Otvorenje samostalne izložbe: ISMAR ČIRKINAGIĆ “OCEAN EUROPE”

Otvorenje izložbe “OCEAN EUROPE” autoraISMARA ČIRKINAGIĆAće biti upriličeno u galeriji Collegium artisticum, Sarajevo, u petak, 29. juna 2018. godine u 19:00 sati.

Ocean Europe je krajnje apstraktan konceptualni rad koji je nastao umjetnikovim jedinjenjem ”okeanskog osjećanja” sa ličnim političkim stavovima, nastalim kao rezultat negativnih tendencija unutar evropskog društva novijeg doba. U stvari, ovo je pokušaj vizualizacije umjetnikovog ukrštanja zastava kao simbola državnosti sa duhovnim doživljajem ”okeanskog osjećanja”.

Tražiti načine da se objasni jedan kompleksan duhovni doživljaj kao što je ”okeansko osjećanje” je težak zadatak, ali najbliže što bi mogli reći da je to uglavnom kratak i intenzivan doživljaj, gdje osoba doživljava bezgraničnost a ujedno sjedinjenost sa svijetom oko sebe, gdje su granice ega izbrisane, kao i subjektivni doživljaj svijeta. To je trenutak duhovne uzvišenosti nastao kao produkt trijumfalnog doživljaja vječnosti. U naletu ovakvih emocija sva egzistencijalna pitanja postaju irelevantna, kao i naša briga za krajnje i konačno.

Zašto zastave? U vremenu krize, kada raste društvena raslojenost praćena populizmom i dekadencijom manifestovanom kroz medije i konzumerizam, gdje ksenofobija i islamofobija nisu marginalni fenomeni, već aktivni elementi glavnih političkih tokova, zastave nisu ništa drugo do primitivni elementi za akumuliranje nacionalnih osjećanja, i kao takve su korištene od strane političkih elita za uskogrudo i nastrano viđenje svijeta koji je daleko širi i kompleksniji, a čiji smo mi neodvojivi dio.

Radovi iz ove serije su u stvari jednobojni pravougaonici i realizovani su kroz tradicionalni hemijski proces razvijanja fotografija na fotografskom papiru, koji tehnički gledano pripadaju tradiciji cameraless fotografije, zbog izuzeća kamere kao medijatora u procesu.

Svaki od tih jednobojnih pravougaonika (dimenzija 120 cm sa 180 cm)  predstavlja jednu od zastava evropskih zemalja, tačnije on prikazuje srednju vrijednost boja originalno zastupljenih na toj određenoj zastavi. Ukratko, ovo je postignuto na taj način što su motivi zastava preuzeti sa interneta i importovani u Photoshop program, gdje su kroz određene komande i procese manipulisani do finalne jednobojne površine. Ove jednobojne površine oblika pravougaonika su produkt spajanja ”okeanskog osjećanja” (duhovno/psihološko iskustvo) sa nacionalnim zastavama evropskih zemalja, ili, ako možemo reći, ukrštanje univerzalnog doživljaja jedinstva i vječnosti sa nacionalno konstruisanom simbolikom jedne državnosti.

Ako bi mogli da zamislimo dejstvo ovakvog duhovnog doživljaja kao što je ”okeansko osjećanje” na neke društveno predodređene forme integriteta osobe/pojedinca, možemo pretpostaviti da Photoshop procesi unutar Ocean Europe projekta trebaju da imaju isti zadatak, tj. da učine isto sa prepoznatljivim bojama i simbolima evropskih zastava, i da njihovu društveno predodređenu simboliku pretvore u jednobojnu prazninu.

Tehnički gledano može se reći da postoji određena sličnost u procesu ovoga rada sa radovima iz serija Substratum i Nudes Thomasa Ruffa. I tu su takođe motivi uzeti sa interneta naknadno kompjuterski manipulisani u pravcu apstrakcije, sa tom razlikom što Ruffove manipulacije završavaju kao zamagljeni ili kao kompletno apstraktne forme, dok radovi iz serije Ocean Europe svoj konceptualni put završavaju kao čisti jednobojni pravougaonici.

Ovaj pomalo poetičan i nihilistički akt umjetnika ne samo da nas uvodi u antiautoritarne vode, već nas neminovno svojim aktom navodi da preispitujemo legitimnost socio-političkih struktura koju te zastave predstavljaju, odnosno same države. Ovakav pravac razmišljanja nas navodi na zaključak da ovaj konceptualni rad, na svoj suptilan i domišljat način, pokušava da stvori prostor za diskusiju o ulozi anarhizma u savremenom društvu.

ISMAR ČIRKINAGIĆ je rođen 1973. godine u Prijedoru (BiH), gdje završava osnovnu i srednju školu. Krajem 1992. godine napušta Bosnu i Hercegovinu i odlazi u Dansku. Diplomira 2006. godine na Kraljevskoj danskoj akademiji za umjetnost i arhitekturu. Od tada se profesionalno bavi umjetnošću, živeći uglavnom na relaciji između Kopenhagena i Prijedora.

