Autor: urednik

Promocija knjige “Dodir časne sestre” Gojka Berića će se održati u srijedu, 12. juna, s početkom u 19:00 sati u Centru za kulturu Mostar. O knjizi će pored autora govoriti i Damir Uzunović i Boro Kontić.

“Berić Gojko kakvog do sada niste čitali. U prvom licu, ogoljen do daske, senzulan i čulan. Čega se god dotakao, napravio je savršen portret – grada, kafana, ljudi. Krug njegovog neodoljivog pripovijedanja započinje odlaskom iz rodnog kraja, nastavlja dramatičnim odrastanjem u Mostaru, a zatvara se na poznatom dubrovačkom trgu i pričom „Čekajući ‘četvorku'“, koja tu stoji umjesto epiloga. Osobena literatura, umiješana od vlastitog života, kratkih priča, dokumenata, slika, kronika i neočekivanih događaja, jedan potpuno berićevski način pisanja čije će oponašanje svakome ko to pokuša biti uzaludno. Za tako nešto potrebno je bilo živjeti jedan tako neponovljiv život.”

Damir Uzunović

“Gojko Berić je napisao knjigu o životu u dva jugoslavenska grada. Knjiga koja može biti memoar, ali i roman, protkana je tjelesnošću, felinijevskim odrastanjem u siromaštvu nakon Drugog svjetskog rata, smrću rodbine i dragih ljudi; množinom malih i velikih tema. Tu je uspon i (ras)pad Jugoslavije, nestanak starog društva koje će naslijediti ovo današnje “novo”. Majstorska je to freska živih boja, knjiga pisana jasnim rečenicama, sa dosta lirskog u sebi. Dodir časne sestre kao i svaka prava literatura može dati utjehu; oživljava nestale svjetove i nudi čitatelju_ici vitalizam kakav se rijetko sreće.”

Faruk Šehić

“… Gojko Berić u stvari ispisuje hroniku duše, svojih junaka ili svoje vlastite, koja do kraja romana (do kraja života!) ostaje zarobljena na ivici bodeža, na rubu izbora i nemogućnosti izbora, po kojem je u svom životu išao njegov glavni lik, ili autor sam. Ovo je knjiga o svijetu u nestajanju, možda čak i nestalom, u kojem se javlja „nježna žestina“ mjesta u kojima boravi, „knjigovodstvo naših starih dana“ i „život koji je pretvoren u prašinu“. Gruba i nježna priča o zemlji i vremenu koje je ostalo samo kao prosinački zrak sunca…”

Ferida Duraković

Ovogodišnja selektorica bosanskohercegovačkih predstava, spisateljica, dramaturginja i književna urednica Marina Vujčić izabrala je tri bh. predstave koje će biti dijelom 64. izdanja Festivala MESS.

Domaće predstave koje će ove godine biti dijelom Festivala, su: „Stepski vuk“, rediteljice Tamare Kučinović, a u produkciji Hrvatskog narodnog kazališta Mostar; „Malograđanska svadba“, reditelja Paola Magellija, u produkciji Kamernog teatra 55 – Sarajevo; te predstava „Drama o Mirjani i ovima oko nje“, reditelja Nermina Hamzagića, u produkciji Bosanskog narodnog pozorišta Zenica.

Potpuno obrazloženje selektorice o izboru predstava dostavljamo u cjelosti:

„Predstava „Stepski vuk“ jedan je od najpromišljenijih i najkompletnijih kazališnih proizvoda u prošlogodišnjoj produkciji bosanskohercegovačkog glumišta, ali i mnogo šire. Koncept preispitivanja identiteta dosljedno je proveden u svim elementima predstave – od scenografije i rekvizite, do kostima, svjetla, glazbe i, na koncu, glumačke igre koja je potpuno u službi te duboko promišljene cjeline u kojoj ništa nije slučajno – ni koferi kao spremišta različitih identiteta, ni odjeća koja se na sceni presvlači u skladu s aktualnim odnosom glavnoga lika prema okruženju i prema svim svojim nesvjesnim identitetima s kojima se pokušava pomiriti. U ovoj predstavi dobivamo vrlo duboku i dirljivu sliku čovjeka rastrganog između autentičnog ja i društva koje od njega ima svoja očekivanja i tjera ga na sudjelovanje te balansiranje na granici između odbojnosti prema kolektivnome i nemogućnosti izostanka iz toga kolektivnog. Ona između ostaloga pokazuje i kako klasici književnosti korespondiraju s današnjim vremenom sa svojim bezvremenskim snažnim porukama. Redateljica i autorica dramatizacije Tamara Kučinović svojom je interpretacijom „Stepskog vuka“ dala fizičku, organsku dimenziju aktivnom nihilizmu Harryja Hallera iz kultnog romana Hermana Hessea i pokazala nam kako se kvalitetnom teatarskom estetikom nešto tako apstraktno kao što je unutrašnji život i unutrašnja borba može „prevesti“ na igru u kojoj kaos postaje red, jednina postaje mnoštvo s upitnom granicom između muškog i ženskog, intimno postaje univerzalno, a pitanje identiteta postaje pitanje oslobađanja svih naših lica i naličja u korist igre, slobode i stvaranja.

