Razgovor o romanu “Sjećanje šume” autora Damira Karakaša

Izdavačka kuća Buybook i Kamerni teatar 55 sa zadovoljstvom vas pozivaju na razgovor o romanu “Sjećanje šume” autora Damira Karakaša.

Razgovor sa autorom jednog od najboljih romana napisanih na našim jezicima posljednjih godina i dobitnikom nagrade Kočićevo pero i Fric, po kojem je postavljena i predstava u zagrebačkom kazalištu Gavela te je uvršten i u lektiru, biće upriličen u ponedjeljak, 7. maja u 20:00 na sceni Kamernog teatra 55 u Sarajevu.

„Većina naših velikih pisaca rođena je po seoskim zabitima i mnogi nastoje uljepšati drame svoga odrastanja krijući svoja siromašna djetinjstva kao zmija noge. Damir Karakaš, naprotiv, iznosi taj svijet otvoreno i bez uljepšavanja otkrivajući u njegovim priprostim likovima ponekad čistu poeziju. Ta poezija jednog ruralnog svijeta, u današnjem skorojevićevskom mentalitetu, otkriva se kao oaza čiste umjetnosti i humane ljepote a Karakaš kao majstor autentičnog pisanja“, napisao je književnik Mile Stojić o romanu „Sjećanje šume“ autora Damira Karakaša. Jedna je to od četrdeset pozitivnih kritika objavljenih u regionalnim medijima povodom ovog vrhunskog literarnog djela.

Damir Karakaš za roman “Sjećanje šume” nagrađen je nagradama „Kočićevo pero“ i „Fric“. Na osnovu dramatizacije romana u zagrebačkom kazalištu Gavela postavljena je izuzetno uspješna predstava. „Sjećanje šume“ uvršteno je i u obaveznu lektiru u Hrvatskoj.

Pišući o odrastanju u ličkom selu, tamo gdje nema emocija među najbližim i gdje se umjesto zagrljaja za blagdane dobija rukovanje, Damir Karakaš ispisao je nesvakidašnju hroniku patrijarhalnih obrazaca za koje samo mislimo da se dešavaju u područjima van takozvanih urbanih sredina.

Uz rijedak literarni dar i istančani osjećaj za ritam kojim ispisuje prozu nalik poeziji, Damira Karakaša odlikuje nesvakidašnja iskrenosti, odnosno pošten odnos prema književnosti ali i prema vlastitoj biografiji koju posuđuje svojim naratorima. Oni nas nekada vode na ulice Pariza, nekada u zagrebačke klubove u sumrak mira, a ovoga puta u Liku kao dio opsesivne teme, jer drugačije i ne može kada autora oblikuje takvo iskustvo.

O djetinjstvu u kojem se jedina bliskost s ocem desi prilikom lova na medvjeda, o lješnjacima koje je pokušao prodati kako bi sebi obezbijedio odjeću za novu školsku godinu, o uspjesima na školskim literarnim takmičenjima za koja nikada nije dobio priznanje u kući i o bolesti tokom odrastanja koja je metafora za neke druge, koje prate sve naše živote, sa Damirom Karakašem na sceni Kamernog teatra 55 razgovaraće Kristina Ljevak.

Ulaz je slobodan.

O autoru:
Damir Karakaš je rođen 1967. godine u selu Plašćica kod Brinja u Lici. Radio je kao novinar Crne kronike u Splitu. Živio je u Bordeauxu i Parizu gdje se uzdržavao sviranjem harmonike. U Parizu na Novoj Sorboni studirao je francuski jezik, izvodio performanse te izlagao konceptualne radove. Objavio je knjigu putopisa ”Bosanci su dobri ljudi”; zbirke priča ”Eskimi”, ”Pukovnik Beethoven” i ”Kino Lika” po kojoj je redatelj Dalibor Matanić snimio istoimeni film te romane ”Kombetari”, ”Kako sam ušao u Europu”, ”Sjajno mjesto za nesreću”, ”Blue Moon” i ”Sjećanje šume”. Piše kazališne komade koji se izvode u Hrvatskoj i inozemstvu. Prevođen je na desetak jezika. Živi u Zagrebu.

REKLI SU O KNJIZI:

 

Njegov realizam je ovdje doista hamsunovski, očaravajući. On realističnim sredstvima postiže nešto što je izvan realizma.
Miljenko Jergović, Jutarnji listKarakaševa proza ubojita je poput roja osa.
Mića Vujičić, NIN

Koristeći jezgrovit jezik napisao je knjigu dostupnu svima, i malima i velikima, i vratio Liku u njezinu još uvijek toplu kolijevku, u sretnu naivnost i prostodušnost obiteljskog doma u kojem se najdublji osjećaji proživljavaju u tišini i u mraku.
Denis Derk, Večernji list

Karakaš nastupa kao pankerski Branko Ćopić
Dinko Kreho, Novosti

Beskompromisnost kojom se Karakaš spustio u Had djetinjstva dugo nije viđena, okrutnost pogleda podsjeća na onu Danila Kiša
Darijo Grgić, Forum
“Sjećanje šume” veliki je roman maloga obujma, onako kako su to “Zimsko ljetovanje”, ili “Prokleta avlija”, ili “Stranac”, ili… Dopunite listu sami, svakako neće biti preduga.
Teofil Pančić, GlobusBriljantno.
Rajko Grlić, redatelj, Slobodna Europa

