Promocija romana “Tebi šega što se zovem Donald?” Ahmeda Burića

0
Izdavačka kuća Buybook sa zadovoljstvom vas poziva na promociju romana „Tebi šega što se zovem Donald?“ autora Ahmeda Burića.
Promocija će se održati u knjižari Buybook (Radićeva 4) u petak, 22. decembra u 19:30.
S Ahmedom Burićem će razgovarati Kristina Ljevak.
Roman „Tebi šega što se zovem Donald?“ objavljen je pred ovogodišnji Bookstan u Buybookovoj ediciji Savremena bh. književnosti i za nepunih pola godine imao je dva izdanja.
Ahmed Burić maestralno je ispisao priču o vremenu između prvih barikada 1992. i JMBG i februarskih protesta. Priču o nesretnom vremenu koje je determinisalo naše živote povjerio je Donaldu, Sarajliji i Nijemcu po porijeklu, koji je ostao da brani vlastiti grad. Koristeći sarajevski sleng Ahmed Burić kroz Donalda progovara o svim tamnim tačkama naše ratne i poratne zbilje, o onima koji su otišli, došli, vratili se ili se nikada neće vratiti; o gradu u kom se štošta promijenilo ali u kojem i dalje postoji jasna razlika između raje i onih koji to nisu.

 

Rekli su o knjizi:

„Osobitost je ljudskog života – napisala je jednom Hannah Arendt – da je uvijek pun događaja koji se na kraju mogu ispripovijedati kao priča. Upravo za taj život, bios, Aristotel kaže da je neka vrsta djelovanja: praxis. U novom romanu ‘Tebi šega što se zovem Donald?’ sarajevskog pisca Ahmeda Burića – svojevrsnoj hibridnoj postsocijalističkoj verziji istočnoevropske proze u trapericama – život, literatura i praxis viteški su se ukrstili. Rezultat je izvještaj s prve crte životnog bojišta – fascinantan i uzbudljiv, duhovit i tragičan, ispričan, baš kako i treba, u prvom licu. Ukratko: literatura s dugotrajnim posljedicama. Čitati na vlastitu odgovornost.“
Nenad Rizvanović

„Luksuz je imati ovakav tekst pred sobom: on istovremeno teče, i od njega vam zastaje dah. Govori o sadašnjem trenutku, i podsjeća na neke najljepše i najteže momente. A onda se u brzom čitanju, čitatelj dosjeti da postoji sutra, pa ostavi nešto i za naredni dan. ‘Tebi šega što se zovem Donald?’ je, možda, predložak za neki uradak u drugom mediju – monodramu ili seriju – ali knjiga funkcionira kao prvorazredno iskustvo.“
Damir Šagolj

„Poslije mnogo godina, pod stare dane sam riješio da položim popravni ispit iz predmeta ‘Sarajevska raja i kosmička definicija urbanog’. Na tom putu sam sreo pisca, ozbiljnog majstora pripovijedanja. Nismo se znali otprije, ali smo, zagledani u Miljacku, završili popriličan broj rečenica jedan drugom. Ljubitelj osjećajne muzike, odrastao u širini bivše Jugoslavije, iz sarajevskih magli donio je sleng lokalnog jalijaša i zlatno srce gradskog djeteta, lokalnog ‘Švabe’ sa svjetskim imenom – Donald. On priča svom slušaocu i duboko ga uvodi u Sarajevo. Čitajući ovu knjigu prolazimo kroz ulice izgrebane ratom i zaprljane neshvatljivom mržnjom dojučerašnjih komšija, prepoznajemo nostalgiju, plašimo se šta će biti sa budućim Sarajevom, hoće li ostati urbano i otvoreno? Ali, iznad svega osjećamo da bez humora nema života.”
Zoran Amar 

O autoru:

Ahmed Burić, pjesnik, pisac, novinar, prevoditelj, urednik, rođen je 1967. u Sarajevu. Autor je knjiga poezije “Bog tranzicije“, “Posljednje suze nafte i krvi“, “Hipertenzija“, “Maternji jezik“; knjige kratkih priča “Devet i po“, te zbirke eseja / kolumni “Od Ivana do Azize“. Tekstovi su mu prevođeni na njemački, engleski, češki, slovenački, francuski i španjolski.
„Tebi šega što se zovem Donald?“ njegov je prvi roman.

Kruno Lokotar o knjizi Ahmeda Burića

” E, napisao Bure knjigu. Znaš Bureta, Ahmed Burić, onaj iz Sarajeva, novinar, old skul, pjesnik, uređivao svašta, odere i eseje, najbolje o memoriji, glazbi i sportu, doajen, ono. Tu je, kod nas isto pisao i objavljivao, svuda ga ima, regionalna faca reklo bi se, daleko dobacuje.

Dobra mu knjiga, proguto sam je ko andol, sve mi bilo malo. Zove se: Tebi šega što se zovem Donald? Kao roman od kratkih priča, te priče su zapravo poglavlja, a sve ih priča Donald, Donald Meerbach, Sarajlija, svi ga zovu Švabo, kužiš već, po imenu, Drugi, a po svemu domaći, u tom je štos. Dedo mu bio ratni zarobljenik, pa tu odrobijo i ostao, oženio Bosanku… I eto ti mu unuka, a opet se rat sprema, tu priče počinju. A Donald, ono, raja, skroz urbana priča, on urban tip, mrzi papke, naglas, ništa utiho, duhovit čovjek. Priča on to svoje, nekom piscu, jer mu kaže par puta da bi ovaj od njegovih priča pet knjiga napisao. A Bure, pročitao sam u jednom intervjuu, kaže da je zapisao prve dvije priče, kao fol nije to baš do njega, on je samo zapisničar, pa u ladicu, pa onda poslije opet neke zapisao što je čuo i eto, skupilo se. A ima Bure tanko uho, dobro čuje, dobro pjeva, skino je tipa ko magnetofon. Ko kad čitaš zadnjeg Novaka, Ciganina, lik priča, nema potpitanja, nit ovom trebaju, tepe li ga tepe, ne staje, samo autor tu i tamo ubaci neku zagradu kako se Donald ponaša. Ko u intervjuu. Al ovo ti je zapravo više ko Šimpragina, mislim Puplinova „Kavica“. Priče iz birtije – o svemu. Jer taj Donald uglavnom priča u birtiji, zna reć „haj mala de natoči“, ima nešto priča i iz taksija, jer danas kao vozi, ima neku taksi službu, ako sam dobro shvatio. Al nije te priče Bure od jednog lika pokupio, kaže u posveti „Mojima, koji su preživjeli i znali ispričati“. Znači, bilo ih je više. Informatora.

