlama i JU Collegium artisticum koji će rezultirati organizacijom bijenala vizualnih umjetnosti “SubDokumenta Sarajevo“ čija je realizacija planirana u maju 2025. godine.

Radujemo se vašem dolasku!

Međunarodni književni festival Bookstan zvanično je predstavio ovogodišnji vizuelni identitet čiji dizajn i ove godine potpisuje Dino Hujić, Fabrika . Tema ovogodišnjeg festivala je „Zarjavele trobente“, a u nastavku donosimo riječi Lamije Milišić, izvršne direktorice festivala. Podsjećamo da se festival ove godine održava od 3. do 6. jula u Sarajevu.

Zarjavele trobente s svojo glasbo, / da jo zbudijo, da jo zbudijo. – bez obzira da li ove riječi izgovarate u ritmu ili vam je dotična pjesma grupe Kongres (u izvedbi Zorana Predina) potpuno nepoznata, njenim zahrđalim trubama, glasnicima iz prošlog vremena, postavljamo centralna pitanja devetog izdanja Međunarodnog festivala književnosti Bookstan: Kakvi narativi imaju moć postati kulturnim naslijeđem? Na koji način književni glasovi bivaju odjekom vlastite generacije, ali duh njenog vremena transcendiraju u ideal koji nije sebično, nostalgično vezan za jedno vrijeme i prostor, već bremenit istinom za generacije koje dolaze? Šta je sa narativima koji ostaju zatočeni u svojoj generaciji – kakvo značenje imaju izvan nje?

Još jednom, kontekst prostora Sarajeva u kom se Bookstan održava ni na Istoku, ni na Zapadu ističemo kao bitan u uslovljavanju našeg svjetonazora, iščitavanja narativa iz posebne perspektive labirintske topografije, koja uslijed bolno usjeklih granica stereotipa i historijskog bremena našeg društva ipak daje jedinstvenu perspektivu, sličnu onoj kubističkog grada kakvim Trst opisuje Claudio Magris. Naš kubistički grad Sarajevo je postojan i pored jakih rezova između generacija obilježenih različitim društvenim režimima, ratnim iskustvima i kulturnim pobunama. Ti rezovi odjekuju i u riječima Miljenka Jergovića, upravo o pjesmi „Zarjavele trobente“: Takve pjesme, ni krive ni dužne, stoje na granicama svjetova: s jedne su strane oni koji se sjećaju, i njima je obično nepodnošljivo tužno, s druge su strane oni koji ne pamte, koji su zaboravili ili se još nisu bili ni rodili.

Držeći se Magrisovih riječi da historijska realnost nikad ne smije biti mistificirana retoričkim tvrdnjama, na festivalu Bookstan u 2024. godini vas pozivamo da sagledate značaj izbora između bivanja žrtvama zatočenim u usudu jednog historijskog doba i bivanja preživjelima, koji se trude govoriti novim generacijama o dvoličnosti bestijalnog i plemenitog roda čovjeka.

Lamija Milišić, izvršna direktorica festivala

Kako se približavamo Garden of Dreams Festivalu 2024, uzbuđenje i interesovanje raste do neslućenih visina. Sarajevo se transformiše u ključnu destinaciju na mapi elektronske muzičke scene, a dokaz tome su gotovo rasprodane festivalske ulaznice za Garden of Dreams Festival i ogroman broj posjetitelja iz drugih gradova i zemalja.

Sarajevo je uvijek bilo grad bogate kulture i historije, ali sada postaje i epicentar elektronske muzike. Garden of Dreams Festival, koji je započeo kao vizija grupe entuzijasta, izrastao je u međunarodno prepoznat događaj koji privlači ljubitelje muzike iz cijelog svijeta. Uz impresivan lineup, koji uključuje zvijezde poput Mind Against, Reiner Zonneveld, Lehar i Rex The Dog, festival se pozicionirao kao jedan od najvažnijih muzičkih događaja u regiji.

SKORO RASPRODANE FESTIVALSKE ULAZNICE – POTRAŽNJA JE VEĆA NEGO IKADA!

