Buybook sa zadovoljstvom predstavlja novu knjigu

Izdavačka kuća Buybook sa zadovoljstvom predstavlja novu knjigu u vlastitoj ponudi. Riječ je o knjizi “Igrač za raju” autora Saše Ibrulja.

Knjiga „Igrač za raju“ može biti od višestruke koristi nogometnim profesionalcima, može biti i idealan vodič kroz manje poznate informacije ljubiteljima fudbala, ali najveća vrijednost knjige je u snazi da zainteresuje čitatelje i čitateljice koje o nogometu ne samo da ništa ne znaju, već o njemu ne razmišljaju. Cijela jedna antropološka studija može iz ovog djela nastati i pomoći nam u razumijevanju zbog čega je toliko važno ono što smo označili kao „najznačajniju sporednu stvar na svijetu“.

Spoj vrhunskog propovjedačkog dara, velikog opšteg znanja i poznavanja nogometa isprepleli su se na 300 stranica uzbudljivog putovanja kroz nogometnu istoriju i njegove savremene trenutke.

Saša Ibrulj rođen je 1984. godine u Mostaru. Kao slobodni novinar sarađivao je s mnogobrojnim medijima u regiji i inostranstvu, a stalni je saradnik zagrebačkog Telegrama, te časopisa Josimar i World Soccer. Njegove priče objavljivane su, između ostalih, i u GuardianuESPN-u i The Blizzardu, a prevođene su i na španski, talijanski, njemački, švedski, perzijski, japanski i portugalski jezik. Koautor je knjige Zmajevi – osamnaest godina reprezentacije Bosne i Hercegovine (2014).

 

 

Igrač za raju
Autor: Saša Ibrulj
Izdavač: Buybook
Dizajn naslovnice: Aleksandra Nina Knežević

LJUBAV I OTPOR U NOGOMETNIM PRIČAMA SAŠE IBRULJA

Stasavanje i uspjeh Nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine pratilo je i stasavanje samoproglašenih nogometnih stručnjaka, najčešće onih koji su iz udobnosti vlastitih fotelja imali idealnu strategiju, obično suprotnu onoj koju bi njegovao nacionalni selektor. To bi im, nakon prvobitne euforije nakon nekoliko dobijenih utakmica, a potom vječnih baraža, poslužilo kao argument za arsenal uvreda koje bi adresirali bh. izbornicima. Istina, nije previše povoda za radost ostalo našem narodu, otuda i potreba da se lični neuspjesi kompenziraju uspjesima reprezentacije uz očekivanje da će nas Džekin gol u sudijskoj nadoknadi sve skupa povesti u bolju budućnost.

Atmosfera u kojoj nacionalni fudbal tavori između niza manjkavosti u radu Nogometnog saveza i očekivanja navijača, nerijetko nas je vodila na staze udaljene od ljepote igre. Izostanak autorstva u sportskom novinarstvu i autoriteta koji bi bili posrednici između publike i majstora igre doprinosila je tom šumu.
Zbog toga „Igrač za raju“ Saše Ibrulja ne samo da premoštava dugogodišnji (ili višedecenijski) jaz u komunikaciji, već nas uz autorski, plemeniti pristup pun ljubavi i razumijevanja, vraća ljepoti igre. Koja je postojala, a nadamo se i opstaće, i prije višemilonskih transfera i pravila brojeva koji se često smjeste iznad pravila igre.

Ibrulj nas podsjeća da nogomet nije samo nacionalna selekcija te da, ako govorimo o domaćem, ne možemo dovijeka računati na bh. reprezentaciju zasnovanu na patriotizmu ili potrebama onih koji su davno iz domovine otišli. Na nekada svjetlije stranice fudbalske prošlosti i ono što smo i gdje smo danas, podsjetio nas je kroz fudbalski vremeplov od voljenog Veleža uz koji je prohodao, do sarajevskih klubova od kojih je jedan bio i ostao radnički, formiran na davno zaboravljenom konceptu solidarnosti i samodoprinosa.
Osim što poznaje tajne davno zaboravljenih domaćih klubova, Ibrulj nam nudi cijelu lepezu nogometnog znanja, od formiranja italijanske i engleske lige do fudbala u Siriji.

