Autor: urednik

U okviru ovogodišnjeg, 29. izdanja Modula Memorije gostovat će dvije predstave iz Crne Gore i Australije. Iz Crne Gore u Sarajevo dolazi Crnogorsko narodno pozorište sa predstavom „671-LOV“ mlade rediteljice Hane Rastoder i igrat će u Sarajevskom ratnom teatru SARTR 21. aprila u 20 sati. Iz Australije gostuje predstava „7 km sjeveroistočno“ autorice, rediteljice i glumice Kym Vercoe, koja je na programu 25. aprila u 20 sati, također u Sarajevskom ratnom teatru.

Direkcija J.U. MES i programa Modul Memorije obavještava publiku da će ulaznice za predstavu “671 – LOV”, rediteljice Hane Rastoder kao i za predstavu “7 km sjeveroistočno”, rediteljice Kym Vercoe, biti besplatne, ali ih je potrebno rezervisati ii preuzeti na blagajni Sarajevskog ratnog teatra (Gabelina 16). Napominjemo da će ulaz na predstave biti moguć samo uz predočenu ulaznicu.

Predstava „671 – LOV“ inspirisana je zločinom u Štrpcima počinjenim 27. februara 1993. godine, odnosno otmicom dvadeset putnika civila iz istoimenog voza. Radnja prati dramu porodice traumatizovane gubitkom svojeg člana, tj. reperkusije društvene krize na jednu od njegovih tvorbenih jedinica – porodicu. Porodica se preko noći našla bez društvenog oslonca, u mraku bez odgovora na pitanja o sudbini njihovih otetih, usred cijepanja dotadašnje  im domovine Jugoslavije. Što je vlast više nijema i gluva na pitanja koja porodica postavlja, to je porodica usljed iznevjerene nade sve više ogorčena prema društvu – u prvom redu vlasti, ali i pripadnicima drugih nacionalnosti, njihovim sugrađanima, komšijama i sl. Porodica živi u strahu, njena svakodnevica obojena je osjećanjem neprestane ugroženosti, a to, paradoksalno, hrani individualnu destruktivnost i u konačnom dovodi do raspada porodice, ostavljajući tragove doživotnih trauma koje će nesvjesno prenijeti na svoju djecu.

Predstava „7 kilometara sjevernoistočno“ je bazirana na istinitoj priči i doživljaju australske umjetnice Kym Vercoe, koja je na svojoj koži osjetila sav užas poslijeratne Bosne i Hercegovine. Vercoe je 2008. godine došla u turističku posjetu Bosni i Hercegovini. Fascinirana romanom “Na Drini ćuprija” odlučuje posjetiti i Višegrad, ne znajući ništa o strašnoj ratnoj prošlosti. U grad dolazi za vrijeme festivala, kada je pretrpan posjetiteljima. Odsjeda u hotelu Vilina vlas, za koji je preporuku pronašla u turističkom vodiču Tima Clancyja. Mučna i besana prva večer u hotelu koji je od ‘92. do ‘95. bio mjesto silovanja Bošnjakinja, potaknula ju je da na internetu potraži više informacija o hotelu. O zločinima se ne smije šutjeti. Nakon što saznaje kakve su strahote preživjele zarobljenice srpske vojske, ostaje zatečena. S osjećajem snažne krivice što je prespavala u hotelu, nekoliko mjeseci nakon toga vraća se u Višegrad. To joj je bila motivacija da napravi ovu predstavu.

U Historijskom muzeju   Bosne i Hercegovine će u utorak, 16. aprila 2024. godine u 19 sati, biti otvorena postavka “Vaš Jovan, Bosanac i Hercegovac sa dna kace”. Izložba se realizira kroz saradnju sa Udruženjem “Obrazovanje gradi Bosnu i Hercegovinu – Jovan Divjak”, a uz podršku Opštine Novo Sarajevo.

Jovan Divjak (1937-2021) je filantrop, oficir, pisac, predavač. Građani Sarajeva ga pamte kao džentlmena, ambasadora Sarajeva i BiH koji je čvrsto vjerovao da obrazovanje može pomoći u unaprijeđivanju društva. Prvi dio izložbe čini autobiografsko obraćanje kroz razloženo oproštajno pismo Jovana Divjaka – ovo pismo je jasan i pregledan rezime njegove biografije nastao kao rezultat samorefleksije i analize vlastitog života.  Drugi dio izložbe vezan je za priče Jovana Divjaka u periodu opsade Sarajeva, dok je treći posvećen njegovom životnom projektu, Udruženje “Obrazovanje gradi Bosnu i Hercegovinu – Jovan Divjak”. Kroz fotografije, autentične predmete i glas Jovana Divjaka ova će izložba progovoriti o historiji Sarajeva, s kojim se Divjak povezao od 1966. godine i koje će biti i ostati njegova ljubav pretočena u djela i riječi (Sarajevo, mon amour). Cilj ove izložbe je da predstavi fragmente biografije Jovana Divjaka, ličnosti koja se istaknula kao vojni lider, humanitarac i borac za pravdu. Ujedno, izložba se realizira u nadi da će predstavljene priče inspirisati posjetitelje i potaknuti na promišljanje o vrijednostima, životnim izborima i važnosti glasa pojedinca u turbulentnim ratnim vremenima, kao i u simboličkim bitkama koje nas čekaju kada se rat formalno zaključi.