I ispričali mu dobre priče, malo onako sve digresivno, ode pa se vrati, ima i ponavljanja, oralna jed to književnost, ubacuje se vic i anegdota, oće govornik impresionirat, obraća se slušatelju, provjerava ga, onako, više retorički, ko poštapalice, „pa jel“, „valjal ova“ i slično. A priče Bure poslagao redom, od početka rata, kada Donaldu umre otac, pa onda o ratu, raji i papcima, Sandžaklijama, seljacima, Ciganima, gejevima i pederima, o Želji, naravno, i derbiju s Videotonom, ne može pola Sarajeva, onog Željinog, bez te traume, o ranjavanju i kako je bio Meersbach stranac na oporavku u Njemačkoj, pa o, reklo bi se tranziciji i pljački, ima i povijesti, ali ide to sve ko alva, ne znam jesam li sada pogodio, ali super su mu i figure, kaže „jebo bi vam i od tave držak“, i „srce ko kanta“, ništa ne forsira, ništa artificijelno, a uvjerljivo.

Taj pripovjedač, Donald, i Dona ga zovu, da nije u prvom licu i da ne priča o sebi bio bi malo nepodnošljiv lik. Ono, savršen. Mangup, raja najbolja, pošten, ne da na sebe, neće ni na druge, nije heroj a junački sve odradio, izbušilo ga ali nije to naplatio ko ovi naši, nego sve po nekakvom poštenju se ponaša, moralo se, nije on nešto birao, duhovit, emotivan tip, nije ni ogorčen ni ništa, a sve kuži i sve zna, al neće kukat nego mu je do budalaština, tako se lakše živi. E, o takvom da se piše izvana, bilo bi: đe ga nađe takvog savršenog, ko program neki, kiborg, al kad on o sebi priča, onda je to u redu, svi mi o sebi uglavnom samo tako dobro i smisleno neke priče ispleli, da nam život ima smisao.

A taj jezik, to je za Bosnu revolucija. Nisu oni svoj sleng u književnost baš pustili, nego više standard, mudrovanje – ima i tu mudrih, al se više o šupljima priča, glupost je zabavnija – visoka umjetnost, može lirika, tako uglavnom. A ovo sleng, šatra, ima i o tom jedna priča, šatrologija, rebusi, enigmatika čista kada ekipa krene prevrtat slogove i dodavat, trebaš prevoditelja. To je kod nas još Majdak odradio, Kužiš stari moj? Tamo to više konzervativno ostalo, al neće više moći biti.

Ma nije ti ovo knjiga, ovo je više ko neki dobar storiteling, audio-buk, sve se čuje šta frajer priča, tako je napisano. Plijeni ko carina. Bit će po ovom monodrama, siguran sam, nešto ko Josip Pejaković, hit tek takav, samo suvremeno, a o prošlom, jalijaški i mangupski. Evo, čitam i čujem.”

Promocija knjige “A ti zaključaj” Adise Bašić u Buybooku

0
Izdavačka kuća Buybook sa zadovoljstvom vas poziva na promociju knjige priča “A ti zaključaj” autorice Adise Bašić.
Knjiga “A ti zaključaj je objavljena pred ovogodišnji Bookstan u Buybookovoj ediciji Savremena bh. književnost i biće predstavljena u okviru Buybookovog decembarskog programa. Promocija će se održati u utorak, 19. decembra u 19:30 u prostorijama knjižare Buybook (Radićeva 4). Sa Adisom Bašić će razgovarati Kristina Ljevak.

 

Rekli su o knjizi:

„Svi ženski likovi Adise Bašić, pogotovo oni iz treće životne dobi, s papira uskaču u život. Toliko su neizmišljeni i autentični! Neke od priča iz ovog rukopisa bez ikakve prepravke mogu poslužiti i kao sinopsis za kratki igrani film. Autorica je ovom knjigom proze znalački sondirala bosanske mahale i njihov karakteristični poj i bilo. S darom, talentom i humorom koji je njen zaštitni znak.“
Goran Samardžić

„Adisa Bašić povela nas je na nesvakidašnje putovanje kroz žensko, u prvom redu emotivno iskustvo. Predstavila nam je galeriju junakinja kod kojih možda postoji razlika u starosnoj dobi, socijalnom statusu i vremenu u kojem su živjele ili još uvijek žive, ali ih povezuju patrijarhalna matrica po kojoj su formirane i usamljeni pokušaji iskoraka van uobičajenog.“
Kristina Ljevak

„Tamo gdje je pokazivanje osjećaja čin slabosti i sramote, ljubav pod kožom podivlja; kao kakva zapuštena biljka u nama naraste toliko da nas protjera iz vlastitog tijela. Takvi su brakovi mnogih naših očeva i majki, tihi i nevidljivi, povinovani redu koji su stoljećima uspostavljali naš palanački duh i naša sirota, traljava istorija… O braku, o dvoje u patrijarhalnom društvu Adisa Bašić piše nježno, baš onako kako i treba u dobroj književnosti. Ona razumije i nesreću i nesretnika, a pričajući o njima ne prestaje se diviti životu.“
Almin Kaplan

„Autorica tvrdi da su ovo tužne humoreske o ljubavi. Ova kritičarka kaže da su to dirljive i duhovite priče o nadi u beznađu, priče o tome kako su ljudi i ljubav prekrasno nepredvidljivi i kompleksni. Nakon čitanja ove knjige više nikada nadu i ljubav nećete uzimati zdravo za gotovo.“
Andrea Lešić

 

O autorici:
Adisa Bašić (1979) objavila je četiri zbirke pjesama (Havine rečenice, Trauma market, Promotivni spot za moju domovinu i Motel neznanih junaka), a njena poezija je uvrštena u sve novije izbore bosanskohercegovačkog pjesništva. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu predaje poeziju i kreativno pisanje. Piše disertaciju o komičnom pristupu erotskoj ljubavi u južnoslavenskoj lirici. Ovo je njena prva prozna knjiga.

 

