Poziv za stipendiju za mlade knjizevne kriticare/ke, kolumniste/ice, novinare/ke i studente/ice

0

Povodom Trećeg internacionalnog festivala književnosti Bookstan, koji će se održati od 4. do 7. jula 2018. godine, izdavačka kuća Buybook dodjeljuje dvadeset stipendija za edukativno-kritičku radionicu pod nazivom Kako čitati romanopisca?, koja će trajati od 30. juna do 7. jula 2018. godine.
Prijavu je potrebno poslati na e-mail adresu radionica@buybook.ba do 28. maja 2018. godine. Prijava za dodjelu stipendija treba sadržavati ispunjen prijavni obrazac, biografiju i dva autorska rada iz oblasti književne kritike, esejistike, znanstvene publicistike, a u obzir dolaze i stručni i naučni radovi, te književne i/ili novinarske kolumne.
Stipendija je namijenjena studentima/cama i književno-umjetničkim kritičarima/kama. Na poziv se mogu prijaviti mladi od 18 do 30 godina koji aktivno govore engleski jezik.
Zadaci za kandidate koji prođu selekciju bit će podijeljeni u tri segmenta:
Prva faza je pisanje teksta u formi novinska književna kritika koji se treba dostaviti do 22. juna, a zadatak će biti naveden u pozivnom pismu.
Druga faza podrazumijevat će zadatke koji se tiču praćenja događaja Festivala; navedeni tekstovi bit će objavljeni na društvenim mrežama i web-stranicama Buybooka i Bookstana.
Treća faza je pohađanje predavanja i radionica s uglednim predavačima u vrijeme trajanja programa.
Voditelj ovogodišnje radionice je Kruno Lokotar, istaknuti urednik i referentna ličnost u današnjem izdavaštvu. Zaslužan je za afirmaciju brojnih autora/ica koji/e danas čine centralni dio regionalne književne scene, te je pokretač brojnih književnih festivala i književnih nagrada.
Pored Krune Lokotara, učesnici/e će imati priliku slušati još osam predavača.

Stipendija pokriva troškove radionice i hranu, te smještaj u hostelu i troškove autobuske karte za učesnike koji dolaze izvan Sarajeva.
Stručni žiri odabrat će dvadeset polaznika/ica programa kojima će po realizaciji zadatka biti dodijeljena priznanja, a najboljima i nagrade.
Svi odabrani učesnici/e obavezni su da prisustvuju cijelom programu radionice i festivala u trajanju od 30. juna do 7. jula 2018. godine.
Nepotpune prijave neće biti razmatrane. Zvanične potvrde učešća poslat ćemo odabranim kandidatima najkasnije do 08. juna 2018. godine, uz detaljniji program rada i potrebne logističke informacije.

Promocija knjige “Na šahovskom turniru” Mustafe Zvizdića

0

Izdavačka kuća Buybook sa zadovoljstvom vas poziva na promociju knjige “Na šahovskom turniru” autora Mustafe Zvizdića. Promocija knjige održaće se u okviru programa “Proljeće u Buybooku” u srijedu, 18. aprila u 19:30 sati u sarajevskoj knjižari Buybook (Radićeva 4).

S autorom će razgovarati Kristina Ljevak.

”Rilkeovu profetsku rečenicu da je svaka ljepota tek početak užasa, Mustafa Zvizdić kao da je čitao unatrag, otkrivajući u užasu koji živimo neotkrivene prostore ljepote. Pjevajući na kraterima jednog porušenog i kaotičnoga svijeta on konstituira poetske krajolike što se ocrtavaju svojom blještećom jasnoćom. Kroz najteže poetičko načelo manje je više, on demonstrira virtuoznost sažimanja, svjestan da je poezija i jezik i metajezik, stvarajući pjesme trajnih značenja i neprolazne ljepote. Poezija nije tok Neretve, ona je njezin šumor i sjaj. Sa izuzetnim smislom za poetsku sliku, za brižljivo odabran detalj i unutrašnju melodiju, on stvara pjesme vrlo udaljene od ovdašnje kulturološke pozadine. Pjesme koje se čitaju više puta, koje odzvanjaju svojom kristalnom muzikom u gluhim sobama naših života i koje se teško mogu zaboraviti”, napisao je u recenziji knjige ”Na šahovskom turniru” književnik Mile Stojić.

”Da s humorom nema šale potvrđuje nam Mustafa Zvizdić, valjda jedini nakon Feralovaca kome polazi za stihom složiti galeriju zločinaca, novovjernika, polunacionalista i priuštiti nam uz vrhunsku poeziju obilje smijeha. Jer lako je plakati, u tome smo vješti. Trebamo se rugati, gledati s podsmijehom, na sve te savremene pošasti kojima se Zvizdić smije. Pjesnik čija je tastatura natopljena iskustvom posttranzicijskog preživljavanja na svojim stranicama otvara neke nedovoljno opisane niše bosanskohercegovačke realnosti, onaj prostor gdje nepristrasno nasilje/dobija oreol nostalgije i gdje pas lutalica strahuje po navici. A u takvom okviru, jasno je, nije lako nikome nesnađenom. Valja nam preživjeti, a uz knjigu kakva je Na šahovskom turniru možda nije lakše, ali je ljepše. I ljekovito je kao što to uvijek biva sa vrhunskom poezijom,” napisala je o Zvizdićevoj poeziji urednica izdanja Kristina Ljevak.

Mustafa Zvizdić rođen je 24. oktobra 1970. godine u Sarajevu gdje je završio Filozofski fakultet, na Odsjeku za književnosti naroda Bosne i Hercegovine. Radio kao tehnički sekretar Društva pisaca Bosne i Hercegovine, srednjoškolski profesor i lektor u novinama. Zastupljen u brojnim antologijama i panoramama bosanskohercegovačkog pjesništva. Poezija mu je fragmentarno prevođena na češki, engleski, francuski, makedonski, njemački, poljski i slovenski jezik. Objavio je roman “Muzika zidnih satova” i knjige poezije “Igre voskom” i “Praški metro”. Živi u Sarajevu.

 

Nakon promocije autor će potpisivati knjige i družiti se s gostima.

Knjiga se može naći u prodaji u Buybookovim knjižarama i knjižarskoj mreži širom BiH i Hrvatske, kao i putem Buybookovog web shopa www.buybook.ba po cijeni od 14,00 KM.

Knjiga “Na šahovskom turniru” na promociji i tokom trajanja “Proljeća u Buybooku” biće dostupna po promotivnoj cijeni.

Promocija knjige Mileta Stojića u Buybooku

0

Promocija knjige poezije „Doći će drugi“ autora Mileta Stojića će se održati u srijedu, 28. februara u knjižari Buybook u 19:00 sati. O knjizi će osim autora govoriti prof. dr. Mile Babić, Ahmed Burić, Mustafa Zvizdić i Kristina Ljevak.

„Tren ranog dvadesetog stoljeća u kojem Rilke pjeva jeste tren u kojem je još moguća potraga za uzvišenim. Tren ranog dvadeset i prvog stoljeća u kojem Mile Stojić u vremeplovnom retrovizoru priziva Rilkea jeste postapokaliptičan. Nije više svaki anđeo strašan već – svaki čovjek. Rilke slijedi Parke. Stojić hoda kroz razvaline. Živim svoje posljednje dane, kaže pjesnik. Slutnja smrti? I da i ne. Vrijeme je posljednje, u njega su se smjestili naši dani“, napisao je o knjizi „Doći će drugi“ Dragoslav Dedović.

„Doći će drugi“ je knjiga nagrađena na konkursu Fondacije za izdavaštvo i objavljena u izdanju Planjax komerca.
Po riječima velikog pjesnika Charlesa Simica, Mile Stojić je veliki pjesnik recentne povijesne tragedije Bosne, duboko vezan za sudbine bezbrojnih ljudskih bića, čiji su najdraži pobijeni i čiji su životi uništeni.

