Autor: urednik

Dino Alagić: Pobunjen čovjek je jadan i velik

Preneseno sa: http://interview.ba/

Dvadesetdevetogodišnji Dino Alagić iz Zenice je relativno nepoznato ime na domaćoj umjetničkoj sceni. Studirao je književnost u Sarajevu, a odlučio je da se posveti multimedijalnoj umjetnosti kroz propitivanje vrijednosti modernog društva. O tome govori njegov prvi video uradak pod nazivom „Ljudi sa granice“ koji je istovremeno i najava istoimenog albuma koji će sam sebe finansirati. Ovaj spoj muzike i književnosti kroz video formu nastao je kao ideja prije četiri godine, a danas dobija svoj oblik. O kakvom se talentu radi govori činjenica da je Dino sav materijal komponovao, pisao, svirao, snimao audio i video, montirao, miksao i uradio finalnu produkciju.

Razgovarao/la: Zoran Ćatić
Foto: lična arhiva

PRIČA O LJUDIMA SA MARGINE „U najširem smislu to je pokušaj da artikuliram propitivanje identiteta dualne prirode čovjeka i vječitog balansiranja između više krajnosti, antagonizama koji se spajaju u onoj graničnoj tački odnosno u svakom od nas koji smo na neki način svojom voljom ili silom prilika izbačeni i gurnuti na marginu. Koji se ne daju uhvatiti u bilo kakvu vrstu kategorizacije i klišea“.

INTERVIEW.BA: Šta je „Middle Way Project“ i šta je osnovna ideja za ovaj rekao bih vrlo specifičan i originalan izričaj? Koliko on zapravo ima veze sa tvoje dvije ljubavi, književnošću i muzikom ?

ALAGIĆ: „Middle Way Project“ je samostalni, samofinansirajući multimedijalni album. Projekat je u potpunosti autorski u svakom smislu jer sam ja komponovao, pisao, svirao, radio, audio i video snimanja. Montirao, miksao i uradio finalnu produkciju. Kao ideja je nastao prije četiri godine a tek nedavno sam objavio prvi song video „Ljudi sa granice“ koja otvara istoimeni album koji objedinjuje teme koje će pojedinačno biti prikazane u ostalih devet kompozicija. Krajem ljeta trebala bi da se pojavi pjesma „Hermafrodit“, koja govori o žensko-muškom principu u svakom čovjeku i problemima feminizma i LGBT-a. Realizaciju kompletnog albuma sam planirao do početka iduće godine.

Moja osnovna kreativna preokupacija je pokušaj da spojim muziku i književnost u medij u kojem ću izraziti sebe i svoj doživljaj okoline i svijeta u kojem živim.

Svirao sam u nekoliko lokalnih zeničkih sastava koji su na žalost prestajali sa radom uvijek u onom trenutku kada se trebalo početi raditi autorske projekte zbog čega sam ja i počeo da se bavim muzikom. Ovo je posebno teško pogotovo kada govorim o mom gradu gdje nemate podršku zajednice, lokalne vlasti , nemate Dom mladih, nemate adekvatne uslove, prostorije, opremu ni ljude sa kojima biste mogli stvarati. Kada nisam uspio da nađem podršku svojim idejama i namjerama, odlučio sam da radim sam. S jedne strane na žalost jer uživam u bendovskoj svirci i kreiranju muzike na taj način, a s druge strane na zadovoljstvo jer sam imao potpunu ličnu slobodu da izrazim svoju ideju.

INTERVIEW.BA: U vremenu u kojem su u sferi interesovanja medija pa samim tim i šire javnosti pjesme „lakih nota“ i tekstova koji zapravo ne govore ni o čemu, ti se odlučuješ za konceptualnu vrstu spoja književnog eseja, poezije i muzike koju sam komponuješ.

ALAGIĆ: Ta forma tog konceptualnog albuma me već dugo zanimala slušajući neke progresiv rock bendove  i to sam vidio kao odličnu formu gdje mogu da izrazim sve ono što sam čitao, slušao i što me je na neki način mučilo. Tako se polako ideja razvijala i polako sam je zaokruživao. Ono što se pokazalo kao olakšavajuća okolnost je upravo činjenica da radim potpuno samostalno.