Magellijevo čitanje Brechta primjer je istinskog teatra u kojem puno toga počiva na potpunom prepuštanju glumaca radosti igre i pomicanju ne samo vlastitih granica, nego i granica scenskog prostora, granica teksta i dramaturgije, ali i očekivanih granica osobne pobune protiv šutnje. Danas, kad se na sve strane pokušavaju rehabilitirati konzervativne vrijednosti u ime lažnog morala i ćudoređa, ovakva teatarska poruka postaje čin otpora, svojevrsni manifest protiv prešućivanja istine i zatvaranja očiju pred svim malim svakodnevnim fašizmima koji metastaziraju pa rezultiraju bolesnim društvom. Od početne šutnje i licemjernog smješkanja na tipičnom malograđanskom svadbenom slavlju do ekstremne iskrenosti koja razotkriva pravo stanje stvari, u predstavi „Malograđanska svadba“ svjedočimo krhkosti moralne superiornosti i arogancije koja se pred našim očima raspada i ismijava u komičnim prizorima koji navode na preispitivanje vlastitih moralnih načela. Na trenutak ćemo pomisliti da nam na početku predstave pisac, koji se i sam pojavljuje na sceni, „podvaljuje“ Čehova da bi kasnije Brechtovo hrabro ludilo više došlo do izražaja. U tom kontroliranom ludilu na originalan način sudjeluje i scenografija, odnosno njezino doslovno raspadanje, što dodatno pojačava dojam šarmantnog apsurda koji nosi predstavu. „Malograđanska svadba“ moćno proziva narativ šutnje, koji u ovim našim sredinama žilavo opstaje kao program koji ne trpi nikakve promjene kako bi osnovne ćelije malograđanske tihe većine – od obitelji do većih društvenih zajednica – mogle i dalje neometano izbjegavati svaku vrstu intelektualne rasprave, što su i autorski tim i glumački ansambl junački interpretirali.

Iako je tekst Ivora Martinića „Drama o Mirjani i ovima oko nje“ već doživio niz kazališnih izvedbi, ovo uprizorenje u zeničkom kazalištu moćno podsjeća na to koliko je ovo drama o svima nama i onima oko nas. Nevidljive, tihe drame koje se odvijaju u našim nutrinama uvijek su bolnije i teže od vidljivih drama konkretnih događaja, a najteže ih je uprizoriti i umjetnički oblikovati. Ova predstava u tome savršeno uspijeva, ponajviše zbog odmjerene glumačke igre lišene svake patetike, koja aktere na sceni zbližava s nama koji sjedimo u mraku gledališta, brišući granicu između njih i nas, podsjećajući nas na vlastitu nevidljivost u našim malim životima u kojima su oni oko nas jedini „kapital“ koji nam u nemilosti svijeta preostaje. Pitanje otuđenosti, praznine, egzistencijalnih zebnji, kronične usamljenosti i izostanka ljubavi; pitanje osvješćivanja klasne prosječnosti unatoč odvažnim snovima i planovima, pitanje vječnog života na margini i mirenja s njim – sve to, zahvaljujući promišljenoj, gotovo bi se moglo reći nježnoj režiji Nermina Hamzagića i filigranski točnim glumačkim interpretacijama, dijelimo s Mirjanom i onima oko nje, suosjećajući s oglednim primjercima najobičnijeg mogućeg života kao da je naš. Zenička „Drama o Mirjani i ovima oko nje“ dokazuje koliko prozaičan život može biti umjetnički potentan i koliko za velike teatarske priče nisu potrebni veliki događaji, nego samo veliki osjećaji, koliko god nevidljivi bili.“

Sve aktivnosti J.U. MES možete pratiti putem Facebook i Instagram profila Festivala MESS, te na web stranici Festivala MESS.

Muzičko – vizuelni sastav VHS, nakon dvije godine svog postojanja kao benda pod ovim imenom i ovom iteracijom i skoro godinu dana kao sadašnja postava četveorčlanog sastava, s ponosom objavljuje i izdaje svoj prvi single/svoju prvu pjesmu, pod nazivom Gubim Kontrolu, koja je napisana u Novembru 2023. godine, i snimljena u studiju Space Echo u Sarajevu, pod vodstvom ton majstora Kemala Sulejmanovića. Glavni producent, zadužen za mix i mastering ove pjesme jeste mladi producent Benjamin Muharemagić, poznatiji pod pseudonimom Shogun. Sama pjesma, lirično i tekstualno vodi slušateljice i slušatelje na putovanje – putovanje iskušenja, i kakav je osjećaj kada životne okolnosti i situacije ne idu po planu i na regularan način na koji je osoba prvobitno zamislila i kako je prvobitno to bilo vizualizirano u glavi osobe, i kako uvijek postoji neka osoba/nešto materijalno ili nematerijalnog tipa što će osobu odvesti na put stabilnosti, sreće, zadovoljstva i razumnosti. 

Gubim kontrolu je prvi/debitantski single benda VHS, ali također je i uvod i u debitantsko Extended Play (EP) izdanje, koje će se sastojati iz tri pjesme + bonus pjesme, koje svoje izdanje u svijet i na streaming platformama, publika može očekivati jako brzo, kao i spotove za pjesmu Gubim Kontrolu ali i preostale dvije pjesme koje trebaju da ugledaju svijetlo dana u jako skorom periodu. Pjesma se nalazi na svim dostupnim streaming platformama.

VHS je muzičko – vizuelni sastav/band iz Sarajeva, koji je službeno nastao 2018. godine sa dva člana i bez imena, Dženisa Glušca i Bakira Nuhića, a mjenja svoje ime 2022. godine, dolaskom nova dva člana i odlaskom tri bivša člana benda.