O zbirci  priča „A ti zaključaj“ Adise Bašić

Transgeneracijska trauma u vještom pripovjedačkom okviru Adise Bašić

Faruk se razgaljuje mišlju kako joj golim rukama otkida glavu, stavlja je na podmaštenu tepsiju i gura u rernu. Razgovaranje sa ženom za njega je najslikovitiji prikaz pakla – vječno traje, nikada ne slabi, i na to se ne možeš naviknuti. Čini mu se, kad bi je raskomadao na parčiće sitne i tanke kao poštanska marka, da bi svaki od tih parčića nastavio do vječnosti da melje o nekim beznačajnim i predvidim stvarima, napisala je Adisa Bašić u priči „Bračni razgovori“ i olakšala svima koji očekuju da ih iz ralja vlastite bračne učmalosti izbavi neki novi grof Vronski ili postanu Nora 21. stoljeća koja će zalupiti vrata, otići na manikir, a potom u neki novi život po vlastitom izboru.
Dobro, jasno je da je u ovom slučaju muškarac, nesretni Faruk, taj kome bi trebalo čudo. Ali je još jasnije, što život čini podnošljivijim, da situacije u kojima smo se i sami barem jednom našli nisu naše ekskluzivno iskustvo i posljedica samo zle sudbine.
Priče o ljubavima i brakovima, kako i stoji u podnaslovu ove prozne zbirke, češće su nalik nepodnošljivom trpljenju svakodnevice i nečinjenju već što su polje mogućnosti i izbora.
Adisa Bašić povela nas je na nesvakidašnje putovanje kroz žensko, u prvom redu emotivno iskustvo. Predstavila nam je galeriju junakinja kod kojih možda postoji razlika u starosnoj dobi, socijalnom statusu i vremenu u kojem su živjele ili još uvijek žive, ali ih povezuje patrijarhalna matrica po kojoj su formirane i rijetki pokušaji iskoraka van uobičajenog.
U vremenu kada se na prigodnim skupovima i u okviru prigodnih projekata bavimo različitim oblicima ljudskih prava, zagovarajući svaku vrstu sloboda, zaboravljamo da živimo na prostoru i u kulturi koja još uvijek nije spremna prihvatiti drugo i drugačije, pa čak ni kad je riječ o drugoj nacionalnosti.
Svijet literarnih junaka i junakinja Adise Bašić je svijet naše stvarnosti; jasno nam je to od prve priče „Kurban“ u kojoj upoznajemo majku nespremnu da prihvati činjenicu da joj je kćerka udata za čovjeka druge vjere.
Potom srećemo tipičnu družinu nasljednika u razgovoru oko prodaje zajedničke imovine. Od kad se niko nije dotakao teme podjele zemlje i sukoba oko međe, na Balkanu dužih i od samog poluostrva?
Upoznaćemo žene žrtve nasilja koje same donose presudu nasilniku. Suočiti se s bolnom spoznajom koja podrazumijeva izbjegavanje istine kako bi se sačuvao privid savršenog braka, a talog vremena prekrio uspomenu na jednu veliku nevjeru.
Od aveti prošlosti nemoguće se sakriti, pa će se pojavljivati kraj smrtnog odra u vidu zaboravljene i ostavljene djece kao posljedice mladalačke ljubavi i nepromišljenosti.
Život, taj stari majstor režije, učiniće da kod krojačice zahvaljujući istom platnu samo druge boje saznamo da naš dragi sa istih putovanja snabdijeva još jednu ženu, Minku balerinu. Prepoznaje Adisa Bašić naše strahove u vidu minki i sličnih oblaka koji se u bilo kom trenutku, možda kad nam se čini da je sve tako dobro da bolje ne može biti, mogu nadviti nad našim životom.
Prepoznaje i vječno očekivanje žene u statusu „druge“ da će njen muškarac ostaviti prethodni život i krenuti s njom stazom ljubavi i prosperiteta, zanemarujući malograđanske okove i norme, vjerujući u ljubav na isti način na koji žena-ljubavnica vjeruje.
S druge strane, autorica nas upoznaje i s onim muškarcima koji su spremni zarad ljubavi prema vlastitoj ženi zanemariti njenu ljubav prema još jednom muškarcu, pa joj vidaju rane onda kada ta druga ljubav prestane.
O specifičnoj vrsti emotivnih bliskosti koja je moguća i onda kada fizički kontakt između dvije osobe izostaje autorica piše u priči „Šišanje“, i tu negdje se završava prva cjelina knjige; onaj dio koji pripada nekom prošlom vremenu, junacima i junakinjama koji podsjećaju na spoj likova iz bajki i onih iz našeg komšiluka.
„Veliki blef“, kojim počinje neformalna druga cjelina, uvodi nas u svijet savremenih, nerijetko otuđenih likova. Adisa Bašić od fragmenata svakodnevice u svakoj narednoj priči nudi gotovo filmske prikaze situacija koje nas rijetko mimoilaze.
Piše o razvodima i kapricima i kad im nije mjesto i vrijeme, tjerajući nas da se pitamo gdje ljubav ode kad se podijeli zajednička imovina u vidu svadbenih poklona. I na koji način podijeliti bol koja nastane onda kad spoznamo da svijet koji smo gradili i u njega čvrsto vjerovali najčešće može stati u nekoliko kofera. Kao kancelarijski materijal u jednu kutiju onda kada idemo u penziju ili iz drugog razloga napuštamo preduzeće.
Podsjeća nas da živimo u vremenu u kom možda jedino adolescentkinje strahuju od neželjene trudnoće. Ova željena realizuje se sporo i teško. Najčešće putem medicinski potpomognute oplodnje.
Tako se reproducira mladost stasala na Ikaru.
Zato je „Štoperica“ masterpiece o željenom majčinstvu i mučnoj trci s vremenom, poslom i puknutom odvodnom cijevi umjesto romantične večere i bračne postelje u vrijeme plodnih dana.
Pričama o dva važna putovanja završava se jednako važna prva prozna zbirka Adise Bašić.
Prvo je na more, povodom susreta s internet poznanikom. Pristali smo da živimo život u kom je virtuelno pobijedilo realno, ili barem vjerujemo da putem vlastitih profila na društvenim mrežama možemo izgraditi privid vlastitog boljeg života, i ako ne sebe onda barem druge ubijediti u njegovu vjerodostojnost.
U takvom okviru razumljivo je da i emotivne veze češće uspostavljamo putem interneta, ili barem inicijalne korake.
Da stvarni susret nije isto što i chat uvjerila se junakinja priče „Kuća pored mora“.
Posljednja i ujedno naslovna „A ti zaključaj“ nudi dio odgovora na sve ono što jesu i mogu biti dileme žene koja voli onog kog ne treba.
Vjera u sebe, spremnost na odlazak i vlastita nezavisnost, bez najave da je odlazak trajnog karaktera, mogu biti dio recepata za opstanak u svijetu u kojem ljubav sve manje postaje garancija za sreću.

„A ti zaključaj“ nije nasilu angažovana proza koja progovara o ženskom iskustvu. Adisa Bašić piše o temama koje ne možemo smjestiti u jednu nišu, stvarajući zadovoljstvo zbog spoznaje da zrelo promišljanje svijeta u ovom slučaju ide i sa zrelim autorstvom.

Kristina Ljevak

Promocija knjige „Kuća bez krova“ autorice Saide Mustajbegović

0
Izdavačka kuća Buybook sa zadovoljstvom vas poziva na promociju knjige priča „Kuća bez krova“ autorice Saide Mustajbegović koja je u Buybookovoj ediciji Savremena bh književnoost objavljena pred ovogodišnji Bookstan.
Promocija će se održati u petak, 15. decembra 2017. godine u 19:30 u knjižari Buybook (Radićeva 4). Sa autoricom će razgovarati Kristina Ljevak.