U najširem smislu to je pokušaj da artikuliram propitivanje identiteta dualne prirode čovjeka i vječitog balansiranja između više krajnosti antagonizama koji se spajaju u onoj graničnoj tački odnosno u svakom od nas koji je na neki način svojom voljom ili silom prilika izbačen i gurnut na marginu. Koji se ne da uhvatiti u bilo kakvu vrstu kategorizacije i klišea.

INTERVIEW.BA: Očigledno je da smo natjerani na neprestano „nošenje“ sa različitim oblicima identiteta, koliko god nam oni nisu prioritet, ali okruženje i novoizgrađeni sistem nas praktički guraju, koliko god se mi tome opirali u određivanje i svrstavanje. Čitam li ja u spotu ali i tekstu pjesme pojam ogledala kao sinonim za taj (po meni) problem?

ALAGIĆ: Oni koji budu gledali prvi video, primjetiće da je osnovni kompozicioni motiv, motiv ogledala. On je zapravo ona tanka površina, ona nevidljiva linija u kojoj se spajaju dvije krajnosti ili obrnuto dvije krajnosti koje čine površinu ogledala a čiji govor slušamo u posljednjih sedam strofa pjesme „Ljudi sa granice“.

OGLEDALO

Na trgu spomenik množina od Ja

Bremeni gen dvorske lude

Stojim da gledano bude

Suvenir na trgu štono bijedno sja.

Na prodaju crveni molitvenik

Ljubav traže u rječniku

Nešto ima u zlobniku

Pobunjen čovjek jadan je i velik…“

INTERVIEW.BA: I da preduprijedimo eventualne dileme iz budućnosti „šta je pisac htio da kaže“, pa probaj na neki način definisati osnovnu ideju, sopstvene individualnosti i kreativnosti u kojoj očito uživaš uprkos svjesnosti da su danas u trendu generalizacije i kolektiviteti?

ALAGIĆ: Ono što želim zapravo je različitost od onoga što imamo priliku vidjeti i čuti a što je podređeno subkulturi žanra. Moj način izražaja svoj korijen ima u tom samom začetku ideje koja se rodila kao kulminacija svih tih energija i iskustava, koja se godinama sakupljala u meni. U nepodnošljivosti besmisla kojeg živimo i neprestanog propitivanja vlastitih identiteta. Identiteta nekoga ko je rođen i živi u BiH i zajedno sa njom podnosi njenu sudbinu.

 

„Plačem prvim probudićeš oči

Nema lica nema pripovjedača

Šta je množina od Ja?“

Završen Festival ulične umjetnosti FUU „Tvoj grad, tvoja umjetnost“

Koncertom jazz ansambla Muzičke akademije u zgradi Papagajka, sinoć je u Sarajevu završen treći po redu Festival ulične umjetnosti FUU „Tvoj grad, tvoja umjetnost“. Ove godine Festival je održan na pet lokacija – Veliki park, pozorište SARTR, Radićeva ulica, Ferhadija i Papagajka, kao mjesto od posebnog značaja, jer su sami stanari ove zgrade inicirali da se FUU održi u njihovom dvorištu.

Festival je bio otvoren u petak koncertom gudačakog kvarteta MAS u Velikom Parku. Poslije njih nastupio je Arlekin, klaun iz Makedonije, koji se predstavio kombinacijom klaunovskih i cirkuskih vještina. Festival je nastavljen izložbom Nine Komeli u novootvorenoj galeriji Sklop, u Radićevoj ulici, da bi prvi dan bio završen u pozorištu SARTR projekcijom dokumentarnih filmova o uličnoj umjetnosti i festivalu.

