Izložba skulptura “Brodovi”, autorice Lejle Ćehajić u JAVA galeriji

0

Otvaranje izložbe skulptura “Brodovi”, sarajevske umjetnice Lejle Ćehajić, će se desiti u četvrtak, 08. februara, u 19:00 sati u JAVA galeriji.

Skulpture novog ciklusa stižu kao logični razvoj ranijih i kompatibilni su nastavak Kopačakontejnera (2015) koncepta koji, u kontekstu angažirane skulpture, seže do instalacije Suprise! (GSU Duplex 10m2, 2010) i sukcesivno obuhvata, barem sve ono što je između i do sada, Lejla Ćehajić predstavila domaćoj publici. Tematsko vraćanje na socijalne elemente našeg lokalnog okruženja, iako u nešto decentnijem maniru, stvara prepoznatljivu atmosferu za potvrđivanje Heglove pretpostavke da su sve promjene proizvod duha svoga vremena. Prosto i kolokvijalno, jednostavnom genijalnošću uličnog grafita rečeno: „Nekad smo bili apatični, ali sad, baš nas briga za sve“.

Rađene u različititim tehnikama i izvedene kombiniranjem materijala (gips, tekstil, metal, staklo, užad, glina, kamen, papier-mâché, intepolirane dekorativne figurice, industrijski šarafi, matice) sa organskom strukturom komada naplavnog drveta, ove skulpture, njihova dinamičnost, insistiranje na sintezi ali i senzibilitetu svakog pojedinog materijala usmjerava ka Focillonovoj teoriji formalne vokacije, izvjesne predodređenosti materije, odnosno prirodnog oblika koji se prema svojim zakonitostima oslobađa i tako stvara nove forme.

U konceptu postavke, kao načinu ispitivanja ideje prostora i kreiranja vodenog beskraja, u  nekoj vrsti fatalne ravnodušnosti, oblikuje se crtež u prostoru, koji u ritmičnom poetskom formatu, kroz materiju i čula stvara ekspresiju nekog univerzalnog svijeta u kojem se pretapaju mitologije.

Predstave vodenih plovila, različitih tipova, epoha i dimenzija, jezik će spontano i s punom snagom svog magijskog značenja, vjerovatnije prepoznati kao barke(univerzalni simbol putovanja živih i mrtvih) i lađe (simbol izdržljivosti i napora koji iziskuje plovidba), nego li kao čamce i brodove u kojima se, po inerciji, ide na penzionersko krstarenje ili prozaično, na pecanje.

Učitavanje brojnih slojeva različitog simboličkog značenja u predstavljene oblike kreira novi element, koji nije bio naglašen unutar dosadašnjeg opusa umjetnice. Dok su raniji radovi i postavke upućivali na jedan trenutak ili jednu ideju – dosta često usmjerenu na osvještavanje činjenice ili koncepta, ovaj ciklus odlikuje jasno prepoznatljivi kvalitet, pripovjedačkog, skoro književnog narativa.

Satkan od potrebe da se preko materijala i univerzalno prepoznatljivih motiva, ostvari kompleksna slika, ciklus se otvara kao vrsta ikoničkog pripovijedanja, priče koja u maniru mita nigdje ne počinje, nigdje ne završava, samu sebe pripovijeda i prosto jeste.

Iako data u području našeg prostorno-vremenskoga iskustva, postavka sadrži kvalitet transcedentnog i zahvaljujući određenju autorice da svaki pojedini skulpturalni element usmjeri kao očuvanju njegove organske forme, ostaje stalno u cjelini nespoznatljiva.

Izvjesni preovladavajući efekt mračne konačnosti ostvaren samim pristupom materiji i pojačan, do sada nepoznatim, manirom umjetnice da uvijek prisutnu i dominantnu notu humora ovdje svede na minimalnu ekspresiju, ublažen je formom sirene, neke minderpuze s morskog dna, čije je pojavljivanje i otkrivanje unutar ciklusa, svojevrsni krešendo cijelog ostvarenja.

Sadržajno minimalizirana, potpuno eterična, hermetična i apsolutno neangažirana, data u elementarnim plastičnim cjelinama bojenog gipsa i kamena, ona prezentiranovu estetsku dimenziju posmatranja ukupnog rada i kroz osnovna određenja estetske ideologije o povezanosti ljepote, čulnosti, zadovoljstva, slobode i istine, stvara svijest o složenosti  sopstvenog življenja ali bez ambicije da o tome saopšti išta više od upućivanja na vlastitu egzistenciju.