Trenutni sastav benda VHS jeste :
Dženana Mešić na vokalima i ritam gitari ;
Fariz Ablaković na bass gitari ;
Dženis Glušac na gitari i bek – vokalima i
Bakir Nuhić na bubnjevima.
Zvučno, pjesme ovog benda žanrovski nisu usmjerene, kažu za sebe da sviraju svoj pravac, da ih ideje vode u unikatnim pravcima, u kojem se čuje prizvuk hard – rocka, alternativne i pop muzike, i dok tekstovi su usmjereni ka opisu svakodnevnih situacija, do promišljenog pogleda na svijet, a također krasi ih i unikatni vizuelni identitet. Kao bend su održali svirke u većim sarajevskim klubovima, nastupivši dva puta u sarajevskom Domu Mladih, prvi put u sklopu Demostage festivala u Septembru 2022. godine, za sada najveća svirka/koncert ovoga benda a drugi put u amfiteatru Doma Mladih u sklopu projekta “Alternativni Centar”. Također, osim u Sarajevu, VHS je imao svirku i u Tuzli, gdje se planira i vratiti, prilikom promocije single-a i nadolazećeg EP-a.

Ruhur je novo ime na našoj muzičkoj sceni koje donosi osvježenje svojim prvim singlom “Nanovo”. Ova pjesma donosi novi zvuk, nudeći nešto drugačije na našim talasima.

Ruhur je majstorski kombinovao različite muzičke stilove, uključujući afričke, orijentalne i balkanske, stvarajući jedinstvenu muzičku kombinaciju koja odmah privlači pažnju.

Svojim pristupom muzici Ruhur unosi novu energiju na našu muzičku scenu i svojim tekstovima nas podsjeća na važnost uživanja u sadašnjem trenutku i buđenja djeteta u sebi, pozivajući nas da se oslobodimo materijalnih težnji i nađemo radost u jednostavnosti života. .

“Nanovo” nije samo muzički užitak, već nosi i snažnu poruku. Pjesma se kritički osvrće na savremenog čovjeka koji često ne poznaje granice svojih apetita i želja.

Muziku i tekst potpisuje Ruhur, aranžman je rađen u saradnji sa Enesom Zlatarom, prateće vokale otpjevala je Dunja Gelineo Kajević, dok u spotu imamo priliku vidjeti našeg fantastičnog glumca Enesa Kozličića, pred kamerama u režiji Dino Kadragić.

Muzička akademija Univerziteta u Sarajevu najavljuje gostovanje bosansko-američke pijaniste Mirne Lekić i kompozitora i likovnog umjetnika Andréa Brégégèrea, koji će nastupiti u ponedjeljak, 10. juna 2024. godine, u 19:00 sati ” Koncertna dvorana u okviru multimedijalne prezentacije Majskog muzičkog festivala “Miraž”.

Multimedijalna prezentacija “Mirage” kombinuje muziku za solo klavir sa video projekcijom i istražuje zvučne iluzije, aluzije i transformacije koje klaviru daju mogućnost da imitira druge instrumente i da ih odzvanja. Video projekcije koriste različite tehnike i procese, od čisto apstraktnih obrazaca do reprezentativnijih segmenata, koristeći stvarne slike ili fragmentarne tekstualne elemente.

Programski koncept se sastoji od tri celine: „Poreklo“ (program: F. Ali-Zadeh, A. Hovhaness, H. Cowell, S. Prokofjev), „Zvono u kutiji“ (program: I. Šamo, N. Draper ) i “Novi svjetovi” (program: C. Debussy, L. Godowsky, M. Scherzinger).

Ulaz je besplatan.

Mirna Lekić , klavir. Rođena je u Sarajevu, gdje je pohađala osnovnu muzičku školu u klasi Nives Cvijović. Završila je Eastman School of Music i Mannes School of Music u državi New York. Doktorirala je na Graduate Center – City University of New York disertacijom o muzici Claudea Debussyja. Izvodi širok repertoar koji odražava njena interesovanja za interkulturalnu muziku, istorijsku izvođačku praksu i savremena dela. Kao solista i kamerni muzičar nastupala je u Sjedinjenim Državama, Kanadi, Rusiji, Engleskoj, Francuskoj i Italiji. Izdala je dva solo diska i album savremene kamerne muzike preko izdavačkih kuća Centaur, Furious Artisans i Romeo Records. Njeni nastupi su prenosili američki i bosanski radio i TV stanice. Trenutno radi kao profesor muzike na Queensborough Community College – City University of New York, i kao vanredni profesor klavira na Univerzitetu Columbia.

André Brégégère , kompozitor, pedagog i vizualni umjetnik. Živi u Njujorku. Vanredni je profesor muzike na Univerzitetu William Patterson i Queensborough Community College. Posljednjih godina, njegovu muziku su izvodili u Carnegie/Weil Hall i Symphony Space od strane vodećih ansambala uključujući Cygnus, Second Instrumental Unit, MIVOS Quartet, Cadillac Moon Ensemble i Transit, a emitirana je na radio stanicama WQXR, WNYC i WPRB i objavljen pod etiketom New Dynamic Records. Kao jedan od osnivača i kodirektor organizacije Dr. Faustus, je aktivni zagovornik nove muzike, nadgledajući naručivanje i izvođenje novih djela kompozitora. Producira i izvodi elektronsku muziku i audio-reaktivne vizuale, uključujući saradnju sa Mirnom Lekić na projektu “Mirage”.

