Autor: urednik

Na posljednjem festivalskom MESSpressu razgovarano je o predstavama „Wakatt“ i „Gidionov čvor“ koje su večeras na programu Festivala MESS. Večerašnja izvedba „Gidionovog čvora“ (18 sati, Pozorište mladih) bit će prevođena na znakovni jezik, dok je „Wakatt“ u 19 sati i 30 minuta na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo.

Serge Aime Coulibaly, jedno od vodećih imena u polju savremenog plesa na afričkom kontinentu danas, sa svojom trupom Faso Danse Theatre predstavit će se u 19 sati i 30 minuta predstavom „Wakatt“ na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo. Riječ je o predstavi koja propituje kompleksne savremene izazove: nacionalizam, klimatske promjene i još mnogo toga. „Otvaramo brojna pitanja aktuelna u današnjem svijetu, svijetu u kojem je Planeta spaljena i na sceni imamo pepeo i istopljeno zlato i gledamo takmičenje ljudi u pohlepi, koji uvijek žele više i koji gledaju kako da maksimalno iskoriste sve resurse ne brinući o okolišu“, pojasnio je Coulibaly. Predstava ima dva dijela, u prvom se otvaraju mnogi problemi, da bi se potom krenulo u potragu za novom humanošću. “To je okosnica naše trupe, da se ne bavimo različitim stilovima koliko iskrenim dijalogom sa ljudima kroz pokret“, istakao je reditelj i koreograf Coulibaly.

Budući da su pripreme počele još u doba covida, iznimno je bilo zahtjevno raditi na postavci ovog djela. „Otkrivali smo i sebe kroz ovaj proces, natjerani da se naviknemo na nove okolnosti u kojima smo otkrili velikodušnost koja dolazi od brige za druge. Važno nam je da sa smo osmislili govor tijela koji će svima razumljiv“, istakao je Ahmed Soura, jedan od aktera predstave. „Iskrenost nam je važna jer svaki izvođač donosi i dio sebe na scenu i tako se direktno ostvaruje kontakt s publikom. Afrika jeste važan dio predstave, ali ovo nije neka egzotična predstava samo zato što smo afrički umjetnici, mi smo dio svijeta kao cjeline koji našoj publici nudimo jedinstveno iskreno ljudsko iskustvo“, zaključio je Coulibaly.„I kao umjetnica i kao majka imala sam potrebu da ovaj tekst i adresiramo aktuelna pitanja nasilja u školama, bullyinga, da dotaknemo svakoga ko je imao problem sa obrazovnim sistemom. Ovo je hrabra predstava, koja je uzdrmala većinu ljudi koji su je pogledali, a među njima je bilo mnogo roditelja, prosvjetnih radnika, srednjoškolaca, osnovaca“, istakla je Selma Alispahić, rediteljica predstave i glavna glumica. Posebno se osvrnula na činjenicu da je ovo prvi put da radi duodramu nakon dvadeset i jedne godine izvođenja jedne od najboljih predstava „Ay, Carmela“ sa pokojnim kolegom Draganom Jovičićem. „Ne može mi niko nadoknaditi gubitak partnera kao što je bio Dragan, zbog toga sam dobro promislila prije nego sam se odlučila za duo dramu, jer tu se ogleda istinsko partnerstvo, povjerenje i poštovanje među kolegama. Džana je sjajna glumica i zadovoljstvo je bilo raditi s njom što je nekad ličilo na pravu jazz seansu u radi i igranju i u toj ljepoti. Napravila sam predstavu koju bih i ja voljela pogledati u vremenu kad ovakvi formati iščezavaju sa scene. Dali smo glas onima koji šute i naš rad sigurno nije uzaludan“, zaključila je Alispahić.

Na redovnom festivalskom MESSpressu razgovarano je o projektu Dramadžiluk i drami „Tama na rubu grada“ te predstavi „Pod oba sunca“ u produkciji Kraljevskog pozorišta „Zetski dom“ iz Crne Gore u režiji Borisa Liješevića prema tekstu Ognjena Spahića, koja je na progamu 63. MESS-a večeras u 20 sati na sceni Pozorišta mladih Sarajevo.

Dario Bevanda, jedan od autora dramskih tekstova odabranih za scenska čitanja prvog Dramadžiluka istakao je važnost ovog programa za vidljivost savremenih dramskih tekstova. „Tama na rubu grada“ je tekst o dvije žene koje žive od čišćenja tuđih kuća i stanova koje u jednom stanu nalaze diktafon i kutiju sa starim audio kasetama zvučnih zapisa, koje je Stanar vodio tokom rata. „Mislim da su u Bosni i Hercegovini još uvijek nedovoljno zastupljeni suvremeni dramski pisci, pa se nadam da će i ovakav projekat promovirati njihov značaj. U pisanju ne razmišljam da li će doživjeti postavku na scenu iako sam se ranije time više opterećivao, a zapravo se više trudim da se bavim zanimljivim i aktuelnim društvenopolitičkim pitanjima“, istakao je Bevanda.

Predstava „Pod oba sunca“ nastala je po romanu Ognjena Spahića koji je po narudžbi pisao za „Zetski dom“. Dramaturgiju i dramatizaciju potpisuje Stela Mišković. „Ovo nije ljubavna predstava, ali je o ljubavi izmučenoj patnjom. Bilo je zadovoljstvo raditi na Ognjenovom tekstu u kojem smo trudili da zadržimo monološku formu“, istakla je Mišković.