Lejla Ćehajić je rođena 1978. godine u Sarajevu. Završila je Srednju školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek kiparstvo, u klasi profesora Luke Ilića. Diplomirala je 2004. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek kiparstvo, u klasi profesora Mustafe Skopljaka. Na istoj Akademiji završila je postdiplomski studij iz oblasti kiparstva na temu “Skulptura kroz igru likovnih i izražajnih elemenata teatra i lutkarskog teatra“. Članica je Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine od 2005. godine na čijim izložbama redovno učestvuje. Od 2010. do 2014. godine bila je članica Umjetničkog savjeta ULUBiH-a. Dobitnica je nekoliko nagrada za svoj umjetnički rad među kojima su nagrada na izložbi “Privatno i javno“ (Mostar, BiH, 2011.) i Grand Prix na izložbi “Collegium Artisticum 2011“ (Sarajevo, BiH, 2011.). Živi u Sarajevu i profesorica je u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti.

Otvaranje izložbe grafika Irfana Handukića u JAVA galeriji

0

Otvaranje izložbe grafika Irfana Handukića pod nazivom “Grafike retro – palimpsesta”, će se desiti 06. septembra u 19:00 sati u JAVA galeriji.

Iz teksta “Handukićev grafički retro-palimpsesta” koji je priredio Vitasević Branko

Irfan Handukić, slikar i grafičar, ovom izložbom predstavlja recentni izbor grafika većeg formata rađenih u tehnici duboke štampe, koje pripadaju ciklusu Retro-M.A; Retro M.A.V. (Retro-Media aestate; Retro Media aestate Veloss).
Irfan Handukić je umjetnik koji je već nekoliko decenija prisutan  u bosanskohercegovačkom likovnom životu ali i šire,  poznajemo ga prije svega kao slikara-grafičara sasvim osobne i izgrađene fizionomije. Predstavljeni radovi rezultat su dugogodišnjeg likovnog istraživanja u grafičkom mediju dubokog i visokog tiska, koji se fokusira na specifično značenje linije.

Višeslojnost i elegantna označavanja ljudske forme još više naglašavaju meditativnost koja je tipična za Handukićevo stvaralaštvo.
Posebno tematsko opredjeljenje – ženski akt – kojemu je Handukić privržen već dugi niz godina, 1985.-1997., ali i mnogo ranije, pokazuje nam da je ovaj umjetnik bio oslobođen dileme između figurativnog i nefigurativnog, dileme koja je pred njegovim djelima gubila svaki smisao u jednom vremenu.

Skoro kontinuiranim ponavljanjem formi Handukić nepretenciozno spaja koncept i emocije u vlastiti kod, pri čemu svaki detalj grafizma na otisku uvjetuje onaj sljedeći. Na grafičkim listovima optički percipiramo vehementno postavljene ženske figure u nevjerojatno intenzivnom specifičnom grafičkom duktusu u čijoj osnovi je isto tako crtački vješto i anatomski precizno oblikovanje tih bića.

Svoje grafičke površine puni ekspresivnim akcentima linijskog, pomoću intuitivno urezanih poteza iz kojih se izdvajaju tijela koja su predstavljena, gdje se pojedine njihove partije grafički zgušnjavaju sve do fizičke neprepoznatljivosti ili stoje u čisto korigiranim konturama nasuprot dominantnim partijama, pozadinama.

Na grafičkim kompozicijama  našao je saglasje  različito obrađene grafičke tehnike s kojom  nakon digitalno obrađene fotografije – rabeći autorski snimak – fotografiju što bilježi dojmove prave fizičke stvarnosti, ističe posebno živote običnih ženskih  pojavnosti.
Iz korištenih  matrica Handukić reciklira oblike, preslagujući  ih formira jasne i dinamične kompozicije, s čime naglašava prostor kao važan  elemenat njegovih grafičkih uradaka .

O autoru:

Irfan Handukić je rođen u Bihaću 1950. godine. Završio Pedagoški fakultet u Rijeci, katedra likovnih umjetnosti i diplomirao grafiku (prof. Josip Butković) 1989. godine. Postdiplomski studij završio na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu 1999. godine i magistrirao grafiku (prof.Dževad Hozo). Doktorirao Metodiku likovne umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 2008. godine. Redovni je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, Akademiji umjetnosti univerziteta u Banjoj Luci i Islamsko pedagoškom fakultetu u Zenici.
Dobio je nekoliko nagrada: 1976. godine VI Aprilski salon, nagrada za slikarstvo Likovne galerije Zenica; 1981. godine III  Septembarski salon mladih umjetnika YU, nagrada salona za slikarstvo, Nikšić; 1982. godine II Biennale Saveza likovnih pedagoga BiH, nagrada za slikarstvo galerije Rizah Štetić, Brčko; 1983. godine Nagrada Umjetničkog savjeta ULUBiH Sarajevo iz (Fonda „Moša Pijade“); 1987. godine XVII. Aprilski salon YU umjetnika, nagrada salona za grafiku, Doboj; Izložba grafike YU umjetnika, Prva nagrada za grafiku “Pivo Karamatijević” Međurepublička zajednica kulture Pljevlje; 2001. Italy, V Biennale Europea per  incisione (graphics), Acqui Terme Italy; 2003. godine   Aprilski salon, nagrada salona za grafiku Muzej i likovna galerija Zenica; 2006. godine  Italy, 1. Concorso Internazionale ex Libris Soncino; 2010. godine Spain, Madrid-XI Bienal Internacional De Grabado “Novacaixagalicia“ (Honourable mentions). Priredio je više od 60 samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu, učestvovao na preko 180 internacionalnih izložbi grafike. Autor je djela “Grafika u likovno pedagoškom radu“ (2005), “Metodika i kultura likovnog odgoja“ (2008), Objavio je preko dvadeset stručnih teorijskih radova i učesnik nekoliko značajnih simpozija i savjetovanja sa autorskim radom. U toku je objavljivanje Likovne Monografije IRFAN Handukić.