Festivalske ulaznice za Garden of Dreams Festival 2024 gotovo su rasprodane, što je jasan pokazatelj koliko je ovaj događaj postao važan na globalnoj sceni elektronske muzike. Velika potražnja za ulaznicama svjedoči o kvalitetu festivala i njegovom rastućem ugled u svijetu muzike. Očekuje se dolazak velikog broja gostiju iz drugih gradova i zemalja, što dodatno potvrđuje međunarodni značaj festivala.

NAJBOLJA PRODUKCIJA IKADA U DOMU MLADIH

Jedna od posebnih atrakcija ovogodišnjeg festivala bit će produkcija u Domu mladih, koja će biti najbolja do sada ikada postavljena u toj sali. Uz vrhunsku audio-vizuelnu opremu i spektakularne svjetlosne i efekte, posjetioci će imati priliku doživjeti nezaboravno muzičko iskustvo koje nadmašuje sve dosadašnje standarde.

FESTIVAL KOJI RASTE SVAKE GODINE

Od svojih početaka, Garden of Dreams Festival kontinuirano raste i postavlja nove standarde u produkciji i organizaciji muzičkih događaja. Ove godine, festival obećava biti najbolji do sada, sa četiri stejdža i trodnevnim programom koji će obuhvatiti najuzbudljivije nastupe i najinovativnije umjetnike elektronske muzike.

NE PROPUSTITE SVOJU PRILIKU

Ukoliko još niste osigurali svoju ulaznicu, sada je pravo vrijeme! Sa gotovo rasprodanim festivalskim ulaznicama i sve većim brojem posjetitelja koji dolaze iz cijelog svijeta, Garden of Dreams Festival 2024 obećava nezaboravno iskustvo. Pridružite se hiljadama drugih ljubitelja muzike i postanite dio ovog jedinstvenog događaja koji će Sarajevo učiniti epicentrom elektronske muzike.

Požurite po svoje ulaznice na www.kupikartu.ba i budite dio festivala koji redefiniše muzičku scenu BiH.

Dream ON!

U saradnji sa JU Umjetnička škola “Nusret Keskin-Braco” Bihać, pijanist Bartolomej Stanković će održati koncert klasične muzike “Appassionato” u Bihaću. Koncert će biti održan u utorak, 04. juna 2024. godine u sali Muzeja I. zasjedanja AVNOJ-a u Bihaću sa početkom u 19:30 sati.
Ulaz na koncert je slobodan.

Istog dana, Bartolomej Stanković će održati javno multidisciplinarno predavanje – muzičku radionicu u JU Umjetnička škola “Nusret Keskin-Braco” u Bihaću, na temu “Beethovenove sonate i klaviri & savremeno umjetničko stvaralaštvo bosanskohercegovačkih kompozitora”. Predavanje će biti održano u 12:30 sati u sali škole.

Na programu koncerta su djela njemačkog kompozitora Ludwiga van Beethovena (1770. – 1827.), Sonata u C-duru op.2 br.3 i Sonata u f-molu op.57 (Appassionata). Posebnost programa su djela uglednih bosanskohercegovačkih kompozitora, Samira Fejzića, Hajrudina Muhića kao i Faruka Mehića, mladog kompozitora iz Bihaća, jednog od najperspektivnijih mladih kompozitora Bosne i Hercegovine. Djela odabranih bh. kompozitora će biti premijerno izvedena u Bihaću.

Realizaciju koncerta su podržali Dresscode, JU “Umjetnička škola “Nusret Keskin-Braco” Bihać, Vlada Unsko-sanskog kantona, Federalno ministarstvo kulture i sporta i Muzička akademija Univerziteta u Istočnom Sarajevu.

O bosanskohercegovačkim kompozitorima:

Samir FEJZIĆ (Sarajevo, 1966.), bh. kompozitor i jazz-pijanist. Diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, predaje u SMŠ Sarajevo, a snimio je i izdao pet CD albuma sa autorskim kompozicijama. Valcer Sjetni princje kompozicija nadahnuta pričom o bosanskom kraljevstvu i srednjovjekovnom gradu Bobovcu. Nakon razloženih akorada, slijedi sjetni valcer pun tuge i boli, melodije protkane bogatim harmonijama, koje snažno dočaravaju posljednji pogled na grad Bobovac. Virtuzno djelo Balkan Madness spaja Istok i Zapad, balkanske ritmove i melose sa jazz standardima.

