Autor: urednik

U srijedu, 11. oktobra, bit će otvoreno 18. izdanje Pravo Ljudski Film Festivala (PLJFF18) čiji će program kroz šest festivalskih dana biti posvećen kreativnom dokumentarnom i eksperimentalnom filmu. 

PLJFF18 nastavlja da istražuje moguće i nemoguće forme, prakse i dijeljene prostore filma i audio-vizuelne umjetnosti, te produbljuje kontinuirani fokus na kinematografiju koja propituje antropocentrične narative, rad i uvjete u radu u današnje vrijeme. Ovogodišnje 18. izdanje kroz jednu od četiri programske sekcije stavlja u posebnom fokusu rad brige i njege, te društvenu reprodukciju kroz neplaćeni ženski kućanski i reproduktivni rad.

O programu 18. PLJFF, kroz današnju press konferenciju, govorile su selektorica programa Kumjana Novakova i selektorica programske sekcije Njega i briga kao politički prostor, antropologinja Nejra Nuna Čengić.

“Ovogodišnji festivalski program je rezultat dugog promišljanja i rada Pravo Ljudski tima, a s ciljem da se odgovori na promjene koje su rezultat različitih dinamika, kao što je to bila pandemija, ali i prezasičenost ne nužnim sadržajima kojima smo svi konstantno izloženi. U duhu koncepta odrasta (degrowth), odnosno prekida sa imperativom rasta, Pravo Ljudski već nekoliko izdanja zaredom kvantitativno smanjuje svoj program, a kako bi dostigli cilj da na programu imamo samo sadržaj za koji smatramo da je apsolutno nužan. U Kinu Meeting Point predstavićemo jedan izuzetno koherentan filmski program sačinjen od 21 filma u 4 programske sekcije kojih prate jedno javno predavanje i jedna javna rasprava, pored redovnih razgovora sa autorima i autoricama nakon filmskih projekcija.” – navodi selektorica programa Kumjana Novakova. 

Četiri ovogodišnje programske sekcije: Historija, inače: Kritičke kartografije, Lektira, U ime zdravlja… i Njega i briga kao politički prostor, povezane su kroz društvenu i političku uglavnom žensku nevidljivost na raskrižju između rada i politike. Program insistira i kruži oko problematike nevidljivosti ženskog i/ili „tuđeg“ rada – od nevidljivog i neplaćenog ženskog kućanskog rada i ženskog rada društvene reprodukcije, do brisanja umjetnica iz “kanona” umjetnosti i kinematografije.

Selektorica programske sekcije Njega i briga kao politički prostor, Nejra Nuna Čengić, u odnosu na program u fokusu, naglašava:

“Želim naglasiti da iako jedan od ciljeva jeste pokazati značaj i neplaćenog i plaćenog rada brige i njege za društvenu reprodukciju, nije nam želja doprinijeti jednom postojećem moralističkom patrijarhalnom diskursu o brizi i njezi, gdje se one kao predstavljeni prirodni ženski kvaliteti i veličaju i obezvrjeđuju. Projekcijom 5 filmova, kroz 3 doksanja sa autorima i autoricama filmova, te dva javna razgovora, cilj nam je naime, zajednički istraživati, zamišljati i doprinositi kreiranju boljih infrastruktura brige i njege, a time i boljih društava.”

Radujemo se zajedničkom gledanju filmova, razgovorima i propitivanju ovih tema tokom Festivala, od 11. do 16. oktobra u kinu Meeting point.

Ulaz na sav program je besplatan, a više o sadržaju i terminima projekcija možete pronaći ovdje.