„O onome o čemu je svjedočio i šta je čuo, a što je nepojamno, on jobovskom rječitošću piše pjesme koje su lirične, pune pažljivo odabranih detalja, duboko potresne, pjesme koje se ne mogu zaboraviti“, napisao je o Stojićevom stvaralaštvu Simic.

Mile Stojić je rođen 1955. u Dragićini. Filozofski fakultet je završio u Sarajevu. Uređivao je brojne književne publikacije, deset godina je radio kao lektor na Bečkom sveučilištu. Objavio je tridesetak knjiga poezije, proze i esejistike. Knjige su mu prevedene na desetak jezika. Dobitnik je petnaestak inozemnih i domaćih književnih priznanja. Izdavačka kuća Dobra knjiga iz Sarajeva 2015. godine objavila mu je izabrana djela u šest svezaka.

U Buybooku promovisan roman Dennisa Gratza

0

foto:  Amer Kuhinja

U prepunoj knjižari Buybook održana je promocija romana „Motivi za knjigu kajanja“ autora Dennisa Gratza. Riječ je o knjizi objavljenoj u Buybookovoj ediciji „Savremena bh. književnost“ u posljednjim danima prošle godine.

Dennis Gratz napisao je odličan roman o životu nakon razvoda braka, ali i o Sarajevu 2016. godine. Posvećujući se temi ljubavi podsjetio nas je koliko smo opterećeni perifernim, zanemarujući ono bazično i činjenicu da kad nema ljubavi, nema ni prevelike sreće u svemu drugom što posjedujemo.

„Razvod je samo okvir romana. Za mene je bilo najinteresantnije da ispitam pokušaj bijega od problema i činjenicu da ljudi ponekad imaju potrebu da se izgube iz vlastitog života i distanciraju od društvenih veza koje su uspostavili te da pokušaju naći izlaz iz vlastite nesretnosti. Bilo mi je veoma važno da nesretnost devastiranog protagoniste dovedem u korelaciju sa objektivnom činjenicom da je on u poslijeratnoj BiH neko ko je dobro prošao, odnosno pripada vrlo privilegiranom društvu. Sin je očito vrlo uticajnog političara, ima dobar posao, karijera mu napreduje, ali je užasno nesretan. Inicijalna kapisla je naravno bila činjenica da mu se desio raspad braka, raspad životne zajednice. Na samom početku je vrlo jasno da se to desilo trinaest mjeseci prije. Sve je mnogo slojevitije od toga da je tužan jer više nije sa onom sa kojom je mislio da će provesti ostatak života“ rekao je na početku promocije Dennis Gratz ističući kako ova knjiga nije autobiografska. Bilo mu je važno napisati vjerodostojnu priču o relativno mladom čovjeku kom su njegove privilegije i jedna vrsta prokletstva, jer svjestan je da je proizvod postdejtonske Bosne i Hercegovine.

„Zato mi je bilo interesantno da opišem u kakvim krugovima se kreće, na koja mjesta izlazi, kakvi su njegovi prijatelji, kakvi su odnosi koji se razvijaju u jednom gradu dobrih dvadeset godina nakon rata, a da se rat nigdje ne spominje iako je sveprisutan. Pokušao sam niz tema dotaći bez namjere da tematiziram pitanje razvoda, društvenih okova BiH, našeg podneblja, uticaja politike, vantjelesne oplodnje… To su sastavni elementi nekog mozaika. Osnovna ideja podrazumijevala je pitanje- šta bi se desilo da neko sjedne u auto i odluči da pobjegne. I sve vrijeme mi je bilo važno da mi dobijemo prikaz Sarajeva 2016. godine kada su se paralelno dešavale važne stvari na svjetskom planu, kada su ljudi iz Azije hrlili prema Evropi, gdje su se zbivale mnogo veće drame od njegove. Bilo mi je važno da prema cijeloj njegovoj nesreći imamo jednu zdravu, objektivnu distancu, i da ga na određeni način ironiziram.
Lijepo je kad pišete o nečemu i imate određeni prezir prema svojim likovima ali istovremeno imate potrebu da ih lično zavolite i da ih čitalac zavoli“, rekao je između ostalog na promociji romana „Motivi za knjigu kajanja“ njegov autor Dennis Gratz. Na promociji se razgovaralo i o tabuiziranoj temi medicinski potpomognute oplodnje, odsustvu podrške parovima koji se sreću sa nemogućnošću prirodnog začeća, te društvenim imperativima koji zanemaruju traumatična iskustva kroz koja neki parovi prolaze.

Osim pripovjedačkog dara i angažovanih tema koje nisu pamfletskog karaktera i primarni književni motiv njegovog autora, u „Motivima za knjigu kajanja“ može se pronaći obilje suptilnog humora i niza motiva u kojima će se prepoznati većina čitatelja i čitateljica, a svakako oni/e koji dijele iskustvo života u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini.

Promocija romana „Motivi za knjigu kajanja“

0

Izdavačka kuća Buybook sa zadovoljstvom vas poziva na promociju romana „Motivi za knjigu kajanja“ autora Dennisa Gratza. Promocija će se održati u četvrtak22. februara u knjižari Buybook u 19:30 sati.

Sa autorom će razgovarati Kristina Ljevak.

O knjizi:
”Naše odluke nisu proizvod samo ličnog iskustva i namjera, nerijetko na njih utiču ukupne okolnosti, a njih Gratz u maniru vještog pripovjedača odlično prepoznaje, i nudi nam sliku svijeta koju najčešće pokušavamo ignorisati, kako bi nam bilo lakše živjeti ono što moramo.

Uz temu nemogućnosti začeća, Gratz se posvećuje i temi ljubavi, odnosno završetku bračne veze i praznini koja nastaje kada iz našeg života odlazi osoba koja ga je u dobroj mjeri činila. S jedne strane autor nam donosi portret privilegovanih junaka tranzicije, s druge opisuje ono univerzalno, što socijalne prilike ne definišu. Čini to vješto i angažovano.

Iznevjerena očekivanja, izdaja u prijateljstvu, urbani ritam glavnog grada druge dekade dvijehiljaditih i jedan novi autorski glas, dio je onoga što nam Motivi za knjigu kajanja nude.”

Goran Samardžić

”Kažu da su ljudi nakon razvoda braka po sebe i društvo jednako opasni kao i vozači automobila u alkoholisanom stanju. O tome se malo govori jer mi o većini onoga što nas muči najčešće ćutimo. Kultura u kojoj smo ponikli poziv u pomoć uglavnom će protumačiti kao slabost.
Zbog toga prijatno iznenađuje odluka Dennisa Gratza da se posveti temi života nakon razvoda braka. Onim trenucima razmišljanja koji uvijek podrazumijevaju našu blagu iznenađenost zbog spoznaje da je nekada čvrsta, strastvena, puna razumijevanja veza naprosto nestala. Da je nema, kao što nema nas onakvih kakvi smo bili.

Gratz piše i o zlatnoj mladeži, statusnim simbolima, nemogućnosti začeća prirodnim putem u vremenu kada maternice postaju skupštinske teme… O onima koji su privilegovani i onima koji su daleko od privilegija ispisao je stranice vrhunske proze i u savremenu bosanskohercegovačku književnost donio novi stil koji bi mogao, nadamo se, postati i odlika onih rođenih krajem sedamdesetih, koji još uvijek imaju snage i energije da grade bolje društvo i bolju književnost u njemu.”

Kristina Ljevak

O autoru:

Dennis Gratz rođen je 1978. godine u Sarajevu.