Drugog dana FUU-a, u Velikom parku otvoren je Art market na kojem su svoje radove izložili mladi i perspektivni BH dizajneri. Mnogobrojni posjetioci mogli su poslušati koncert udaraljki, kao i poetski teatar novosadske glumice Mirjane Đan. U Radićevoj ulici su se predstavili umjetnici okupljeni oko udruženja BH ARTA. Maida Hodžić je po drveću postavila izložbu radova “Futurizam”, dok se Denis Štrbo predstavio ciklusom fotografija “Crno-bijeli svijet”. Ahmed Gabr, umjetnik porjeklom iz Egipta, za to vrijeme je radio tetovaže od kane. U Radićevoj ulici se predstavio i Romano Kuduzović sa izložbom “Scream Sarajevo”. Vrhunac drugog dana Festivala desio su u Ulici Ferhadija, ispred Gradske tržnice. Publiku je zagrijao Irhad Baručija svojim uličnim improvizacijama na violini, a nakon njega pravi ulični spektakt napravili su momci iz hip-hop sastava Helem Nejse.

Trećeg i posljednje dana Festivala ulične umjetnosti FUU u jutarnjim satima u Velikom parku priređen je program za najmlađe. Zatim se Festival premjestio na mjesto od posebnog značaja, u zgradi Papagajka. Pored što je zgrada uljepšana sa tri murala na kojima su radili Rikardo Druškić, Muhamed Baručija, Ljiljana Galušić i Ljubomir Todorović, studenti Likovne akademije su crtežima u duhu neoplasticizma odali počast holandskom umjetniku Theo Van Doesburgu. U scensko-muzičkom dijelu programa, nastupili su Aldin Tucić Tuca sa svojom monodramom “Kafana kao zločin”, zatim klavirski trio i klavir solo, gudački kvartet “Sarajevo Sinfonietta”, te već pominjani Jazz ansambl Muzičke akademije u Sarajevu.

Završen drugi Bookstan

Dodjelom nagrada polaznicima i polaznicama „Male škole pisanja i mišljenja“ te čitanjem odlomaka iz poezije i proze autora/ica koje su učestvovali/e u programu, sinoć je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu završen drugi Internacionalni festival književnosti Bookstan.
U četiri festivalska dana publika je uživala u susretu i komunikaciji s reprezentacijom najboljeg što nam u ovom trenutku dolazi iz svijeta, regije i naše zemlje.
Festival je otvoren predstavljanjem jednog od najznačajnijih pisaca današnjice, engleskim književnikom i scenaristom Hanifom Kureishijem. Uz Kureishija, publika Bookstana imala je priliku slušati predstavljanja autora/ica od Rusije do Kine, s akcentom na književnike/ce koji pišu na njemačkom jeziku i djeluju s pozicije izmještenosti, najčešće kao druga generacija imigranata.
Bookstan je i u drugom izdanju posebnu pažnju posvetio edukacijskim segmentima. Uz radionicu književnog prevođenja TransLab u organizaciji Fondacije Publika i Udruženja prevodilaca BiH, dio Bookstanovog programa bile su i radionice kreativnog pisanja namijenjene djevojčicama. Uz centralni okvir koji glasi-Priča je ženskog roda, u saradnji s feminističkim časopisom Bona, iznimno talentovane djevojčice o feminističkom ključu i idejama za vlastite priče razgovarale su sa književnicama i urednicama Lamijom Begagić, Lejlom Kalamujić, Marinom Veličković i Selmom Asotić.

„Mala škola pisanja i mišljenja“, edukacijski segment namijenjen mladim književnim kritičarima/kama koji je pokrenut na prvom Bookstanu i polučio iznimno dobre rezultate, ove godine se realizovao pod mentorstvom profesora Nerzuka Ćurka i uz predavanja vrsnih poznavalaca književnosti i novinarstva.
Na „Maloj školi pisanja i mišljenja“ tokom sedam dana trajanja predavali/e su: Nerzuk Ćurak, Ozren Kebo, Tarik Haverić, Viktor Ivančić, Nenad Rizvanović, Jelena Kalinić, Karmela Devčić, John Freeman i Vladislava Gordić Petković.
U večeri zatvaranja Bookstana, najboljim polaznicima/ama „Male škole pisanja i mišljenja“ dodijeljene su i nagrade. Prve tri podrazumijevaju novčane iznose i dobili su ih Matej Vrebac kao prvonagrađeni, drugo mjesto je osvojila Nihada Bećirović ,a treće Fatima Bećarović.
Specijalno priznanje koje podrazumijeva godišnju pretplatu na Buybookova izdanja osvojila je Lamija Milišić.