Žiri u sastavu: profesorica Marina Katnić-Bakaršić iz BiH, producentica Jana Bäskau iz Njemačke, spisateljica Ana Stojanoski iz Makedonije proglasio je pobjednike i pobjednice 63. Internacionalnog teatarskog festivala MESS:

Grand Prix – “Zlatni lovorov vijenac za najbolju predstavu u cjelini”

• “Othello”, Vilnus City Theatre, Litvanija

Savremeni teatar bi uvijek trebao voditi publiku ka novim perspektivama i otkrivanju novih poveznica između tradicionalnog i današnjeg teatra. Oskaras Koršunovas uspijeva da Shakespeareov tekst učini više nego relevantnim za našu postkolonijalnu svakodnevnu stvarnost. Ova je predstava kreirala jedinstvenu formulu koja predstavlja izazov za gledaoce. Bazirana na Jagovim intrigama i manipulacijama, povezujući se sa publikom pomoću djelića pop kulture i, konačno, čineći to na veoma moderan način, predstava nam pokazuje kako bi novi teatar trebao izgledati. Politička manipulacija, zloupotreba moći, isključivanje, homofobija i naša ovisnost o konstantnoj prisutnosti medija pogađaju nas neočekivano snažno ovom savršeno orkestriranom i koreografski osnaženom produkcijom u nenaturalističoj scenografiji koja može biti opisana samo kao Gesamtkunstwerk.

Zlatni lovorov vijenac za najboljeg reditelja

• Oskaras Koršunovas za predstavu “Othello”

Koršunovas u ovoj predstavi bazira svoj režiserski metod na razvijanju mreže veza između dizajna svjetla, pozornice i likova s jedne strane, dok sa druge strane predstavlja ljubomoru, intrige i bolesnu ambiciju, tako da publika u ovu predstavu može ući kroz mrežu, odnosno teksturu veza između glumačkih ostvarenja, klasičnog komada i savremene režije. Želimo posebno naglasiti potpuno savremene interpretacije ovog klasika. Minimalistički, monohromatski, precizno – to su riječi koje definiraju njegovu režiju.

Zlatni lovorov vijenac za najbolje glumačko ostvarenje:

• Saulius Ambrozaitis kao Iago u predstavi Oskarasa Koršunovasa ″Othello“

Saulius Ambrozaitis, koji pripada mlađoj generaciji izuzetnog ansambla Oskarasa Koršunovasa, u ulozi Jaga zapravo je prototip influencera. Njegova glumačka prisutnost i inteligencija usklađene su sa virtuoznom agilnošću, koja ga čini centrum ove eminentno političke predstave. On dominira scenom, poigrava se sa tradicionalnim i modernim, pokazuje kako glumac treba stvarati tako važnu ulogu, a istovremeno savršeno sarađuje sa svim ostalim glumcima na sceni. Njegov je Jago bio istinski šekspirovski čak i u izletima koje je režiser pravio da bi komunicirao pop kulturu i obratio se današnjoj publici. Njegova je gluma precizna, prirodna, ona proizvodi lik koji precizno transformira dramski narativ u scensku izvedbu. Iako je veoma mlad, on na sceni djeluje kao iskusan glumac, a njegova transformacija nije samo fizička i psihološka već istinski dolazi iz dubine njegovoga bića.

• Varja Đukić kao Danica u predstavi „Pod oba sunca“ Borisa Liješevića

Varja Đukić igra glavnu žensku ulogu u ovoj scenskoj adaptaciji romana Ognjena Spahića o ljubavi u sjeni rata i destrukcije, patnje, otuđenja i traume. Suptilno oblikujući ulogu, gotovo utišano igrjući emocionalne nijanse, ona postiže da kao dio publike slušate svaku njenu riječ, koja vas pogađa pravo u srce. Varja Đukić stvara svoju ulogu Danice u vipestrukom spektru emocija, od krhkosti i nježnosti do samosvijesti i čvrstine zahvaljujući svom glumačkom potencijalu i sposobnosti da stvara prema režiserskim indikacijama. Njena se Danica transformira pred našim očima. Suptilni glumački stil, dominantan emocionalni spektar i racionalana karakterizacija ključni su aspekti njenog glumačkog potencijala.