Pravo je diplomirao u Sarajevu, magistrirao u Bologni i doktorirao na Univerzitetu u Hamburgu, gdje je bio angažovan i kao gostujući predavač. Na Univerzitetu Columbia u New Yorku boravio je kao Fulbrightov postdoktoralni stipendista. Do 2014. godine radio je kao advokat. Suosnivač je i jedan od bivših predsjednika Naše stranke. Producirao je i režirao nekoliko kratkih filmova. Prije ”Motiva za knjigu kajanja” objavio je romane ”Sve o Aidi”, ”Ispod crvenog tepiha” i ”Deblokada”.

Nakon promocije autor će potpisivati knjige i družiti se s gostima.
Knjiga se može naći u prodaji u Buybookovim knjižarama i knjižarskoj mreži širom BiH i Hrvatske, kao i putem Buybookovog web shopa www.buybook.ba po cijeni od 18,00 KM.

Roman “Motivi za knjigu kajanja” na promociji će biti dostupan po promotivnoj cijeni od 12,00 KM.

O romanu „Motici za knjigu kajanja“

Podići ušteđevinu iz banke, sjesti automobil i krenuti ka bordelu u najbližem inostranstvu čini se kako dobar način da pobjegnemo i od vlastitog života ili krhotina koje su od njega ostale.
Tako je učinio glavni junak romana „Motivi za knjigu kajanja“. Iako je opterećen onim perifernim, kao što su marka automobila i odjeće, ubrzo nas kao čitatelje/ice dovodi u poziciju navijača, jer i sami bismo nerijetko spakovali ono što nam je ostalo i otisnuli se u neizvjesnost. Jer neizvjesnost se ponekad čini mnogo boljim izborom od izvjesnosti i privida sigurnosti koji imamo, a koji nam se svezao kao omča oko vrata.
Gratzov junak bježi od braka kog je napustila ljubav, od mučnog iskustva pokušaja začeća i spoznaje da on, izdanak zlatne mladeži, jednostavno nije sposoban ostvariti potomstvo. A sve mu je na prvi pogled bilo potaman. I taj stan u epicentru Sarajeva, i divna žena na kojoj je volio sve, od oblika očiju do nožnih prstiju, i taj najbolji prijatelj i uzor, i otac, tranzicijski pobjednik, koji možda nije najnježniji roditelj, ali je uvijek bio tu kao stabilna finansijska podrška. I posao koji ne donosi pretjerano uzbuđenje ali je iz spektra onih djelatnosti koji osiguravaju poziciju moći. Sve je to preko noći postalo nevažno. Bijeg je bio najbolji izbor, a takve izbore obično prati odsustvo spoznaje da od sebe, makar otišli na kraj svijeta, ne možemo pobjeći.

Iako junaka pratimo na putovanju, njegova sjećanja na život koji je imao nas stalno vraćaju u Sarajevo koje postaje ravnopravni protagonista i u kojem u zrelije doba ulaze oni formirani u godinama kratkog poratnog blagostanja. To današnje Sarajevo zadržalo je ponešto od šarma iz gradskih prošlih života, ali ga je ispunilo otuđenje, besmislene zabave, preokupacija statusnim simbolima, kojima se posvećujemo onda kada se posvetiti nečemu drugom i svrsishodnijem ne možemo.

„Ja sam skoro opsesivno posvećen zabilježavanju svega onog što pripada i postoji u Sarajevu a odnosi se na moju generaciju, generaciju koja je odrasla u zlatnim godinama međunarodnih donacija i pažnje, od kraja rata pa do 2006, a zatim egzistencijalno počela propitivati politički i ekonomski ponor u koji smo upali od 2006. naovamo“, rekao je Dennis Gratz nakon objavljivanja romana u kom prepoznajemo sublimaciju različitih talenata koje autor posjeduje i zahvaljujući čemu se nameće kao jedan od iznimno važnih glasova u savremenoj bh. prozi.

Kristina Ljevak

 

Promocija romana “Proleće se na put sprema” Bojana Krivokapića

0
Izdavačka kuća Buybook sa zadovoljstvom vas poziva na promociju romana „Proleće se na put sprema“ autora Bojana Krivokapića.
Promocija će se održati u knjižari Buybook (Radićeva 4) u ponedjeljak, 19. februara, u 19:30 sati.
O knjizi će pored autora govoriti Lejla Kalamujić i Kristina Ljevak.
Pisan fragmentarno, ovaj roman donosi priču o Gregoru, dječaku-čovjeku kroz kojeg polifonično progovaraju različiti likovi i njihove transgeneracijske priče – o siromaštvu, nepravdi, borbi, bolesti, smrti, preživljavanju, ljubavi. Likovi, iako identitetski različiti, slični su u svojoj osiromašenosti i rastrzanosti, njihov dah je sve kraći, životi im trepere, a snovi se sve češće stapaju sa zbiljom. A ta je zbilja iz dana u dan sve nesigurnija, nestabilnija.
Ovo je roman o dječaku koji je volio da plete, o desetak baba od kojih su neke motale duvan i decenijama gledale u more, o bolnicama, smokvama u Skadru, o Istri, kolonistima, Jugoslovenima, o izmicanju tla pod nogama, o borbi – za bolji život.
O autoru:

Bojan Krivokapić (1985), završio je studij komparativne književnosti u Novom Sadu, gdje i danas živi. „Objavio knjige Trči Lilit, zapinju demoni“ i „Žoharov let“. Godine 2011. dobija regionalnu nagradu „Ulaznica“ za najbolju kratku priču. Za rukopis „Trči Lilit, zapinju demoni“ dobija nagradu „Đura Đukanov“ (Kikinda, 2012), kao i Godišnju književnu nagradu Istarske županije – Regione Istriana „Edo Budiša“ za najbolju knjigu kratke proze autora do 35 godina (Pazin, 2014). Za poetski rukopis „Žoharov let“ dobija nagradu Mak Dizdar (Stolac, 2013). „Proleće se na put sprema“ njegov je prvi roman.
www.bojankrivokapic.com

Nakon promocije autor će potpisivati knjige i družiti se s gostima.
Knjiga se može naći u prodaji u Buybookovim knjižarama i knjižarskoj mreži širom BiH i Hrvatske, kao i putem Buybookovog web shopa www.buybook.ba po cijeni od 18,00 KM.
Knjiga „Proleće se na put sprema“ na promociji će biti dostupna po promotivnoj cijeni od 12,00 KM.
O romanu „Proleće se na put sprema“ Bojana Krivokapića

Višestruko nagrađivani novosadski pisac Bojan Krivokapić u romanu „Proleće se na put sprema“ uspio je sublimirati gotovo cijelu istoriju Balkana, ili barem njegovog patrijarhata, odnosno ono što je od nas nakon ratova i tranzicije ostalo. Gregor, njegov pripovjedač, jedan je od junaka kojeg je nemoguće ne voljeti, osim ako nam lični pogrešni svjetonazori ne dozvoljavaju da prihvatimo dječaka koji voli da plete.

Kada bismo bili spremni da se zarovimo u potrazi za „kosturima u vlastitim ormarima“, pronašli bismo dosta onoga što je iznjedrilo Gregorovo porodično stablo, Gregora, pripovjedača romana „Proleće se na put sprema“, tog šarmantnog veseljaka koji kofere pune kamenja nosi sa mnogo lakoće.  „Gregor je dječak. Čak i kad odraste. Neobičan je po mnogo čemu. Konstantno ga prate bolest i smrt. Sve oko njega se osipa i raspada. Ali, Proleće se na put sprema nije mračan roman. Ne može ni biti kad ga pripovijeda Gregor. Optimista bez igdje ičega. Samo je u takvom liku Krivokapić mogao razigrati svoj talent za detalj i atmosferu. Samo je u njegov pogled mogao upisati ljepotu svijeta u nestajanju“, napisala je u recenziji romana Lejla Kalamujić.

