Izdavačka kuća Buybook i Kamerni teatar 55 sa zadovoljstvom vas pozivaju na razgovor o romanu “Sjećanje šume” autora Damira Karakaša.
Razgovor sa autorom jednog od najboljih romana napisanih na našim jezicima posljednjih godina i dobitnikom nagrade Kočićevo pero i Fric, po kojem je postavljena i predstava u zagrebačkom kazalištu Gavela te je uvršten i u lektiru, biće upriličen u ponedjeljak, 7. maja u 20:00 na sceni Kamernog teatra 55 u Sarajevu.
„Većina naših velikih pisaca rođena je po seoskim zabitima i mnogi nastoje uljepšati drame svoga odrastanja krijući svoja siromašna djetinjstva kao zmija noge. Damir Karakaš, naprotiv, iznosi taj svijet otvoreno i bez uljepšavanja otkrivajući u njegovim priprostim likovima ponekad čistu poeziju. Ta poezija jednog ruralnog svijeta, u današnjem skorojevićevskom mentalitetu, otkriva se kao oaza čiste umjetnosti i humane ljepote a Karakaš kao majstor autentičnog pisanja“, napisao je književnik Mile Stojić o romanu „Sjećanje šume“ autora Damira Karakaša. Jedna je to od četrdeset pozitivnih kritika objavljenih u regionalnim medijima povodom ovog vrhunskog literarnog djela.
Damir Karakaš za roman “Sjećanje šume” nagrađen je nagradama „Kočićevo pero“ i „Fric“. Na osnovu dramatizacije romana u zagrebačkom kazalištu Gavela postavljena je izuzetno uspješna predstava. „Sjećanje šume“ uvršteno je i u obaveznu lektiru u Hrvatskoj.
Pišući o odrastanju u ličkom selu, tamo gdje nema emocija među najbližim i gdje se umjesto zagrljaja za blagdane dobija rukovanje, Damir Karakaš ispisao je nesvakidašnju hroniku patrijarhalnih obrazaca za koje samo mislimo da se dešavaju u područjima van takozvanih urbanih sredina.
Uz rijedak literarni dar i istančani osjećaj za ritam kojim ispisuje prozu nalik poeziji, Damira Karakaša odlikuje nesvakidašnja iskrenosti, odnosno pošten odnos prema književnosti ali i prema vlastitoj biografiji koju posuđuje svojim naratorima. Oni nas nekada vode na ulice Pariza, nekada u zagrebačke klubove u sumrak mira, a ovoga puta u Liku kao dio opsesivne teme, jer drugačije i ne može kada autora oblikuje takvo iskustvo.
O djetinjstvu u kojem se jedina bliskost s ocem desi prilikom lova na medvjeda, o lješnjacima koje je pokušao prodati kako bi sebi obezbijedio odjeću za novu školsku godinu, o uspjesima na školskim literarnim takmičenjima za koja nikada nije dobio priznanje u kući i o bolesti tokom odrastanja koja je metafora za neke druge, koje prate sve naše živote, sa Damirom Karakašem na sceni Kamernog teatra 55 razgovaraće Kristina Ljevak.
Ulaz je slobodan.
O autoru:
Damir Karakaš je rođen 1967. godine u selu Plašćica kod Brinja u Lici. Radio je kao novinar Crne kronike u Splitu. Živio je u Bordeauxu i Parizu gdje se uzdržavao sviranjem harmonike. U Parizu na Novoj Sorboni studirao je francuski jezik, izvodio performanse te izlagao konceptualne radove. Objavio je knjigu putopisa ”Bosanci su dobri ljudi”; zbirke priča ”Eskimi”, ”Pukovnik Beethoven” i ”Kino Lika” po kojoj je redatelj Dalibor Matanić snimio istoimeni film te romane ”Kombetari”, ”Kako sam ušao u Europu”, ”Sjajno mjesto za nesreću”, ”Blue Moon” i ”Sjećanje šume”. Piše kazališne komade koji se izvode u Hrvatskoj i inozemstvu. Prevođen je na desetak jezika. Živi u Zagrebu.
REKLI SU O KNJIZI:
Miljenko Jergović, Jutarnji listKarakaševa proza ubojita je poput roja osa.
Mića Vujičić, NIN
Koristeći jezgrovit jezik napisao je knjigu dostupnu svima, i malima i velikima, i vratio Liku u njezinu još uvijek toplu kolijevku, u sretnu naivnost i prostodušnost obiteljskog doma u kojem se najdublji osjećaji proživljavaju u tišini i u mraku.
Denis Derk, Večernji list
Karakaš nastupa kao pankerski Branko Ćopić
Dinko Kreho, Novosti
Darijo Grgić, Forum
Teofil Pančić, GlobusBriljantno.
Rajko Grlić, redatelj, Slobodna Europa