Knjiga „Igrač za raju“ može biti od višestruke koristi nogometnim profesionalcima, može biti i idealan vodič kroz manje poznate informacije ljubiteljima fudbala, ali najveća vrijednost knjige je u snazi da zainteresuje čitatelje i čitateljice koje o nogometu ne samo da ništa ne znaju, već o njemu ne razmišljaju. Cijela jedna antropološka studija može iz ovog djela nastati i pomoći nam u razumijevanju zbog čega je toliko važno ono što smo označili kao „najznačajniju sporednu stvar na svijetu“. Koliko je nogomet bio važan za razvoj nekih gradova ili za lični razvoj kao kod Zlatana Ibrahimovića, takođe ćemo iz Ibruljeve knjige saznati.
Spoj vrhunskog propovjedačkog dara, velikog opšteg znanja i poznavanja nogometa isprepleli su se na 300 stranica uzbudljivog putovanja kroz nogometnu istoriju i njegove savremene trenutke.

U vremenu koje je obilježeno izostankom jasnih stavova, Saša Ibrulj na svu sreću nijednu svoju priču nije oslobodio autorskog pristupa i ličnog pečata. On nije hroničar niti biograf. Ibrulj je sportski novinarski profesionalac kada piše o činjenicama i vrhunski prozaist onda kada piše o licu i naličju nogometa. Njegov utorski statement najbolje je sublimiran u posljednjoj priči „Ljubav i otpor“ gdje parafrazira Servantesovog „Don Kihota“: „Hvala onome ko je izmislio san, jer ovakvi dok spavaju ne vide i ne čuju ništa oko sebe, ne poznaju ni strah, ni nadu, ni probleme, ni sreću. Danas, zahvaljujući tome i takvima i svi oni optuženici i osuđenici i sportski analfabeti, koji vode saveze i klubove mogu svaku večer mirno spavati i živjeti na račun sporta koji decenijama uništavaju. Jer i javnost spava – nije ni preplašena, niti se nada, niti prepoznaje probleme ili sreću. Ne postoji borba, ne postoji front, ne postoji prva linija. Zasad. Postoji samo grupica pojedinaca koji djeluju kao gerila, kao maleni pokret otpora i napadaju tamo gdje i kada mogu. I ma koliko to nekada djelovalo kao borba s vjetrenjačama, kao borba bez smisla i šanse za pobjedu nad velikim i moćnim neprijateljem, i ma koliko nas spinovali i pretvarali u negativce, nema odustajanja. Nema predaje, jer ta esencija sporta se i dalje voli i zbog nje će nekada – u neka bolja i ljepša vremena – sport i oživjeti. I jednog dana pričat ćemo i pisati i lijepe priče. Ljubav i otpor.“

Iako knjiga „Igrač za raju“ nije samo o domaćem nogometu, ona nas uspješno izmješta u prostor bolje prošlosti i budi nostalgiju za vremenom porodičnih odlazaka na tribine gradskih nogometnih stadiona, onda kada smo se samo dijelili na navijače Sarajeva, Željezničara, Dinama, Zvezde, Partizana ili nekog zavičajnog drugoligaša.