Odrastao devedesetih a formiran tranzicijskih dvijehiljaditih, uz odluku da piše samo o onome što ga se tiče, Bojan Krivokapić imao je nažalost obilje tema iz disfunkcionalnog registra. Od raspada radničkih porodica do individualnog snalaženja uz prekarnih rad njihovih potomaka.
Snažno feministički intoniran ovaj roman je dao glas generacijama žena koje društvo najčešće percipira kao nečije kćerke, majke i žene.
„Normalizacija“ istospolne ljubavi takođe je važan segment u ovoj knjizi.

„Tko sam? Vječno pitanje. Hrabrost da se ono postavi, odlučnost da se krene u (literarnu) potragu za odgovorom, možda je put ka individualnom oslobođenju. To bi trebao biti jedan od ciljeva dobre književnosti, a u svojoj knjizi Proleće se na put sprema Bojan Krivokapić ka tom cilju korača otmjeno i lirski, duhovito i razigrano, jezički maštovito i rafinirano“, napisala je Daša Drndić.

Sa istančanim smislom za detalj, za valere koji razlikuju vrhunskog pripovjedača od onih koji tek imaju potrebu da nešto ispričaju, Bojan Krivokapić sa svojim „Prolećem“ donosi cijelu galeriju junaka i njihova različita iskustva. Njegov Gregor nas uči da ne mislimo kako su jesen i zima naša nužnost, čak i onda kada život ne nalikuje pretjerano proljeću i ljetu.
Uz pomalo melanholije i podosta rafiniranog humora, ova knjiga zadovoljiće i najprobirljivije čitatelje/ice i biti im saveznik na putu ličnih reminiscencija i potraga za onim što nas je formiralo, a na šta, uslijed trke sa životom, zaboravljamo.

Buybook sa zadovoljstvom predstavlja novu knjigu

0
Izdavačka kuća Buybook sa zadovoljstvom predstavlja novu knjigu u vlastitoj ponudi. Riječ je o knjizi “Igrač za raju” autora Saše Ibrulja.

Knjiga „Igrač za raju“ može biti od višestruke koristi nogometnim profesionalcima, može biti i idealan vodič kroz manje poznate informacije ljubiteljima fudbala, ali najveća vrijednost knjige je u snazi da zainteresuje čitatelje i čitateljice koje o nogometu ne samo da ništa ne znaju, već o njemu ne razmišljaju. Cijela jedna antropološka studija može iz ovog djela nastati i pomoći nam u razumijevanju zbog čega je toliko važno ono što smo označili kao „najznačajniju sporednu stvar na svijetu“.

Spoj vrhunskog propovjedačkog dara, velikog opšteg znanja i poznavanja nogometa isprepleli su se na 300 stranica uzbudljivog putovanja kroz nogometnu istoriju i njegove savremene trenutke.

Saša Ibrulj rođen je 1984. godine u Mostaru. Kao slobodni novinar sarađivao je s mnogobrojnim medijima u regiji i inostranstvu, a stalni je saradnik zagrebačkog Telegrama, te časopisa Josimar i World Soccer. Njegove priče objavljivane su, između ostalih, i u GuardianuESPN-u i The Blizzardu, a prevođene su i na španski, talijanski, njemački, švedski, perzijski, japanski i portugalski jezik. Koautor je knjige Zmajevi – osamnaest godina reprezentacije Bosne i Hercegovine (2014).

 

 

Igrač za raju
Autor: Saša Ibrulj
Izdavač: Buybook
Dizajn naslovnice: Aleksandra Nina Knežević

LJUBAV I OTPOR U NOGOMETNIM PRIČAMA SAŠE IBRULJA

Stasavanje i uspjeh Nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine pratilo je i stasavanje samoproglašenih nogometnih stručnjaka, najčešće onih koji su iz udobnosti vlastitih fotelja imali idealnu strategiju, obično suprotnu onoj koju bi njegovao nacionalni selektor. To bi im, nakon prvobitne euforije nakon nekoliko dobijenih utakmica, a potom vječnih baraža, poslužilo kao argument za arsenal uvreda koje bi adresirali bh. izbornicima. Istina, nije previše povoda za radost ostalo našem narodu, otuda i potreba da se lični neuspjesi kompenziraju uspjesima reprezentacije uz očekivanje da će nas Džekin gol u sudijskoj nadoknadi sve skupa povesti u bolju budućnost.

Atmosfera u kojoj nacionalni fudbal tavori između niza manjkavosti u radu Nogometnog saveza i očekivanja navijača, nerijetko nas je vodila na staze udaljene od ljepote igre. Izostanak autorstva u sportskom novinarstvu i autoriteta koji bi bili posrednici između publike i majstora igre doprinosila je tom šumu.
Zbog toga „Igrač za raju“ Saše Ibrulja ne samo da premoštava dugogodišnji (ili višedecenijski) jaz u komunikaciji, već nas uz autorski, plemeniti pristup pun ljubavi i razumijevanja, vraća ljepoti igre. Koja je postojala, a nadamo se i opstaće, i prije višemilonskih transfera i pravila brojeva koji se često smjeste iznad pravila igre.

Ibrulj nas podsjeća da nogomet nije samo nacionalna selekcija te da, ako govorimo o domaćem, ne možemo dovijeka računati na bh. reprezentaciju zasnovanu na patriotizmu ili potrebama onih koji su davno iz domovine otišli. Na nekada svjetlije stranice fudbalske prošlosti i ono što smo i gdje smo danas, podsjetio nas je kroz fudbalski vremeplov od voljenog Veleža uz koji je prohodao, do sarajevskih klubova od kojih je jedan bio i ostao radnički, formiran na davno zaboravljenom konceptu solidarnosti i samodoprinosa.
Osim što poznaje tajne davno zaboravljenih domaćih klubova, Ibrulj nam nudi cijelu lepezu nogometnog znanja, od formiranja italijanske i engleske lige do fudbala u Siriji.

Knjiga „Igrač za raju“ može biti od višestruke koristi nogometnim profesionalcima, može biti i idealan vodič kroz manje poznate informacije ljubiteljima fudbala, ali najveća vrijednost knjige je u snazi da zainteresuje čitatelje i čitateljice koje o nogometu ne samo da ništa ne znaju, već o njemu ne razmišljaju. Cijela jedna antropološka studija može iz ovog djela nastati i pomoći nam u razumijevanju zbog čega je toliko važno ono što smo označili kao „najznačajniju sporednu stvar na svijetu“. Koliko je nogomet bio važan za razvoj nekih gradova ili za lični razvoj kao kod Zlatana Ibrahimovića, takođe ćemo iz Ibruljeve knjige saznati.
Spoj vrhunskog propovjedačkog dara, velikog opšteg znanja i poznavanja nogometa isprepleli su se na 300 stranica uzbudljivog putovanja kroz nogometnu istoriju i njegove savremene trenutke.