O KNJIZI:

„Jutro kada sam odrasla“ jedna je od priča knjige „Kuća bez krova“ i pod taj okvir, motive odrastanja u okolnostima kada „uniforme odvode očeve“ a djeca postaju prognanici koji u bijelom svijetu za sitne novce prekarno rade, mogle bi se smjestiti i druge priče, iako tematski različite. To nasilno, preko noći odrastanje, uvijek dodatno izoštri receptore, te otkloni plašteve pod kojim su se nalazile činjenice iz nekog prošlog, po mnogima idealiziranog vremena. Tajne Golog otoka provire poput pionirskih kapa i znački u podrumu jedne škole, što ih učenice, po kazni ili nagradi pronalaze, dolazeći do slika onoga „koji nas sve gleda“. Priča „On ne gleda“ upravo je raščišćavanje ili opraštanje s jednom ideologijom. Ono prije i poslije nje dio je univerzalnog, najčešće neizgovorenog, svojstvenog bilo kojem vremenu, poput priče „Čipka od azbuke“ u kojoj se svi djevojački snovi i sve ambicije ruše onoga trenutka kada njena udaja postaje dio porodičnog izbora a ne vlastite volje.
Saida Mustajbegović, posvećena pripovjedačica i vješta hroničarka naše potresne prošlosti i nimalo udobne sadašnjosti, donosi nam svijet junaka i junakinja čija se iskustva kreću od sivih izbjegličkih soba gdje su osim nepoznatih sunarodnika i pacovi cimeri do toponima našeg beščašća kao što su Prijedor, Heliodrom, Potočari, Dretelj… Njena proza natopljena je krvavom geografijom ovog prostora, ali ispisana tako da ostavlja vjeru u neko bolje vrijeme, jer je u onim najgorim bilo dobrih ljudi, žena čije prisustvo zamijeni majčino, muškaraca kojima je važna istina i oprost. „Kuća bez krova“ je literarna mapa Balkana u kojima se svadbe i sahrane smjenjuju u istom danu na istom mjestu kao u priči „Salon za čovjeka“. Ona je, baš kao što joj naslov i kazuje, utočište za sve nas čiji krovovi nisu čvrsti ili su nestali.

O AUTORICI:

Saida Mustajbegović, sociologinja, novinarka, urednica i kolumnistica, rođena je 1976. u Prijepolju (Srbija). Diplomirala je sociologiju na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, a trenutno je na magistarskom studiju komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu. Radila je na pravno-socijalnim analitičkim projektima i istraživanjima, a posebno je zainteresovana za kulturnu antropologiju. Pisala je za brojne novine i časopise u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Priče su joj prevođene na njemački jezik. „Kuća bez krova“ je njena prva zbirka priča.

Promocija romana Smrtova djeca Amile Kahrović Posavljak u Buybooku

0

Izdavačka kuća Buybook sa zadovoljstvom vas poziva na promociju romana „Smrtova djeca“ autorice Amile Kahrović Posavljak.
Roman objavljen u julu 2017. godine u ediciji Savremena bh. književnost i pretpremijerno predstavljen u programu drugog Internacionalnog festivala književnosti Bookstan, samostalnu promociju će imati u utorak, 12. decembra 2017. godine u 19:30 u knjižari Buybook (Radićeva 4).
Pored autorice o „Smrtovoj djeci“ će govoriti književnik Damir Ovčina i urednica knjige Kristina Ljevak.
Nadamo se vašem dolasku!

U dodatku možete pronaći više informacija o knjizi, fotografiju autorice koju potpisuje Milomir Kovačević Strašni, fotografiju naslovnice koju je dizajnirala Aleksandra Nina Knežević, pozivnicu za promociju i kalendar događaja koji vas očekuju tokom decembra u Buybooku.

Umorni od života, čekajući smrt

O romanu „Smrtova djeca“ Amile Kahrović-Posavljak

Piše: Kristina Ljevak

Neće biti dovoljno olova da se saliju sve naše strave niti načina da se procesuira iskustvo koje nas je obilježilo.
Možda su sva nesretna djetinjstva nalik jedna drugom, ali sarajevska ratna i poratna najčešće ni na šta ne liče. O užasu koji nas je definisao i propasti koja je došla po nas, Amila Kahrović-Posavljak piše onako kako niko do sada nije pisao u postratnoj bosanskohercegovačkoj književnosti. Ova knjiga biće, između ostalog, gorki saveznik na putu prihvatanja činjenice da cijeli svijet postoji samo da se polako pretače u groblje.

„Smrtova djeca“ nisu ispovjedna proza niti pokušaj dnevničkih bilješki o iskustvima odrastanja u ratu i poraću. Nema tu ničega što bi moglo biti simpatično, a da je ispričano iz perspektive tinejdžerke, što naratorica i jeste. Nema ni naznaka humora, kao dominantne mentalitetske odrednice, pa da zahvaljujući njemu čitalac i čitateljica udahnu vazduh i nastave. Nema strukture zbog koje bi vas bol u želucu barem na trenutak napustio. Ako neko pomisli da je ovo nemilosrdan pristup neka se sjeti da ništa drugačija nije ni smrt, kao što najčešće ni život drugačiji nije.

Ima ratova u kojima cijela generacija nestane zbog strijeljanja neprijateljske vojske. I ratova u kojima djeca nakon njih umiru. Jedno za drugim. Zbog nesretnog slučaja, ubistva, samoubistva ili života. U jednom sarajevskom naselju, a može to biti i naselje koje se nalazi u bilo kojem gradu, ako uopšte ima previše gradova sa iskustvima kao što je sarajevsko ratno, odrastala su djeca roditelja umornih od rata. U prividu mira izgubili su sve što bi ih pred djecom moglo učiniti autoritetima. Ostali su bez posla, novca, dostojanstva, sa raseljeničkim stanovima, namještajima iz nečijih tuđih života i tragovima tih istih života u njihovom „novom“. U nemogućnosti da definišu vlastitu budućnost, nisu mogli ni definisati trajanje boravka van kuće vlastite djece. A nisu ih djeca ni pitala. Jer uvijek se može formalno biti na folkloru a suštinski u ljubavničkoj postelji s vršnjakom, gdje se prva otkrivanja vlastitog i tuđeg tijela poklapaju s otkrivanjem halucinogenih droga. Nakon čega je lako povrijediti druga, drugaricu, dvogodišnju curicu ili psa. Kada se povrijede svi okolo, onda izbor podrazumijeva autodestrukciju. Za to je najbolje uzeti čakiju pa malo zarezati vlastitu kožu. I uživati u tom bolu koji skrene misli sa onog suštinskog.

Kada jednog dana ne bude svjedoka onoga o čemu Amila Kahrović-Posavljak piše, pitam se hoće li iko pomisliti da se sve opisano moglo desiti. I da se dešavalo. I da li će iko, iz te buduće pozicije, sagledavajući prošlost, pronaći odgovor na pitanja koja otprilike glase: „kako“ i „zašto“. Ili „kako je bilo moguće“. I s kojim pravom da očekujemo bilo šta od onih koji su odrasli u spoznaji da je naselje sve što su imali.

„Od smrti nismo imali nikakav strah – bila je za nas posve prirodan tok svijeta. Jedan trenutak se igraš sa svojim igračkama, drugi si očima zagledan u nebo koje više ne vidiš. I cijeli svijet postoji samo da se polako pretače u groblje. Tako smo osjećali njenu sveprisutnost. Osjećala sam je tako snažno da, kad bi se rodilo dijete u naselju, obično sam prvo zamišljala njegov grob“, piše Amila Kahrović-Posavljak u „Smrtovoj djeci“ i opisuje dječiju obiknutost na neprirodnost prekratkog životnog vijeka najmlađih.

