Skoro svaka žena doživjela je neki oblik seksualnog uznemiravanja u vozilima javnog prevoza, od dobacivanja opaski seksualne prirode, pa sve do samozadovoljavanja ili neželjenog dodirivanja. Povodom Osmog marta, Sarajevski otvoreni centar, organizacija civilnog društva koja radi na poboljšanju ljudskih prava žena i LGBTI osoba, pokrenula je aktivističku akciju u javnom prevozu kojom su željeli/e skrenuti pažnju na ovaj problem.
U sarajevskim tramvajima, trolejbusima i autobusima podijeljeni su flajeri sa informacijama o tome kako prepoznati seksualno uznemiravanje, te kako reagovati ukoliko ste vi ili neko drugi žrtva seksualnog uznemiravanja u javnom prevozu. ‘’Važno je osvijestiti građane i građanke da je bilo koji oblik neželjenog dodirivanja, ali i fotografisanja, dobacivanja ili nepristojnog gledanja ustvari seksualno uznemiravanje, a ne nešto što trebamo prihvatiti kao uobičajenu pojavu. Čak i ukoliko smo svjedok uznemiravanja u javnom prevozu, trebamo pomoći i reagovati, kako bismo dali do znanja da takvo ponašanje nije prihvatljivo’’ – rekli su iz Sarajevskog otvorenog centra.
Na ovu akciju potaknuli su ih i tekstovi koji su objavljeni nedavno na portalu Prometej, BUKA i Karike a u kojima autorice govore o vlastitim iskustvima sa ovim problemom.
‘’U polupraznom tramvaju, sjedila sam na sjedištu pored prozora, zamišljena, isključena iz okruženja. Osjetila sam nešto neobično po nogama i najprije sam pomislila da nogom udaram od nešto, potom sam pomislila da me stežu neudobne štramplice… A onda sam shvatila da je to nečija ruka. Istina, prvo sam pomislila da me neko namjerava pokrasti, a onda sam shvatila da je to odvratno trljanje. Stariji muškarac koji je sjedio iza mene dodirivao me je naizmjenično nogama i rukama po svim dijelovima mog tijela koje je mogao dohvatiti ispod i pored sjedišta…’’ dio je teksta Nikoline T., koji završava zaključkom: ‘’Ukratko: ne dozvoliti da se nešto što pripada svima nama, javni prostor, javni prijevoz, nešto unutar čega smo zajedno, pretvori u tragično i traumatično mjesto za jednog/jednu od nas. Ne dozvoliti, prije svega, da se pred našim očima otima nečije dostojanstvo, da se dehumaniziraju i unesrećuju mahom mlade žene, žrtve sekusalnog uzemiravanja i nasilja.’’