U vremenu koje je obilježeno izostankom jasnih stavova, Saša Ibrulj na svu sreću nijednu svoju priču nije oslobodio autorskog pristupa i ličnog pečata. On nije hroničar niti biograf. Ibrulj je sportski novinarski profesionalac kada piše o činjenicama i vrhunski prozaist onda kada piše o licu i naličju nogometa. Njegov utorski statement najbolje je sublimiran u posljednjoj priči „Ljubav i otpor“ gdje parafrazira Servantesovog „Don Kihota“: „Hvala onome ko je izmislio san, jer ovakvi dok spavaju ne vide i ne čuju ništa oko sebe, ne poznaju ni strah, ni nadu, ni probleme, ni sreću. Danas, zahvaljujući tome i takvima i svi oni optuženici i osuđenici i sportski analfabeti, koji vode saveze i klubove mogu svaku večer mirno spavati i živjeti na račun sporta koji decenijama uništavaju. Jer i javnost spava – nije ni preplašena, niti se nada, niti prepoznaje probleme ili sreću. Ne postoji borba, ne postoji front, ne postoji prva linija. Zasad. Postoji samo grupica pojedinaca koji djeluju kao gerila, kao maleni pokret otpora i napadaju tamo gdje i kada mogu. I ma koliko to nekada djelovalo kao borba s vjetrenjačama, kao borba bez smisla i šanse za pobjedu nad velikim i moćnim neprijateljem, i ma koliko nas spinovali i pretvarali u negativce, nema odustajanja. Nema predaje, jer ta esencija sporta se i dalje voli i zbog nje će nekada – u neka bolja i ljepša vremena – sport i oživjeti. I jednog dana pričat ćemo i pisati i lijepe priče. Ljubav i otpor.“

Iako knjiga „Igrač za raju“ nije samo o domaćem nogometu, ona nas uspješno izmješta u prostor bolje prošlosti i budi nostalgiju za vremenom porodičnih odlazaka na tribine gradskih nogometnih stadiona, onda kada smo se samo dijelili na navijače Sarajeva, Željezničara, Dinama, Zvezde, Partizana ili nekog zavičajnog drugoligaša.

„Knjiga Saše Ibrulja, koju imate pred sobom, puna je ljubavi. To je ono što se često zaboravlja: sve brojke, tačnih pasova, intervali minuta primanja i davanja golova, broj istrčavanja i procenat realizacije iz prekida, sve to je samo puka statistika, ako ne postoji tanka nit koja ‘analitiku’ može pretočiti u jednu vrstu poetske magije. Za to je, naravno, potrebna vještina, a ona se stiče u vlakovima kojima se putuje na utakmicu, u jeftinim hotelima u kojima spavamo mi iz zemalja Druge Evrope i Trećeg svijeta, dok novinari iz Lige petice i najvažnijih svjetskih agencija svoje pauze provode uz koktele u hiltonima i sheratonima. Ali, tamo ne stanuju naše priče. Priče za raju. (…) Ibrulj ispisuje jedan dio subjektivne povijesti i, uz nužni nivo mitologije, pokazuje i zavidno znanje. Fala bogu, reklo bi se, ipak se radi o nekome ko je pisao i još to radi za najprestižnije siteove i časopise, i to znanje nikako ne bi smjelo dolaziti u pitanje. Istina, ali dosta je onih koji znaju, ali ne umiju. Pisati ovakve tekstove iziskuje teški napor, jer valja povezati objektivnost i strast, egzaktno i poetsko, brojke i slova, trku i dribling, rudarski posao i magiju. (…) I nije istina da onaj ko igra, odnosno piše za raju, završava karijeru u nižerazrednom Vratniku. To je priča za papane. Pravi pišu za raju i tako nastaju sjajne knjige. Kakva je i ova. Izvolite i provjerite“, napisao je u predgovoru knjige Ahmed Burić.

„Igrač za raju“ odvešće vas, između ostalog, u dane Mundijla u Italii 1990. kada smo posljednji put nastupali pod zajedničkom zastavom uz intoniranje himne koja je imala tekst. Na stranicama Ibruljeve knjige nekako se i zaključuje vječna rasprava o idealnom timu koji bi danas Jugoslavija činila. Te zemlje svakako više nema, ali na svu sreću ima onih koji o njenoj ukupnoj i fudbalskoj prošlosti, kao i svjetskoj, umiju i žele da pišu.

Kristina Ljevak

Knjiga razgovora Nerzuka Ćurka, novo izdanje Buybooka

0

”Od erosa do polemosa. Knjiga razgovora” Nerzuka Ćurka uz predgovor Asima Mujkića i pogovor Esada Bajtala, novo je izdanje u Buybookovoj biblioteci Memorija. Ova knjiga objedinjuje 23 intervjua koje je profesor Ćurak dao domaćim i regionalnim medijima u periodu od 2004. do 2017. godine. Od erosa do polemosa u najkraćem je hronologija tavorenja u bosanskohercegovačkom društvenom obruču, omeđenom etnonacionalnim politikama i izostancima volje da se postojeće (ne)prilike promijene.
Jednako koliko važna, ova knjiga je i zabrinjavajuća jer nas podsjeća na repeticije koje živimo i koje u tišini prihvatamo.

Od erosa do polemosa. Knjiga razgovora
Autor: Nerzuk Ćurak
Predgovor: Asim Mujkić
Pogovor: Esad Bajtal
Izdavač: Buybook
Biblioteka: Memorija
Dizajn naslovnice: Boris Stapić

                                       U POTRAZI ZA SAVEZNICIMA I SAGOVORNICIMA

Od erosa do polemosa. Knjiga razgovora Nerzuka Ćurka uz predgovor Asima Mujkića i pogovor Esada Bajtala, novo je izdanje u Buybookovoj biblioteci Memorija. Ova knjiga objedinjuje 23 intervjua koje je profesor Ćurak dao domaćim i regionalnim medijima u periodu od 2004. do 2017. godine. Od erosa do polemosa u najkraćem je hronologija tavorenja u bosanskohercegovačkom društvenom obruču, omeđenom etnonacionalnim politikama i izostancima volje da se postojeće (ne)prilike promijene.
Jednako koliko važna, ova knjiga je i zabrinjavajuća jer nas podsjeća na repeticije koje živimo i koje u tišini prihvatamo. Politike se ne mijenjaju, ponekad se samo promijene imena njihovih predstavnika. Jedina odstupanja iz ovog mučnog kalendara postdejtonskog tavorenja Bosne i Hercegovine tiču se haških presuda ratnim zločincima, što gotovo nikada ne vodi katarzi ili barem dijalogu, najčešće samo novom predmetu političkih potkusurivanja i dodatnih dezavuisanja ošamućenog puka.
Zato s razlogom u predgovoru Knjige razgovora Asim Mujkić piše kako čitanje ove knjige izaziva frustrirajući osjećaj ničeanskog „vječnog vraćanja istog“, odnosno osjećaj odsustva povijesti.
„Kada bismo izbrisali datume kada su intervjui davani, bilo bi gotovo potpuno svejedno kojim bismo redom odlučili da ih čitamo. To je skup istih strukturnih problema koji generiraju identične obrasce političkog djelovanja uz katkad slabiju ili katkad jaču radikalnu verbalnu mobilizacijsku ornamentiku”, piše profesor Mujkić.

Znajući da poziciju intelektualca ne definišu njegove akademske reference, već svijest o društvenoj odgovornosti i javno angažovanje, Nerzuk Ćurak o Bosni i Hercegovini i njenim problemima ne govori sa salonske distance. Dirljiva je iskrenost njegove potrebe da ponudi rješenja koja bi nas izbavila iz osjećaja odsustva povijesti i uvela u prostor budućnosti. Ljubav koju gaji prema domovini nije dio patriotskog naboja na fudbalskim tribinama tokom utakmica reprezentacije. Dio te ljubavi je i odluka da se ne miri sa idejom o nemogućnosti promjena. On ih zagovara i vrlo jasno predlaže korake koji bi doveli do konstruktivnih procesa među zavađenim konstitutivnim narodima, vjerovatno nadajući se da uprkos izostanku volje među političkim elitama, postoji volja među građanima i građankama, onima koji će u knjizi Od erosa do polemosa pronaći sagovornika i saveznika te znati da nisu usamljeni u želji da jednog dana živimo u zdravijem društvu.