„Nema razlike u kojoj je formi djelo nastalo ako sadrži onu dramsku esenciju u sebi i zbog toga sam se neizmjerno obradovao kad sam pozvan da radim ovaj uzbudljiv dramski tekst koji prikazuje raspad jednog sistema, a s njim i raspad ljudi, porodica i svjetova gdje najviše stradaju najmoralniji sinovi tog sistema“, objasnio je reditelj Boris Liješević.

Varja Đukić višestruko nagrađivana glumica prisjetila se i svojih prvih dolazaka na MESS 80-tih godina još kao studentica Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu, te poslije i kao glumica u brojnim predstavama. „MESS je sinonim za teatar i Sarajevo i to ono Sarajevo koje je imalo kontinuitet teatra pod opsadom, što nama koji živimo ovaj poziv posebno znači“, rekla je Đukić. „Cijeli ansambl učinio je da nastane jedna kreacija kako bismo nadgradili Ognjenov roman, a posebno je teško raditi na tekstovima za koje vas veže lično iskustvo. Utoliko mi je dragocjeno što baš ovu predstavu igramo večeras“, objasnila je Đukić.

Posebno emotivno o Festivalu i Sarajevu je govorio i glavni glumac predstave, Srđan Grahovac, objašnjavajući da koliko se u BiH 90-ih dogodila eksplozija, u Crnog Gori je to više bila implozija. „Mi i dalje osjećamo te posljedica, toga svega što nije izašlo van, pa to sve i dalje bubri i iz toga ispadaju razni čirevi, zbog čega su ovakvi tekstovi važni“, istakao je Grahovac.

Zijah Sokolović i Maja Izetbegović razgovarali su jutros na festivalskom MESSpressu o predstavi „Ivanov“ Paola Magellija nastalu u produkciji Narodnog pozorišta Sarajevo, dok su Sead Pandur i Adnan Kreso govorili o predstavi „Totovi“ u režiji Andrasa Urbana u produkciji SARTR-a. Obje predstave su večeras na programu 63. Festivala MESS u 19 sati i 30 minuta („Ivanov“, NPS) i u 22 sata (Totovi, SARTR). Zajedno sa predstavom „Noć s Aleksom“ čine bh. selekciju na 63. MESS-u.

Zijah Sokolović, četverostruki dobitnik Zlatnog lovorovog vijenca za najbolje glumačko ostvarenje na Festivalu MESS, nadahnuto je govorio o predstavi „Ivanov“, svojoj ulozi Grofa, te radu sa Magellijem i općenito o teatru danas. „Magelli je svjetski putnik u umjetničkom lutanju koji je stigao i u Narodno pozorište i postavio jednog neobičnog Ivanova. Trudio sam se da „Grofove“ iz izvedbi Kvrgića, Despota unesem u svoju izvedbu. Šebeljski je čovjek prošlog vremena, koji je, kako sam lik kaže, nekad bio „bogat, slobodan i ponekad sretan“. Ljudi danas uglavnom nisu ni bogati ni slobodni ni sretni, ali ono što ovaj lik ima je vrlina koje nedostaje i ovom vremenu – a to je ponos, nepristajanje na prodaju titule što zanimljivo rezonira sa današnjim vremenom kada se čini da je sve na prodaju. Zadovoljstvo je bilo raditi sa Paolom i cijelim ansamblom i nadam se da ću dio tog Grofovog ponosa očuvati i kao čovjek današnjice“, ispričao je Sokolović. Kako je istakao svijet se mijenja ali umjetnost ostaje. „Mi smo Čehovljevi likovi kojima je potrebno isprazno slavlje da bismo upotpunili vlastite praznine. Zato je važno raditi klasike koji su aktuelni i u današnjem vremenu“, zaključio je Sokolović

Sa Pozorišnih igara u Jajcu predstava se vratila sa nagradom za najbolju predstavu, za najboljeg glumca Aldina Omerovića, za najbolju glumicu Maju Izetbegović, te za kostimografiju koju potpisuje Lejla Hodžić. „Drago mi je što smo lik Saše postavili u moje godine i kako bi Saša u ovim godinama promišljala sve svoje odnose. Divno je bilo surađivati i sa Paolom i sa Ziketom, i mislim da je riječ podrška ključna za ovaj cijeli projekat, što i jeste najveće bogatstvo za nas umjetnike i umjetnice“, istakla je Maja Izetbegović. Maja je učesnica i novog programa Dramadžiluk u kojem je čitala dramski tekst „Tama na rubu grada“ Darija Bevande. „Sretna sam što učestvujem u prvom Dramadžiluku i to baš na Darijevom tekstu jer smo zajedno studirali i već sam igrala u jednom komadu postavljenom prema njegovom tekstu. Nama je bilo vrlo značajno, uzbudljivo i novo iskustvo“, ispričala je Izetbegović.

„Groteska i satira omiljeno su igralište za glumce da otkrivaju svoje druge strane i izađu iz zone komfora i još od Akademije sam priželjkivao da radim na ovakvoj predstavi kao što su „Totovi“, rekao je Sead Pandur.  Za rad sa Andrasem kaže da je iznimno intenzivan, ali i vrlo prijatan, Pandur je posebno izdvojio sjajan dramaturški rad kolegice Vedrane Božinović, koja je upravo poznavajući glumački habitus napravila dramaturgiju tako da sve funkcionira na sceni. „Ovo je nešto drugačija predstava od onoga što je publika navikla u Urbanovoj režiji, to je jedan klasičan komad ali sa elementima Andrasevog rediteljskog potpisa koji su, ipak, prepoznatljivi publici“, objasnio je Adnan Kreso o predstavi „Totovi“.