Nagradu “Rejhan Demirdžić” za najboljeg mladog glumca:

• Oleksandr Rudynskyi kao Kaligula u predstavi Ivana Uryvskog ″Kaligula“

(National Academic Drama Theater Ivan Franko)

Oleksandr Rudynskyi kao Kaligula otjelovljuje ulogu sa glumačkom preciznošću i fascinantnom, gotovo ranjivom fizikalnošću koja odražava suštinsko razumijevanje jasnog formalnog jezika režije Ivana Uryvskog. Doživljavamo političara koji više nije pripitomljen etikom, zakonima ili moralom, u svijetu koji je na rubu. Na tom fonu odjednom se ukazuje oholost Vladimira Putina, što izaziva duboko poštovanje prema očuvanju glumačkog integriteta, čime zrači cijeli ansambl. Njegovu su izvedbu vodile režiserove indikacije; u njoj dominira racionalna perspektiva ludila njegovoga lika. Oleksandr Rudinsky svojom glumom pokazuje kako jedan mladi glumac treba utemeljiti ulogu na cjelokupnom kontekstu, ne samo onome iz predstave, već sveukupnom sociopolitičkom. Njegov Kaligula dominira scenom u takvoj performativnoj perspektivi nasuprot prirodnoj glumačkoj inicijativi.

Specijalno spominjanje stručnog žirija:

1. Scenska adaptacija romana, Ognjena Spahića “Pod oba sunca”, nastala u saradnji režisera Borisa Liješevića i dramaturginje Stele Mišković sa autorom, prepliće različite vremenske planove ratnog i postratnog vremena sa nezaboravnim poetskim pristupom koji stvara univerzum što nadilazi naturalističku interpretaciju.
2. Jasper Narvaz impresionira u “Chotto Desh” Akrama Khana (Akram Khan Company, Velika Britanija), potpuno očaravajućim jezikom pokreta u kombinaciji savremenog plesa i Kathaka kao jednog od najvažnijih oblika indijskog klasičnog plesa, što u konačnici postaje scenska prezentacija kompleksne ljepote.
3. Impresivno obavljen posao MESS tima, posebno tehničke službe i odjela za produkciju u uslovima složenog planiranja vremena i pripreme scene.

O Zlatnom lovorovom vijencu za najbolju predstavu Malog MESS-a odlučila su djeca svojim glasovima i ovogodišnja pobjednica je predstava “Gidionov čvor” u režiji Selme Alispahić.

Zlatni lovorov vijenac publike 63. Festivala MESS dobila je predstava „Chotto Desh“.

Osim nagrada koje dodjeljuje žiri festivala MESS na svečanoj ceremoniji su objavljeni i dobitnici nagrada koje dodjeljuju medijski pokrovitelji Festivala MESS:

• Oslobođenje – Zlatna maska Oslobođenja za predstavu “Alice u krevetu”
• Radio Sarajevo – “Sound of MESS“ – „Kaligula“

Ovogodišnji Festival su podržali Ministarstvo kulture sporta KS i FBiH, Grad Sarajevo, Općina Centar, Općina Novo Sarajevo, Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice KS, Goethe Institut, Ambasada Savezne Republike Njemačke Sarajevo, Heinrich Boell, BH Telecom, BH Pošta, Kupikartu.ba a od ove godine oficijelno vozilo Festivala je Peugeot.

Ovogodišnji 63. MESS predstavio je 12 predstava od kojih je 11 bilo u zvaničnoj selekciji i 6 predstava na Malom MESS-u. Više od 400 festivalskih gostiju stiglo je u Sarajevo iz Bosne i Hercegovine, Ukrajine, Litvanije, Burkine Faso, Velike Britanije, Italije, Njemačke, Mađarske, Hrvatske, Kosova, Srbije, Crne Gore. Publika je gledala predstave koje su donijele mnoštvo tema i emocija: tugu, ljutnju i maštu, svijet ljubomore, povjerenja i izdaje, fragilnost života i borbu protiv otuđenosti; strah i kompromis običnih ljudi u vremenima krize; umjetnost na granici pristojnosti, humanosti i etike; ljubav u sjeni rata i poraća, izmučena patnjom, otuđenostima i traumama; nacionalizam, klimatske promjene i još mnogo toga.