Hajrudin MUHIĆ (Bihać, 1996.), kompozitor i pijanista. Diplomirao je kompoziciju u klasi Tatjane Milošević-Mijanović i klavir u klasi Dejana Jankovića na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci. Nakon završenog studija u Banjoj Luci, nastavlja studij na prestižnom Berklee College of Music u Bostonu (SAD). Kao kompozitor i pijanista ostvaruje brojne rezultate u zemlji i regionu u vidu učestvovanja na brojnim takmičenjima, koncertima, seminarima, kulturnim manifestacijama, kao i rezultate van okvira pijanističke i kompozitorske djelatnosti. U sklopu manifestacije „Dani Vlade S. Miloševića 2018“ dodijeljena mu je nagrada za najboljeg studenta instrumentalnih odsjeka na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci. Svita za klavir Five ways of life (2016) predstavlja autorovo prvo komponovano djelo. Kompozicija oslikava autorove doživljaje različitih stanja, atmosfera i emocija kao sastavnih dijelova čovjekovog života.

Faruk Mehić (2002.), mladi bh. kompozitor, trenutno student kompozicije na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci, u klasi kompozitorke prof. Tatjane Milošević Mijanović. Završio je Osnovnu i Srednju muzičku školu „Nusret Keskin-Braco“ u Bihaću u razredu prof. Melite Mehulić i prof. Adne Bajrić, odsjek Harmonika. Osvojio je niz nagrada i priznanja, a njegove kompozicije su izvođene na festivalima poput Dani Vlade Miloševića kao i u sklopu projekata poput „U potrazi za našim muzičkim korjenima“. Virtuozna kompozicija Toccata op.5 br.5 mladalačko je kompozitorsko ostvarenje, puno energije i pozitivnog naboja. Kompozitor istražuje različite zvučne efekte kroz gomilanje tonova koji su presijecani vratolomnim pasažima. Kako raste energija, tako i kompozicija u jednom trenutku prelazi na viši stupanj, te završava u fortissimo cis-duru.