Zahvaljujući gostoprimstvu i pokroviteljstvu Fikreta Čančara, direktora JU „Dom kulture Jajce“, baš je u Jajcu, jednom od najljepših bh. gradova na predivnim bh. rijekama Vrbasu i Plivi, u predvečerje Svjetskog dana zaštite okoliša, 4. lipnja u 18 sati, svečano otvorena putujuća izložba „creAction“. 

Izložbu je, uz potporu američke humanitarno-razvojne agencije Catholic Relief Services – CRS, osmislio i priredio Centar za mirovno obrazovanje – CMO u okviru svog projekta Pokret za ekološko obraćenje. Izložba „creAction“, autora Amera Tikveše,predstavlja umjetničku akciju u službi zaštite okoliša. Nadahnuta je enciklikom pape Franje o brizi za zajednički dom. Naziv enciklike – Laudato si’ – potječe iz Pjesme stvorova sv. Franje Asiškog na čijoj karizmi i duhovnosti, priznatoj i nadaleko izvan Katoličke crkve, počiva. Zahvaljujući vokalno-instrumentalnom triju Luke, Lucije i Magdalene Saraf samo otvorenje izložbe označila je baš izvedba te pjesma od čijeg se nastanka naredne godina navršava ravno 800 godina.

U svom obraćanju okupljenim Fikret Čančar, direktor JU „Dom kulture Jajce“, naglasio je da bi upravo sakralnost vode, temeljno uvjerenje zajedničko abrahamsko/ibrahimovskim religijama, moglo biti sjajno polazište za poticanje religija na odvažnije i konkretnije sudjelovanje u zaštiti okoliša kao Božjeg dara u našem društvu čime bi i sam dijalog religija u bh. kontekstu dobio i na kredibilitetu i na važnosti. Aludirajući na naslov izložbe, Edina Hajder, pastorica Evanđeoske crkve u Jajcu, pozvala je okupljene da svakodnevno daju svoj obol akciji zaštite Božje kreacije kao veličanstvenog Božjeg umjetničkog djela čije razaranje predstavlja, uz sve ostalo, i ekološki grijeh – nasrtaj na samoga Boga.

Oslanjajući se na dokumentarac „Čovjek koji je sadio drveće“, fra Mišo Sirovina, vikar Župe sv. Ante Padovanskog u Sivši, okupljene je pozvao na ustrajnost prožetu nadom na zahtjevnom putu zaštite okoliša jer je i najveće pustinje, nastale ljudskim sebičnim i arogantnim djelovanjem, moguće iznova strpljivošću i ljubavlju preobraziti u vrtove pune života ako se u ljudsko srce ponovno naseli ponizna i zahvalna svijest o stvorenom svijetu kao božanskom misteriju i daru a ne pukom resursu. Robert Oroz, jedan od autora fotografija i ujedno jedan od osnivača Ekološko-humanitarne udruge Gotuša iz Fojnice, okupljene je upoznao da su njegove fotografije poglavito nastale na mjestima konkretnih bh. borbi za zaštitu okoliša što je izložbi „creAction“ omogućilo da posreduje uvid u kojoj je mjeri bh. prirodno blago ugroženo i koliko bi brzo moglo nestati ukoliko zajednički ne stanemo u njegovu obranu.

Na koncu se okupljenima obratio i Edin Hozan, načelnik općine Jajce, izražavajući svoje osobno zadovoljstvo i zahvalnost za ugošćavanje izložbe „creAction“ u Jajcu. Govoreći o naprecima općine Jajce u području zaštite okoliša, istaknuo je da nas upravo ekološke katastrofe i prijetnje poučavaju u kojoj su mjeri državne i sve druge ljudskom rukom sačinjene granice relativne i da bez zajedničkog solidarnog djelovanja preko tih i takvih granica zasigurno nećemo uspjeti ni obuzdati klimatsku krizu, ni sačuvati okoliš, bilo da je riječ o globalnom, regionalnom ili lokalnom planu.  

Moderator otvorenja i ujedno idejni začetnik izložbe „creAction“ Alen Kristić, voditelj projekta Pokret za ekološko obraćenje, izrazio je nadu da će ova izložba kao umjetničko-religijski glas opomene, ali i nade sve njezine posjetiteljice i posjetitelje potaknuti na svakodnevnu i odvažnu akciju u službi zaštite Božje kreacije. U tu je svrhu planirano da izložba „creAction“, čije grafičko oblikovanje potpisuje Ivana Ibrović, nakon njezinog zatvaranja u Jajcu 14. lipnja, u rujnu bude ugošćena u Fojnici Zenici.  

Jajačko otvorenje izložbe creAction okončano je duhovnom pjesmom „Moj je put na tvome sada putu“, koju je izveo već spomenuti vokalno-instrumentalni trio, nakon čega je uslijedilo druženje nazočnih zahvaljujući širokogrudnom gostoprimstvu osoblja JU „Dom kulture Jajce.

Dragica Krstanović

Svemirko, Marko Bošnjak, Ida Prester i Macha Ravel nastupit će na četvrtom izdanju festivala Kvirhana, a ulaz na sve sadržaje festivala je besplatan.

Festival Kvirhana ove godine fokus stavlja na slobodu te se kao i dosad trudi biti siguran i slavljenički prostor za sve LGBTIQ osobe i njihove prijatelje. Bogat program festivala uključit će između ostalog i predstavu, izložbu, koncerte, filmove, razgovore i drag show.

