Autor: urednik

Dodjelom nagrada najboljim polaznicima/ama „Male škole pisanja i mišljenja“ i čitanjem odlomaka iz poezije i proze Bookstanovih gostiju i gošći, završava se drugi Internacionalni festival književnosti Bookstan.
Uz vrhunske domaće, regionalne i inostrane predavače/ice, polaznici/e radionice su i prije početka festivala imali mogućnost sticati znanja o pisanju o književnosti.

Petog dana radionice sutudentima/icama predavala je novinarka kulturne rubrike u Jutarnjem listu Karmela Devičić Sažeto, koncizno i s pregršt primjera, Karmela Devičić je opisala načine i principe svoga rada, prvenstveno se referirajući na intervju – formu koja je trenutno dominanta u njezinom novinarskom stvaralaštvu. Objašnjavajući polaznicima oblike intervjua – intervju uživo, e-mail intervju, telefonski intervju – novinarka je svu teoriju dodatno začinila pričama o intervjuima s poznatim svjetskim i regionalnim književnicima. Amos Oz, Hanif Kureishi, Svetlana Aleksijević, samo su neki od svjetski poznatih autora koje je intervjuirala. No, osim dobre pripreme i poznavanja forme, za dobar i zanimljiv intervju najvažnije je biti znatiželjan, autentičan, otkriti nešto o sebi i uvijek govoriti iz čitateljske, a ne iz novinarske perspektive. Svojom vidnom ljubavlju prema književnosti, ali i prema svojem poslu, Karmela Devičić je polaznicima ponudila možda ljepšu perspektivu dvaju polja koja se danas vrlo malo cijene.

Kako pisati književnu kritiku i koji su elementi dobre kritike, na pretposljednjem je danu Bookstanove male škole pisanja i mišljenja polaznicima objasnio John Freeman, poznati američki književni kritičar. Ističući kako je kontekst uvijek bitan, Freemen je isprva upoznao polaznike sa svojim počecima s književnom kritikom te istaknuo kako je potrebno biti uporan u tome da se uspije. No, s druge strane, svjestan kako je nakladničko tržište puno razvijenije u SAD-u, dok na ovim područjima vlada drugačija, mračnija situacija, potaknuo je polaznike da promisle o stvaranju vlastite platforme za objavljivanje svojih tekstova. Nakon konteksta, Freeman je predstavio nekoliko njemu dragih književnih kritika koje je zajedno s polaznicima analizirao te im zadajući kratke zadatke potaknuo na kreativno pisanje i promišljanje različitih oblika kritika. Biti dobar kritičar, znači pisati o osjećaju koji knjiga proizvodi u pojedincu te znati to prenijeti koristeći se i riječima pisaca o kojima se piše – na taj način, a da se ne upadne u preveliki cinizam ili hvalu, proizvodimo nešto vrijedno čitanja jednako kao i sama književnost.

Žene u književnosti, žene spisateljice, žene u društvu i svijetu – teme su ostavljene za posljednji dan Bookstanove male škole pisanja i mišljenja. Profesorica na novosadskom fakultetu, anglistica – Vladislava Gordić Petković – završnim je predavanjem na radionici polaznike potaknula na propitkivanje društvenih, kulturnih i umjetničkih prostora u kojima žene žive i djeluju. Lajtmotiv predavanja bila je poezija Sylvie Plath, no priča o ženama u književnosti krenula je od imaginarne biografije Shakespearove sestre koju je izmaštala Virgina Woolf do njezine Vlastite sobe, završiviši sa Sylviom Plath. No, između toga našle su se pukotine, mjesta na kojima su se kroz radionicu otkrivale ideje o ženi, o tome što bi trebala, a što ne bi trebala biti. Odišući rijetko viđenom mirnoćom, konstruktivnošću i odmjerenošću, Vladislava Gordić Petković je nizom književnih primjera ukazala na proizvodnju različitih reprezentacija o ženskom i ženi, ističući četiri oblika predstavljanja žena u literaturi: anonimizacija, mistifikacija, tjelesnost te nijemost. Iako u suvremenom svijetu težimo mijenjaju okoline/konteksta koji ponižava ili zanemaruje žene, ipak i dalje duboko u nama ostaje misao Simone de Beauvoir: “Ženom se ne rađa, ženom se postaje”. Upravo je zbog toga predavanje Vladislave Gordić Petković jedan značajan trenutak u dekonstrukciji patrijarhalnog poretka.