„Knjiga Saše Ibrulja, koju imate pred sobom, puna je ljubavi. To je ono što se često zaboravlja: sve brojke, tačnih pasova, intervali minuta primanja i davanja golova, broj istrčavanja i procenat realizacije iz prekida, sve to je samo puka statistika, ako ne postoji tanka nit koja ‘analitiku’ može pretočiti u jednu vrstu poetske magije. Za to je, naravno, potrebna vještina, a ona se stiče u vlakovima kojima se putuje na utakmicu, u jeftinim hotelima u kojima spavamo mi iz zemalja Druge Evrope i Trećeg svijeta, dok novinari iz Lige petice i najvažnijih svjetskih agencija svoje pauze provode uz koktele u hiltonima i sheratonima. Ali, tamo ne stanuju naše priče. Priče za raju. (…) Ibrulj ispisuje jedan dio subjektivne povijesti i, uz nužni nivo mitologije, pokazuje i zavidno znanje. Fala bogu, reklo bi se, ipak se radi o nekome ko je pisao i još to radi za najprestižnije siteove i časopise, i to znanje nikako ne bi smjelo dolaziti u pitanje. Istina, ali dosta je onih koji znaju, ali ne umiju. Pisati ovakve tekstove iziskuje teški napor, jer valja povezati objektivnost i strast, egzaktno i poetsko, brojke i slova, trku i dribling, rudarski posao i magiju. (…) I nije istina da onaj ko igra, odnosno piše za raju, završava karijeru u nižerazrednom Vratniku. To je priča za papane. Pravi pišu za raju i tako nastaju sjajne knjige. Kakva je i ova. Izvolite i provjerite“, napisao je u predgovoru knjige Ahmed Burić.

„Igrač za raju“ odvešće vas, između ostalog, u dane Mundijla u Italii 1990. kada smo posljednji put nastupali pod zajedničkom zastavom uz intoniranje himne koja je imala tekst. Na stranicama Ibruljeve knjige nekako se i zaključuje vječna rasprava o idealnom timu koji bi danas Jugoslavija činila. Te zemlje svakako više nema, ali na svu sreću ima onih koji o njenoj ukupnoj i fudbalskoj prošlosti, kao i svjetskoj, umiju i žele da pišu.

Kristina Ljevak

Muzej ratnog djetinjstva proslavio prvi rođendan

Najmlađi bh. muzej, Muzej ratnog djetinjstva, proslavio je prvi rođendan u prepunom sarajevskom kinu Meeting Point. Nakon kratke prezentacije prve godine rada Muzeja, održan je i koncert Damira Imamovića i Ivane Đurić.

Izvršna direktorica MRD, Amina Krvavac, prezentirala je aktivnosti i uspjehe Muzeja tokom prvih 12 mjeseci od otvaranja stalne muzejske postavke. Posebnu pažnju posvetila je istraživačkim aktivnostima MRD van BiH, odnosno produkciji nove izložbe posvećene iskustvu odrastanja djece izbjeglica iz Sirije.

“Tokom posjete izbjegličkim kampovima u Libanu, u razgovoru s porodicama, naučili smo da im je izuzetno važno što jedan muzej iz daleke zemlje poput BiH, želi ispričati njihove priče. To nam je bilo izuzetno važno i dalo je jednu novu dimenziju razumijevanju značaja našeg rada.” rekla je Krvavac, te istakla da MRD priprema i prve izložbe van Bosne i Hercegovine.

Osnivač MRD, Jasminko Halilović, istakao je da mu je drago da je ovaj događaj poluzatvorenog tipa, i da je namijenjen učesnicima u stvaranju muzejske kolekcije, te prijateljima muzeja i vlasnicima doživotnih ulaznica. Također je govorio o autoru znaka MRD, Anuru Hadžiomerspahiću. “Anur je bio moj prijatelj, i prijatelj Muzeja ratnog djetinjstva. Za znak Muzeja koji je napravio uobičavamo reći da je najbolji znak na svijetu. Anurov odlazak je ogroman gubitak za naš grad i našu zemlju”, rekao je Halilović.

 

Proslavu prvog rođendana MRD upotpunili su koncertom Damir Imamović i Ivana Đurić. Na repertoaru se, specijalno za ovu priliku, našla i pjesma Sarajevska noć grupe Teška industrija. “Zadovoljstvo nam je da smo baš mi tu za godišnjicu osnivanja Muzeja. Ovaj Muzej nam je bitan jer je toliko čist. Želim vam još mnogo uspješnih godina.”, rekao je između ostaloga Damir Imamović.

