Nova reformska agenda – Za Zemlju Bez Ljudi

U pripremi je nova Reformska agenda u kojoj se opet ne nazire ništa o zaštiti okoliša, iako je BiH po Indeksu okolišne učinkovitosti na 158. mjestu rang-liste 180 zemalja (druga najgore plasirana evropska država je Moldavija, na 112. poziciji). Ovoga puta je ipak nekolicina ekoloških nevladinih organizacija pozvana na razgovor sa komesarom Evropske unije za proširenje Johanes Hahnom i šefom Delegacije EU u BiH Wigemarkom.
Tom prilikom predstavnik Eko akcije izožio je sljedeće:

“Zaštita okoliša se gotovo i ne spominje u strategiji Evropske Unije za Zapadni Balkan. Pitanja životne sredine se ne spominju ni u Reformskoj agendi iz 2015. godine. Pitanja zaštite životne sredine
izostavljena su i iz najnovije deklaracije EU koju će danas potpisati naši političari. Zaključak: EU u procesu proširenja zaštitu životne sredine ne smatra obavezujućom za ovaj dio svijeta, uprkos tome što je životna sredina jedna od osnovnih vrednosti Evropske Unije.
Upravo suprotno: EU se obavezala da napravi odlagalište nuklearnog otpada dvije države članice EU odmah uz našu državnu granicu, što će kritično ugroziti snabdijevanje vodom i život građana jednog od naših gradova: EU i njena delegacija ovdje prećutale su ovaj problem.
Kada EU spominje zaštitu okoliša u BiH? Kada se pojavi mogućnost kineskog kredita za Blok 7 TE u Tuzli. Čak i tada zabrinutost nije zbog kvaliteta našeg vazduha, već ono što se u EU naziva ‘’Ilegalna državna pomoć’’ za termoelektrane na ugalj. Takvu zabrinutost nismo vidjeli zbog državnih subvencija u vidu garantovanog otkupa struje, po privilegovanoj cijeni, za privatne male hidroelektrane čija izgradnja ugrožava neke od najvećih dragocjenosti naše prirodne baštine.
Delegacija EU u Bosni i Hercegovini ostala je nijema i kada je pitanju Rezolucija Evropskog parlamenta o našim rijekama i zaštićenim područjima od aprila 2016. Može li to imati veze sa činjenicom da su kompanije i banke iz EU itekako uključene u otimačinu prirodnih resursa regije, a posebno voda?
Kako to izgleda kad Delegacija Evropske Unije djeluje proaktivno vidjeli smo kad su u pitanju bili interesi EU. Tako je šef delegacije EU u BiH Wigemark u maju 2017. godine čak dva puta posjetio zapadnu Bosnu, da bi lobirao državne zastupnike da glasaju za akcize na gorivo, kojim bi se finansirala skupa izgradnja autocesta. Za te ceste decenijama ćemo otplaćivati kredite evropskim bankama, iako su one potrebnije EU nego nama, kako je to utvrđeno japanskom, čak optimističnom studijom iz 2001. Godine. Drugi put smo prvog Evropljanina u BiH u Krajini vidjeli radi pregovora o
tranzitnom smještaju za izbjeglice. Nikada nisu spomenuti problemi nuklearnog otpada, ili bilo koji drugi ekološki problem.
Kada uopšte dobijemo priliku da spomenemo naše okolišne probleme, odgovara nam se da su pristupni fondovi tu da nam pomognu da popravimo stanje zaštite okoliša. U te svrhe, međutim, BiH dobiva manje od 20 miliona godišnje iz tih fondova. Uskoro ćemo plaćati više kamata EBRD-u za kojekakve skupe kredite koji nam se konstatno prodaju.”
Izlaganje smo zaključili eksplicitnom porukom komesaru Hahnu:
“Ako ste nas danas doveli ovdje, na ovaj očigledno neplanirani sastanak, da podržite vaše cjenkanje s Kinezima oko uticaja na Balkanu, u ime organizacije Eko akcija možemo samo da reći da tek treba da vidimo EU koja se prema nama ne ponaša kao kolonijalna sila i ne izvlači naše resurse, što bi nas jedino moglo uvjeriti da nam VI budete draži od (nekih) NJIH.
Ako se pak radi o pritisku na naše vlasti i podržavanju vaše nove Reformske agende, što su jedine prilike kad se sjetite postojanja društvenih udruženja, sve dok su prioriteti te Agende reforma našeg nacionalnog zdravstvenog sistema, kojom će naše već osiromašeno stanovništvo biti ostavljeno bez odgovarajuće skrbi (i kojom će se dalje hraniti zdravstveni sistem Njemačke tako što se iz zemlje svakodnevno – a uz podršku njemačke države protiv svih normi Svjetskog kodeksa Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) koji su usvojile sve države članice Svjetske zdravstvene organizacije 2010. godine – odvode naši najstručnijii medicinari, čije smo obrazovanje mi finansirali javnim novcem); dokle god je prioritet privatizacija naših javnih resursa i infrastrukture, crpljenje naših prirodnih resursa i pritisak na našu zemlju da uzima skupe kredite EBRD-a – nemate našu podršku.
Biti ekolog ne znači baviti se ptičicama i cvijećem. To prije svega znači brigu o prirodnom i društvenom okruženju za mnoge, a ne za manjinu.”