Bartolomej Stanković, bosanskohercegovački pijanist i vanredni profesor na Katedri za klavir Muzičke akademije Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Muzičko obrazovanje započeo je u klasi prof. Bahrije Šabanović u Visokom (1997), a Srednju muzičku školu Sarajevo završava u klasi prof. Angeline Bojović-Pap (2006). Magistrirao je klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. em. Pavice Gvozdić (2011). Postdiplomski  studij završio je u klasi pijaniste Federica Gianella na Steinway Academy u Veroni (2012). Usavršavao se na seminarima eminentnih klavirskih pedagoga: A.Pisarev, G. Gruzman, N. Grubert, P. Eicher, J. J. von Armin, A. Čarkić, J. Pavić, G. Vidović i A. Dindo. Dobitnik je brojnih nagrada na državnim i internacionalnim takmičenjima, kao i Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu za projekt „KLAVIR – kroz historiju i građu“ koji je kao koncertna prezentacija predstavljen u nekoliko gradova Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Na 27. muzičkom biennalu u Zagrebu predstavljao je Bosnu  i Hercegovinu (2013).  Održao je preko 60 solističkih koncerata u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Italiji i Austriji, a kao solist je nastupao uz Dubrovački simfonijski orkestar (Tvrđava Revelin, Dubrovnik), Kamerni simfonijski orkestar Zenica (Bosansko narodno pozorište, Zenica), a sarađivao je i sa Sarajevskom filharmonijom (Narodno pozorište, Sarajevo). Izdavačka kuća Nota Bene Records (Zagreb) objavila je njegov prvi nosač zvuka – CD album “Balkan Madness BH edition” s djelima odabranih bh. kompozitora (2018). Na koncertnoj turneji u 8 gradova Bosne i Hercegovine, promovirao je CD album „Balkan Madness“ i djela bh. kompozitora (2018). Tijekom 2019. nastavlja promociju djela bh. kompozitora na festivalima kao što su Dani Vlade Miloševića u Banjoj Luci, Mostarsko proljeće u Mostaru, 38. pozorišne igre u Jajcu, Putovanje kroz muziku u Prnjavoru, GuitarUnited u Sarajevu te Dani Vojina Komadine u Istočnom Sarajevu. Nakon koncerta “Bartolomejevo putovanje – večer bh. skladatelja” u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu (2019), u Sarajevu je povodom Svjetskog dana muzike održao dva koncerta na kojima je izveo djela za klavir 24 bosanskohercegovačka kompozitora. Sredinom 2020. godine izdavačka kuća Nota Bene Records objavila je njegov drugi nosač zvuka  CD album „Voyage“ s djelima odabranih bh. kompozitora. U 2020. godini održao je koncerte povodom Svjetskog dana muzike u Čapljini (djela bh. kompozitora i Frederica Chopina), u „Vremeplovu“ Arheološkog parka Ravne 2 u Visokom (djela bh. kompozitora) i u Kino dvorani Sloboda u Lovranu (Hrvatska) u okviru internacionalnog festivala Rijeka EU 2020: Europska prijestolnica kulture (djela bh. kompozitora). Krajem 2020. godine, CD album „Voyage“ predstavljen je javnosti na promocijama u Visokom (RTV Visoko), Banjoj Luci (Banski dvor), Istočnom Sarajevu (Dani Vojina Komadine) i u Sarajevu (u organizaciji Bosanskog kulturnog centra – BKC Sarajevo). Povodom Svjetskog dana muzike 2021. godine, izdavačka kuća Nota Bene Records objavljuje i njegov treći  album posvećen bosanskohercegovačkom umjetničkom stvaralaštvu – album „Resonance“ koji se, kao i prethodna dva albuma („Balkan Madness“ i „Voyage“) može slušati na svim digitalnim platformama diljem svijeta. Album “Resonance” je premijerno predstavljen na koncertu održanom na Starom gradu Visoki / na vrhu Bosanske piramide Sunca, a CD album je predstavljen na promociji u okviru međunarodnog festivala „Baščaršijske noći 2021.“ u Galeriji Bosanskog kulturnog centra u Sarajevu. U 2022. i 2023. godini održao je koncerte na festivalima “Zeničko proljeće” i “Zenica Summer Fest” u saradnji sa Kamernim simfonijskim orkestrom Zenica, na IX Festivalu savremene muzike „FORTEPIANO“ u Podgorici, te nastupao na festivalima savremene muzike METAWORLD Beograd 2022 i Dani Vojina Komadine 2022 u Istočnom Sarajevu. Povodom obilježavanja 90. godišnjice rođenja kompozitora Vojina Komadine, održao je koncertnu turneju u deset gradova regiona (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora) i tom prilikom je izveo njegov kompletan klavirski opus.

Žarko Milenić je za Buybook s ruskog preveo Prizemnu Ameriku, a u nastavku pročitajte “Riječ prevodioca” o ovom kultnom putopisu.

Ilja Arnoldovič Iljf (1897–1937), pisac, dramatičar, scenarista, fotograf i novinar, značajan je dio proze napisao u saradnji s Jevgenijem Petrovičem Petrovim (1902–1942), također piscem, scenaristom, dramatičarom i novinarom, uključujući romane Dvanaest stolica (1928) i njegov nastavak Zlatno tele (1931) te niz filmskih scenarija, zbirke novela Hiljadu i jedan dan ili Nova Šeherezada (1929) i Neobične priče iz života grada Kolokolamska (1928–1929), eseja i vodvilja.