Festivalskoj završnici prethodilo je niz književnih predstavljanja po uobičajenom Bookstanovom rasporedu.
U podne posljednjeg dana predstavljena je savremena bh. književnost. U društvu psa Cezara i uz moderaciju urednika Gorana Samardžića, knjigu pjesama „Pseća poetika“ predstavio je Dženan Skelić.
„Malo je knjiga kao ova unijela svježinu u savremenu domaću pa i regionalnu produkciju.
Autor se od prve do zadnje strane pridržava svog kursa i nigdje ne odstupa od sižejne niti. Čovjek ovdje gospodari psom a pas njime jer je povodac dvostruki i jednako zatezljiv s obje strane. Sinergija između autora i kućnog ljubimca je ozbiljno uznapredovala, pa se ne zna baš uvijek gdje završava pas a počinje čovjek i obrnuto.Dženan Skelić je ovom zbirkom počinio pravo malo čarobnjaštvo i odmah se uvrstio u izuzetke“, naveo je povodom nesvakidašnje pjesničke zbirke urednik i promotor Goran Samardžić.

Priliku da predstave svoj samizdatski put na drugom Bookstanu imali su pisci koji su odlučili djelovati van uobičajene prakse i sami se upustiti u avanturu nezavisnog produciranja i promovisanja knjiga. Prvi od njih je Boris Lalić, mladić kog prepoznajemo po beskrajno duhovitom nazivu njegove „izdavačke kuće“ Roto pres mačkica i kog ćemo nerijetko sresti s koferom u kojem se nalaze knjige koje potpisuje i samostalno prodaje. Ova neobična avantura naišla je na brojne simpatije a autoru omogućila pristup kanonskim krugovima i postavljanje njegove drame na scenu Kamernog teatra 55. U istoj produkciji nastao je i literarni prvijenac Saše Džine koji je po vokaciji slikar, a samizdatskoj ekipi se pridružio i Hamza Hodžić koji je vlastitu samizdatsku djelatnost označio imenom Vakat zbog niza simbolika.
Na ovoj odličnoj promociji s autorima je razgovarao književni kritičar Đorđe Krajišnik.

Posljednjeg dana Bookstana predstavljena je i beogradska izdavačka kuća Partizanska knjiga i njeni autori Faruk Šehić i Uroš Bojanović. S njima je razgovarao književni kritičar i urednik Vladimir Arsenić. Buybook kao osnivač Bookstana nastoji predstaviti i autore koje „dijeli“s drugim izdavačima. U ovom slučaju to je Faruk Šehić koji je izostao s prethodnog festivalskog izdanja zbog niza uspješnih nastupa koje je u svijetu imao kao dobitnik Evropske nagrade za književnost i jedan od najboljih regionalnih pisaca.

U programu predstavljanja regionalnih autora/ica uz predstavnike Slovenije i Hrvatske nastupili su i ator/ica iz Makedonije. Riječ je o Rumeni Bužarovskoj i Tihomiru Jančvskom s kojima je razgovarala Elma Porobić i čije su nove knjige objavljene povodom Bookstana u izdanju Buybooka.

