Izložba slika “Reset” tuzlanske umjetnice Merime Ibrišimović u JAVA galeriji

Otvaranje izložbe slika “Reset”, tuzlanske umjetnice Merime Ibrišimović, zakazano je u srijedu, 10. oktobra, u 19.00 sati u JAVA galeriji.

Izložba RESET obuhvata djela nastala između 2011. i 2016. godine. Hronološki i u užem tematskom smislu se može podijeliti u tri dijela. Prva dva dijela pokazuju dio svijeta kojeg poznajemo, kroz faze propadanja i nestanka, dok je treći dio inspirisan začetkom života.

“Unutarnji pogled autorice Merime Ibrišimović na svijet,  ekspresivan, naznačen odabirom boja, potezom, tehnikom, progovara vlastitom vizijom i stvaralačkom osobnošću.  Osvještavanje života određenog slikama, odbacivanje njegove zadatosti zapravo je propitivanje percepcije kroz medij slikarstva. Osnovni izraz mimetičkog prirodnog uporišta zaustavljen je negdje između ekspresionizma i apstrakcije, vođene fragmentovanjem. Fragmenti prirode apstrahovani skoro do potpune neprepoznatljivosti nastoje da egzistiraju kao produkti emotivnih psiholoških refleksija nove stvarnosti. Statičnost napadnuta je gestualnim kolorističkim akcentima, igrom linija i prostora unutar likoravni. (…)” (Kritički osvrt, Ciklus radova Merime Ibrišimović, dr.sc. Maja Hrvanović, akadem.graf)

 Merima Ibrišimović je rođena 1982. godine u Tuzli. 2007. godine diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, u klasi prof. Radoslava Tadića. Izlagala na preko četrdeset kolektivnih izložbi i učestvovala na  dvadesetak likovnih kolonija. 2016. godine  imala je prvu samostalnu izložbu pod nazivom RESET, u Međunarodnoj galeriji portreta Tuzla. Aktivna je članica Udruženja Art Centar Lukavac i tuzlanske umjetničke grupe „Scena“. Bila redovna gostujuća autorica na izložbama Udruženja Manufaktura Tuzla. Voditeljica je više umjetničkih radionica za djecu i mlade. Pored slikarstva bavi se i ilustracijom. Trenutno radi kao profesorica likovne kulture.

Izložba “Sve zaboravljene stvari”, autorice Mirele Kulović u JAVA galeriji

Otvaranje izložbe slika i crteža “Sve zaboravljene stvari”, umjetnice Mirele Kulović, će se desiti u četvrtak, 02. avgusta, u 19:00 sati u JAVA galeriji.

Mirela Kulović je rođena 1986. godine u Tuzli. Najveći dio svog života provela je u Splitu, gdje je završila studij Industrijskog inženjerstva, kao najbolja studentica u svojoj generaciji.

Kist u ruke prvi put je uzela 2011. godine i ubrzo nakon toga potpuno se posvetila slikarstvu.

Danas se profesionalno bavi slikarstvom u Bostonu, gdje živi i radi.

Njen rad odlikuje šetnja između bogatih nanosa uljane boje na platnu i minimalnog izricaja na papiru.

Serija radova „Sve zaboravljene stvari“ odraz su ideje da se sa što manje materijala i boja stvori likovnost na papiru. U ovom nastojanju, Mirela slika intuitivno, apstrahuje osnovne likovne elemente, istražuje načine nastajanja linije i postavlja ih u prostor papira u kojem se kreću i žive. Neke linije pretvara u amorfne i apstraktne oblike koji ostavljaju dojam kao da smo ih već negdje vidjeli. Inspiraciju često crpi iz mističnih pejzaža i bogate historije balkanskih krajeva.

Po riječima autorice:

“U ovoj seriji radova, gdje prevladavaju radovi na papiru, vodila sam se namjerom da koristim što je moguće manje materijala i boja. Ovo je bio spontani rezultat moje potrebe da stvaram gdje god idem. Nove načine držanja olovke i nove linije otkrila sam u jednom trenutku kad sam sa sobom imala samo malu olovku i nekoliko listova papira. Zapitala sam se: na koji novi način mogu napraviti liniju?!

 Je li ta nova linija rezultat različitog pritiska ili držanja olovke?! Sve ovo me zabavljalo i vodilo u nove neistražene prostore. Papir je u tim trenutcima rada postao prostraniji od sobe u kojoj se nalazim. Oblici koji su se pojavljivali bili su abstraktni, ali kao da su mi već poznati. Sjećanje i nostalgija stapali su se sa iskustvom sadašnjeg trenutka. Tada smo slika, proces i ja postali jedno.“

Mirela je do sada realizovala četiri samostalne izlozbe u Bostonu, te sudjelovala na više od  trideset grupnih izložbi.Trenutno radi kao voditeljica projekta Art Centar Gračanica, koji za cilj ima osnivanje umjetničkog centra sa galerijskim prostorom i umjetničkom bibliotekom u gradu Gračanici.

Ovo je njena prva izložba u Bosni i Hercegovini.

Izložba skulptura “Brodovi”, autorice Lejle Ćehajić u JAVA galeriji

Otvaranje izložbe skulptura “Brodovi”, sarajevske umjetnice Lejle Ćehajić, će se desiti u četvrtak, 08. februara, u 19:00 sati u JAVA galeriji.