Kada izgovorimo „smrt“, ona svakako „para“ uši. Kad je smjestimo u muški rod, umjesto „pravopisnog ženskog“ onda ta „parnica“ ostavlja dublji trag. U odabiru naslova sadržan je i autorski statement i ispravni odmak od uobičajene rodne pozicije smrti. Ona nije ženski već muški princip. I pripada joj novi rod radi donosilaca odluka, učesnika ratove, egzekucija i genocida.
Amili Kahrović-Posavljak bilo je važno da predoči kako se smrt oplođuje. I kako svaka nasilna smrt rađa novu. I uspjela je. I ne samo to…

Iako ću uvijek rado istaknuti feminističku poziciju ako autorica ili autor s nje polaze, nikada neću pristati da onu koja nastaje na tastaturi ženskog vlasništva označim i kao „žensko pismo“.
Sve i da imate suprotno mišljenje, „žensko pismo“ u „Smrtovoj djeci“ nemojte tražiti.
Ono što s razlogom trebate tražiti su kratice do vlastitih potisnutih trauma, primalnih krikova i boli koja nam se naslagala i čija težina može da se izrazi brojem dječijih ratnih i postratnih humki.


O romanu „Smrtova djeca“
Piše: Viktor Ivančić

Amila Kahrović Posavljak piše bez milosti. Moglo bi se reći da nas njezin uznemirujući romaneskni prvijenac vodi na putovanje u srce traume, kroz brutalnu stranu djetinjstva, kroz pakao odrastanja, prostor ispunjen okrutnošću i beznađem, unutar kojega skupina tinejdžera traga za smislom i prepušta se samodestruktivnom buntovništvu. Usko fokusirana perspektiva istovremeno omogućuje panoramski široku sliku, jer ne radi se tek o gradskome kvartu s njegovim prljavosivim i grafitima išaranim inventarom, već o ruševinama društva i ruševinama svih vrijednosti – uključujući one što su nekoć služile kao formativni orijentiri – nakon povlačenja ratne stihije. Rat se u ovome romanu izravno ne spominje, ali sve vrijeme pulsira svojim kobnim posljedicama. Iznimno sugestivnom naracijom, od koje će nježnije duše vjerojatno zaboljeti stomak, Amila Kahrović Posavljak približava nam hiperrealizam tranzicijske distopije, ambijent kao stvoren za drobljenje nade, pa će i fraza o onima što „tek zakoračuju u život“ voditi u kolektivno gubljenje tla pod nogama. Ako tu ima mjesta za budućnost, ona je takva da se do nje dopire kroz ušicu igle.

O romanu „Smrtova djeca“
Piše: Almn Kaplan

Roman „Smrtova djeca“ autorice Amile Kahrović Posavljak istinski je ispisana proza. Britkim jezikom autorica piše knjigu o odrastanju u ratnim okolnostima, o ratu koji se batrga u dječjim tijelima kao kakva bolest, kao nešto mračno i neopipljivo, kao kuga… To je vrijeme kada su roditelji djecu čuvali uglavnom od snajpera i gelera vjerujući da su tako i njihove duše bezbjedne. Dok očevi svoju brigu razvodnjavaju alkoholom po kvartovskim granapima, djeca po memljivim haustorima ruke mrljaju mrakom kao nekada tintom, s njim se stapaju i u njegove dubine propadaju kao u rupe u vremenu… U našim malim književnostima malo je ovakvih knjiga, hrabro i tačno napisanih, koje su ujedno i vjerodostojno svjedočanstvo jednog vremena i ozbiljna i snažna literatura. Smrtova djeca su sitnim dječjim očima prosijan ratni užas.

 

 

U nedjelju u programu sajma “Knjige u nišama” gostuje Lejla Kalamujić

0

Izdavačka kuća Buybook sa zadovoljstvom vas poziva na predstavljanje autorice Lejle Kalamujić u nedjelju, 26. novembra u 18:00 u Bosanskom kulturnom centru.

Malo je knjiga kakva je „Zovite me Esteban“ autorice Lejle Kalamujić. Potvrđuju to i prevodi te regionalna izdanja. Za nju je dobila nagradu „Edo Budiša“, a knjiga je svojevremeno nagrađena na konkursu Fondacije za izdavaštvo FBiH.
Uskoro će u izdanju Buybooka biti objavljen njen prvi roman, koji će bez sumnje mnogobrojna publika prethodne zbirke priča s radošću dočekati. Lejla Kalamujić nastavlja pisati o onome o čemu se najčešće kod nas ćuti i svojim besprijekornim literarnim stilom progovara u ime svih deprivilegovanih. Čini to naravno van pamfletskog nivoa i društvenog angažmana koji je sam sebi svrha. Isto možemo reći i za „Esteban“ gdje ogoljava vlastite traume, u prvom redu vezane za prerani gubitak majke, odrastanje s bakama i dedama, uz oca koji je više i u svakom smislu bio odsutan već prisutan. Drugi ram ove maestralne proze podrazumijeva teme metalnog zdravlja i otkrivanja vlastite seksualnosti. Sve skupa zaokružuje lično iskustvo rata i izbjeglištva te život u prividu mira. Onaj život u kom se svako od nas može već sutra naći na nekoj od tačaka margine i kao takav/a biti potpuno neprihvaćen/a.
„Nije to, na sreću, nikakva pretenciozna kvir teorija (koja je za neke druge žanrove i rodove, ne za pripovetku), nego punokrvna pripovedačka umetnost o samoćama i traženjima Drugog/Druge, dakle, o večnim temama svake pomena vredne književnosti otkad čovek uopšte nastoji da svoja neprevrela osećanja, stanja i misli ukroti u reči i rečenice koje transcendiraju svoj tako odviše ljudski povod, i tako prevazilaze puku privatnost ili nereflektovani autoterapijski učinak, postajući deo našeg zajedničkog egzistencijalnog, emotivnog i dakako estetskog iskustva“, napisao je o knjizi „Zovite me Esteban“ književni kritičar Teofil Pančić, dodajući kako Lejla Kalamujić piše o tome šta ju je zapravo načinilo takvom osobom kakva jeste, i to čini na način koji plijeni pažnju.

O traumama koje određuju biografije i književne opuse, uspješnom „životu“ knjige koja je lišena bilo kakve pretenzije, baš kao i njena autorica, o romanu u nastanku i važnosti pisanja i mišljenja o „Drugom i Drugačijem“ s Lejlom Kalamujić u programu na Sajmu izdavača/nakladnika „Knjige u nišama“, u nedjelju, 26. novembra u 18:00 razgovaraće Kristina Ljevak.

