Andrej Ðerković – Stranica 2

Izložba Andreja Đerkovića u Ženevi

U galerijskom prostoru kultnog kina Cinélux u Ženevi (Švicarska), biti će izložena fotografska postavka sarajevskog umjetnika AndrejaĐerkovića pod nazivom “OSTALI/OSTALI“.

Istovremeno sa otvorenjem postavke, u kinu Cinélux biti će upriličena specijalna projekcija filma “Scream for me Sarajevo“ reditelja Tarika Hodžića, dan prije ženevskog koncerta britanske rok grupe Iron Maiden.

“Scream for me Sarajevo” je dokumentarni film o opsadi Sarajeva, koji se bazira na koncertu Bruce Dickinsona, pjevača legendarne britanske heavy metal grupe Iron Maiden, u ratnom Sarajevu 1994. godine. Film kroz direktnu naraciju aktera ovog događaja, pored ratnih strahota i užasa, priča o opsadi Sarajeva i nevjerovatnom duhu građana, te nadi koju je taj koncert donio.

Kino Cinélux, jedno je od najstarijih kina u Ženevi i otvoreno je 1945.godine, te je prošle godine, u sklopu projekta revitalizacije značajnih kulturnih institucija, interijer i vanjski izgled u potpunosti obnovljen.

OSTALI/OSTALI je serija fotografskih portreta građana Sarajeva i osobnih prijatelja autora, koji se ne uklapaju u anomaliju nacionalnih klasifikacija u bosanskohercegovačkom suvremenom društvu. Duplikacijom u imenu ove fotografske serije, nestvarnog i krajnje nedefiniranog dejtonskog izraza OSTALI sa mitskom dilemom sarajevske čaršije tko je ostao/tko nije tokom opsade grada, dolazi se do jedne sasvim drukčije klasifikacije, koja je iznad svih mogućih klasifikacija, a to je ona ljudska.

Ovdje se radi o ljudima koji su tokom opsade OSTALI u svojim domovima, u svom gradu (neovisno da li su rođeni u istom), u svojoj dosljednosti kao habitatu njihove osobne postojanosti. Ta postojanost i obstojnost, se nastavlja i u poratnom i nakaradnom Dejtonskom ustavno-institucionalnom sustavu ove zemlje, u koji se također, portretisani gordo ne uklapaju, jer ova današnja neprirodna i plemenska podjela “jedne i jedine“ vlastite nacije, ne odgovara njihovom kulturalnom shvatanju društva koje ih okružuje, te su svjesno, svojim karakterom i osobenošću, OSTALI van njega.

Kustosica ove postavke je Melissa Collet.

Andrej Ðerković

OSTALI / OSTALI

Scream for me Sarajevo (Tarik Hodžić)

Cinélux. Genève, Švicarska

25. juni 2018

Andrej Ðerković rođen 1971.godine u Sarajevu. Završio Školu Primijenjenih umjetnosti u Sarajevu. Samostalno izlagao u Palestini, Sjevernoj Irskoj, Crnoj Gori, Kanadi, Švicarskoj, Danskoj, Italiji, Španjolskoj, Grčkoj, Nizozemskoj, Srbiji, Francuskoj, Gruziji, Hrvatskoj, Engleskoj, Makedoniji, San Marinu, Turskoj, Sloveniji, Belgiji, Njemačkoj, Portugalu, Bosni i Hercegovini, Libanonu, Albaniji, Kneževini Lihtenštajn, Švedskoj, Meksiku, Urugvaju, Vatikanu, na Kubi i Novom Zelandu.

Uradio je fotografske portrete Jeff Koons, Marina Abramović, Michelangelo Pistoletto, Emmanuelle Beart, David Byrne, Jean-Luc Godard, Isabelle Huppert, Bono Vox, Sinéad O'Connor, Braco Dimitrijević, Catherine Deneuve, Jean-Hugues Anglade, Enki Bilal, Alfonso Cuarón, Rachid Taha, Agnes b., Sebastião Salgado, Yann Arthus-Bertrand, Christine and the Queens, Vincent Perez, Richard Galliano,Michel Hazanavicius, Aslı Erdoğan, Costa-Gavras i drugi.

Jedan je od osnivača Kolekcije ARS AEVI Muzeja Suvremene umjetnosti Sarajevo. Član Međunarodne Federacije Fotografske umjetnosti (FIAP). Član Federazione Italiana Associazioni Fotografiche (FIAF). Član Švicarske Asocijacije Fotografske umjetnosti (PHOTO SUISSE). Član Belfast Exposed Photography Community Group. Dugogodišnji je član Udruženja Likovnih umjetnika Primijenjene umjetnosti (ULUPUBIH).

Živi u Ženevi i Sarajevu.

Poklon umjetnika Andreja Đerkovića Historijskom muzeju BiH

Kolekcija Historijskog Muzeja Bosne i Hercegovine od danas, 30.11.2017., je bogatija za fotografsku seriju “Tabernakul“ sarajevskog umjetnika Andreja Ðerkovića. Serija se sastoji od šest fotografskih triptika centralnih trgova Barcelone, Havane, Istanbula, Nirnberga, Pariza i Ciriha, koje su urađene u periodu između 2013. i 2017.godine. Simbolika samih fotografija, nalazi se također i u vremenu kada su napravljene, kao što su fotografije sa istanbulskog trga Taksim napravljene tokom socijalnih protesta 2013.godine ili fotografije trga Sant Felip Neri u Barceloni na dan 80-te obljetnice Španjolskog Građanskog rata. Fotografije iz kubanske prijestolnice Havane urađene su uoči istorijskog posjeta američkog predsjednika Baraka Obame, dok su fotografije koje su urađene u Parizu, napravljene nekoliko dana poslije terorističkih napada u Parizu 13.novembra 2015.godine, kada je trg Place de République postao centralno mjesto okupljanja i omaža žrtvama.

Vodeći se izvornom zadaćom Muzeja koji se bavi historijom, autor je želio da ova fotografska serija koja prati historijske promjene u svjetskom razmjeru, nađe svoj dom u eminentnoj instituciji kao što je Historijski Muzej Bosne i Hercegovine. Ovaj svojevrsni work in progress će se vremenom nadopunjavati (novi triptik urađen ove godine prikazuje Trg nezavisnosti Majdan u Kijevu na kojem se 2013.godine, održala “Narančasta revolucija”), tako da će se kontinuranim trajanjem ovog fotografskog procesa i sama muzejska kolekcija uvećavati. Činjenica da je Historijski Muzej Bosne i Hercegovine (nekada Muzej Revolucije), institucija uz koju je autor, danas etablirani umjetnik odrastao, daje ovom darovnom činu jednu sasvim posebnu i osobnu dimneziju.

Postavka “Tabernakul“ je premijerno bila postavljena u junu 2016.godine u Galeriji Duplex 100m2 u Sarajevu (Bosna i Hercegovina), te iste godine pod komisarijatom Ane Borralho u sklopu Festivala “Verão Azul“ u Loulè i Lagos (Portugal). U februaru 2017.godine, izložba je postavljena u Galerie Atmosphére u Ženevi (Švicarska). Slijede postavke u Barceloni, Parizu i Istanbulu.

TABERNAKUL (lat. tabernaculum – šator, ili hrv. svetohranište)

Kao i u liturgijskom redoslijedu, fotografisana mjesta se u ovom postavu gledaju kao svetohraništa, mjesta “molitve i štovanja” suvremenog društva.

U ovoj seriji, selektovana mjesta preuzimaju euharističku ulogu središnjih mjesta susreta, molitve i štovanja, gradova koji predstavljaju centre društvenih promjena u prošlom stoljeću, gradova koji su (pro)živjeli različite društvene pokrete čije se nazivlje završava sa sufiksom “izam“… fašizam, komunizam, terorizam, populizam i na kraju, kapitalizam. Ta mjesta, većinom centralni trgovi korišteni su (koriste se) kao svetohraništa različitim ideologijama i društvenim sustavima koji su dominirali kroz modernu istoriju. Dvojako značenje riječi svetohranište, prokazuje amalgam između čuvanja (hranjenja) nečeg sakralnog i idolopoklonstva (duhovnog hranjenja) opstojanjem određene osobe ili ideje.

Tabernakul u religijskoj ikonografiji označava prostor gdje se čuvaju posvećene hostije ili prosfore, koje imaju ulogu “hrane za dušu”, odnosno duhovne hrane. U suvremenoj socijalnoj ikonografiji, ta duhovna hrana oblačila je kroz istoriju raznovrsne odore, te je shodno geografskoj i vremenskoj pripadnosti, diktirala određeni društveni sustav koji je neovisno od svoje doktrine ili tipologije društvenog pokreta, uvijek bio tragičan.

Ova serija fotografskih triptika pokazuje trgove kao oltarne menze poimanja društvene svijesti i ideologija, te ih svojom ikonoklastičkom direktnošću i prazninom, konfrontuje sa izvornom psihologijom mase. Svojim kritičkim osvrtom, fotografije propituju ljudsko ponašanje tokom konvergencije u navedenim socijalnim sustavima.

Taksim Meydanı (Istanbul, Turska, 2013)

Zeppelinhaupttribüne (Nürnberg, Njemačka, 2015)

Place de République (Paris, Francuska, 2015)

Plaça de Sant Felip Neri (Barcelona, Španjolska, 2016)

Plaza de la Revolución (La Habana, Kuba, 2016)

Paradeplatz (Zürich, Švicarska, 2016)

Maïdan Nézalejnosti (Kyiv, Ukrajina, 2017)

Andrej Ðerković rođen 1971. godine u Sarajevu. Završio Školu Primijenjenih umjetnosti u Sarajevu. Samostalno izlagao u Palestini, Sjevernoj Irskoj, Crnoj Gori, Kanadi, Švicarskoj, Danskoj, Italiji, Španjolskoj, Grčkoj, Nizozemskoj, Srbiji, Francuskoj, Gruziji, Hrvatskoj, Engleskoj, Makedoniji, San Marinu, Turskoj, Sloveniji, Belgiji, Njemačkoj, Portugalu, Bosni i Hercegovini, Libanonu, Albaniji, Kneževini Lihtenštajn, Ukrajini, Švedskoj, Vatikanu, Meksiku, Urugvaju, na Kubi i Novom Zelandu.

Njegovi radovi nalaze se u kolekciji Fototeca de Cuba Havana, MACBA Barcelona, Museum fur Kunst und Gewerbe Hamburg, Umjetnička Galerija Bosne i Hercegovine, Muzej Nevinosti Istanbul, Council of Europe Strasbourg, Tbilisi History Museum Karvasla, Narodni Muzej Crne Gore Cetinje, Old Arts Museum Belfast, MB Centre for Contemporary Arts Istanbul, SCCA Sarajevo, Muzej Istorije Jugoslavije Beograd, Memorijalni Centar Potočari Srebrenica, Olimpijski Muzej Sarajevo, Jewish Historical Museum Amsterdam, Muzej ratnog djetinjstva Sarajevo i drugi.

Uradio je portrete Jeff Koons, Marina Abramović, Michelangelo Pistoletto, Emmanuelle Beart, David Byrne, Jean-Luc Godard, Isabelle Huppert, Bono Vox, Sinéad O'Connor, Braco Dimitrijević, Catherine Deneuve, Jean-Hugues Anglade, Enki Bilal, Alfonso Cuarón, Rachid Taha, Sebastião Salgado, Yann Arthus-Bertrand, Agnes b., Christine and the Queens i drugi.

Predstavljao Muzej ARS AEVI na Europskom Bijenalu Vizualne umjetnosti 2002.godine u La Speziji (Italija). Za dostignuća na polju kulture tokom opsade Sarajeva, nagrađen sa ˝The Certificate of Appreciation˝ Američke Državne Agencije za informisanje (USIA). U povodu 100 godina Švicarske Asocijacije Fotografske umjetnosti uvršten je u monografiju „PHOTO SUISSE 1906-2006“. Uvršten je u “Leksikon Sarajeva”. Jedan je od selektiranih autora u internacionalnoj platformi “Aftermath / Promjena kulturalnog pejsaža (Tendencije u angažiranoj postjugoslavenskoj suvremenoj fotografiji 1991-2012)”. Živi u Ženevi i Sarajevu.

www.andrej-djerkovic.com

25 godina od otvorenja Američkog Informativnog Centra

Ovog mjeseca se navršava točno 25 godina od otvorenja Američkog Informativnog Centra u bivšem olimpijskom selu, sarajevskom kvartu Dobrinja. Prva inostrana kulturna institucija na tlu neovisne Bosne i Hercegovine, otvorena je uz prisustvo tadašnjeg prvog američkog Ambasadora za Bosnu i Hercegovinu, Nj.E. Victora Jackovicha.