‘’Slogan Bujrum slobode! smještamo u današnji kontekst odgovornosti koju sloboda nosi, istodobno propitujući puteve koji vode do nje. Sloboda se osvaja i njeguje, a kroz umjetničke i aktivističke događaje Kvirhane ćemo promišljati i uživati slobodu u različitim formatima, zato pridružite nam se jer imamo šta ponuditi i ove godine.’’ – kazali su organizatori festivala iz Sarajevskog otvorenog centra.

Festival će biti otvoren u SARTR-u u 19.30h predstavom ‘’Naš sin’’ Patrika Lazića, u produkciji Hartefakt fonda iz Srbije, koja je na regionalnim gostovanjima već postigala zapaženi uspjeh. Nakon što se mladić autovao svojim roditeljima, oni pokušavaju da žive sa saznanjem da je njihov sin drugačiji. Rituali porodične večere postaju velika dramska peripetija.

Dnevni program drugog dana festivala počinje od 14 sati u Centru za djecu i omladinu Novo Sarajevo, a rezervisan je za druženje i upoznavanje kroz Mingling session, nakon čega će se održati projekcije dva domaća kratkometražna filma. Kratki film “Jan” autora Kenana Musića i Mirze Čustovića je prvi kratki film ikada iz regije dostupan na HBO Max platformi,  a govori o prijateljstvu i ljubavi, traganju za mjestom gdje nema potrebe za etiketiranjem nagona te film koji izaziva prepoznavanje ljubavi u svim njenim oblicima. Film ‘’Sutra ćemo kupiti ribice’’ autorice Sare Ristić prati tinejdžericu Asju koja nakon 5 godina sreće svoju stariju sestru Aminu koju nije vidjela otkad je Amina izbačena iz kuće.

Nakon projekcije filmova, održat će se razgovor o kvir (LGBTI+) vizuelnom stvaralaštvu u kojem će učestvovati autori i autorice filmova, glavni glumac iz filma Jan, Maksim Jovanović, kao i fotografkinja Monika Andrić. Njena izložba fotografija ‘’Razlike od kojih smo satkani – uvid u LGBTIQ+ živote’’ otvorit će se na istoj lokaciji u 19 sati. Izložba intimnih portreta i dokumentarnih fotografija istražuje svakodnevne životne situacije LGBTQ+ osoba i način na koji se njihove razlike integrišu u šire društvo.

Muzički program drugog dana festivala održat će se u kultnom Kinu Bosna, a otvorit će ga drag show četiri drag umjetnice iz BiH. Nakon toga nastupit će mladi sarajevski duo Bluzze, a onda i Marko Bošnjak, ‘’slavuj’’ iz Prozor-Rame, koji je publiku osvojio još kao dječak kada je pobijedio na ‘'Pinkovim zvezdicama’’, a zatim i nastupom na hrvatskoj Dori. Koncert će održati i poznata hrvatska muzičarka i voditeljica Ida Prester i pop bend Lollobrigida, a noć će zatvoriti electro duo iz Hrvatske Cura i Dečko, dinamična eksplozija emocija i plesa koja puni klupske prostore i razbija stereotipe.

U subotu, posljednji dan festivala, na istoj lokaciji Centra za djecu i omladinu Novo Sarajevo, održat će se radionica kvir FANZINE: Zajedničko pisanje manifesta za prvo izdanje kvir fanzina.

Ostatak dnevnog programa fokusiran je na Queer Talks, razgovore o različitim temama važnim za feminizam i LGBTIQ aktivizam i umjetnost.

Festival će zatvoriti muzički program koji započinje od 21.30h u Kinu Bosna nastupom alternativnog/post rock indie sastava iz Splita Fostera. Nakon toga će nastupiti Oli pop (Olivera Popović) kantautorka alternativne pop muzike iz Srbije, a onda i trap-rap muzičarka iz BiH Macha Ravel, ranije poznata i kao Muha, koja je svoj prvi uživo nastup imala upravo na festivalu Kvirhana 2021. godine. Objavom prvog synth-pop singla “Traume”, potvrdila je svoju zasluženu poziciju na balkanskoj alternativnoj pop sceni. Najveća zvijezde festivala je zasigurno alternativni pop projekt Svemirko koji se na prostoru bivše Jugoslavije proslavio albumom Vanilija. Do kraja noći prisutne će zabavitiDJ Sonja Sajzor, jedna od najznačajnijih trans aktivistkinja u regiji.

Darko Cvijetić, Previše mi to. Osam djevojčica

PIŠE: Hana Vranac

Ima nade za ovaj svijet, odjekuje romanom, ali ne i za pokajnike. Njihov košmar ne iščezava u potpunosti, ni kad sretnu Boga. Za to razumijevanja ima Darko Cvijetić.

Ako su grafiti na zidovima iskaz potisnute društvene energije, onda fasade najbolje govore o jednom društvu. Ovdje na zidovima gledamo likove ratnih zločinaca. Uz ime piše heroj. Na fasadi pored školskog dvorišta figura smrti rukama obuhvata čovjeka. Uz nju stoji naziv fudbalskog kluba. U medijima vijest: maloljetni K., najmlađi masovni ubica. Zapitamo se onda jesu li ti fenomeni nastranost jednog konkretnog društva ogrezlog u bolesti ili je cijeli svijet nikao iz klice ontološkog zla? Je li za sve kriva Evina jabuka? Ako je svrha književnosti, kako to teorija tvrdi, da preko pojedinačnog tematizira opće, onda je Darko Cvijetić pitanja kojima je vjekovima opterećena etika rasporio u romanu Previše mi to. Osam djevojčica. Posljednji je to dio romaneskne trilogije o, kako i sam autor kaže – zlu, čija prva dva dijela čine Schindlerov lift i Što na podu spavaš. 