Izložba “Modra rijeka modro more”

MODRA RIJEKA MODRO MORE
Izbor iz zbirke Dagmar Meneghello

Collegium artisticum, 5. maj u 19.00

Kako u ovih nekoliko kartica teksta obuhvatiti i sažeti tako obimnu i jedinstvenu kolekciju Dagmar Meneghello? Za njeno korektno i studiozno predstavljanje podrazumijevala bi se kustoska tematizacija i selekcija po različitim kriterijima, a za jedan opširniji tekst dovoljno bi bilo izdvojiti samo jednog umjetnika i njegov rad. Međutim, u ovom slučaju potrebno je staviti se u ulogu ove dobro poznate kolekcionarke i mecene, koja je godine svog života posvetila okupljanju, pomaganju i poticanju autora/ica na kreaciju, dočekujući ih u svom domu Palmižani na toplom, bukoličkom hvarskom otočiću sv. Klement. Želja joj je bila predstaviti sve ono što se odnosi na njen život i uspomene nastale u izravnom kontaktu s cijelim nizom stvaralaca koji su djelovali i boravili u rajskom okružju ispunjenom umjetničkim zamahom. U tom smislu moramo shvatiti potrebu Dagmar Meneghello, prije svega emotivnu vezanost sa svakim od izloženih djela ove postavke. Ona zrcali njen život, vrijeme i ljubav, a svaki rad predstavlja jedan segment njezinog života i suživota s umjetnicima/ama.
Iz uvodnog teksta u katalogu izložbe dr. Eme Mazrak

Predstavljanje knjige „Nindža od Japana sa Balkana“ Marije Grujić u Zvonu

Udruženje za afirmaciju kulture i umjetnosti Zvono sa zadovoljstvom vas poziva na performans i predstavljanje knjige „Nindža od Japana sa Balkana“ Marije Grujić Bepe u Zvonu (Obala Maka Dizdara 10) u četvrtak, 3. maja u 21:00.
Knjiga „Nindža od Japana sa Balkana“ vodi nas na specifično putovanje i motiviše na lične promjene. U njoj je predstavljen dio nesvakidašnjih iskustava autorice koja napustila svijet ”sigurnih zanimanja” i poslušala vlastite želje.

U dodatku se nalazi više informacija, fotografija koju potpisuje Tamara Dragović i ilustracija naslovnice.

Više o autorici na: www.marijagrujicbepa.com

„Nindža od Japana sa Balkana“ stiže nam u Zvono zahvaljujući njegovoj autorici Mariji Grujić Bepi. Naziv je to i knjige i performansa koji će nam upriličiti na prvoj etapi sarajevskog putovanja heroja. „Nindža od Japana sa Balkana je lična priča koja nas vodi u avanturu. Na putovanje heroja. Od Japana do Balkana. U istraživanje sebe. U promenu. Od tamnih kutaka svesti do visoke svesnosti. O sebi, drugima i svetu oko nas“, poručuje Marija Grujić Bepa, a mi vas sa zadovoljstvom pozivamo da nam se pridružite u Zvonu 3. maja u 21:00 i upoznate Mariju, koja je u Japanu upoznala sebe.

Marija Grujić zvana Bepa je autorica. Pisac. Prijatelj duše. Nindža. Matematičarka. Mentorka. Radioničarka. Govornik. Performer. Biciklista. Jogina. Plesačica. Tragalac. Plivačica. Čitač. Do sada je napisala devet knjiga. „Nindža od Japana sa Balkana“ je njen književni prvijenac. Autorica je opusa „Heroji novoga doba“ koji se bavi osluškivanjem, razumijevanjem, razvojem i brendiranjem lične ludosti. Mentorka je i prijatelj duše generacijama i generacijama heroja na njihovim herojskim putovanjima.

Osim što je susret sa Bepom prilika za upoznavanje odlične autorice, on je i prilika za upoznavanje osobe koja je imala dovoljno dara i lične odgovornosti da se odupre očekivanjima, napusti posao profesorice matematike, potom kaže odlučno ne „militantnom mučeništvu“ kako naziva način rada u neoliberalnim okvirima i zaputi se ka osluškivanju vlastitih želja i potreba. Kruna njenog ličnog razvoja bio je boravak u Japanu. Putem vlastitih spoznaja povela je generacije zadovoljnih heroja i heroina koji/e su naučili da je za početak važno biti dobro, a ne dobar, da je važno ne hraniti tuđe slabosti i priznati, poput Japanaca, da nešto ne znamo.

Sve o čemu govori i piše je proživljeno i kao takvo odlična je motivacija svima koji su negdje usput izgubili sebe.

„Nije život za preživljavanje“ kaže Bepa a mi vas pozivamo da se zajedno uvjerimo kako okolnosti ne trebamo prihvatiti kao nužnosti već priliku za promjenu.