Festival je završen prvim gostovanjem u Sarajevu produkcije jednog od najvećih svjetskih koreografa Akram Khana i predstavom „Chotto Dash“ koja slavi otpornost ljudskog duha u savremenom svijetu.

Projekcija dokumentarnog filma „Memoirs of a Massacre“ – Sjećanje na masakr, britanske rediteljice Nicky Bolster, bit će održana u ponedjeljak 09. oktobra u kino sali Općine Novi Grad sa početkom u 19 sati. Film donosi detalje o masovnom ubistvu više od 1000 mirnih demonstranata na trgu Rabaa u Kairu koji su se 14. avgusta 2013. godine okupili kako bi pružili podršku tadašnjem, prvom i jedinom, demokratski izabranom predsjedniku Egipta, dr. Mohamedu Morsiju. Film je premijerno prikazan početkom avgusta u prostorijama Britanske akademija filmske i televizijske umjetnosti (BAFTA), a od tada je uspio osvojiti i nagradu za najbolji dugometražni dokumentarac na Sweden Film Awards. Ulazak na sarajevsku projekciju je slobodan.

Pozivajući sve građane Sarajeva da pogledaju film, bivši predsjednik Egipatske unije u Bosnu i predstavnik Egipćana u Bosni i Hercegovini, Farid Al-Zayat, istakao je da je maskrom na trgu Rabaa u Kairu egipatska demokratija otišla u prošlost. „Sve do danas, odgovorni za zločin koji je trajno uništio brojne egipatske porodice nisu odgovarali pred zakonom. Ove lične priče želimo podijeliti sa bh. javnošću koja iz svog iskustva vrlo dobro zna kako je preživjeti zločin i čekati na pravdu“, kazao je Al-Zayat te dodao da će nakon projekcije filma biti održana i panel diskusija na kojoj će se dati širi društveno-politički kontekst ovog slučaja.

„Učesnici na panel diskusiji bit će historičar, producent i scenarist Nihad Kreševljaković te kao poseban gost dr. al-Moncef al-Marzouki, aktivista za ljudska prava i predsjednik Tunisa u periodu 2011-2014“, naveo je Al-Zayat i pozvao građane da se aktivno uključe u diskusiju.

Nakon intervjuisanja više od 200 svjedoka, organizacija Human rights Watch je u avgustu 2014. godine objavila izvještaj u kojem je slučaj okarakterizirala kao „zločin protiv čovječnosti“. Na desetu godišnjicu masakra izvještaj je objavila i organizacija Amnesty International nazvavši ga „Egipatska decenija srama“. O slučaju za koji do danas niko nije odgovarao, pisali su i poznati svjetski mediji kao što su Al Jazeera, Deutsche Welle, The Guardian te The Washington Post.

„Memoirs of a Massacre“ donosi svjedočanstva očevidaca koji su prisustvovali događaju među kojima su ključni britanski tjelohranitelj Craig Summers, koji je na trgu bio sa snimateljem koji je upucan, te fotograf agencije Associated Press, Mosa'ab Elshamy, koji je fotografisao masakr. U filmu između ostalih još govore i novinar The New York Times, David D. Kirkpatrick, član britanskog parlamenta, Crispin Blunt, te aktivistica za ljudska prava i autorica izvještaja Human Right Watch o Rabaa masakru, Sarah Leah Whitson.

„Udruženje dijaspore Egipta u Bosni i Hercegovini“ organizuju projekciju i panel diskusiju u Sarajevu kao gradu kojeg vide kao prijestolnicu multikulture i suživota i gradu koji je nažalost doživio slična iskustva nasilja i nepravde u svojoj bliskoj prošlosti. Događaju će prisustvovati istaknute ličnosti iz raznih oblasti kulture i umjetnosti, mislioci i udruženja te branioci ljudskih prava i sloboda u BiH i regionu.