“Uvod u waldorfsku pedagogiju” promocija drugog, dopunjenog izdanja

0

U srijedu 18. oktobra u Ars Aeviu – Dom mladih održaće se, sa početkom u 18.30 sati, predstavljanje nove Buybookove knjige iz edicije Antropozofija.
Ovo drugo, prošireno izdanje knjige dr Rudolfa Steinera, “Uvod u waldorfsku pedagogiju” sada se sastoji i od devet eseja svjetski priznatih pedagoga, pedijatara i informatičkih stručnjaka o kompjuterima, internetu, binarnom kodu, Facebooku… sa naglaskom kako ove najnovije tehnologije djeluju pa psiho-fizički razvitak djece i omladine
Waldorfska pedagogija jeste najpotpuniji danas u svijetu vaspitno-obrazovni sistem koji je godine 1919. inicirao Rudolf Steiner u okvirima svoje antropozofski orijentisane duhovne nauke. U BiH je waldorfska pedagogija postala poznata krajem 1980-ih i početkom 1990-ih preko javnih antropozofskih predavanja koja su održavana u Domu mladih sve do početka 1992.
U Sarajevu od 2000. godine radi prvi waldorfski dječiji vrtić (na Vracama), ikada ustanovljen u BiH, a od nedavno još jedan vrtić na Stupu. Pored toga, u gradu postoje još dva vaspitno-obrazovna udruženja koja promovišu waldorfsku pedagogiju.
O knjizi, te o waldorfskoj pedagogiji, govoriće Slobodan Žalica, urednik edicije Antropozofija u izdavačkoj kući Buybook.

Promocija knjige „Dnevnik jednog Nomada“

0

Izdavačka kuća Buybook sa zadovoljstvom vas poziva na promociju knjige „Dnevnik jednog Nomada“ Bekima Sejranovića.
Promocija će se održati u srijedu, 18. oktobra u 19:30 u knjižari Buybook

O knjizi:
Iskustvo ga je naučilo da i dobro i loše imaju početak i kraj, da jedino ima smisla uživati kad ti je dobro, stisnuti zube kad ti je teško. Ono mu je donijelo i spoznaju o sjećanju kao našem jedinom imetku i poveo nas je na putovanje kroz još jednu nomadsku avanturu, omeđenu rastancima, odlascima, dolascima, krajevima jedne i počecima novih ljubavi, roditeljskom brigom i potrebom da se privremeno usidri.
Bekim Sejranović vjeruje, kao i Kiš, da je jedini piščev zadatak da piše istinito, i uvodi nas bez zadrške u vlastiti svijet s Dnevnikom jednog nomada te zaokružuje opus koji ga čini jednim od najboljih južnoslavenskih pisaca.
Dnevniku jednog nomada upoznaćemo Bekima Sejranovića i kao vrsnog poznavaoca domaće i svjetske književnosti, čovjeka koji s pregršt topline piše o drugima, književnicima, književnicama i prijateljima/cama, uz to, kao i uvijek, ne štedeći sebe.
Kao i obično čitatelje i čitateljice vlastitim pisanjem dovodi u potrebu da se s njim smjeste u voz ili kakvo drugo prevozno sredstvo, i otisnu na putovanje prepuno Tvenovskih pustolovina i iskrene autorove ljubavi prema životu i ljudima.
Kristina Ljevak

O autoru: Bekim Sejranović je rođen u Brčkom 1972. godine. Studirao je i živio u Rijeci, a od 1993. živi u Oslu, gdje je na Istorijsko-filozofskom fakultetu magistrirao južnoslavenske književnosti. Od 2000. godine pa sve do danas radi kao sudski tumač i književni prevodilac, predaje norveški za strance, te piše i objavljuje prozu. Autor je knjige kratkih priča Fasung, kao i romana Nigdje niotkudaLjepši krajSandaleTvoj sin Huckleberry Finn i Dnevnik jednog nomada. Za roman Nigdje niotkuda 2009. godine dobio je nagradu “Meša Selimovic”.

Promocija knjige Ivana Čavlovića: “Muzički portreti”

0
Izdavačka kuća Buybook predstavlja knjigu Muzički portreti. Izvori i sjećanja Ivana Čavlovića, najznačajnijeg bosanskohercegovačkog muzikologa, emeritusa Univerziteta u Sarajevu i profesora Muzičke akademije i Akademije scenskih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu.

Promocija će se održati u utorak, 10. 10. 2017. u 18 sati, na Akademiji scenskih umjetnosti, a predstavit će je recenzentice, doc. dr. Amila Ramović i doc. dr. Amra Bosnić, te sam autor, uz moderatoricu je Kristinu Ljevak. Čavlovića će, njegovim kompozitorskim ostvarenjem, predstaviti i violončelistica Belma Alić.

Muzički portreti. Izvori i sjećanja predstavljaju zbirku narativa u formi naizgled nespojivih žanrova naučne i memoarske literature. Ivan Čavlović svojim britkim kritičkim stavom, osvjetljavajući životne puteve i djelovanje kolega muzičara pri Muzičkoj akademiji u Sarajevu – kompozitora, solista, teoretičara i muzikologa – promišlja mjesto umjetničke muzike u Bosni i Hercegovine u periodu često nazivanim najproduktivnijim u bosanskohercegovačkoj historiji muzike (u poglavljima: Blum Matusja ∣ Drnda Bećir ∣ Dušek Čestmir Mirko ∣ Đenader Dragoje ∣ Jeličanin Milan ∣ Komadina Vojin ∣ Krajtmajer Vinko ∣ Kučukalić Zija ∣ Likić Rajmund ∣ Ludvig-Pečar Nada ∣ Magdić Josip ∣ Milošević S. Vlado ∣ Pozajić Mladen ∣ Radan Aleksije ∣ Rihtman Cvjetko ∣ Romanić Teodor ∣ Sagrestano Đino ∣ Smailović Avdo ∣ Stanković Nedeljka ∣ Špiler Miroslav ∣ Verunica Zdravko).

Ivan Čavlović jedan je od osnivača gotovo svih relevantnih institucija u Bosni i Hercegovini bez kojih djelovanje u okvirima nauke o muzici danas ne bi bilo moguće: Muzikološkog društva FBiH, časopisa Muzika, Međunarodnog simpozijuma Muzika u društvu, Sarajevo Chamber Music Festivala. Bio je dekan Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu od 2007–2016. Objavio je preko 200 stručnih, naučnih i publicističkih radova iz različitih oblasti nauke o muzici. Među njegovih deset knjiga svakako treba spomenuti prvu integralnu historiju muzike u Bosni i Hercegovini, te Eseje o muzici. Nacrt za socijalnu historiju muzike u Bosni i Hercegovini.

Knjiga Muzički portreti. Izvori i sjećanja od danas je u distribuciji izdavačkih kuća Buybook Sarajevo i Buybook Zagreb u BiH i Hrvatskoj, a kao i putem Buybookovog online shopa.