Kako u Bosni nestaje bosanski bor

Zašto smo na jednom od posljednjih mjesta u svijetu kada je u pitanju zaštita prirodne baštine i bioraznolikosti i dokle su nas dovele interesne veze raznih lobija i politike, najbolje se može pokazati na sljedećem primjeru:
Munika​ je prelijepo endemsko drvo sa naših planina, po kojem je Bosna i Hercegovina poznata u cijelom svijetu. Munika se u literaturi na engleskom jeziku zove i “bosanski bor​”. Munika je još od vremena Austro-Ugarske bila strogo zaštićena vrsta u Bosni i Hercegovini. Od 2011. godine otkako Federacija BiH, gdje se uglavnom nalaze najvažnija staništa munike, više nema Zakona o šumama, postala potpuno nezaštićena vrsta. Brutalna sječa ovog rijetkog i plemenitog drveta, koja se već godinama dešava po Prenju i Čvrsnici, a posljednjih sedmica je intenzivirana na Crnom Polju (Prenj), vjerovatno je jedan je od razloga zašto novog federalnog zakona o šumama nema ni na vidiku. Da je Edita Đapo​, federalna ministrica okoliša i turizma, zaista radila svoj posao kao što se u ovim predizbornim danima tvrdi, munika je brzo i efikasno mogla biti zaštićena federalnim Zakonom o zaštiti prirode​ iz 2013. godine.

MUNIKA – VRIJEDNO, RIJETKO I STROGO ZAŠTIĆENO DRVO

Munika (Pinus heldreichii lat.), endemska je vrsta. Raste samo na jugu Evrope, na planinama Balkanskog i Apeninskog poluostrva. Na Balkanu, je moguće pronaći na planinama Bosne i Hercegovine, Makedonije, Kosova, Albanije, Grčke i Bugarske. Na Apeninskom poluostrvu, raste na planinama južnih regija Italije, Kalabrije i Bazilikate. Munika voli planine, pa je nalazimo na nadmorskim visinama od 800 do čak 2640 metara. Najstarije živo drvo u Evropi je upravo jedna munika, otkrivena u ​zabačenom dijelu nacionalnog parka​ Monte Pollino u južnoj Italji, starost joj se procjenjuje na 1230 godina. Munika je skoro svugdje strogo zaštićena vrsta. Primjerice, u Makedoniji se njena staništa nalaze unutar Nacionalnih parkova Galičica i Mavrovo. U Grčkoj je zaštićena unutar lokacija zaštićenih kroz Naturu 2000: Oros Olympos, Ethnikos Drymos Pindou (Valia Kalnta) – Evryteri Periochi, Koryfes Orous Orvilos i Oros Vermio. U Bugarskoj, gdje je vrsta ocijenjena kao ranjivom, značajan dio staništa vrste nalazi se unutar strogog rezervata prirode Bayuvi Dupki – Dzhindzhiritsa (Nacionalni park Pirin) i u strogom rezervatu prirode Alibotush u planinama Slavyanke. Vrsta je prisutna i na Natura 2000 lokacijama i zaštićena je i Zakonom o biološkoj raznolikosti. U Italiji munika raste unutar nacionalnog parka Pollino kao i Natura 2000 lokacijama: Pollino i Orsomarso , Serra delle Ciavole-Serra di Crispo , Pollinello-Dolcedorme.
Na Kosovu, vrsta je zaštićena unutar posebnih rezervata munike Oshljaku, Pisha e grande i Maja e arnenit, a prisutna je i u nacionalnom parku Mali Sharr. U Albaniji munika se javlja u planinama Gjallica, Korabi, Koritnik, Munella, Pashtriku, Valamara i Zaeba, uključujući sjeverne albanske Alpe, te u Llogari, Lura Šibenik-Jabllanici i nacionalnom parku Tomorri. Zakonom o šumama Republike Srpske munika je strogo zaštićena u dijelu BiH.