Knjiga razgovora Nerzuka Ćurka, novo izdanje Buybooka

”Od erosa do polemosa. Knjiga razgovora” Nerzuka Ćurka uz predgovor Asima Mujkića i pogovor Esada Bajtala, novo je izdanje u Buybookovoj biblioteci Memorija. Ova knjiga objedinjuje 23 intervjua koje je profesor Ćurak dao domaćim i regionalnim medijima u periodu od 2004. do 2017. godine. Od erosa do polemosa u najkraćem je hronologija tavorenja u bosanskohercegovačkom društvenom obruču, omeđenom etnonacionalnim politikama i izostancima volje da se postojeće (ne)prilike promijene.
Jednako koliko važna, ova knjiga je i zabrinjavajuća jer nas podsjeća na repeticije koje živimo i koje u tišini prihvatamo.

Od erosa do polemosa. Knjiga razgovora
Autor: Nerzuk Ćurak
Predgovor: Asim Mujkić
Pogovor: Esad Bajtal
Izdavač: Buybook
Biblioteka: Memorija
Dizajn naslovnice: Boris Stapić

                                       U POTRAZI ZA SAVEZNICIMA I SAGOVORNICIMA

Od erosa do polemosa. Knjiga razgovora Nerzuka Ćurka uz predgovor Asima Mujkića i pogovor Esada Bajtala, novo je izdanje u Buybookovoj biblioteci Memorija. Ova knjiga objedinjuje 23 intervjua koje je profesor Ćurak dao domaćim i regionalnim medijima u periodu od 2004. do 2017. godine. Od erosa do polemosa u najkraćem je hronologija tavorenja u bosanskohercegovačkom društvenom obruču, omeđenom etnonacionalnim politikama i izostancima volje da se postojeće (ne)prilike promijene.
Jednako koliko važna, ova knjiga je i zabrinjavajuća jer nas podsjeća na repeticije koje živimo i koje u tišini prihvatamo. Politike se ne mijenjaju, ponekad se samo promijene imena njihovih predstavnika. Jedina odstupanja iz ovog mučnog kalendara postdejtonskog tavorenja Bosne i Hercegovine tiču se haških presuda ratnim zločincima, što gotovo nikada ne vodi katarzi ili barem dijalogu, najčešće samo novom predmetu političkih potkusurivanja i dodatnih dezavuisanja ošamućenog puka.
Zato s razlogom u predgovoru Knjige razgovora Asim Mujkić piše kako čitanje ove knjige izaziva frustrirajući osjećaj ničeanskog „vječnog vraćanja istog“, odnosno osjećaj odsustva povijesti.
„Kada bismo izbrisali datume kada su intervjui davani, bilo bi gotovo potpuno svejedno kojim bismo redom odlučili da ih čitamo. To je skup istih strukturnih problema koji generiraju identične obrasce političkog djelovanja uz katkad slabiju ili katkad jaču radikalnu verbalnu mobilizacijsku ornamentiku”, piše profesor Mujkić.

Znajući da poziciju intelektualca ne definišu njegove akademske reference, već svijest o društvenoj odgovornosti i javno angažovanje, Nerzuk Ćurak o Bosni i Hercegovini i njenim problemima ne govori sa salonske distance. Dirljiva je iskrenost njegove potrebe da ponudi rješenja koja bi nas izbavila iz osjećaja odsustva povijesti i uvela u prostor budućnosti. Ljubav koju gaji prema domovini nije dio patriotskog naboja na fudbalskim tribinama tokom utakmica reprezentacije. Dio te ljubavi je i odluka da se ne miri sa idejom o nemogućnosti promjena. On ih zagovara i vrlo jasno predlaže korake koji bi doveli do konstruktivnih procesa među zavađenim konstitutivnim narodima, vjerovatno nadajući se da uprkos izostanku volje među političkim elitama, postoji volja među građanima i građankama, onima koji će u knjizi Od erosa do polemosa pronaći sagovornika i saveznika te znati da nisu usamljeni u želji da jednog dana živimo u zdravijem društvu.