Filip Latinović, ratni zločinac i nekadašnji pripadnik Vojske Republike Srpske, nakon izdržane dvodecenijske  kazne vraća se u sredinu koja ga doživljava herojem. On je pokušava ubijediti da to nije. I premda je jasna aluzija na roman Miroslava Krleže, Cvijetićev Latinović sebe poistovjećuje sa Rodionom Raskoljnikovom, ubicom iz Zločina i kazne. Nakon susreta s Bogom i Haškim tribunalom, duboko pokajan Latinović shvaća da nije ubijao i silovao zbog etničke pripadnosti, već slobode.

Ima nade za ovaj svijet, odjekuje romanom, ali ne i za pokajnike. Njihov košmar ne iščezava u potpunosti, ni kad sretnu Boga. Za to razumijevanja ima Darko Cvijetić. Nekadašnji stražar logora vojske Republike Srpske. Latinovićev školski kolega, koji piše ovu knjigu iz fragmenata Filipovih zatvorskih bilješki, intertekstualnih fragmenata Krleže, Dostojevskog, Eca, Arendt, Nietzschea, vlastitih autorefleksivnih uplitanja, do jednog imaginarnog teksta koji zaključno potvrđuje da ovaj roman nadrasta literarnu igru koja nas dvojnošću ovih (anti)junaka navodi da se pitamo je li Cvijetić zapravo sam Latinović. Jer to nije ni bitno. Roman napominje: Nije važno tko si. Onaj tko čita odredit će jesi li Filip (jer svi smo mi Filip) ili heroj (jer heroj nema mural nego omču). Taj borhesovski postupak nije pastiš, već čin nužan po sebi u bujici narativa o selektivnim istinama, a Zapadni Balkan je biblioteka takvih. Jedna ne postoji, čak ni kad je odrede Međunarodni sudovi. Istinitost, stoji u knjizi, ne treba tražiti u romanu, nego u onome što je u nama pokrenuo.

Dio tih fragmenata čini i postzločinački dosje lika koji staje u prvi plan romana. To je Latinovićev unuk, dvanaestogodišnji Senad, nadimka Kost, koji je vatrenim oružjem ubio osam djevojčica i školskog čuvara. Ali kako Cvijetić svojim likovima ne dozvoljava samo jednu dimenziju, tako sprječava brzopletost zaključka da je maloljetni Kost ubio jer mu je i djed ubica. Da se zlo prenosi transgeneracijski, to se može čitati iz romana. U onom smislu u kojem fenomen zla svodimo na osvetu koja posredstvom časti, borbene energije i želje za potvrdom dolazi iz potlačenosti. Pod idejom moralnog sjećanja, ovdašnji narodi tvrde da je samo njihovo ispravno, pa je figura žrtve internalizirana u čitav kolektiv. Vratimo li se u malo dalju prošlost, i ona potvrđuje da je tom kolektivu, djeljiteljima iste sudbine ropstva, ostalo poniženje. Pa smo iz viševjekovnih transgeneracijskih traumi bijesni prema čitavom svijetu. Međutim, roman se opire konačnom tumačenju. Na koncu, i Kost je heroj. Firma s marokanskom adresom prodaje majice s njegovim likom. Sugerisano je time da perverzija vrijednosti nije problem samo našeg društva, možda je, zaista, za sve kriva jabuka.

Borhesovskom, pa sad možemo reći i cvijetićevskom, relativiziranju u romanu nije svrha dekonstrukcija stvarnosti izvan njega, već ukazivanje na to da zlo ne teče vertikalno. Ono meandrira u različitim ljudskim fenomenima. Roman pokazuje da niko od njegovih likova ubica nije imao čistu krv. Da je porodica hibrid nacionalnosti i religija. Time Cvijetić lojalno odbija uprijeti prstom i reći: samo jedni su ubijali. Neka svako počisti ispred svoga dvorišta, odjekuje tom poetikom. A Cvijetić čisti u ime svih. Zato jedini „neuspjeh“ ove knjige može biti ako dođe samo do ruku onih od nacionalizma izliječenih – Cvijetićevih istomišljenika. 

Program ovogodišnjeg festivala Majske muzičke svečanosti uključio je dva koncerta kojima Muzička akademija Univerziteta u Sarajevu odaje počast svojim preminulim profesorima (a kroz njih i cijeloj jednoj generaciji nastavnika) koji su rad i status ove institucije gradili i održali u najtežim trenucima njenog postojanja. U srijedu, 5. juna 2024. godine, u 19:00 u Galeriji Bosanskog kulturnog centra KS, bit će upriličen koncert u čast Paši Gackić (1947-2022), uvaženoj sopranistici, profesorici emeriti Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu, solistici i nekadašnjoj direktorici Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu.

Na koncertu sjećanja na prof. Pašu Gackić nastupit će sopranistice Adema Pljevljak-Krehić i Vedrana Šimić, profesorice na Odsjeku za solo pjevanje Muzičke akademije UNSA i njene nekadašnje studentice, te pijanisti Maja Ačkar Zlatarević i Milan Lucić.

Program će uključiti solo pjesme M. de Falle, X. Montsalvatgea, P. Tostija, M. Petrovića Njegoša i J. Gotovca.

Ulaz je slobodan.

