Izložba skulptura “Brodovi”, autorice Lejle Ćehajić u JAVA galeriji

Otvaranje izložbe skulptura “Brodovi”, sarajevske umjetnice Lejle Ćehajić, će se desiti u četvrtak, 08. februara, u 19:00 sati u JAVA galeriji.

Skulpture novog ciklusa stižu kao logični razvoj ranijih i kompatibilni su nastavak Kopačakontejnera (2015) koncepta koji, u kontekstu angažirane skulpture, seže do instalacije Suprise! (GSU Duplex 10m2, 2010) i sukcesivno obuhvata, barem sve ono što je između i do sada, Lejla Ćehajić predstavila domaćoj publici. Tematsko vraćanje na socijalne elemente našeg lokalnog okruženja, iako u nešto decentnijem maniru, stvara prepoznatljivu atmosferu za potvrđivanje Heglove pretpostavke da su sve promjene proizvod duha svoga vremena. Prosto i kolokvijalno, jednostavnom genijalnošću uličnog grafita rečeno: „Nekad smo bili apatični, ali sad, baš nas briga za sve“.

Rađene u različititim tehnikama i izvedene kombiniranjem materijala (gips, tekstil, metal, staklo, užad, glina, kamen, papier-mâché, intepolirane dekorativne figurice, industrijski šarafi, matice) sa organskom strukturom komada naplavnog drveta, ove skulpture, njihova dinamičnost, insistiranje na sintezi ali i senzibilitetu svakog pojedinog materijala usmjerava ka Focillonovoj teoriji formalne vokacije, izvjesne predodređenosti materije, odnosno prirodnog oblika koji se prema svojim zakonitostima oslobađa i tako stvara nove forme.

U konceptu postavke, kao načinu ispitivanja ideje prostora i kreiranja vodenog beskraja, u  nekoj vrsti fatalne ravnodušnosti, oblikuje se crtež u prostoru, koji u ritmičnom poetskom formatu, kroz materiju i čula stvara ekspresiju nekog univerzalnog svijeta u kojem se pretapaju mitologije.

Predstave vodenih plovila, različitih tipova, epoha i dimenzija, jezik će spontano i s punom snagom svog magijskog značenja, vjerovatnije prepoznati kao barke(univerzalni simbol putovanja živih i mrtvih) i lađe (simbol izdržljivosti i napora koji iziskuje plovidba), nego li kao čamce i brodove u kojima se, po inerciji, ide na penzionersko krstarenje ili prozaično, na pecanje.

Učitavanje brojnih slojeva različitog simboličkog značenja u predstavljene oblike kreira novi element, koji nije bio naglašen unutar dosadašnjeg opusa umjetnice. Dok su raniji radovi i postavke upućivali na jedan trenutak ili jednu ideju – dosta često usmjerenu na osvještavanje činjenice ili koncepta, ovaj ciklus odlikuje jasno prepoznatljivi kvalitet, pripovjedačkog, skoro književnog narativa.

Satkan od potrebe da se preko materijala i univerzalno prepoznatljivih motiva, ostvari kompleksna slika, ciklus se otvara kao vrsta ikoničkog pripovijedanja, priče koja u maniru mita nigdje ne počinje, nigdje ne završava, samu sebe pripovijeda i prosto jeste.

Iako data u području našeg prostorno-vremenskoga iskustva, postavka sadrži kvalitet transcedentnog i zahvaljujući određenju autorice da svaki pojedini skulpturalni element usmjeri kao očuvanju njegove organske forme, ostaje stalno u cjelini nespoznatljiva.

Izvjesni preovladavajući efekt mračne konačnosti ostvaren samim pristupom materiji i pojačan, do sada nepoznatim, manirom umjetnice da uvijek prisutnu i dominantnu notu humora ovdje svede na minimalnu ekspresiju, ublažen je formom sirene, neke minderpuze s morskog dna, čije je pojavljivanje i otkrivanje unutar ciklusa, svojevrsni krešendo cijelog ostvarenja.

Sadržajno minimalizirana, potpuno eterična, hermetična i apsolutno neangažirana, data u elementarnim plastičnim cjelinama bojenog gipsa i kamena, ona prezentiranovu estetsku dimenziju posmatranja ukupnog rada i kroz osnovna određenja estetske ideologije o povezanosti ljepote, čulnosti, zadovoljstva, slobode i istine, stvara svijest o složenosti  sopstvenog življenja ali bez ambicije da o tome saopšti išta više od upućivanja na vlastitu egzistenciju.

Lejla Ćehajić je rođena 1978. godine u Sarajevu. Završila je Srednju školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek kiparstvo, u klasi profesora Luke Ilića. Diplomirala je 2004. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek kiparstvo, u klasi profesora Mustafe Skopljaka. Na istoj Akademiji završila je postdiplomski studij iz oblasti kiparstva na temu “Skulptura kroz igru likovnih i izražajnih elemenata teatra i lutkarskog teatra“. Članica je Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine od 2005. godine na čijim izložbama redovno učestvuje. Od 2010. do 2014. godine bila je članica Umjetničkog savjeta ULUBiH-a. Dobitnica je nekoliko nagrada za svoj umjetnički rad među kojima su nagrada na izložbi “Privatno i javno“ (Mostar, BiH, 2011.) i Grand Prix na izložbi “Collegium Artisticum 2011“ (Sarajevo, BiH, 2011.). Živi u Sarajevu i profesorica je u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Translate »