Prizemna Amerika je naslov njihovog putopisa iz 1936. godine. Putujući kao službeni sovjetski pisci u Sjedinjene Američke Države u vrijeme Velike ekonomske krize, Iljf i Petrov na svoj karakterističan duhovit i satiričan način opisuju doživljaje i upoznavanje s američkom kulturom i načinom života, ne suzdržavajući se od kritike kako američke stvarnosti tridesetih godina, tako ni od sovjetskih predrasuda o ‘dekadentnom američkom kapitalizmu’. U septembru 1935. dopisnici novina Pravda, Iljf i Petrov, otišli su u Sjedinjene Američke Države u vrijeme predsjednika Franklina Roosevelta koji je učinio mnogo na zbližavanju SAD‑a i SSSR‑a. To je omogućilo autorima da se slobodno kreću zemljom i pobliže se upoznaju sa životom različitih slojeva američkog društva. Iljf i Petrov su živjeli u Americi tri i po mjeseca. Odlomke iz knjige u nastanku su prvo objavljivali u Pravdi te u časopisu Ogonjok (gdje su objavljene i Iljfove fotografije s putovanja uključene u ovo izdanje), a poslije su u cjelosti objavljeni u časopisu Znamja 1936. godine, dok su 1937. objavljeni kao posebna knjiga.

U sovjetsko vrijeme knjiga je ponovo objavljena 1947, 1961 i 1966. godine, ali je u tim izdanjima tekst bio podvrgnut političkoj cenzuri. Tako su iz teksta nestale reference na Staljina i druge političke ličnosti. Tekst je doživio posebno mnogo izmjena kada je objavljen u Sabranim djelima Iljfa i Petrova 1961. godine. Naprimjer, iz teksta je nestala referenca na preseljenje Charlesa Lindbergha iz Amerike u Evropu nakon otmice i ubistva njegovog sina, što je bilo povezano s Lindberghovom kasnijom saradnjom s nacistima.

Nakon 1947. godine, a u vezi s početkom kampanje za “borbu protiv ulizništva Zapadu” i antiameričkog pravca sovjetske vanjske politike, knjiga je uklonjena iz javnosti i smještena u posebno skladište. Za citiranje knjige ili njenih pojedinih fragmenata ljude su počeli slati u logore pod obrazloženjem “kontrarevolucionarna propaganda ili agitacija”. Nakon Staljinove smrti 1953. godine, tokom Hruščova, knjiga se ponovo pojavila u javnosti, baš kao i druga djela Iljfa i Petrova.

Mister Adams, vodič sovjetskog dvojca po Americi, bio je inženjer ruskog odjela General Electricsa, pravim imenom Solomon Abramovič Tron (1872– 1969), koji je odigrao važnu ulogu u elektrifikaciji SSSR‑a, Izraela i Indije. Rođen je u tadašnjoj Latvijskoj Republici SSSR‑a. Godine 1916. emigrirao je u Sjedinjene Američke Države. Po uvjerenju je bio marksist i simpatizer SSSR‑a. Zbog toga mu u SAD‑u 1956. nisu produžili pasoš. Ostatak života je proveo uglavnom u Londonu.

Iljf i Petrov u svom putopisu pišu o njemu: Mister Adams je imao jednostavan odnos prema novcu ‒ malo humora i sasvim malo poštovanja. U tom smislu, on uopće nije bio poput tipičnog Amerikanca.

Pišu i o njegovoj drugoj supruzi, u knjizi zvanoj Becky, pravog imena Florence Wagner Tron. Njih četvero su u kupljenom novom Fordu plemenite mišije boje prešli Ameriku od Atlantika do Tihog okeana i nazad u dva mjeseca (od kraja 1935. do početka 1936).

Na stranicama ove knjige autori detaljno otkrivaju običan život Amerikanaca tog vremena. O tome nam posebno govore poglavlja u kojima im o svom životu govore autostoperi koje su uzimali za saputnike u svom Fordu; čitalac se upoznaje s mnogim američkim slavnim osobama poput Ernesta Hemingwaya, Francisa Townsenda, Henryja Forda i drugih; oni opisuju mnoge gradove i mjesta u Americi kao što su New York, Chicago, Las Vegas, San Francisco, Los Angeles, San Diego; posjećuju indijanska naselja plemena Pueblo i Navaho gdje sažalijevaju njihov život u rezervatima; posjećuju i jedan meksički grad u kojem prisustvuju tamošnjoj koridi i bivaju zgroženi mučenjem i ubijanjem bikova; povremeno se susreću s ruskim emigrantima, uključujući molokane u San Franciscu; opisuju neke američke sportove i manifestacije: rodeo, hrvanje i američki nogomet; penju se na vrh Empire State Buildinga u New Yorku i spuštaju duboko pod zemlju u pećine Carlsbada; detaljno opisuju jedinstve ni američki izum ‒ električnu stolicu zatvora Sing Sing te nastanak sijalice i Edisonovog fonografa; predstavljaju najljepše krajolike Amerike, smještene u prerijama, planinama, nacionalnim parkovima i pustinjama; posjećuju Bijelu kuću u kojoj je američki predsjednik Roosevelt razgovarao s novinarima; detaljno govore o obimnoj filmskoj produkciji u Hollywoodu gdje su pogledali čak stotinu filmova i zaključili da su “ispod svakog nivoa ljudskog dostojanstva” i da su “namijenjeni ptičijem mozgu”. Bila im je želja sresti Charlesa Chaplina za kojeg smatraju da se izdvaja od ostalih američkih režisera filmova koji gledaju samo zaradu. To im, nažalost, nije pošlo za rukom jer je on tada radio na filmu Moderna vremena.

Neugodne osobine kao što su standardizacija života, intelektualna pasivnost Amerikanaca, posebno mladih, i lakovjernost stalno se kritiziraju. U isto vrijeme, autori se dive američkim cestama i izvrsnoj usluzi, radnoj sposobnosti, čistoći i organizaciji u svakodnevnom životu i na poslu.

Iz Prizemne Amerike sovjetski čitalac je prvi put saznao za termin publicity, život na kredit i ideologiju potrošnje. Time su utjecali na neke američke pisce poput Kurta Vonneguta, posebno u njegovom romanu Mehanički pijanino (1952) u kojem se jedan indijski radža, boraveći u Americi, čudi onom čemu su se čudili Iljf i Petrov.

Zapažaju da je reklama u tolikoj mjeri prodrla u američki život da kada bi se Amerikanci probudili jednog nevjerovatnog jutra i vidjeli da je reklama nestalo, većina njih bi se našla u najočajnijoj situaciji. Bilo bi nepoznato šta pušiti, piti, kupovati i čak u kojeg Boga vjerovati!

Prizemna Amerika je objavljena na engleskom, španskom, francuskom, italijanskom, rumunskom, češkom, bugarskom i mnogim drugim jezicima.

U Sjedinjenim Američkim Državama je Prizemna Amerika prvi put objavljena nakon Iljfove smrti, 1937. godine, pod naslovom Little Golden America. Ovaj je naziv izmislio izdavač, uprkos protestu autora Petrova i prevodioca Charlesa Malamutha. Prema izdavaču, ovaj je naslov trebao podsjetiti čitaoca na prethodnu knjigu Iljfa i Petrova, Zlatno tele, koja je prethodno objavljena u Sjedinjenim Američkim Državama pod nazivom The Little Golden Calf. Prizemna Amerika postigla je uspjeh među američkim čitaocima i izazvala brojne reakcije kritičara.

Od 1947. godine u sovjetsko vrijeme je izašlo nekoliko knjiga putopisa po Americi, ali niti jedna nije doživjela ni blizu toliki uspjeh kao ova.

U ljeto 2006. godine ruski TV voditelji Vladimir Pozner i Ivan Urgant otputovali su u Sjedinjene Američke Države stopama Iljfa i Petrova, dakle sedamdeset godina poslije. U februaru 2008. je na ruskoj televiziji premijerno prikazana njihova dokumentarna serija u 16 epizoda Prizemna Amerika – tragovima Iljfa i Petrova koje prikazuju običan život savremene Amerike. Objavljen je i DVD s cjelokupnom TV serijom, a njihova istoimena knjiga je objavljena 2008. godine.

Pod velikim utjecajem Iljfa i Petrova pisao je i englesko‑mađarski humorist i novinar George Mikes (1912–1987) poznat po nizu knjiga putopisa.

Pozner i Urgant su pokazali kako se niz stvari u Americi promijenio u današnje vrijeme, ali istovremeno je ne malo toga ostalo isto. Maestralna Prizemna Amerika može se čitati i danas najviše zbog britkog i duhovitog stila i izvrsnih zapažanja. Bez ikakve sumnje – to je putopis za sva vremena.