MUNIKA – STROGO NEZAŠTIĆENA VRSTA U FEDERACIJI BIH

Zakon o zaštiti prirode FBiH​ predvidio je propisivanje mjera zaštite za strogo zaštićene divlje vrste i podvrste (u koje bi morala spadati i munika) kao i mjere zaštite njihovih staništa, koje su trebale biti definisane posebnim pravilnikom. Za uništavanje strogo zaštićeniih životinja i biljaka zakonom su predviđene vrlo oštre kazne.
Rok za pravljenje ovog i ostalih od ukupno 15 pravilnika​ predviđenih ovim zakonom istekao je još 2016. godine. ​Ministarstvo turizma i okoliša u proteklih pet godina nije napravilo niti jedan od ovih dokumenata!
Zakonom je predviđena i uspostava izvanredno važne institucije u sistemu zaštite prirode – Federalnog zavoda za zaštitu prirode​ – rok za njegovu uspostavu istekao je u ljeto 2016​. Također, Zakon je predvidio da se uradi revizija brojnih zaštićenih područja, utvrđenih prije 1995. godine, kada je potpisan Daytonski mirovni sporazum, što bi dovelo do brze ponovne uspostave i zaštite mnogih prirodnih vrijednosti naše zemlje.
Ovaj rok je istekao 2015. godine​. Da se to uradilo na vrijeme branioci rijeka Bune i Kruščice​, i mnogih drugih koje su tek sad na meti graditelja hidroelektrana, sada bi imali snažnu polugu za odbranu svojih rijeka.

NACIONALNI PARKOVI OSTALI U LADICAMA MINISTARSTVA

Alternativna zaštita staništa munike bila bi formiranje nacionalnog parka​ “Prenj, Čvrnica, Čabulja, Vran”​, koji bi uključio skoro sva njena najvrjednija staništa. Istovremeno bi bile zaštićene i mnoge druge izuzetno vrijedne vrste bilijaka i životinja na ovom području. Formiranje ovog i drugih zaštićenih područja, po uzoru na druge zemlje regiona i Evropske Unije, otvorilo bi i puteve razvoja, zarade i opstanka mnogim sada zapuštenim seoskim zajednicama. Davno napravljeni planovi i studije i za ovaj nacionalni park i za mnoga druga zaštićena područja, ostali su duboko zakopani u ladicama federalnog ministarstva okoliša i turizma; i ovoga puta su prevladali interesi raznih šumarsko-građevinskih lobija. Uzalud i obaveze da se
zaštiti naš biljni i životinjski svijet, definisane što našim zakonima što mnogim međunarodnim konvencijama, koje smo uredno, a potpuno uzaludno ratifikovali.

Tribina u Sarajevu: “Posljedice zagađenja po javno zdravlje”

“Eko akcija” organizuje tribinu  “POSLJEDICE ZAGAĐENJA ZRAKA PO JAVNO ZDRAVLJE”. Predavač na javnoj tribini bit će Beth M. Hassett-Sipple, MSPH vanjska naučna saradnica Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Bosni Hercegovini, iz Agencije za zaštitu okoliša SAD (US EPA). Predavanje će se održati 5. decembra 2017. u 18 h, u Velikoj sali Općine Stari Grad, ulica Zelenih beretki br. 4.

Procjenjuje se da bolesti izazvane zagađenjem uzrokuju 9 miliona preuranjenih smrtnih slučajeva – 16% svih smrtnih slučajeva širom svijeta. To je 3 puta više nego sida, tuberkuloza i malarija zajedno, te 15 puta više nego svi ratovi i drugi oblici nasilja. Procjenjuje se tome najviše doprinosi zagađenje zraka (6,5 miliona). Ovo predavanje ima za cilj da upozna javnost s posljedicama zagađenja zraka po zdravlje, te američkim iskustvima u poduzimanju mjera za smanjenje zagađenja. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, po broju smrtnih slučajeva uzrokovanih zagađenim zrakom, Bosna i Hercegovina se nalazi na drugom mjestu na svijetu, iza Sjeverne Koreje.
Predavanje zasnovano na dugogodišnjem iskustvu predavača će obuhvatiti:
● zagađenje zraka kroz istoriju i mjere koje su poduzimane da bi se promijenila zabrinjavajuća zdravstvena slika širom planete;
● izvore zagađenja;
● statistiku oboljenja i mortaliteta – položaj BIH;
● utjecaj štetnih materija u zraku na zdravlje;
● naučni konsenzus o bolestima uzrokovanim štetnim materijama u zraku;
● indeks kvaliteta zraka po američkim standardima