Skulpture novog ciklusa stižu kao logični razvoj ranijih i kompatibilni su nastavak Kopačakontejnera (2015) koncepta koji, u kontekstu angažirane skulpture, seže do instalacije Suprise! (GSU Duplex 10m2, 2010) i sukcesivno obuhvata, barem sve ono što je između i do sada, Lejla Ćehajić predstavila domaćoj publici. Tematsko vraćanje na socijalne elemente našeg lokalnog okruženja, iako u nešto decentnijem maniru, stvara prepoznatljivu atmosferu za potvrđivanje Heglove pretpostavke da su sve promjene proizvod duha svoga vremena. Prosto i kolokvijalno, jednostavnom genijalnošću uličnog grafita rečeno: „Nekad smo bili apatični, ali sad, baš nas briga za sve“.

Rađene u različititim tehnikama i izvedene kombiniranjem materijala (gips, tekstil, metal, staklo, užad, glina, kamen, papier-mâché, intepolirane dekorativne figurice, industrijski šarafi, matice) sa organskom strukturom komada naplavnog drveta, ove skulpture, njihova dinamičnost, insistiranje na sintezi ali i senzibilitetu svakog pojedinog materijala usmjerava ka Focillonovoj teoriji formalne vokacije, izvjesne predodređenosti materije, odnosno prirodnog oblika koji se prema svojim zakonitostima oslobađa i tako stvara nove forme.

U konceptu postavke, kao načinu ispitivanja ideje prostora i kreiranja vodenog beskraja, u  nekoj vrsti fatalne ravnodušnosti, oblikuje se crtež u prostoru, koji u ritmičnom poetskom formatu, kroz materiju i čula stvara ekspresiju nekog univerzalnog svijeta u kojem se pretapaju mitologije.

Predstave vodenih plovila, različitih tipova, epoha i dimenzija, jezik će spontano i s punom snagom svog magijskog značenja, vjerovatnije prepoznati kao barke(univerzalni simbol putovanja živih i mrtvih) i lađe (simbol izdržljivosti i napora koji iziskuje plovidba), nego li kao čamce i brodove u kojima se, po inerciji, ide na penzionersko krstarenje ili prozaično, na pecanje.

Učitavanje brojnih slojeva različitog simboličkog značenja u predstavljene oblike kreira novi element, koji nije bio naglašen unutar dosadašnjeg opusa umjetnice. Dok su raniji radovi i postavke upućivali na jedan trenutak ili jednu ideju – dosta često usmjerenu na osvještavanje činjenice ili koncepta, ovaj ciklus odlikuje jasno prepoznatljivi kvalitet, pripovjedačkog, skoro književnog narativa.

Satkan od potrebe da se preko materijala i univerzalno prepoznatljivih motiva, ostvari kompleksna slika, ciklus se otvara kao vrsta ikoničkog pripovijedanja, priče koja u maniru mita nigdje ne počinje, nigdje ne završava, samu sebe pripovijeda i prosto jeste.

Iako data u području našeg prostorno-vremenskoga iskustva, postavka sadrži kvalitet transcedentnog i zahvaljujući određenju autorice da svaki pojedini skulpturalni element usmjeri kao očuvanju njegove organske forme, ostaje stalno u cjelini nespoznatljiva.

Izvjesni preovladavajući efekt mračne konačnosti ostvaren samim pristupom materiji i pojačan, do sada nepoznatim, manirom umjetnice da uvijek prisutnu i dominantnu notu humora ovdje svede na minimalnu ekspresiju, ublažen je formom sirene, neke minderpuze s morskog dna, čije je pojavljivanje i otkrivanje unutar ciklusa, svojevrsni krešendo cijelog ostvarenja.

Sadržajno minimalizirana, potpuno eterična, hermetična i apsolutno neangažirana, data u elementarnim plastičnim cjelinama bojenog gipsa i kamena, ona prezentiranovu estetsku dimenziju posmatranja ukupnog rada i kroz osnovna određenja estetske ideologije o povezanosti ljepote, čulnosti, zadovoljstva, slobode i istine, stvara svijest o složenosti  sopstvenog življenja ali bez ambicije da o tome saopšti išta više od upućivanja na vlastitu egzistenciju.

Lejla Ćehajić je rođena 1978. godine u Sarajevu. Završila je Srednju školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek kiparstvo, u klasi profesora Luke Ilića. Diplomirala je 2004. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek kiparstvo, u klasi profesora Mustafe Skopljaka. Na istoj Akademiji završila je postdiplomski studij iz oblasti kiparstva na temu “Skulptura kroz igru likovnih i izražajnih elemenata teatra i lutkarskog teatra“. Članica je Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine od 2005. godine na čijim izložbama redovno učestvuje. Od 2010. do 2014. godine bila je članica Umjetničkog savjeta ULUBiH-a. Dobitnica je nekoliko nagrada za svoj umjetnički rad među kojima su nagrada na izložbi “Privatno i javno“ (Mostar, BiH, 2011.) i Grand Prix na izložbi “Collegium Artisticum 2011“ (Sarajevo, BiH, 2011.). Živi u Sarajevu i profesorica je u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti.