Collegium artisticum – Otvorenje 71. REVIJALNE IZLOŽBE ULUBiH

Otvorenje 71. REVIJALNE IZLOŽBE članova i članica Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine, će biti upriličeno u galeriji Collegium artisticum u petak, 23. novembra 2018. godine u 19:30 sati.

Revijalna izložba je tradicionalni godišnji projekat kojim Udruženje likovnih umjetnika BiH obilježava i proslavlja 25. novembar, Dan državnosti Bosne i Hercegovine.

Ova izložba se kontinuirano održava od davne 1947. godine kada su značajni bosanskohercegovački umjetnici: Ismet Mujezinović, Vojo Dimitrijević, Mica Todorović, Vojislav Hadžidamjanović, Roman Petrović, Behaudin Selmanović, Sigo Summerecker, Petar Šain i Hakija Kulenović osnovali Udruženje likovnih umjetnika koje je, između ostalog, dobitnik kolektivne Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva u 2012. godini.

Kroz svoju dugogodišnju tradiciju Revijalna izložba njeguje zajedništvo i nesumnjivo zauzima važno mjesto u izlagačkom programu Udruženja likovnih umjetnika BiH.

Izložba nije selektivnog karaktera tako da ona pruža mogućnost svim zainteresovanim članovima i članicama ULUBiH-a da učestvuju i predstave svoja djela na ovoj kolektivnoj izložbi koja se organizira povodom 25. novembra, Dana državnosti Bosne i Hercegovine. Svojim učešćem i izlaganjem na ovoj izložbi umjetnici i umjetnice daju svoj doprinos proslavi ovog značajnog datuma u istoriji BiH.

Izložba svake godine okuplja veliki broj umjetnika i umjetnica, obuhvata djela iz oblasti crteža, slikarstva, skulpture, grafike, instalacije, fotografije i video umjetnosti, i privlači pažnju brojnih posjetilaca što je svrstava u red najposjećenijih likovnih manifestacija u Bosni i Hercegovini. Izložba nudi svojevrsno bogatstvo raznolikosti i mozaik različitosti u pristupu likovnom stvaranju, u odabiru teme, motiva, tehnike i materijala, što predstavlja jednu od vrijednosti ove likovne smotre.

Na otvorenju izložbe će biti organizovan prigodan koktel,  a svi zainteresovani izložbu će moći pogledati do 4. decembra 2018. godine.

Uz Revijalnu izložbu ULUBiH-a

 Povezivanje vremena i vizija

Dugo unutar nekadašnje “zemlje seljaka na brdovitom Balkanu”, a više od četvrt stoljeća i bez takvog okvira, građani Sarajeva, uz 25. novembar – Dan državnosti, slave umjetnost.

Šta bi rekli Hasan Brkić i Rodoljub Čolaković da su ovih dana pročitali kako će u fokusu obilježavanja jubileja 75. godišnjice ZAVNOBiH-a, u centru pažnje biti Deklaracija o pravima građana Bosne i Hercegovine, do sada dokument  nedovoljno poznat široj javnosti, a prema ocjenama historičara, možda i najvrijedniji koji je ikada stvoren na teritoriji višestoljetne zemlje ?

Ovu vijest, gotovo šeretski sam prokomentirao kako će sada, osim Hrvata, Muslimana i Srba, koji su pobrojani u Rezoluciji i Proglasu u Mrkonjić Gradu, i građani dobiti priliku da ovaj praznik sasvim legitimno proslavljaju. A esnaf likovne umjetnosti takva slavlja građanima upriličuju, evo, već 71 godinu.

Da li zato što je “alfa i omega” partizanske i socijalističke kulture, koautor i Deklaracije o pravima gradjana, Rodoljub Čolaković tako naredio, manje je bitno, ali je činjenica da je baklja umjetnosti, koju su još prije II svjetskog rata zapalili članovi grupe Collegium Artisticum, nastavila da gori i obasjava, a sada i simbolički baš ovdje u Collegiumu.

Ovakve izložbe u slavljeničkom ozračju i u čast jednog tako značajnog trenutka u vremenu, kada je, 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu obnovljena državnost Bosne i Hercegovine, samo su znak podsjećanja na vrijednosti ZAVNOBiH-a, čije su odluke utočište i bijeg u svijet istinskih vrijednosti, pa i duhovnih, i vjerovanje kako umjetnost naslonjena na takve tekovine, svijet čini boljim i plemenitijim.

Da li je ova izložbena kvadratura dovoljna da učini mnogo? Dakako da nije!!! Ali simbolički jako, jako mnogo. Jer uporno, uprkos vremenima, uprkos svekolikim društvenim mijenama, kroz nepatvorene umjetničke, kreativne uzlete, podsjeća na jedan osoben historijski trenutak, djelujući kao prostor umjetničkog, a ne političkog angažmana.

Mnogo je više onih kojima je stalo do prebrojavanja nacionalne pripadnosti, pa i autora izloženih djela? Ono što je ZAVNOBiH izjednačio, nesmiljeno se i sve upornije nastoji dijeliti.

Umjetnici, pak baveći se suštinskim zanatom artizma, gdje svaka slika “govori više od 1000 riječi“, povezuju vremena nekad i sad, referiraju se na prethodna umjetnička iskustva prostora na kojem žive. Pa i sam, moram priznati, kad razmišljam o tom vremenskom rasponu umjetničke scene i njenoj ostavštini, kad razmišljam o dubljem smislu umjetničkog djela, kad samjeravam vrijednosti i ideale naspram ovog vremena, pred očima mi je nerijetko “Autoportret sa spomenicom” Ismeta Mujezinovića, na kojem ispod partizanske spomenice prikačene na kožu autorova poprsja teče krv. I shvatim kako lekcije nisu naučene, kako prošlost, unatoč deklaracijama, proglasima, žrtvama, lucidnoj poruci sa Ismetove slike, nije udarila temelje boljoj ni sadašnjosti ni budućnosti.

Bosna i Hercegovina je i dalje poligon neartikuliranih mijena, svojevrsni poligon nesreće. Ljubav prema lijepom zapretana je u snenim i tužnim jutrima koja čekamo kao vjesnike nekog boljeg i ljepšeg dana… a likovni umjetnik sudjeluje u gradnji duhovnog i umjetničkog lika vremena koje je neumitno.

Vrijeme je to koje je ostavilo snažan trag, vrijeme je to kroz koje se likovnost probijala sa mukom ali i velikim uspjehom, što se može odgonetati i kroz tonalitete boja nanesenih na platno, tragove u glini, na bjelinama grafičkih listova, kroz instalacije… svih koji posjeduju nepresahlu energiju stapanju sa maticom, koji teže postati dio likovnog kontinuiteta, koji imaju svoje treptaje i proplamsaje, koji žele pokazati kako nisu samonikli, već naslonjeni na iskustvo predaka, na vizije i snatrenja u likovnosti koja je nastajala u njedrima ULUBiH-a, ali i prije toga, tokom proteklih decenija.

Zato će i radovi koje vidite ovdje ponuditi sagledavanje stilskih različitosti, vlastitih pečata i karakteristika koje su znakovi prepoznatljvosti novih generacija, i njihovih djela neprolaznih univerzalnih vrijednosti, djela koja su refleksija duše, vremena ili prostora.

Na izvorištima umjetničke tradicije i prošlosti savremena likovna scena traži svoju vlastitost, kao svojevrsni čuvar memorije na vrijeme i vrijednosti nastale u njemu.

A umjetnici svih vjera i nacija, građani, ateisti… upriličiše nam ovu Revijalnu postavku, vjerujući da poruke ZAVNOBiH-a mogu biti prije svega zalog zajedništvu i brana podjelama.

Ove retke pisao sam u Brčkom, koje je, simbolički, valjda najautentičniji dio zavnobihske BiH. Ali ni tamo 25. novembar nije praznik svima.

Likovnom esnafu jeste. I biće.

Želim vjerovati.

Dževdet Tuzlić

U Brčkom, novembra 2018.

 

Collegium artisticum: Otvorenje izložbe “SALON MLADIH”

Udruženje likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine, u saradnji sa galerijom Collegium artisticum i Charlama Depot Gallery, ponovo organizuje iznimno značajnu likovnu manifestaciju “Salon mladih“.

Očekujemo da će ova izložba na vjerodostojan način pružiti uvid u aktualno stanje stvaralačkog potencijala mladih autora i autorica i nadamo se da će ovakva smotra i ubuduće, kao tradicionalna manifestacija, opravdavati visoka očekivanja.

Radove za izložbu je odabrao žiri u sastavu: Jusuf Hadžifejzović, umjetnik i voditelj galerije savremene umjetnosti Charlama Depot, Sanela Nuhanović, historičarka umjetnosti i kustosica galerije Collegium artisticum, Danis Fejzić, predsjednik Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine.

Otvorenje izložbe “Salon mladih“ će biti upriličeno u četvrtak 8. novembra 2018. godine u 19:30 sati, u prostorima pomenutih reprezentativnih sarajevskih galerija. Izložba će za posjete će biti otvorena do 26. novembra 2018.

Pobjednika ovogodišnjeg “Salona mladih“ (po izboru stručnog žirija) očekuje samostalna izložba u galeriji “Roman Petrović“, Sarajevo, u maju 2019. godine.

Na izložbi učestvuju:

  1. ADI KARAILO
  2. ALEKSANDAR ŠKAVIĆ
  3. ANA ŠIMIĆ
  4. ANĐELA BANOVIĆ
  5. ANTE MARIĆ
  6. BOJAN STOJČIĆ
  7. DAJANA JEKIĆ
  8. DANILO BURSAĆ
  9. DAVID DRONJAK
  10. DENIS HARAČIĆ
  11. DRAGANA GRAŠAR              
  12. EMIR OSMIĆ
  13. HANA HUREM
  14. INDIRA BEŠLIĆ
  15. IVANA PAVLOVIĆ
  16. JASENKO ĐORĐEVIĆ
  17. JELENA MEDAN
  18. JOSIP IVEŠIĆ
  19. JURE PAPONJA
  20. KRISTINA ĆAVAR
  21. LAMIJA HALILAGIĆ
  22. LEA JERLAGIĆ
  23. MAJDA HRNJICA
  24. MANUELA MANDIĆ
  25. MARIJA VEMIĆ
  26. MARKO FRANČEŠEVIĆ
  27. MELIHA TRAKO
  28. MILANA KOSANOVIĆ
  29. MILICA LOJOVIĆ
  30. MILOŠ POPOVIĆ
  31. MILOŠ VUČEN
  32. MIRJANA PRERADOVIĆ
  33. MIRZA RAHMANOVIĆ
  34. NIKOLA DABIĆ
  35. NIKOLA KAŠTEROVIĆ
  36. NIKOLINA PESLAĆ         
  37. RADIVOJ MILIĆ
  38. REBEKA ABDAGIĆ
  39. SALEM PEZIĆ
  40. SAŠA TATIĆ
  41. TOMISLAV ZOVKO
  42. VANJA SOLAKOVIĆ
  43. VLADIMIR TOMIĆ
  44. ZEHRINA KARIĆ

Collegium artisticum – izložba “Paralelne realnosti”

Galerija Collegium artisticum vas sa zadovoljstvom poziva na otvorenje izložbe slika “Paralelne realnosti“ mladog umjetnika Miloša Popovića. Otvorenje će biti upriličeno u srijedu, 12. septembra 2018. godine u 20:00 sati, a publika će izložbu moći pogledati do 24. septembra.

Miloš Popović je rođen 1988. godine u Sarajevu. Diplomirao je 2017. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek slikarstvo. Dobitnik je nekoliko priznanja i nagrada za likovno stvaralaštvo a do sada je realizovao tri samostalne izložbe i učestvovao na nekoliko kolektivnih izložbi.

“Nad slikama Miloša Popovića“

Kada je 1911. godine Guillaume Apollinaire (Giom Apoliner) okvalifikovao slikarstvo Giorgia de Chirica (Đorđa de Kirika) kao “metafizičko“ otvoren je put novom likovnom izrazu, koji će kroz nekoliko značajnih imena ostaviti duboki trag u svjetskom slikarstvu. Čitajući djela filozofa Friedricha Nietzschea (Frideriha  Ničea) i Arthura Schopenhauera (Artura Šopenhauera) i izučavajući radove Arnolda Böcklina (Arnold Boklin) i Maxa Klingera (Maks Klinger) bio je od velikog značaja za De Chirica i pokret koji je vezan za metafiziku. Proces paralelnih realnosti postaje osnova za nastavak djela koja će proslaviti De Chirica i ostale sljedbenike metafizičkog slikarstva.

Zainteresovan za probleme paralelne realnosti koje postavlja metafizičko slikarstvo, istovremeno izučavajući filozofe kao i De Chirico, Miloš Popović se upušta u avanturu slikanja praznih prostora bez ljudi. To su prostori sa svjetlom i sjenom, sa stolicom kao jedinim znakom mogućeg ljudskog postojanja, sa prikazanim dijelom ljudskog tijela pokrivenog plaštom i samo otkrivenim nogama i rukama što leži na podu ili je na neki čudan način na plafonu naslikane prostorije. Najbolji primjer paralelnih realnosti je slika sa slikom u slici, gdje na gornjoj slici sam autor je naslikao sebe kako stoji u jako osvijetljenom prostoru dok ispod te slike je tijelo autora u ležećem položaju u budnom stanju. Slika u slici, dva paralelna svijeta istog lika potpuno različita u svakom vidu značenja. Slikana majstorski sa predstavom svjetla u gornjem dijelu i nabora prekrivača, ruku i izrazom lica u donjem dijelu slike, autor nas uvodi u paralelni svijet potpuno različite imaginacije.

Analizirajući svjetlo i uzimajući iskustvo najbolje moguće uloge i predstave tog svjetla kod Edwarda Hoppera (Edvard Hoper) Miloš Popović stvara prostor osvijetljen na vrlo specifičan i efektan način. Tako nastaju djela praznih prostora stepeništa, a posebno sobe, što možda predstavlja i najzrelije i najbolje ostvarenje autora pokazano na ovoj izložbi. Naravno, tu su i druge slike koje traže detaljnu analizu, ali šta god pisali o njima ostaje utisak da autor vrlo vješto pokazuje neki svoj specifičan izraz koji nas privlači i traži da odgonetamo postavljenu zagonetku na slikama.

Opšti je utisak da izložena djela Miloša Popovića predstavljaju nam autora snažnog senzibiliteta “zrelog“ slikara, kod koga je genetski kod slikarskog umijeća snažno izražen. Ozbiljnost u izboru tema, majstorstvo u prikazu slikarske stvarnosti, unutarnja snaga izloženih djela, otkriva nam autora čija mladost nije prepreka za stvaranje djela koje plijene snagom trajne vrijednosti. Ta vrijednost se ogleda u sugestivnoj snazi kojom izložene slike djeluju na posmatrača izazivajući u njemu estetski doživljaj kao trajnu vrijednost slika koje je umjetnik stvorio kao estetske predmete.

Enver Mandžić

Translate »