Važno u ovoj knjizi je i odsustvo generaliziranja. U političkim predstavnicima koji su obilježili odsustvo povijesti profesor Ćurak ponekad je prepoznavao potencijalno dobre lidere, kojima najčešće njihove političke partije nisu dale podršku. Mnogi od njih su zaboravljeni, što svakako potvrđuje odsustvo namjere ili nemogućnosti da se ostavi ozbiljniji trag na društvenoj bh.mapi, zato je Knjiga razgovora i neka vrsta priručnika za budućnost, poziv da poslušamo i prepoznamo glasove koji bi mogli da progovaraju u ime onog zajedničkog, bosanskohercegovačkog, svima nama na dobrobit.
Ona je i poziv na dijalog, plemenitu vještinu i podsjetnik koliko je važno ne samo artikulisano govoriti već znati i čuti. U ovoj društvenoj kakofoniji, kada se nerijetko priča samo da bi se pričalo, zaboravili smo na važnost slušanja. I plemenitost uvažavanja. A ono itekako postoji između profesora Ćurka kao onog koji odgovara na pitanja i njegovih mnogobrojnih kolega i koleginica koji postavljaju pitanja i  koji još uvijek čuvaju dignitet novinarske profesije, uprkos činjenici da je medijska scena doživjela eroziju jednaku političkoj. I o stanju u medijima, kao i o onom na Univerzitetu, naš sagovornik i autor takođe kritički govori.

„U epohi bola, koja u našoj zemlji traje tako dugo, svi smo pozvani da izađemo u polje i učinimo šta možemo. Javni angažman je bitan: ako imamo šta kazati, izgraditi, naslikati, komponirati, napraviti, otkriti, pomoći… Ako imamo tu stvaralačku gestu u sebi, ako se u nas može pouzdati. Ako služimo dobru i tragamo za istinom. I ako se znamo radovati. Ako volimo. Bez obzira na težinu i kompleksnost tema obrađenih u ovoj knjizi razgovora, ne dozvolimo tiraniju oholosti i neznanja“, piše u prologu knjige Nerzuk Ćurak.

Dio ranije spomenute autorove ljubavi prema Bosni i Hercegovini je nepristajanje na bilo kakve podjele i zagovaranje demontaže Dejtona, kao ključnog preduslova za iskorak iz postojećih praksi trgovina, potkusurivanja, manipuliranja biračima, fingiranja sukoba koji vode najčešće istim rezultatima na biračkim mjestima.
O demontaži Dejtona i onima koji BiH lažno brane, pisao je u pogovoru Knjige razgovora Esad Bajtal.
„Nije najveći problem Bosne, i najveća opasnost po Bosnu (to je autoru očigledno sasvim jasno), u tome što je Jedni otvoreno a Drugi sofisticirano napadaju (razvaljuju), nego u tome što je oni Treći – lažno brane. A sve im to omogućava upravo Dayton, čija je, da paradoks bude kompletan, javno deklarisana i potpisima ovjerena intencija – reintegracija Države. I upravo stoga, kaže Ćurak, insistiram na demontaži Dayton. Ne zato što bi tom demontažom naši problemi bili riješeni, nego zato što bi tek njome bila stvorena mogućnost da se mogu rješavati, obrazlažući u nastavku svoje ideje racionalno logičke potencijale tako nastale mogućnosti.“

U potresnoj bosanskohercegovačkoj zbilji, knjiga Nerzka Ćurka Od erosa do polemosa. Knjiga razgovora mogla bi u kućnoj biblioteci imati ulogu enciklopedije ili narodnog ljekara, odnosno postati ona kojoj se uvijek vraćamo. Potrebna nam je kako bismo bolje razumjeli vrijeme koje je prošlo i pripremili se za ono koje dolazi. Jer izborna je godina, a takva nam je svaka druga. Potrebni su nam saveznici i sagovornici.

Kristina Ljevak

Promocija romana “Tebi šega što se zovem Donald?” Ahmeda Burića

0
Izdavačka kuća Buybook sa zadovoljstvom vas poziva na promociju romana „Tebi šega što se zovem Donald?“ autora Ahmeda Burića.
Promocija će se održati u knjižari Buybook (Radićeva 4) u petak, 22. decembra u 19:30.
S Ahmedom Burićem će razgovarati Kristina Ljevak.
Roman „Tebi šega što se zovem Donald?“ objavljen je pred ovogodišnji Bookstan u Buybookovoj ediciji Savremena bh. književnosti i za nepunih pola godine imao je dva izdanja.
Ahmed Burić maestralno je ispisao priču o vremenu između prvih barikada 1992. i JMBG i februarskih protesta. Priču o nesretnom vremenu koje je determinisalo naše živote povjerio je Donaldu, Sarajliji i Nijemcu po porijeklu, koji je ostao da brani vlastiti grad. Koristeći sarajevski sleng Ahmed Burić kroz Donalda progovara o svim tamnim tačkama naše ratne i poratne zbilje, o onima koji su otišli, došli, vratili se ili se nikada neće vratiti; o gradu u kom se štošta promijenilo ali u kojem i dalje postoji jasna razlika između raje i onih koji to nisu.

 

Rekli su o knjizi:

„Osobitost je ljudskog života – napisala je jednom Hannah Arendt – da je uvijek pun događaja koji se na kraju mogu ispripovijedati kao priča. Upravo za taj život, bios, Aristotel kaže da je neka vrsta djelovanja: praxis. U novom romanu ‘Tebi šega što se zovem Donald?’ sarajevskog pisca Ahmeda Burića – svojevrsnoj hibridnoj postsocijalističkoj verziji istočnoevropske proze u trapericama – život, literatura i praxis viteški su se ukrstili. Rezultat je izvještaj s prve crte životnog bojišta – fascinantan i uzbudljiv, duhovit i tragičan, ispričan, baš kako i treba, u prvom licu. Ukratko: literatura s dugotrajnim posljedicama. Čitati na vlastitu odgovornost.“
Nenad Rizvanović

„Luksuz je imati ovakav tekst pred sobom: on istovremeno teče, i od njega vam zastaje dah. Govori o sadašnjem trenutku, i podsjeća na neke najljepše i najteže momente. A onda se u brzom čitanju, čitatelj dosjeti da postoji sutra, pa ostavi nešto i za naredni dan. ‘Tebi šega što se zovem Donald?’ je, možda, predložak za neki uradak u drugom mediju – monodramu ili seriju – ali knjiga funkcionira kao prvorazredno iskustvo.“
Damir Šagolj

„Poslije mnogo godina, pod stare dane sam riješio da položim popravni ispit iz predmeta ‘Sarajevska raja i kosmička definicija urbanog’. Na tom putu sam sreo pisca, ozbiljnog majstora pripovijedanja. Nismo se znali otprije, ali smo, zagledani u Miljacku, završili popriličan broj rečenica jedan drugom. Ljubitelj osjećajne muzike, odrastao u širini bivše Jugoslavije, iz sarajevskih magli donio je sleng lokalnog jalijaša i zlatno srce gradskog djeteta, lokalnog ‘Švabe’ sa svjetskim imenom – Donald. On priča svom slušaocu i duboko ga uvodi u Sarajevo. Čitajući ovu knjigu prolazimo kroz ulice izgrebane ratom i zaprljane neshvatljivom mržnjom dojučerašnjih komšija, prepoznajemo nostalgiju, plašimo se šta će biti sa budućim Sarajevom, hoće li ostati urbano i otvoreno? Ali, iznad svega osjećamo da bez humora nema života.”
Zoran Amar 

O autoru:

Ahmed Burić, pjesnik, pisac, novinar, prevoditelj, urednik, rođen je 1967. u Sarajevu. Autor je knjiga poezije “Bog tranzicije“, “Posljednje suze nafte i krvi“, “Hipertenzija“, “Maternji jezik“; knjige kratkih priča “Devet i po“, te zbirke eseja / kolumni “Od Ivana do Azize“. Tekstovi su mu prevođeni na njemački, engleski, češki, slovenački, francuski i španjolski.
„Tebi šega što se zovem Donald?“ njegov je prvi roman.