Promocija knjige Rumene Bužarovske: “Moj muž”

0

Izdavačka kuća Buybook s velikim zadovoljstvom najavljuje promociju zbirke priča Rumene Bužarovske Moj muž, koja je pred ovogodišnji Međunarodni festival književnosti Bookstan objavljena u Buybookovom izdanju, te u okviru festivala pretpremijerno predstavljena. Promocija knjige u prisustvu autorice održat će se u petak, 6. oktobra 2017. u 19:30 sati. Autoricu će na promociji predstaviti Kristina Ljevak.

“Ovih jedanaest priča ispričanih od isto toliko različitih žena u prvom licu, znatno nadmašuju ‘brojke’ pogođenih sudbina, ‘brojke’ roda, žena, muževa, majki i djece, ljubavnika i prijateljica, amatera, stereotipa i zabluda, osvještavanja i otrežnjenja od moćnog, prolaznog pijanstva mladalačke (i ne samo te!) ljubavi. U knjizi u kojoj žene pričaju o svojim muževima, a tekst nije namijenjen ni (samo) jednima, niti (samo) drugima, zbog toga što cilja u treću, iznad-spolnu metu, očekujte da nađete svašta, a ne samo ono što naslov obećava… Ovo je najbolja zbirka priča Rumene Bužarovske do sada, ali i jedna od najboljih zbirki objavljenih u Makedoniji u posljednjih nekoliko godina.”

Olivera Kjorvezirovska

“Angažiranost u pisanju je vidljiva, priče se bave raznim ljudskim slabostima. Implicitni autor (ili Rumena Bužarovska) nalazi način da ismije te slabosti, neki put suptilno, ali neki put, bogami, dovodeći ih do groteske. Laž (iluzija/zaslijepljenost), koja nužno ide u paketu sa strahom su jezgro oko koje je građen veći broj priča. Likovi nekad lažuckaju, nesvjesni onoga što dolazi kao posljedica tih naizgled beznačajnih laži (šuti, da ne sazna moj muž; šuti, da ne saznaju susjedi), a nekad, bogami, lažu i naveliko, iznevjeravaju, rugaju se najbližima iza leđa, bivaju licemjerni. Osim tih problema, otvaraju se i krupni, društveni problemi, pa se na taj način problematizira porodično nasilje, nacionalizam, kič i neukus u umjetnosti.”

Đoko Zdraveski

Nakon promocije autorica će potpisivati knjige i družiti se s gostima i posjetiocima promocije.

Knjiga se može naći u prodaji u Buybookovim knjižarama i knjižarskoj mreži širom BiH, kao i putem Buybookovog web shopa www.buybook.ba po cijeni od 18,00 KM. Knjiga će na promociji biti dostupna po promotivnoj cijeni.

 

O AUTORICI:

Rumena Bužarovska rođena je 1981. godine u Skoplju. Docentica je američke književnosti na Filološkom fakultetu u Skoplju, i prevodila je s engleskog na makedonski djela Lewisa Carrolla, J. M. Coetzeeja, Trumana Capotea, Charlesa Bukowskog i Richarda Gwyna. Autorica je studije o humoru u savremenoj američkoj književnosti “Šta je smiješno: teorije humora primijenjene na kratku priču”, te tri zbirke priča “Žvrljotine”, “Osmica” i “Moj muž”.

ODLOMAK

“Moj muž” Rumena Bužarovska
preveo: Ivica Baković

(…) “Uh, zaboravio sam da pišeš poeziju. Zašto mi ne pročitaš neki od svojih pjesmuljaka da i ja mogu kritizirati?“, zajedljivo mi je dobacio i trijumfalno se smješkao jer moje pjesme nikada nije pročitao. Nikada mu ih nisam dala iz jednostavnog razloga koji više nisam željela od njega da krijem. Otišla sam u spavaću sobu i ispod kreveta izvukla listove s poezijom koju sam krišom pisala dok je on bio na poslu. I dala sam mu posljednju pjesmu. Rekla sam mu da čita naglas.

Ljubljena

On leži kraj mene
a ja te sanjam
tvoj noćni cvijet
za mene se otvara
ti jecaš poput vjetra
ružo moja mila
tvoga nektara
i večeras bih se napila

Vilica mog supruga skamenila se i mrvicu kao da se pomjerila udesno kada je prestao čitati. Oči su mu se širom otvorile i gledao me ukočeno, blijed u licu.
„Rima i nije baš pravilna“, rekoh mu cinično. „Oprosti što sam te razočarala.“
„Ne“, odgovorio mi je. „Nisam razočaran. Očekivao sam sranje.“

O knjizi „Moj muž“ Rumene Bužarovske

Piše: Kristina Ljevak

Sanju je mentorica nagovarala da nađe ljubavnika, iako je Sanja bila u solidnom braku i takvih ličnih potreba nije imala. Kako živimo u vremenu instant-iscjelitelja, gdje su ljudi spremni ozbiljne psihičke poremećaje liječiti slanjem pozitivne energije na daljinu, ne čudi ovakva terapeutska sugestija. Pod stalnim nagovorima, a potpomognuta dejstvom alkohola, Sanja se nakon osmomartovske proslave u restoranu sa radnim kolegama i koleginicama prepustila flertu s prvim saradnikom, te su završili na krajputaškom svratištu za slučajne ljubavnike. Kada je u stomaku “proradila” džigerica koju su objedovali, Sanja i udvarač su se umjesto u strasti našli u vlastitom izmetu.

Ako ste ikada imali priliku pročitati barem jednu priču makedonske autorice Rumene Bužarovske, neće vam trebati mnogo da pogodite kako ona potpisuje ovaj totalni obrat i u svojoj vrhunskoj angažovanoj prozi do karikaturalnosti portretira društvene anomalije, sitne strasti i još sitnije ljudske postupke. Rumena Bužarovska je nesvakidašnja pojava na literarnoj sceni regije. Njene priče su melem za sve one koji ne misle da su brakovi nužno idealni, ljubavi savršene, vlastita djeca najljepša, a nasilje negdje drugdje, daleko od nas… Atmosfera koju stvara pisanjem čitatelje dovodi u poziciju zahvaljujući kojoj imaju osjećaj da su i sami zatočenici nekog jednosobnog stana i lošeg braka u kojem se prave kako je sve uredu, ili su možda nastanjeni u veleljepnom zdanju gdje se svi moraju ponašati kao da vjeruju kako je gospodarica kuće savršena slikarka, iako je neinventivna amaterka čijim se opskurnim mrtvim prirodama svi iza leđa smiju. Iako bi se njene priče mogle u duhu prigodne terminologije nazvati onim koje se čitaju u dahu, mnogo više od toga potrebno je da se apsorbuje napisano i suoči sa slojevima licemjerstva koje smo spremni brižljivo uzgajati, a sve da se ne bi srušio savršeni poredak satkan od patrijarhalnih vrijednost te da ne bismo sebi, a posebno drugima, pokazali koliko smo nesretni i nesretne.

Rumenino pisanje nas tjera da se zapitamo nad količinom menažerije i kostura po ormarima naših porodičnih, rođačkih i vlastitih kuća. Nad mračnim tajnama koje je tek nezvani gost, na nekom porodičnom okupljanju, nakon pete čašice izgovorio. Nad snagom koju smo spremni investirati kako bismo nešto zataškali. Jer zataškavanje nosi sigurnost. A istina je neudobna.

