22. Modul memorije

Promocije knjiga zatvaraju 22. Modul memorije

Promocija knjige “Teatar u ratnom Sarajevu 1992-1995.“ autora Davora Diklića održat će se u okviru programa dvadeset i drugog Modula memorije u petak, 5. maja na maloj sceni Sead Bejtović Malecni u 19 sati. O tragičnim danima ratne opsade Sarajeva i šta je pozorišni život značio u takvim uslovima, na dostojanstven i potresan način svjedočili su ugledni građani i akteri događaja, a neki od njih su Izudin Bajrović, Zoran Bečić, Aida Begić, Jasna Diklić, Jovan Divjak, Nada Đurevska te Miodrag Miki Trifunov. Ovogodišnji Modul memorije zvanično će zatvoriti izložba fotografija “Žene opkoljenog Sarajeva“ autora Hidajeta Delića te promocija istoimene monografije čiji su izdavači Festival MESS i Fondacija Heinrich Boll.

Izložba fotografija “Žene opkoljenog Sarajeva“ kao i istoimena monografija sadržavaju više od 60 fotografija koje je Hidajet Delić zabilježio u periodu opsade. Publikacija ovih fotografija u formi monografije pokušaj je da se tematizuje uloga žene pod opsadom. Monografija bi trebala biti primjer, motivacija i inspiracija da se ova tema što dublje istražuje te da joj se dodijeli mjesto i pažnja koju zaslužuje u našem društvu i vremenu u kojem živimo.

Nastavljajući praksu predstavljanja programa Modula memorije i van Sarajeva, izložba će u saradnji sa Centrom za kulturu Konjic biti postavljena i u Galeriji Narodnog univerziteta Konjic 4. do 9. maja.

Ulaz na sve sadržaje Modula memorije je slobodan.

Održavanje 22. Modula memorije podržali su Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo, Fondacija Heinrich Böll, Grad Sarajevo i Fondacija za izdavaštvo Sarajevo, a program se realizira u saradnji sa filmskom i TV produkcijskom kućom SCCA/pro.ba, Pozorištem mladih Sarajevo, Kamernim teatarom 55, Bosanskim narodnim pozorištem Zenica, Galerijom Java, Narodnim univerzitetom Konjic, ForumZFD te Mrežom za izgradnju mira.

Predstavom “Naš razred“ Dine Mustafića nastavlja se program 22. Modula memorije

Program 22. Modula memorije Internacionalnog teatarskog festivala MESS, nastavit će se u četvrtak 20. aprila kada će na sceni Kamernog teatra 55 sa početkom u 20 sati igrati predstava “Naš razred“ reditelja Dine Mustafića. Priča predstave prati sudbine desetero učenika jednog razreda, petero Poljaka i petero Židova, od davne 1935. pa sve do danas. Publika postaje svjedok njihovog odrastanja, prvih ljubavi i prijateljstava koja se raspadaju pod pritiskom okolnosti, nesretnih brakova te iznevjerenih očekivanja. Ulaznice za predstavu moguće je kupiti na biletarnici Kamernog teatra 55, dok je rezervaciju ulaznica moguće je izvršiti pozivom na broj 033 550 476. Cijena ulaznice je 10 KM, a radno vrijeme biletarnice je u periodima 10 do 12 i 16 do 20 sati.

Najavljujući igranje predstave, reditelj Dino Mustafić, istakao je da ova priča opominje i podsjeća koliko je važno sjetiti se događaja iz prošlosti, što upravo čini Modul Memorije Festivala MESS. “Mi živimo u kulturi poricanja i laži, opravdavanja zla koje je činjeno drugima u ime nacionalnih prava, interesa i zaštite. Govoreći moralno, pa čak i politički, naša ravnodušnost i naviknutost na pojavu fašizma i nacionalizma je opasna za budućnost. Zato je važno postavljati ta pitanja kroz umjetnička djela, jer je ravnodušnost prema zlu početak novog fašizma“, istakao je Mustafić te pozvao građane i građanke da pogledaju predstavu.

Događaj koji je Tadeusz Słobodzianek, poljski dramatičar, dramaturg, pozorišni redatelj i kritičar izabrao kao okosnicu ove priče historijska je činjenica. Naime, 10. jula 1941. u malom mjestu Jedwabno u vrijeme njemačke okupacije, grupa mještana Poljaka upala je u domove svojih susjeda, Židova, zatvorila svoje dojučerašnje prijatelje u štalu i žive spalila. Njih 1600. Ova predstava prateći sudbinu desetero školskih kolega, pokazuje i prokazuje kako je taj pogrom, pitanje krivnje pa čak i broj žrtava okrutno podložan različitim tumačenjima ovisno o smjenama vlasti, promjenama režima i političkim interesima. Svako je novo vrijeme uzimalo za pravo proglasiti novu, svoju istinu, i uvijek nekom drugom zalijepiti krivnju na čelo, jer krivi su uvijek samo oni – drugi. Odgovornost nikad nije u modi krojačima historije.

Uloge u predstavi ostvaruju Dragan Jovičić, Izudin Bajrović, Tanja Šojić, Gordana Boban, Maja Izetbegović, Amar Selimović, Muhamed Hadžović, Boris Ler, Ermin Bravo i Senad Alihodžić.

Izložba fotografija “Rohingya“

Izložba fotografija “Rohingya“ autora Davida Verbeckta, zvanično će biti otvorena u okviru programa 22. Modula memorije u subotu, 8. aprila u Galeriji Java sa početkom u 19 sati. Izložba sadrži 49 fotografija pripadnika muslimanske etničke manjine Rohingya koji nastanjuju Mijanmar, Bangladeš, Pakistan, Indiju, Tajland, Indoneziju, Maleziju i regiju Jugoistočne Azije i koji se danas smatraju najugroženijom etničkom manjinom na svijetu. Građani i građanke izložbu će moći pogledati sve do subote, 22. aprila, a ulaz za sve posjetitelje i posjetiteljke je slobodan.

Autor izložbe, David Verbeckt, istakao je da svojom izložbom želi doprinijeti društvenoj odgovornosti i svijesti te tako uticati na promjene sudbine ljudi čiji su životi na rubu egzistencije. “Pripadnike Rohingya manjine želim prikazati kao ljudska bića kojima su uskraćena socijalna, građanska i ljudska prava koja se tako često uzimaju zdravo za gotovo u našem društvu. Namjera mi je da ovim ljudima dam lice i podignem svijest o njihovoj nesreći te svima nama skrenem pažnju na prečesto zanemarenu humanitarnu krizu i etničko čišćenje koje se dešava u svijetu“, naglasio je Verbeckt te dodao da se nada da će njegove fotografije doprinijeti javnoj debati za socijalnu pravdu.

Rohingya su muslimanska manjina koji žive uglavnom u Mijanmaru (Burma), a više od milion pripadnika ovog naroda je bez državljanstva u svojoj zemlji. Oni su diskriminirani, progonjeni i lišeni državljanstva krajem sedamdesetih od strane burmanski vlasti i nisu ni priznati kao manjina. Kao rezultat toga, Rohingya muslimani su odvojeni i isključeni iz civilnog društva gdje su živjeli generacijama. Bez državljanstva ili dokumenata, Rohingya muslimani ne pripadaju niti jednoj zemlji i lišeni su građanskih, socijalnih i ljudskih prava. Zabranjen im je pristup legalnom tržištu rada, osnovnim zdravstvenim uslugama i nemaju pravo na edukaciju.

Držeći ih u limbu siromaštva i na krajnjoj margini društva, nada za dostojanstven život ovih ljudi je gotovo nemoguća.