Kruno Lokotar o knjizi Ahmeda Burića

” E, napisao Bure knjigu. Znaš Bureta, Ahmed Burić, onaj iz Sarajeva, novinar, old skul, pjesnik, uređivao svašta, odere i eseje, najbolje o memoriji, glazbi i sportu, doajen, ono. Tu je, kod nas isto pisao i objavljivao, svuda ga ima, regionalna faca reklo bi se, daleko dobacuje.

Dobra mu knjiga, proguto sam je ko andol, sve mi bilo malo. Zove se: Tebi šega što se zovem Donald? Kao roman od kratkih priča, te priče su zapravo poglavlja, a sve ih priča Donald, Donald Meerbach, Sarajlija, svi ga zovu Švabo, kužiš već, po imenu, Drugi, a po svemu domaći, u tom je štos. Dedo mu bio ratni zarobljenik, pa tu odrobijo i ostao, oženio Bosanku… I eto ti mu unuka, a opet se rat sprema, tu priče počinju. A Donald, ono, raja, skroz urbana priča, on urban tip, mrzi papke, naglas, ništa utiho, duhovit čovjek. Priča on to svoje, nekom piscu, jer mu kaže par puta da bi ovaj od njegovih priča pet knjiga napisao. A Bure, pročitao sam u jednom intervjuu, kaže da je zapisao prve dvije priče, kao fol nije to baš do njega, on je samo zapisničar, pa u ladicu, pa onda poslije opet neke zapisao što je čuo i eto, skupilo se. A ima Bure tanko uho, dobro čuje, dobro pjeva, skino je tipa ko magnetofon. Ko kad čitaš zadnjeg Novaka, Ciganina, lik priča, nema potpitanja, nit ovom trebaju, tepe li ga tepe, ne staje, samo autor tu i tamo ubaci neku zagradu kako se Donald ponaša. Ko u intervjuu. Al ovo ti je zapravo više ko Šimpragina, mislim Puplinova „Kavica“. Priče iz birtije – o svemu. Jer taj Donald uglavnom priča u birtiji, zna reć „haj mala de natoči“, ima nešto priča i iz taksija, jer danas kao vozi, ima neku taksi službu, ako sam dobro shvatio. Al nije te priče Bure od jednog lika pokupio, kaže u posveti „Mojima, koji su preživjeli i znali ispričati“. Znači, bilo ih je više. Informatora.

I ispričali mu dobre priče, malo onako sve digresivno, ode pa se vrati, ima i ponavljanja, oralna jed to književnost, ubacuje se vic i anegdota, oće govornik impresionirat, obraća se slušatelju, provjerava ga, onako, više retorički, ko poštapalice, „pa jel“, „valjal ova“ i slično. A priče Bure poslagao redom, od početka rata, kada Donaldu umre otac, pa onda o ratu, raji i papcima, Sandžaklijama, seljacima, Ciganima, gejevima i pederima, o Želji, naravno, i derbiju s Videotonom, ne može pola Sarajeva, onog Željinog, bez te traume, o ranjavanju i kako je bio Meersbach stranac na oporavku u Njemačkoj, pa o, reklo bi se tranziciji i pljački, ima i povijesti, ali ide to sve ko alva, ne znam jesam li sada pogodio, ali super su mu i figure, kaže „jebo bi vam i od tave držak“, i „srce ko kanta“, ništa ne forsira, ništa artificijelno, a uvjerljivo.

Taj pripovjedač, Donald, i Dona ga zovu, da nije u prvom licu i da ne priča o sebi bio bi malo nepodnošljiv lik. Ono, savršen. Mangup, raja najbolja, pošten, ne da na sebe, neće ni na druge, nije heroj a junački sve odradio, izbušilo ga ali nije to naplatio ko ovi naši, nego sve po nekakvom poštenju se ponaša, moralo se, nije on nešto birao, duhovit, emotivan tip, nije ni ogorčen ni ništa, a sve kuži i sve zna, al neće kukat nego mu je do budalaština, tako se lakše živi. E, o takvom da se piše izvana, bilo bi: đe ga nađe takvog savršenog, ko program neki, kiborg, al kad on o sebi priča, onda je to u redu, svi mi o sebi uglavnom samo tako dobro i smisleno neke priče ispleli, da nam život ima smisao.

A taj jezik, to je za Bosnu revolucija. Nisu oni svoj sleng u književnost baš pustili, nego više standard, mudrovanje – ima i tu mudrih, al se više o šupljima priča, glupost je zabavnija – visoka umjetnost, može lirika, tako uglavnom. A ovo sleng, šatra, ima i o tom jedna priča, šatrologija, rebusi, enigmatika čista kada ekipa krene prevrtat slogove i dodavat, trebaš prevoditelja. To je kod nas još Majdak odradio, Kužiš stari moj? Tamo to više konzervativno ostalo, al neće više moći biti.

Ma nije ti ovo knjiga, ovo je više ko neki dobar storiteling, audio-buk, sve se čuje šta frajer priča, tako je napisano. Plijeni ko carina. Bit će po ovom monodrama, siguran sam, nešto ko Josip Pejaković, hit tek takav, samo suvremeno, a o prošlom, jalijaški i mangupski. Evo, čitam i čujem.”

Promocija knjige “A ti zaključaj” Adise Bašić u Buybooku

0
Izdavačka kuća Buybook sa zadovoljstvom vas poziva na promociju knjige priča “A ti zaključaj” autorice Adise Bašić.
Knjiga “A ti zaključaj je objavljena pred ovogodišnji Bookstan u Buybookovoj ediciji Savremena bh. književnost i biće predstavljena u okviru Buybookovog decembarskog programa. Promocija će se održati u utorak, 19. decembra u 19:30 u prostorijama knjižare Buybook (Radićeva 4). Sa Adisom Bašić će razgovarati Kristina Ljevak.

 

Rekli su o knjizi:

„Svi ženski likovi Adise Bašić, pogotovo oni iz treće životne dobi, s papira uskaču u život. Toliko su neizmišljeni i autentični! Neke od priča iz ovog rukopisa bez ikakve prepravke mogu poslužiti i kao sinopsis za kratki igrani film. Autorica je ovom knjigom proze znalački sondirala bosanske mahale i njihov karakteristični poj i bilo. S darom, talentom i humorom koji je njen zaštitni znak.“
Goran Samardžić

„Adisa Bašić povela nas je na nesvakidašnje putovanje kroz žensko, u prvom redu emotivno iskustvo. Predstavila nam je galeriju junakinja kod kojih možda postoji razlika u starosnoj dobi, socijalnom statusu i vremenu u kojem su živjele ili još uvijek žive, ali ih povezuju patrijarhalna matrica po kojoj su formirane i usamljeni pokušaji iskoraka van uobičajenog.“
Kristina Ljevak

„Tamo gdje je pokazivanje osjećaja čin slabosti i sramote, ljubav pod kožom podivlja; kao kakva zapuštena biljka u nama naraste toliko da nas protjera iz vlastitog tijela. Takvi su brakovi mnogih naših očeva i majki, tihi i nevidljivi, povinovani redu koji su stoljećima uspostavljali naš palanački duh i naša sirota, traljava istorija… O braku, o dvoje u patrijarhalnom društvu Adisa Bašić piše nježno, baš onako kako i treba u dobroj književnosti. Ona razumije i nesreću i nesretnika, a pričajući o njima ne prestaje se diviti životu.“
Almin Kaplan

„Autorica tvrdi da su ovo tužne humoreske o ljubavi. Ova kritičarka kaže da su to dirljive i duhovite priče o nadi u beznađu, priče o tome kako su ljudi i ljubav prekrasno nepredvidljivi i kompleksni. Nakon čitanja ove knjige više nikada nadu i ljubav nećete uzimati zdravo za gotovo.“
Andrea Lešić

 

O autorici:
Adisa Bašić (1979) objavila je četiri zbirke pjesama (Havine rečenice, Trauma market, Promotivni spot za moju domovinu i Motel neznanih junaka), a njena poezija je uvrštena u sve novije izbore bosanskohercegovačkog pjesništva. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu predaje poeziju i kreativno pisanje. Piše disertaciju o komičnom pristupu erotskoj ljubavi u južnoslavenskoj lirici. Ovo je njena prva prozna knjiga.

