Kategorija: Muzika. Umjetnost. Kultura. Akcija.

Istaknuti bosanskohercegovački umjetnik i akademski slikar Džeko Hodžić u povodu svog 70. rođendana, ove godine organizuje niz samostalnih izložbi pod zajedničkim nazivom “Apokalipsa“.

Svečano otvorenje izložbe u galeriji Collegium artisticum Sarajevo biće upriličeno u četvrtak, 05. marta sa početkom u 19:30 sati, a izložba će za posjetioce biti otvorena do 25. marta 2020. godine.

Džeko Hodžić, rođen 1950. godine u Godijevu kod Bijelog Polja (Crna Gora), nakon izložbe u okviru Internacionalnog festivala “Sarajevska zima“, koja će u galeriji Collegium artisticum u Sarajevu biti otvorena 05. marta, svoj veliki ciklus radova predstaviće u Podgorici u mjesecu maju, te u Tuzli i Bihaću u oktobru i novembru ove godine.

 

Publika će imati priliku na jednom mjestu vidjeti tri grandiozna triptiha, od kojih su dva, “Apokalipsa I“ i “Apokalipsa II“, proteklih godina bila prezentovana javnosti, prvi u Historijskom muzeju 2016. godine a drugi u Vijećnici 2017. godine. Triptih “Apokalipsa III“, kao i niz radova manjeg, galerijskog formata, među kojima i same po sebi izuzetno interesantne i intrigantne popratne skice i studije za ciklus “Apokalipsa“, po prvi put će biti predstavljeni javnosti.

 

 

 

U utorak, 3.3.2020, u 19 sati, u Domu Oružanih snaga BiH, Sarajevska zima publici donosi poseban muzički događaj – recital jednog od najznačajnijih poslijeratnih bh. pijanista, Zlatana Božute.

Pijanistu, čije su virtuozne i sofisticirane interpretacije prepoznate visokim nagradama na pijanističkim takmičenjima, odlikuje jedinstven i autentičan izraz. Božuta u svojim koncertima redovno istražuje repertoar koji otvora višestruke mogućnosti za interpretaciju i donosi njegova neočekivana i nadahnuta čitanja. I ovaj put on pokazuje ambiciju da publici predstavi kompozicije koja su izazov pijanistima u estetskom i izvođačko-tehničkom smislu, ali i da u poseban umjetnički odnos postavi  spektakularna djela klavirskog repertoara kakva su Francuska svita br. 2 J. S. Bacha, ciklus Images 1 Claude Debussyja i Slika s izložbe Modesta Musorgskog.

Zlatan Božuta je rođen u Sarajevu 1991. godine. Zaposlen je kao asistent na Odsjeku za klavir na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu. Klavir je učio kod profesora Draženke Čanković-Janković, Milorada Jovanovića, Mirjane Jovanović, Svetlane Claidze i Dragana Opančića, u čijoj klasi je diplomirao i završio master studij. Trenutno pohađa specijalizaciju u Brescii kod eminentnog svjetskog pedagoga prof. Rubena Dalibaltayana. Sudjelovao je na majstorskim radionicama istaknutih umjetnika kao što su Kemal Gekić, Jurij Kot, Aleksandra Romanić, Christopher Taylor, Boris Kraljević, Ursula Opens, Rita Kinka, Ruben Dalibaltayan, Jerome Lowenthal, Hinko Haas, Jokut Mihajlović, Manhattan String Quartet. Održao je niz solističkih klavirskih recitala i koncerata kamerne muzike u zemlji i inostranstvu, a nastupao je i kao solista sa orkestrima Sarajevska filharmonija, Simfonijskim i gudačkim orkestrom Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu.  Uz klavir, Božuta studira i kompoziciju u klasi prof. Dine Rešidbegovića na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, i na tom polju je ostvario uspješnu saradnju s renomiranim pozorišnim rediteljom Alešom Kurtom, komponujući muziku za predstave Elizabeta Bam i Majstor i Margarita.

U petak, 28. februara, s početkom u 18.00 sati u prostorijama JU Centar kulture i mladih Općine Centar Sarajevo (ulica Jelića 1), bit će upriličena promocija knjige “Ne daju mi oči da šutim” autora Šemsudina Gegića, poznatog i nagrađivanog spisatelja, dramaturga, te pozorišnog, televizijskog i filmskog reditelja.

Ova knjiga sastavljena je od dvadeset šest priča sa šireg lokaliteta tromeđe, između nekadašnjih republika bivše SFRJ, a sada suverenih država Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Srbije gdje se u dramaturški precizno organiziranoj ispovijesti Šems Drinac  javlja u različitim ulogama: kao sudionik događaja (glavni junak), kao svjedok događaja (sporedni lik), ili, pak, kao skriveni sveznajući pripovjedač.

‘’Dvadeset i šest Gegićevih priča, po svojoj unutarnjoj strukturi i organizaciji, istovremeno funkcioniraju i kao klasična zbirka priča – jer je svaka pojedinačno zaokružena, ali i kao takozvani labavi roman – jer ih osim zajedničkog narativnog plana u romanesknu strukturu uvezuje i pripovjedačeva porodica, koja je u ključnim pričama ove knjige u prvom planu, dok se u ostalim pričama više ili manje naziru u pozadini događaja koji su posljedično nastupili iz sudbinskih i povijesnih okolnosti kroz koje je prolazila upravo ta porodica’’, navodi se u recenziji Fadile Nure Haver, bosanskohercegovačke književnice i novinarke.