Polje njegovog interesovanja najčešće pokriva socijalno-političke teme, koje rješava kroz konceptualne procese koristeći različite medije od prostornih, zvučnih i video instalacija, do fotografije i skulpture.

Tokom dosadašnjeg stvaralaštva izlagao je na brojnim kolektivnim i samostalnim izložbama u umjetničkim centrima i institucijama u Danskoj (Fotografisk Center, Nikolaj Kunsthal, Kunsthal Charlottenborg, Brandts Kunsthallen, Sorø Art Museum, HEART – Herning Museum of Contemporary Art, Esbjerg Art Museum, …)     i u inostranstvu (MAC – Metropolitan Arts Centre, Sjeverna Irska; Vantaa Art Museum Artsi, Finska; Lviv National Art Gallery, Ukrajina; Centro de Desarrollo de las Artes Visuales, Kuba; …).

Više informacija o autoru možete naći na stranici: www.ismarc.com  

Izložba u sarajevskoj galeriji Collegium artisticum je njegovo prvo samostalno predstavljanje u rodnoj zemlji, Bosni i Hercegovini, a rezultat je saradnje autora Ismara Čirkinagića i kustosica Tijane Mišković i Sanele Nuhanović. Realizaciju izložbe je podržala i fondacija Danish Arts Foundation.

Svi zainteresovani izložbu će moći pogledati do 18. jula 2018. godine, u terminima: ponedjeljak-petak od 10:00 do 18:00 sati i subotom od 10:00 do 14:00 sati.

Ulaz u galeriju je besplatan.

Izložba “Modra rijeka modro more”

MODRA RIJEKA MODRO MORE
Izbor iz zbirke Dagmar Meneghello

Collegium artisticum, 5. maj u 19.00

Kako u ovih nekoliko kartica teksta obuhvatiti i sažeti tako obimnu i jedinstvenu kolekciju Dagmar Meneghello? Za njeno korektno i studiozno predstavljanje podrazumijevala bi se kustoska tematizacija i selekcija po različitim kriterijima, a za jedan opširniji tekst dovoljno bi bilo izdvojiti samo jednog umjetnika i njegov rad. Međutim, u ovom slučaju potrebno je staviti se u ulogu ove dobro poznate kolekcionarke i mecene, koja je godine svog života posvetila okupljanju, pomaganju i poticanju autora/ica na kreaciju, dočekujući ih u svom domu Palmižani na toplom, bukoličkom hvarskom otočiću sv. Klement. Želja joj je bila predstaviti sve ono što se odnosi na njen život i uspomene nastale u izravnom kontaktu s cijelim nizom stvaralaca koji su djelovali i boravili u rajskom okružju ispunjenom umjetničkim zamahom. U tom smislu moramo shvatiti potrebu Dagmar Meneghello, prije svega emotivnu vezanost sa svakim od izloženih djela ove postavke. Ona zrcali njen život, vrijeme i ljubav, a svaki rad predstavlja jedan segment njezinog života i suživota s umjetnicima/ama.
Iz uvodnog teksta u katalogu izložbe dr. Eme Mazrak

Collegium artisticum – Otvorenje kolektivne izložbe “SVJETLO”

Predstavljanje kolektivnog likovnog projekta “SVJETLO”  će biti održano u srijedu, 28. februara 2018. godine (u 18:00 sati) u galeriji Collegium artisticum, u sklopu XXXIV Međunarodnog festivala “Sarajevska zima”. Projekt je prvi puta predstavljen 22. decembra 2017. godine u galeriji Fonticus (Grožnjan, Hrvatska), a autor projekta i kustos izložbe je Eugen Borkovsky.

Na izložbi učestvuje 57 autora i autorica: Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko.
– – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – —

Iz predgovora Eugena Borkovskog

“Boje su patnje svjetlosti”. /Goethe/

Unatrag proteklih godina, Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavljala je projekte koji su, uz ostale teme, obrađivali više likovnih pojmova, npr: tri osnovne boje, pa liniju, dimenziju, točku, i sl. Ovaj projekt želi propitati, artistički ”osvijetliti” pojam, fenomen, ali i likovni segment: SVJETLO. Ovisno o prispjelim i izabranim radovima, sastavljena je izložba. Rezultati ”obasjavaju” recentno povijesno vrijeme, progovaraju, komentiraju situacije, dojmove i stavove autora. Vizualnim oblikovanjem, osobna psihološka stanja povezuju se s realnošću uz preklapanja s pitanjima osvijetljenosti problema identiteta i pozicije u prostoru i vremenu.

Artistički komentari u materijalu, progovaraju o tri vrste svjetla. U prvoj grupi su prirodne: sunce, polarna svjetlost, mjesečeva svjetlost, sjaj zvijezda, krijesnica, fluorescentne ribe. Postoje umjetne, proizvedene vrste svjetla: baklja, petrolejka, električna žarulja, zrcalni odsjaj, reflektor, voštanica, svijeća, luč, lomača. Tu je i alternativno, nevidljivo svjetlo koje određuje rendgensko osvjetljavanje/zračenje frekvencijama, fluorescencija ili prikaz aure tehnikama kao što je Kirlianova fotografija. Fenomen svjetlosti ne zapažamo kao posebnost, baš kao ni automatizam disanja. Svjetlost je pojava koja nam omogućava vidjeti, prepoznavati oblike, ona pojavljivanjem anulira tamu. Računanje vremena određeno je izmjenom svjetlosti i tame. Sunce je najjači izvor svjetla koje poznajemo.

U likovnosti svjetlo ima veliko značenje, zato se to područje naziva i ”vizualnim umjetnostima”. Ovdje je svjetlo neminovan detektor, modalitet kojeg se određuje količinom osvijetljenosti ili obojenošću. Promatrač likovne elemente ne zapaža ako nema svjetla. Može iskusiti teksturu osjetilom opipa, dodira. U povijesti oblika, oslanjanje na svjetlo predstavlja kontrastiranje svjetla i sjene radi postizanja iluzije prostornosti. Tu su predstavnici Caravaggio ili Rembrandt koji su koristili izvore svjetlosti izvan slike, kako bi naglasili dramatiku. Veliki dio impresionizma se poigrava fenomenima svijetlosti pomoću boja. Op art se trudi potaknuti očni živac na intenzivnu reakciju, koja se manifestira kroz psihološki dojam često geometrijskih oblika.

Fotografija se i tehnički i u rezultatu oslanja na svjetlo. Fotografija je crtež svjetlom. Ona se ostvaruje kontroliranim dopuštanjem prodora svjetla na kemijsku ili elektronsku podlogu. Potencijali svjetla pojavljuju se kod suvremenih medija: TV, monitori, ekrani djeluju pomoći piksela. Njihova gustoća je rezolucija. Mijenjanjem grupacija svjetlosnih točaka mijenja se slika.

U povijesti, još je Roger Bacon bio crkveno suđen jer je, između ostalog, proučavao fenomen svjetla. Kasnije, zalaganje za Kopernikov sustav dovelo je i Galileja u sukob s Inkvizicijom koja mu zabranjuje naučavanje da se Zemlja giba oko Sunca, izvora svjetlosti. Tek je Issac Newton službeno opisao karakteristiku, fenomen snopa bijele svjetlosti usmjerene na staklenu prizmu, kada dolazi do raspršivanja u spektar boja.

Danas spoznajemo fraktalna otkrića. Jer, sve što zovemo univerzumom jest energija koja titra različitim frekvencijama. Postoje sfere koje vibriraju prebrzo da bismo ih mogli vidjeti. Svjetlo iskazuje vidni spektar boja, koje ljudsko oko raspoznaje: crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, ljubičasta. Ostala područja spektra elektromagnetskih valova ljudsko oko ne vidi. Čestica svjetlosti ima brzinu, a nema pridruženog vremena. Svjetlost je oblik energije, ali i čestica koja se kreće velikom brzinom: foton. Svjetlost je pojava koja je istovremeno i materija i energija; čestica i val.

Unutar velikog raspona interpretacije zadanog pojma, nameće se osvjetljavanje stanja društva. Suvremenost iznjedruje pitanje u kojoj mjeri živimo u zamračenom prostoru nesloboda. Sve je više zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist nekih povlaštenih nacionalističkih, profiterskih, vjerskih skupina. Zanemarujemo osobnu komunikaciju, uz svijeću ili uličnu svjetiljku. Direktna komunikacija zamjenjuje se iluzionističkom efemernom osvijetljenošću ekrana. Ekonomija, politika, društveni život i kultura su pod vlašću simulacije, pri čemu nametnuti kodovi i modeli određuju na koji način koristiti svakodnevni život. Baudrillard, za televiziju i masovne medije kaže da su nova božanstva koja zavode i fasciniraju. Ona znakovima dovode do neutraliziranja stvarnosti i formiranja hiperrealnosti, odnosno medijske stvarnosti koja je realnija od stvarnog. Zato je zadatak edukacije, ali i umjetnosti, razvijanje svijesti o slobodi i ukazivanje na neophodnosti individualne slobode, kao preduvjeta za slobodu društva.

Ovaj projekt ”osvjetljava” mnogo situacija. Autor projekta, i, naravno autori radova, nadaju se da su, ako ne upozorili, onda barem načeli pitanja prigušivanja sloboda na više razina. Proklamirana, nametnuta ideja povećane racionalnosti društvene organizacije definitivno ne vodi većoj slobodi osoba na Plavom planetu, osvijetljenom suncem i zvijezdama. Ili, običnim žaruljama. Ako smo u sobi i zatvorimo škure, onemogućili smo prisustvo svjetlosti. Ipak, svjetlost izvan sobe i dalje postoji.

Translate »