Prof. Paša Gackić rođena je u Sarajevu 30. 07. 1947. godine. Nakon završene Osnovne škole, završila je Srednju muzičku školu u Sarajevu na odsjecima za Solo pjevanje i Teoretsko-nastavnom odsjeku 1968. godine. Iste godine se upisuje na Muzičku akademiju u Sarajevu na Odsjeku za solo pjevanje u klasi red. prof. Brune Špiler na kojem diplomira 1973. Iste godine, kao stipendistica Republičke zajednice za kulturu, upisuje postdiplomski studij – Koncertni i Operski smjer na Muzičkoj akademiji u Sarajevu u klasi red. prof. Brune Špiler.

Umjetnička djelatnost mr. Paše Gackić počinje u toku studija solo pjevanja nizom javnih nastupa. Kao studentica četvrte godine studija debitirala je na sceni Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu u zahtjevnoj ulozi Micaële u operi Carmen G. Bizeta, pod ravnanjem maestra Ivana Štajcera. U istoj opernoj kući 1973. godine dobiva angažman kao stalni član ansambla – solista gdje ostaje sve do 1993. godine i ostvaruje niz vodećih uloga: Micaëla (Carmen – G. Bizet), Mimì (La Bohème – G. Puccini), Cio-Cio San (Madama Butterfly – G. Puccini), Mařenka (Prodana nevjesta – B. Smetana), Grofica i Cherubino (Figarov pir – W. A. Mozart), Leonora (Trubadur – G. Verdi), Liù (Turandot – G. Puccini), Đula (Ero s onoga svijeta – J. Gotovac), Mačak (Mačak u čizmama – K. Trailesku) i mnoge druge.

Kao koncertni solista, njegujući lied, impresionističku i avangardnu muziku, i kao operni solista, nastupala je širom Bosne i Hercegovine, u brojnim festivalskim i kulturnim centrima bivše Jugoslavije kao što su „Sarajevska zima“, „Splitsko ljeto“, „Ohridsko ljeto“, „Arena Pula“, „Ljubljana festival“, „SNG Ljubljana“, „HNK Zagreb“, „Dani muzike“ u Budvi, „Majske operne večeri“ (Skoplje), zatim „Festival sakralne muzike“ u Fesu (Maroko), „Dani kulture BiH u Austriji“ (Beč i Linz), „Mjesec BiH u Češkoj“ (Prag, Český Krumlov, Polička, Hradec Králové i Kutná Hora) uz Sarajevsku filharmoniju, Simfonijski orkestar RTVSA, Makedonsku filharmoniju, ansambl MOMUS, Duhački orkestar BiH, Kamerni orkestar RTVBiH, Sarajevski gudački orkestar, Sarajevski barokni trio, pod ravnanjem dirigenata poput Ivana Štajcera, Milana Jeličanina, Marijana Fajdige, Teodora Romanića, Miroslava Homena, Fimče Muratovskog, Julija Marića, Iona Iancua i drugih. Za Arhiv BHRTV snimila je oko 130 minuta klasične muzike za solo sopran sa djelima A. Vivaldija, G. B. Pergolesija, Ch. W. Glucka, W. A. Mozarta, G. Verdija, B. Smetane, J. Brahmsa, G. Puccinija, P. Konjovića, M. Špilera, M. Prebande, B. Bjelinskog, E. Cossetta i dr.

U toku studija pokazuje veliki afinitet za pedagogiju te odmah po završetku studija postaje asistent u klasi red. prof. Brune Špiler gdje je i radila od 1974.  do 1979. godine na Odsjeku za solo pjevanje Muzičke akademije u Sarajevu. Godine 1990. godine biva imenovana u nastavno-umjetničko zvanje docent na Muzičkoj akademiji u Sarajevu za predmete Solo pjevanje, Metodika nastave solo pjevanja i Osnovi vokalne tehnike gdje ostaje do odlaska u mirovinu u zvanju redovne profesorice 2017. godine. Gotovo punih 25 godina bila je šefica Odsjeka za solo pjevanje na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu.

Od 1995. do 1999. godine, u presudnom periodu i najtežim godinama života i postojanja Sarajevske opere, bila je direktorica Opere i Baleta Narodnog pozorišta u Sarajevu, kada s punim elanom i kolektivnom energijom na scenu postavlja operne naslove tzv. željeznog repertoara (Tosca, Trubadur, Cavalleria rusticana i druge). Prvu poslijeratnu opernu predstavu u Sarajevu izveli su njeni tadašnji studenti 09.04.1996. godine – W. A. Mozart: Bastien und Bastienne: sopranistica Adema Pljevljak, mezzosopranistica Mirela Kovač i bas Denis Isaković.

Iz njene klase izašao je niz uspješnih, afirmiranih opernih i koncertnih umjetnika, kao i vokalnih pedagoga. Većina njih danas čini temeljne solističke snage Sarajevske opere i bosanskohercegovačke operne umjetnosti, kao što su Adema Pljevljak-Krehić, Aida Čorbadžić, Denis Isaković, Leonardo Šarić, Melisa Hajrulahović, Dajana Kačar-Šegvić, Zana Staniškovska. Dijelom akademskog školovanja kod mr. Paše Gackić učili su i Vedrana Šimić, Ivan Šarić, Amir Saračević,  Berislav Puškarić, Violeta Srećković. Na Odsjeku za solo pjevanje na Muzičkoj akademiji i na predmetu Glas na Akademiji scenskih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu danas predaju njeni studenti.