 

O zbirci  priča „A ti zaključaj“ Adise Bašić

Transgeneracijska trauma u vještom pripovjedačkom okviru Adise Bašić

Faruk se razgaljuje mišlju kako joj golim rukama otkida glavu, stavlja je na podmaštenu tepsiju i gura u rernu. Razgovaranje sa ženom za njega je najslikovitiji prikaz pakla – vječno traje, nikada ne slabi, i na to se ne možeš naviknuti. Čini mu se, kad bi je raskomadao na parčiće sitne i tanke kao poštanska marka, da bi svaki od tih parčića nastavio do vječnosti da melje o nekim beznačajnim i predvidim stvarima, napisala je Adisa Bašić u priči „Bračni razgovori“ i olakšala svima koji očekuju da ih iz ralja vlastite bračne učmalosti izbavi neki novi grof Vronski ili postanu Nora 21. stoljeća koja će zalupiti vrata, otići na manikir, a potom u neki novi život po vlastitom izboru.
Dobro, jasno je da je u ovom slučaju muškarac, nesretni Faruk, taj kome bi trebalo čudo. Ali je još jasnije, što život čini podnošljivijim, da situacije u kojima smo se i sami barem jednom našli nisu naše ekskluzivno iskustvo i posljedica samo zle sudbine.
Priče o ljubavima i brakovima, kako i stoji u podnaslovu ove prozne zbirke, češće su nalik nepodnošljivom trpljenju svakodnevice i nečinjenju već što su polje mogućnosti i izbora.
Adisa Bašić povela nas je na nesvakidašnje putovanje kroz žensko, u prvom redu emotivno iskustvo. Predstavila nam je galeriju junakinja kod kojih možda postoji razlika u starosnoj dobi, socijalnom statusu i vremenu u kojem su živjele ili još uvijek žive, ali ih povezuje patrijarhalna matrica po kojoj su formirane i rijetki pokušaji iskoraka van uobičajenog.
U vremenu kada se na prigodnim skupovima i u okviru prigodnih projekata bavimo različitim oblicima ljudskih prava, zagovarajući svaku vrstu sloboda, zaboravljamo da živimo na prostoru i u kulturi koja još uvijek nije spremna prihvatiti drugo i drugačije, pa čak ni kad je riječ o drugoj nacionalnosti.
Svijet literarnih junaka i junakinja Adise Bašić je svijet naše stvarnosti; jasno nam je to od prve priče „Kurban“ u kojoj upoznajemo majku nespremnu da prihvati činjenicu da joj je kćerka udata za čovjeka druge vjere.
Potom srećemo tipičnu družinu nasljednika u razgovoru oko prodaje zajedničke imovine. Od kad se niko nije dotakao teme podjele zemlje i sukoba oko međe, na Balkanu dužih i od samog poluostrva?
Upoznaćemo žene žrtve nasilja koje same donose presudu nasilniku. Suočiti se s bolnom spoznajom koja podrazumijeva izbjegavanje istine kako bi se sačuvao privid savršenog braka, a talog vremena prekrio uspomenu na jednu veliku nevjeru.
Od aveti prošlosti nemoguće se sakriti, pa će se pojavljivati kraj smrtnog odra u vidu zaboravljene i ostavljene djece kao posljedice mladalačke ljubavi i nepromišljenosti.
Život, taj stari majstor režije, učiniće da kod krojačice zahvaljujući istom platnu samo druge boje saznamo da naš dragi sa istih putovanja snabdijeva još jednu ženu, Minku balerinu. Prepoznaje Adisa Bašić naše strahove u vidu minki i sličnih oblaka koji se u bilo kom trenutku, možda kad nam se čini da je sve tako dobro da bolje ne može biti, mogu nadviti nad našim životom.
Prepoznaje i vječno očekivanje žene u statusu „druge“ da će njen muškarac ostaviti prethodni život i krenuti s njom stazom ljubavi i prosperiteta, zanemarujući malograđanske okove i norme, vjerujući u ljubav na isti način na koji žena-ljubavnica vjeruje.
S druge strane, autorica nas upoznaje i s onim muškarcima koji su spremni zarad ljubavi prema vlastitoj ženi zanemariti njenu ljubav prema još jednom muškarcu, pa joj vidaju rane onda kada ta druga ljubav prestane.
O specifičnoj vrsti emotivnih bliskosti koja je moguća i onda kada fizički kontakt između dvije osobe izostaje autorica piše u priči „Šišanje“, i tu negdje se završava prva cjelina knjige; onaj dio koji pripada nekom prošlom vremenu, junacima i junakinjama koji podsjećaju na spoj likova iz bajki i onih iz našeg komšiluka.
„Veliki blef“, kojim počinje neformalna druga cjelina, uvodi nas u svijet savremenih, nerijetko otuđenih likova. Adisa Bašić od fragmenata svakodnevice u svakoj narednoj priči nudi gotovo filmske prikaze situacija koje nas rijetko mimoilaze.
Piše o razvodima i kapricima i kad im nije mjesto i vrijeme, tjerajući nas da se pitamo gdje ljubav ode kad se podijeli zajednička imovina u vidu svadbenih poklona. I na koji način podijeliti bol koja nastane onda kad spoznamo da svijet koji smo gradili i u njega čvrsto vjerovali najčešće može stati u nekoliko kofera. Kao kancelarijski materijal u jednu kutiju onda kada idemo u penziju ili iz drugog razloga napuštamo preduzeće.
Podsjeća nas da živimo u vremenu u kom možda jedino adolescentkinje strahuju od neželjene trudnoće. Ova željena realizuje se sporo i teško. Najčešće putem medicinski potpomognute oplodnje.
Tako se reproducira mladost stasala na Ikaru.
Zato je „Štoperica“ masterpiece o željenom majčinstvu i mučnoj trci s vremenom, poslom i puknutom odvodnom cijevi umjesto romantične večere i bračne postelje u vrijeme plodnih dana.
Pričama o dva važna putovanja završava se jednako važna prva prozna zbirka Adise Bašić.
Prvo je na more, povodom susreta s internet poznanikom. Pristali smo da živimo život u kom je virtuelno pobijedilo realno, ili barem vjerujemo da putem vlastitih profila na društvenim mrežama možemo izgraditi privid vlastitog boljeg života, i ako ne sebe onda barem druge ubijediti u njegovu vjerodostojnost.
U takvom okviru razumljivo je da i emotivne veze češće uspostavljamo putem interneta, ili barem inicijalne korake.
Da stvarni susret nije isto što i chat uvjerila se junakinja priče „Kuća pored mora“.
Posljednja i ujedno naslovna „A ti zaključaj“ nudi dio odgovora na sve ono što jesu i mogu biti dileme žene koja voli onog kog ne treba.
Vjera u sebe, spremnost na odlazak i vlastita nezavisnost, bez najave da je odlazak trajnog karaktera, mogu biti dio recepata za opstanak u svijetu u kojem ljubav sve manje postaje garancija za sreću.

„A ti zaključaj“ nije nasilu angažovana proza koja progovara o ženskom iskustvu. Adisa Bašić piše o temama koje ne možemo smjestiti u jednu nišu, stvarajući zadovoljstvo zbog spoznaje da zrelo promišljanje svijeta u ovom slučaju ide i sa zrelim autorstvom.

Kristina Ljevak