U jednoj od njenih vrhunskih priča koje čine zbirku “Moj muž” srećemo ženu koja zbog straha od muževljevih reakcija ne odlazi vidjeti bolesnu majku i upoznati je s vlastitim novorođenčetom. Kada skupi snagu za taj čin, a sve dok je muž na službenom putu, tegle ajvara koje je ponijela majci s police kupea u vozu pašće djetetu na glavu i djeteta više neće biti. Ali i dalje će skrivati istinu, iako će u tom braku biti nešto više razumijevanja jer ih je tragedija zbližila.

Autorica kroz taj i niz drugih primjera progovara o balkanskom iskustvu zbližavanja u nesreći, koje će uvijek prije, nego sreća, biti vezivno tkivo među ljudima.

Patrijarhat, kroz kapitalizam koji mu je brat, porodicu sačinjenu od osnovnih komponenti majka-otac-dijete (uvijek naravno heteroseksualnu) nametnuo je kao najvišu vrijednost u kojoj majka mora biti presretna zbog nastanka potomstva. Postporođajne depresije su tema o kojoj se u našem društvu šuti i o kojoj tek poneka žena, pod lažnim imenima na internet-forumima, skrušeno piskara. Da očima ne može vidjeti vlastito dijete, desilo se jednoj od Rumeninih junakinja. I dešava se i onima van Rumeninih knjiga. I baš zbog toga što o tome šutimo, od iznimne je važnosti njeno pisanje. I ne piše Rumena Bužarovska po obrascima prigodnih organizacija koje uz dotacije zastupaju manjinsko mišljenje u javnosti, a u stvarnosti, iza zatvorenih vrata žive živote upravo onakve kakvim ih Rumena opisuje. Ona piše u maniru najvećih majstorica kratke priče, dinamike savršene mjere, i tek u podtekstu nam sugeriše koliko griješimo i kako ne trebamo.

 

 

Putovanje s Geertom Makom

0

Buybook vas poziva na

Putovanje s Geertom Makom

autorom bestselera U Evropi, Most i Putovanje bez Johna

petak, 19. maj 2017. u 19:30 sati

Atelje Figure, Danijela Ozme 12/3, Sarajevo

 

Razgovor s autorom vodi Nenad Rizvanović

Vedran Vujica, gitara

Izdavačka kuća Buybook sa zadovoljstvom vas poziva na putovanje s Geertom Makom u petak, 19. maja 2017. u 19:30 sati u Ateljeu Figure. Holandski novinar i autor putopisa U Evropi, Most i Putovanje bez Johna, bestselera objavljenih u izdanju Buybooka, dolazi u Sarajevo, a razgovor s autorom vodit će Nenad Rizvanović.

Makovo kapitalno djelo, knjiga U Evropi: Putovanje dvadesetim vijekom, objavljena 2004. godine, govori o prošlosti, o tome šta prošlost čini s nama, o rascijepljenosti i neznanju, o historiji i strahu, o siromaštvu i nadi, o svemu onome u čemu nas nova Evropa razdvaja i spaja. U Evropi je uzbudljivi presjek putovanja koje je Geert Mak prošao na samom kraju dvadesetog vijeka. Polazna tačka mu je bila historija tog vijeka. Putovao je u London, Staljingrad i Madrid, obilazio bunkere Berlina, zavirivao u naparfemisane ormare Elene Čaušesku u Bukureštu i autiće-igračke napuštenog vrtića u Černobilu. Cilj putovanja je bila neka vrsta svođenja računa: U kakvom stanju kontinent napušta dvadeseti vijek?

Knjiga Most nastala je kada je 2006. Mak proveo nekoliko sedmica među uličnim prodavačima na istanbulskom mostu Galata: čajdžijom, prodavačem knjiga, prodavačem uložaka za cipele i momcima koji nude ilegalne cigarete. Većina ih je veoma siromašna, žive od dana do dana, od sata do sata. Svi imaju svoje brige, svoje tuge, svoje načine preživljavanja, svoje snove, svoju priču. Priču o uličnim prodavačima Geert Mak povezuje s historijom mosta, a time i s historijom Istanbula. Taj grad je nekad bio srce moćnog imperija, ali se tradicionalno, multietničko, multireligiozno Osmansko carstvo, i Istanbul s njim, u dvadesetom vijeku pretvorilo u modernu, sekularnu državu. Sad je to, po autorovim riječima, grad koji je “najvećim dijelom odsječen od svoje vlastite historije”. Most povezuje sadašnjost i prošlost pripovijedajući tu historiju.

Godine 1960. John Steinbeck i njegov pas Charley krenuli su zelenim kamionetom da ponovno otkriju dušu Amerike, posjećujući gradiće i gradove od New Yorka do New Orleansa. To putovanje opisano je u knjizi Putovanja s Charleyjem (Travels with Charley). Pola stoljeća kasnije, Geert Mak kreće iz Steinbeckovog doma. Milju za miljom, dok prati Steinbeckove korake kroz polja krompira u Maineu do beskrajnih prerija Midwesta i nalijeće na blistava predgrađa i zatarabljene dućane, Mak traga za korijenima Amerike i onim što je ostalo od svijeta koji je Steinbeck opisao. Kako se Amerika promijenila u posljednjih pedeset godina, šta je ostalo od američkog sna, i šta je trenutno zajedničko Evropi i Americi su pitanja na koja Geert Mak daje odgovore.

 

VIŠE O AUTORU

Geert Ludzer Mak, rođen 1946, jedan je od najpopularnijih holandski novinara i pisaca. Aktivan je na mnogim područjima civilnoga društva, a posebno je značajan njegov doprinos u nepristranom tumačenju evropske historije. Godine 2004. dodijeljen mu je počasni doktorat Otvorenog sveučilišta u Heerlenu za rad u historiografiji, a u aprilu 2009. dobio je francuski Orden Legije časti za lična postignuća, za spisateljski dar i za doprinos njegove knjige U Evropi: Putovanje dvadesetim vijekom razumijevanju u Evropskoj uniji. Ova knjiga postala je međunarodni bestseler i prema njoj je snimljena gledana televizijska serija. Godine 2015. dobio je Zlatno guščije pero za izuzetan doprinos u razvoju i popularizaciji pisane riječi u Nizozemskoj i svijetu. Djela su mu prevedena na više od dvadeset jezika. Geert Mak živi u Amsterdamu i Friziji.

 

Prije početka razgovora s autorom, na gitari će svirati Vedran Vujica, a nakon razgovora koji će prevoditi Goranka Sarić-Prevljak, Geert Mak će potpisivati knjige i družiti se s gostima.

Knjige su u prodaji u Buybookovim knjižarama i knjižarskoj mreži širom BiH, kao i putem Buybookovog web shopa www.buybook.ba, a na promociji će biti dostupne po promotivnoj cijeni.