Ova izložba je nastala kao prvi pokušaj muzeološkog iščitavanja lika i djela Jovana Divjaka, s ciljem da se kroz izložbu uspostavi platforma za buduća istraživanja – da se potakne promišljanje o društvenoj i vojnoj historiji, ali i dublje razumijevanje ličnosti i naslijeđa Jovana Divjaka. 

Otvaranje izložbe Asima Đelilovića, Periphery Art 2024 najavljeno je za subotu, 13. aprila 2024. u 20 sati u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine. 

RAZGLEDNICE IZ PERIFERIJE
Izraz ‘periferno’ u umjetnosti se odnosi na kontekstualni okvir ili perspektivu koji se fokusira na istraživanje i preispitivanje tradicionalnih, ustaljenih normi, struktura moći i dominantnih narativa. U savremenom sociološkom kontekstu, razmatranje koncepta periferije s aspekta umjetnosti i umjetničkog djelovanja jeste izrazito relevantno i intrigantno stavljajući u fokus dinamičnu interakciju između umjetnika, umjetničkog djela i različitih društvenih konteksta. Đelilovićeva ‘periferija’, u svim njegovim konceptima koji su pred nama i ovaj put, a koji nam pokazuju Đelilovićevu moć vizualne percepcije, istančanu, intuitivnu moć uočavanja onoga što većina ljudi ne može percipirati konstantno reflektira društvo u kojem nastaje baveći se širokim rasponom tema poput socijalne nepravde, ratova, savremene kulture nasilja, ekonomske nejednakosti, ljudskih prava, alijenacije pojedinca od drugih, društva, alijenacije od samog sebe. U srži umjetnikovog karaktera jeste da sebi postavlja pitanje o smislu egzistencije. Asim Đelilović, svojom specifičnom igrom putem umjetničkog izražavanja to pitanje sebi neprestano ponavlja, i gotovo uvijek na drugačiji način zbog konstantne izražene borbe između onoga što danas Čovjek jeste i onoga što bi trebalo da bude. Upravo ovakav Đelilovićev konceptualni okvir postaje relevantna rekapitulacija postavljenih pitanja i datih nam odgovora na pitanja smisla ljudske egzistencije danas. Bitno je, međutim, da se u pregrštu odgovora na razna pitanja nazire jedna opšta vrijednost, vrijednost humanizma.

Đelilović svojim umjetničkim izrazom nudi alternativne perspektive i narative koji se razlikuju od onih koji preovladavaju u samom ‘centru’ umjetnosti pa i kulture uopšte. Otvoren prema različitim  perspektivama i iskustvima, Đelilović potiče dijalog između različitih kultura, identiteta i društvenih grupa stavljajući Čovjeka na prvo mjesto, njegov položaj u današnjem beskrupuloznom postmodernom svijetu te u isto vrijeme kritikujući i provocirajući postojeće političke, ekonomske i društvene norme i strukture moći na globalnoj razini.

Budući da njegovi umjetnički koncepti jesu platforma za kritiku institucionalizirane umjetnosti, političke i ekonomske nepravde, komercijalizaciju kulture pa i samog života, Đelilovićeva angažirana umjetnost igra važnu ulogu u savremenom bosanskohercegovačkom društvu, potičući već utihnulo kritičko promišljanje i poticanje drugih na mišljenje i akciju u vezi različitih društvenih pitanja.

Autor nam otkriva sadržaje koji se svima nama nalaze pred očima ali ih mi ne primjećujemo jer su naši izbori (a samim tim i naša očekivanja) usmjereni na pronalaženje argumenata za ispravnost svojih sudova, ili, već ranije, utvrđene slike svijeta. U tom smislu njegov umjetnički angažman je postupak kojim on i sebi i nama “skida paučinu s očiju” i čini “brišući prašinu sa slike” da nam ta slika izgleda jasnijom, intenzivnija u svome sadržaju i bogatija svojom faktografijom – izdašna po svemu.

prof. dr. Sarina Bakić