Važno u ovoj knjizi je i odsustvo generaliziranja. U političkim predstavnicima koji su obilježili odsustvo povijesti profesor Ćurak ponekad je prepoznavao potencijalno dobre lidere, kojima najčešće njihove političke partije nisu dale podršku. Mnogi od njih su zaboravljeni, što svakako potvrđuje odsustvo namjere ili nemogućnosti da se ostavi ozbiljniji trag na društvenoj bh.mapi, zato je Knjiga razgovora i neka vrsta priručnika za budućnost, poziv da poslušamo i prepoznamo glasove koji bi mogli da progovaraju u ime onog zajedničkog, bosanskohercegovačkog, svima nama na dobrobit.
Ona je i poziv na dijalog, plemenitu vještinu i podsjetnik koliko je važno ne samo artikulisano govoriti već znati i čuti. U ovoj društvenoj kakofoniji, kada se nerijetko priča samo da bi se pričalo, zaboravili smo na važnost slušanja. I plemenitost uvažavanja. A ono itekako postoji između profesora Ćurka kao onog koji odgovara na pitanja i njegovih mnogobrojnih kolega i koleginica koji postavljaju pitanja i  koji još uvijek čuvaju dignitet novinarske profesije, uprkos činjenici da je medijska scena doživjela eroziju jednaku političkoj. I o stanju u medijima, kao i o onom na Univerzitetu, naš sagovornik i autor takođe kritički govori.

„U epohi bola, koja u našoj zemlji traje tako dugo, svi smo pozvani da izađemo u polje i učinimo šta možemo. Javni angažman je bitan: ako imamo šta kazati, izgraditi, naslikati, komponirati, napraviti, otkriti, pomoći… Ako imamo tu stvaralačku gestu u sebi, ako se u nas može pouzdati. Ako služimo dobru i tragamo za istinom. I ako se znamo radovati. Ako volimo. Bez obzira na težinu i kompleksnost tema obrađenih u ovoj knjizi razgovora, ne dozvolimo tiraniju oholosti i neznanja“, piše u prologu knjige Nerzuk Ćurak.

Dio ranije spomenute autorove ljubavi prema Bosni i Hercegovini je nepristajanje na bilo kakve podjele i zagovaranje demontaže Dejtona, kao ključnog preduslova za iskorak iz postojećih praksi trgovina, potkusurivanja, manipuliranja biračima, fingiranja sukoba koji vode najčešće istim rezultatima na biračkim mjestima.
O demontaži Dejtona i onima koji BiH lažno brane, pisao je u pogovoru Knjige razgovora Esad Bajtal.
„Nije najveći problem Bosne, i najveća opasnost po Bosnu (to je autoru očigledno sasvim jasno), u tome što je Jedni otvoreno a Drugi sofisticirano napadaju (razvaljuju), nego u tome što je oni Treći – lažno brane. A sve im to omogućava upravo Dayton, čija je, da paradoks bude kompletan, javno deklarisana i potpisima ovjerena intencija – reintegracija Države. I upravo stoga, kaže Ćurak, insistiram na demontaži Dayton. Ne zato što bi tom demontažom naši problemi bili riješeni, nego zato što bi tek njome bila stvorena mogućnost da se mogu rješavati, obrazlažući u nastavku svoje ideje racionalno logičke potencijale tako nastale mogućnosti.“

U potresnoj bosanskohercegovačkoj zbilji, knjiga Nerzka Ćurka Od erosa do polemosa. Knjiga razgovora mogla bi u kućnoj biblioteci imati ulogu enciklopedije ili narodnog ljekara, odnosno postati ona kojoj se uvijek vraćamo. Potrebna nam je kako bismo bolje razumjeli vrijeme koje je prošlo i pripremili se za ono koje dolazi. Jer izborna je godina, a takva nam je svaka druga. Potrebni su nam saveznici i sagovornici.

Kristina Ljevak