Centar je otvoren uz podršku tadašnjih dobrinjskih civilnih i vojnih vlasti, te predstavnika Američke Agencije za informacije (USIA) i Američke Vlade sa sjedištem u Zagrebu. Odgovornost za vođenje Centra preuzeo je Andrej Đerković, danas istaknuti bosanskohercegovački umjetnik, inače dugogodišnji stanovnik Dobrinje. Đerković je prije rata bio stalni posjetilac Centra, jošod otvorenja osamdesetih godina, kada se Centar nalazio na Skenderiji.

“Zamislite čovjeka koji je na početku opsade Sarajeva spašavao biblioteku Američkog centra u Sarajevu. Sve se raspada, curi vrijeme u ubrzanom ritmu pješčanog sata, a mladi Ðerković zapeo da sačuva knjige iz biblioteke koje su, do tada, svojim korisnicima jedino mogle darovati oreol „američkih špijuna“, napisao je Boro Kontić u svom tekstu “Dvorac bez vrata” iz 2007.godine.

„Ratni“ Američki Informativni Centar se nalazio na čuvenoj Dobrinjskoj aveniji “Mitsubishi” (kako se zvala tokom Olimpijade), 300 metara od prve linije kako prema Nedžarićima, tako i prema okupiranoj Dobrinji 4. Bibliotečki fundus Centra je brojao preko 3000 knjiga i enciklopedija, koje su tokom prvog ratnog ljeta prebačene iz centra grada. Stare prostorije Centra koji se do rata nalazio u Kranjčevićevoj ulici iza hotela Holiday Inn, našle su se na udaru snajperske i topničke vatre, tako da je odlučeno da se biblioteka prebaci na Dobrinju. Prebacivanje je trajalo nekoliko dana i za ovaj veoma opasan i komplikovan zadatak, korišteni su kamioni Dobrinjskog odjela Civilne Zaštite. Uz bogati fundus, prebačen je i videotop, koji je u ono vrijeme kada su sarajevska kina bila uništena i van upotrebe, bio jedan od nekoliko videotopa u opsjednutom Sarajevu (uz Obala Art Centar i Kino Radnik), preko kojih su se mogle održavati projekcije na velikom platnu. Đerković je tako, u suradnji sa Obala Art Centrom, na Dobrinji prikazivao njihov repertoar sedam dana poslije nego u gradu. Centar je uz čuvenu ratnu bolnicu, komandu i press službu, imao status “nultog prioriteta”, tj. imao je konstantno snadbijevanje strujom. Uz filmove i edukativne projekcije, ostati će zapamćeno i kolektivno gledanje finala Svjetskog prvenstva u fudbalu u Sjedinjenim Američkim Državama 1994.godine, koje je gledano u terminu iza policijskog sata.

Sačuvana je i stara bibliotečka kartoteka, tako da su pored novih 250 članova, u biblioteku dolazili i stari članovi sa knjigama koje su posudili prije početka rata. Veoma je interesantno da su ljudi dolazili čak i preko famozne barikade između Mojmila i Dobrinje da vrate ili uzmu knjigu koja ih je mogla stajati života (iako su mogli da je iskoriste i za grijanje ili pravljenje ručka).

Jedna od anegdota je da je Centar cijelo vrijeme duple opsade “ugostio” i Oglasnu službu Oslobođenja, koja je svakodnevno zaprimala oglase, smrtovnice i sjećanja Dobrinjaca koji su bili odsječeni od grada. Potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, Đerković je cijeli bibliotečki fundus Centra od 3000 knjiga i enciklopedijskih izdanja, poklonio Nacionalnoj i Univerzitetskoj Biblioteci Bosne i Hercegovine.

Za svoj ratni angažman i dostignuća na polju kulture, Andrej Đerković nagrađen je sa “Plaketom Zahvalnosti (The Certificate of Appreciation)” Američke Agencije za informisanje (USIA), koju mu je 1999.godine, uručio tadašnji američki Ambasador za Bosnu i Hercegovinu, Nj.E. Richard D. Kauzlarich, te je u povodu dodjele ovog uglednog državnog priznanja, napisao da je taj čin “priznanje Đerkovićevim izvanrednim naporima tokom rata za očuvanje i stavljanje na raspolaganje javnosti, kolekcije knjiga iz starog Američkog centra u Sarajevu. Zahvaljujući njemu, knjige su trenutno pronašle svoj dom u Nacionalnoj i Univerzitetskoj Biblioteci Bosne i Hercegovine. Ovo je također priznanje djelovanju g. Đerkovića u Dobrinji koje je potaknulo kontinuirani duh kulture, kao i američku nazočnost u gradu Sarajevu”.