Za svoj umjetnički i pedagoški rad dobila je niz značajnih nagrada i priznanja, među kojima su Nagrada Udruženja mladih umjetnika BiH 1980, Priznanje Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta FBiH za širenje muzičke kulture 1997, Zlatna plaketa na izboru Žena godine u oblasti kulture 1998., „Zlatna grančica“ na izboru Žena godine u oblasti umjetnosti 2000, Zahvalnica Odbora za obilježavanje 50 godina rada Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo 2000, Priznanje Udruženja muzičkih pedagoga u FBiH 2006, Zlatna plaketa Muzičke akademije u Sarajevu za izuzetan doprinos razvoju Muzičke akademije, muzičke umjetnosti, nauke i pedagogije u BiH povodom 50 godina djelovanja 2006, također i Nagrada Univerziteta u Sarajevu za najuspješnijeg profesora u akademskoj 2008/09. godini koju joj je dodijelio Senat Univerziteta u Sarajevu.

Informacije o programu 17. Majskih muzičkih svečanosti dostupne su na www.mas.unsa.ba.

Srdačno vas pozivamo da posjetite predstojeće događaje koji će biti realizovani u mjesecu junu 2024. godine u galeriji Collegium artisticum.

• utorak, 4. jun 2024. godine 19:00 – 20:00The ballet of laughter in a cloud of smoke – museum versionBalet smijeha u oblaku dima

Balet smijeha u oblaku dima kreireli su Thomas Steyaert i Raul Maia u kooperaciji sa Bosanskim narodnim pozorištem Zenica. Ovaj performans može se tumačiti kao analogija unutrašnjem kretanju društva – kretanje koje testira, mapira i transformira određenu strukturu u određeni pokret u vremenu, generirajući mogućnost više značenja, kao i prepoznavanja osnovnih ljudskih vrijednosti i odnosa.

• srijeda, 5. jun 2024. godine 16:00 – 18:00Score#1 – repetition/patterns/forms

Score1 – repetition/pattern/forms je performativni event koji istražuje umjetničku praksu i potencijal nereprezentativne komunikacije između performera. Neprestana izmjena kinetičkih informacija bazirana je na decentraliziranoj slici tijela. Tok samoobnavljajućih kinetičkih informacija stvara višeznačnost, nekoliko nivoa instrukcije i senzacije za performera i za gledaoca.

• utorak, 11. jun 2024. godine 16:00 – 18:00Play!Play!Play!

Play!Play!Play! je igra improvizacije. Performeri će se suočiti sa izazovom improvizacije uz niz pravila, glumačkih instrumenata i apstraktnih ideja postavljenih da bi pomogli performerima. Spontana dinamika između performera ima potencijal da stvori različite slojeve energija i teatarskih žanrova, kao i potencijal da zabavi publiku na nekonvencionalan i neočekivan način.

Station 3 je novi umjetnički prostor u Sarajevu, osnovan od strane Thomasa Steayerta i Benjamina Bajramovića. Cilj je razvijanje otvorenog i mješovitog radnog prostora za lokalne i strane umjetnike koji bi, koristeći prostor Station 3, razvijali svoju umjetničku praksu. Station 3 cilja stvoriti inspirativan, zaigran prostor, sa nizom programa iz umjetnosti i kulturalnog obrazovanja. Šta Sarajevu nedostaje? Kako Station 3 može doprinijeti kulturalnom pejzažu Bosne i Hercegovine? Kako biti tolerantna, inkluzivna i napredna platforma? Zajedno sa umjetnicima i publikom, Station 3 će obezbijediti prostor za konstruktivan dijalog i umjetničke događaje, da bi, na kraju, odgovorila na gore postavljena pitanja.Dobro došli na Stanicu!

• petak, 7. jun 2024. godine u 19:00 satiJasmin Pehlivanović: izložba slika “Ono iz duše” (7.6.-21.6.2024.)

“Jasmin Pehlivanović, po svim unutarnjim karakteristikama prvog, fizičkog sloja slike, slikar je dvojakog karaktera: njegovo slikarstvo jeste slikarstvo maštovnog razmaha koje se raspomamljuje iz svoga jezgra i zahtijeva prostornost širokih dimenzija, koje daleko nadilaze uobičajene dimenzije, ono poprima karakter širokih poema da bi se moglo smjestiti sve ono što njegova mašta dokučuje u svojoj imaginativnoj igri. To su djela u kojima prevladava ono što smo imenovali pojmom dramatske vijornosti“- zapisao je svojevremeno likovni kritičar Vojislav Vujanović.

• “SubDokumenta Sarajevo” (27.5. – 14.6.2024.)

Podsjećamo vas da do 14. juna možete pogledati izložbu “SubDokumenta Sarajevo” povodom obilježavanja 40. godišnjice od početka najvećeg projekta u povijesti vizualne umjetnosti u Bosni i Hercegovini – “Jugoslovenska dokumenta“. Odabirom umjetnika Jusufa Hadžifejzovića, kustosa ove izložbe i jednog od osnivača projekta “Jugoslovenska dokumenta“, na izložbi učestvuju umjetnica Kasja Jerlagić i umjetnici Hamzalija Muhić, Bojan Stojčić i Danilo Kreso.Ova izložba predstavlja i najavu serije programa u saradnji CKA Charlama i JU Collegium artisticum koji će rezultirati organizacijom bijenala vizualnih umjetnosti “SubDokumenta Sarajevo“ čija je realizacija planirana u maju 2025. godine.

Radujemo se vašem dolasku!