„U vremenu napada neo-koncepata, stalnog podsjećanja na veliku i slavnu prošlost – koja je uvijek lažna i uvijek samo interpretacija nekakvog scenarija koji se hoće koristiti kao slika projektirane budućnosti – Jančovski je ponudio, valjda, najviše što se može. Preciznu, minimalističku, duhovitu i istinitu sliku sadašnjosti. Ako se na taj način smije suditi, ovo je knjiga kojoj će se čitaoci ove, ali i budućih generacija uvijek moći vratiti. Godine su anamneza velikog broja sudbina i jednog vremena koje nećemo moći zvati svojim, jer je puno stvari činjeno u ime kolektiva, u ime nas, bez da se nas išta pitalo. Ali, duboko ćemo znati da to jeste bilo naše vrijeme, upravo, zbog ovakve poezije, zbog knjige koje je napisao Tihomir Jančovski, za koju, vjerujte na riječ, skoro da nema pjesnika koji ne bi poželio da je napiše“, napisao je Ahmed Burić povodom knjige „Godine“ Tihomira Jančovskog za koju je s autorom pjesme odabrao i preveo s makedonskog jezika.

„Rumena Bužarovska je nesvakidašnja pojava na literarnoj sceni regije. Njene priče su melem za sve one koji ne misle da su brakovi nužno idealni, ljubavi savršene, vlastita djeca najljepša, a nasilje negdje drugdje, daleko od nas…
Atmosfera koju stvara pisanjem čitatelje dovodi u poziciju zahvaljujući kojoj imaju osjećaj da su i sami zatočenici nekog jednosobnog stana i lošeg braka u kojem se prave kako je sve u redu, ili su možda nastanjeni u veleljepnom zdanju gdje svi moraju ponašati kao da vjeruju kako je gospodarica kuće savršena slikarka iako je neinventivna amaterka čijim se opskurnim mrtvim prirodama svi iza leđa smiju. Iako bi se njene priče mogle u duhu prigodne terminologije nazvati onim koje se čitaju u dahu, mnogo više od toga potrebno je da se apsorbuje napisano i suoči sa slojevima licemjerstva koje smo spremni brižljivo uzgajati, a sve da se ne bi srušio savršeni poredak satkan od patrijarhalnih vrijednost te da ne bismo sebi, a posebno drugima, pokazali koliko smo nesretni i nesretne“, napisala je o gošći iz Makedonije Kristina Ljevak.

Posljednji da se predstavi u zvaničnom programu Bookstana imao je Tijan Sila koji je nastupio u programu posvećenom autorima/cama koji pišu na njemačkom jeziku a njemačka im nije domovina. Tijan je Sarajlija po rođenju i s razlogom je promovisan u literarnu zvijezdu nakon posljednjeg lajpciškog sajma knjiga. Njegov roman prvijenac uskoro će u prevodu na naš jezik biti objavljen u Buybookovom izdanju, dok ovaj sjajni autor već završava novi roman na njemačkom.
S Tijanom Silom razgovarao je književni kritičar i književnik Dragoslav Dedović, jedan od glavnih moderatora drugog Bookstana, čije je poznavanje savremene njemačke književnosti i književnosti općenito, bilo dragocjeno za realizaciju ovogodišnjeg festivala.

Na zatvaranju festivala Kristina Ljevak, Buybookova urednica, podsjetila je na to da je tokom drugog Bookstana centralna pozornica na Akademiji likovnih umjetnosti bila uokvirena fotografijama najznačajnijeg sarajevskog fotografa Milomira Kovačevića Strašnog koji je i zvanični fotograf Bookstana. Riječ je o segmentu impozantne postavke najprije izložene u Umjetničkoj galeriji BiH pod nazivom „Strašni grad, Strašni pisci, fotograf Strašni“ koja je inicijalno kreirana s ciljem predstavljanja književnika i književnica koji su portretisani u ratu. „Organizovanje festivala poput Bookstana dio je i obaveze prema onima koji su i u najtežim vremenima, putem književnosti i umjetnosti općenito, uspjeli sačuvati dostojanstvo“, rekla je dodajući kako je prizor iz bašte Buybooka na kojem je Hanif Kureishi bio okružen našim sugrađanima i sugrađankama jedna od dominantnih slika drugog Bookstana i dio obaveze da se i u narednim festivalskim izdanjima publika nikada ne razdvoji od autora/ica, poštujući ideju Aleksandra Saše Hemona, Bookstanovog suosnivača, koji je festival i zamislio kao mjesto na kojem su u središtu ljudi i njihove priče.