Predstava „DRANG NACH WESTEN“ na sceni SARTR-A

U subotu, 06. maja s početkom u 20h na sceni Sarajevskog ratnog teatra gostuje Bosansko narodnog pozorište Zenica sa predstavom “Drang Nach Westen”.

Autor: Dragan Komadina

Ideja i režija: Lajla Kaikčija

Uloge:

Šefik: IZUDIN BAJROVIĆ

Džemo: SAŠA HANDŽIĆ

Sabina: URANELA AGIĆ-BURINA

Sanja: LANA DELIĆ

Amar: ENES SALKOVIĆ

Scenografija i kostimografija: Sabina Trnka

Muzika: Igor Kasapović

Videoart: Jasmin Šarić

Producent: Hazim Begagić

Izvršni producent: Denis Krdžalić

Inspicijentica: Sabina Glogovac

Koprodukcija: XV Festival Bosanskohercegovačke drame & XXI Međunarodna kulturna manifestacija “Zeničko proljeće”

 

Rezervacije ulaznica možete obaviti svaki dan od 10h do 16h pozivom na broj 033 664 070, subotom 060/327 0025 od 10h do 16h ili slanjem poruke u inboks Fb. profila https://www.facebook.com/sartr1992/ 

O Strahu i čežnji za zapadom:

„Danas od svih naslijeđa prošlog stoljeća, kako na globalnom tako i na intimnom planu, najsnažnije osjećamo baštinu straha, bilo da je riječ o siromaštvu ili ratu, odnosno o neizbježnom i najvećem od svih – strahu od smrti. Jedino ovaj posljednji nije izgubio svoju auru i ime. Ostali su strahovi,  baudrillardovski rečeno,  postali apstraktni i bezlični, ogoljeni do anonimnosti u globalističkoj miješalici za beton.

Drang nach Westen nije upao u zamku imenovanja tog straha. Prije je to jedan minimalistički pokušaj dramske rekonstrukcije djelovanja mehanizma tog globaliziranog svijeta i njegovog pogubnog utjecaja na osnovnu ćeliju društva – obitelj. On je sraz jedne opće tendencije, koja se u samom naslovu izravno referira na Hitlerovu doktrinu pokoravanja slavenskih naroda i istoka Europe u Drugom svjetskom ratu, s likovima iz našeg susjedstva, odnosno u ovom slučaju, likovima iz zeničkog urbanog realiteta.  Tako i sam naslov funkcionira kao (auto)ironični komentar na medijske naracije  o sukobu civilizacija, muslimanskoj invaziji na Europu, Zapadu kao obećanoj zemlji koju treba “osvojiti”, odnosno Zapadu kojemu se svaka ksenofobičnost i rasna isključivost nužno vraća u liku Vođe s brčićima.

Drang nach Westen nije nikakva hrabra i neviđena vivisekcija odnosa i likova što obitavaju na tijelu bosanskohercegovačkog političkog mrtvaca kojeg na aparatima podjednako održavaju međunarodni i domaći antagonizmi, niti sofisticirani prodor u psihologiju mladosti koja odlazi iz ove zemlje ratovati za ISIL.

Au contraire!

Za nastanak ovog teksta najzaslužnija je Lajla Kaikčija, redateljica koja je od mene zatražila pomoć u traganju za teatarskom artikulacijom njenog ljudskog nemira izazvanog izbjegličkom krizom i slikama nesretne djece koja su se utapala u bijegu prema “obećanoj zemlji”. I dogodio se prodor.  Drang na njemačkom znači i čežnju, čežnju za Zapadom. Valjda se tako  i priča s Istoka premjestila prema Zapadu. Valovi Egejskog mora krenuli su dolinom Bosne i izbacile ove dramske brodolomnike u jedan zenički soliter.

Ukratko, Drang nach Westen vodi vas u vaše susjedstvo, u dobro poznati svijet naših malih velikih života, obasjanih svjetlošću TV-ekrana. Kako ta vještačka svjetlost postaje opasnim supstratom za ljudskom bliskošću i Suncem,  ovo je idelna prilika da se kroz nadahnutu emotivnu simbiozu glumaca i gledatelja, jedan strogo kondenzirani dramski naboj iskoristi za preispitivanje odnosa u našim malim mikrokozmosima u kojima, po pravilu, vlastiti prdež miriše.“ – autor Dragan Komadina

 

 

Translate »