Izložba slikara Izeta Alečkovića u JAVA galeriji

0

Otvaranje izložbe slika i crteža istaknutog akademskog slikara Izeta Alečkovića, će se desiti u srijedu 16. augusta u 19:00 sati u JAVA galeriji.

Iz teksta koji je za izložbu priredio Zija Dizdarević:

“Alečković je ekspresionistički anatom, njegov figurativni i ekstremni naturalizam prožet je apstraktnim asocijacijama. On je umjetnik koji slikarskim skalpelom ogoljuje ljudske tjelesne sastavke, tumači njihovu posebnost i narav kroz figure koje fasciniraju i upozoravaju, izazivaju strahopoštovanje i upitanost.

Iz Alečkovićevih tjelesa – kao predloška i za vantjelesne poruke – izvire ljudska mnogostrukost, prepliće se više karaktera u jednom čovjeku ili u više ljudi.

Slikara, ustvari, veoma brine čovjek i vrlo je zabrinut za čovjeka i njegova djelovanja. On traga za fenomenima unutar čovjekovog tijela i pojedinih organa, čovjekovo dejstvovanje pod uticajem tijela i životnih sokova. Čovjekovu vanjštinu traži u njegovoj nutrini.

Alečković je opsjednut moćima instinkta, nagonskim utjecajem na tijelo i uticaj tijela na svijest, ponašanje i učinak ljudi. Njegove slike nisu samo ekspresionističko razmatranje čovjeka već i metafore o društvu, pa i o političkom stanju. Alečković je i forenzičar društva. Tragajući za opasnostima kroz čovjekovu strukturu, njegove kosti, mišiće, glavu, oči…. Izet šalje društvenu kritiku, karikirajući ljudske sastavnice do satiričnog cinizma. ”

Izet Alečković je rođen 01.06.1944.godine u Sarajevu. Završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu. Član je Udruženja likovnih umjetnika Kantona Sarajevo. Izlagao je na mnogim samostalnim i zajedničkim izložbama u zemlji i inostranstvu. Učestvovao je na izložbi „Dokumenta 11“ u Kasselu, na temu „Krah civilizacije“.

“Jel’ to nesto k'o Pikaso?“

0

Otvaranje izložbe slika “Jel’ to nesto k'o Pikaso?“, autora Selvera Begića, najavljena je za petak, 08. jula, u 19:30 sati u “JAVA” galeriji.

Opus slika pod nazivom “Je l’ to nešto k’o Pikaso?” odraz je umjetnikove ljubavi prema sarkazmu i svakodnevnim banalnostima. Inspirisan je trivijalnim, apsurdom i ironijom.

Stvaralaštvo Selvera Begića vodi ideja da je umjetnost igra koja se ne mora shvatiti ozbiljno. Vođen ovom idejom, ležernim i spontanim pristupom organizaciji likovnih elemenata, stvara likovna djela koja odišu humorom i čistim koloritom.

Kao i likovni elementi na slici, sam naziv izložbe nastao je jednostavno i organski se uklopio u koncept. Upitan u više navrata “Je l to nesto k'o Pikaso?“, od pojedinaca sa, kako kaže, „ specifičnom osjetljivošću za umjetnost“, naziv ciklusa pronalazi u svakodnevnici i ostaje dosljedan veličanju banalnog.

Selver Begić  je rođen 1981. godine u Postojni, Republika Slovenija. Srednju Umjetničku školu završio je u Bihaću 2002. godine,  a  2012. godine diplomirao na Akademiji likovne umjetnosti u Banja Luci, smjer Slikarstvo u klasi profesora Vese Sovilja. Do sada je izlagao više puta na grupnim i samostalnim izložbama.