Kategorija: Vijesti iz Centra

Vijesti iz Centra za kulturnu i medijsku dekontaminaciju

Inicijativa – likovi žena na bh. novčanicama

Podstaknuti činjenicom da likovi žena nisu zastupljeni na bh. novčanicama, Sarajevski otvoreni centar je uputio dopis Centralnoj banci Bosne i Hercegovine u kojem smo predložili da Adela BerVukić, MicaTodorović, Vahida Magajlić, Vera Šnajder i Laura Papo Boherta budu stavljene na dio novčanice koji se odnosi na motiv lika. 

Adela BerVukić (1888-1966) rođena je u Tuzli. U Sarajevu je završila Višu djevojačku školu a nešto kasnije upisala je i učiteljsku školu u Sarajevu. 1908. godine otišla je u Beč gdje je pohađala privatnu slikarsku školu, a zatim i Umjetničku školu za žene (KunstschulefürFrauen und Mädchen). U vrijeme kada je Adela Ber postala prva školovana slikarka, žene u Bosni i Hercegovini su tek počele da se opismenjavanju.

 

MicaTodorović (1900-1980) rođena je u Sarajevu. Bila je, pored AdeleBerVukić, jedna od najznačajnijih bosanskohercegovačkih umjetnica. Završila je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Crteži koje je, nakon što je preživjela strahote logora, napravila predstavljaju izuzetno potresno viđenje i dokument o ljudskom stradanju. Bila je članica Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

 

Vahida Maglajlić (1907–1943) rođena je u Banjoj Luci. Bila je učesnica u  različitim akcijama te je angažovana i po pitanju emancipacije žena, prvo kao sekretarica, a potom i  kao predsjednica Ženskog pokreta. Na Prvoj zemaljskoj konferenciji AFŽ-a, izabrana je za članicu Centralnog odbora AFŽ-a. Poginula je 1. aprila 1943. godine u selu Velika Ruiška. Za narodnu heroinu proglašena je 20. decembra 1951. godine.

 

Vera Šnajder (1904–1974) rođena je u Sarajevu. Bila je vrsna matematičarka i naučnica. Objavila je prvi naučni rad iz oblasti matematike koji je objavio neko iz BiH. Učestvovala je u osnivanju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, te naročito u organiziranju Katedre za matematiku, kasnije Odsjeka za matematiku, na čijem čelu je bila dugi niz godina. Bila je i predsjednica Društva matematičara, fizičara i astronoma BiH, kao i organizatorica Četvrtog kongresa matematičara, fizičara i astronoma Jugoslavije, održanog 1965. godine u Sarajevu.

 

Laura Papo Bohoreta (1891-1942) rođena je u Sarajevu. Bavila se skupljanjem romansi, pjesama, priča i sefardskih poslovica. Prevodila je i adaptirala djela određenih francuskih autora. Laura je smatrala da razvoj žena ne bi trebao zavisiti od okoline, nego od njih samih, od njihove želje da napreduju. Umrla je u sarajevskoj bolnici katoličkih sestara milosrdnica 1942. godine.

 

Smatramo da bi se na ovaj način barem dijelom ustupilo zasluženo mjesto bh. ženama u javnom prostoru te da bi se rodna neravnopravnost i nejednaka zastupljenost umanjila, te na simboličan način pokazalo da se vrednuje i rad i doprinos ovih značajnih žena iz bosanskohercegovačke historije.

Ni građanske, a kamoli rodne ravnopravnosti

Otkako je Bosna i Hercegovina prije dvije godine službeno podnijela zahtjev za članstvo u Evropskoj uniji, sve češće su javne debate o potrebi mijenjanja Ustava, kako bi se, pored ostalog, uspostavila rodna ravnopravnost. To bi osiguralo generalno jednaka prava za sve građane i građanke u BiH, ocjenjuju novinarka i aktivistkinja Masha Durkalić, te članica Komisije za ostvarivanje ravnopravnosti polova Predstavničkog doma Parlamenta BiH, Maja Gasal Vražalica. One su za RSE govorile u okviru zajedničkog projekta sa Inicijativom “Građanke za ustavne promjene”.

Rodna ravnopravnost – put ka građanskoj BiH

Problematičnost Ustava BiH pokazala se već prilikom presude Suda za ljudska prava u Strazburu u slučaju Sejdić i Finci. No nije to jedini problem Ustava, smatra Masha Durkalić. Ona je mišljenja da postojeći Ustav BiH, kojim nije jasno definisana ni rodna ravnopravnost, neće doprinijeti napredovanju zemlje ka Evropskoj uniji u bilo kojem smislu.

„Ako se vratimo malo u prošlost, bitno je prisjetiti se da žene uopće nisu bile uključene u kreiranje Dejtonskog mirovnog sporazuma, što za početak dovoljno govori o tome kakvu je ulogu imala rodna ravnopravnost u kreiranju Ustava – nikakvu. Postoji Inicijativa ‘Građanke za ustavne promjene’ koja zagovara da Ustav BiH osigura veću zaštitu ljudskih prava i sloboda, s posebnim fokusom na rodnu perspektivu. No, Ustav BiH nije u stanju osigurati ravnopravnost ni za pripadnike i pripadnice nacionalnih manjina niti ostalih, tako da se čini da je o osiguravanju rodne ravnopravnosti jako teško govoriti“, ističe.

I pored svih manjkavosti Ustava, institucije u Bosni i Hercegovini donijele su dobre zakone koji bi trebali poboljšati stanje u oblasti rodne ravnopravnosti i rodne diskriminacije, no do poboljšanja nije došlo. Zakoni se ne provode, ističe članica Komisije za ostvarivanje ravnopravnosti polova predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Maja Gasal Vražalica:

„U regionalnim konferencijama, Bosna i Hercegovina se uvijek ističe po svom zakonskom okviru, a posebno po nekim ratificiranim konvencijama, kao što je, recimo, Istanbulska konvencija. Kao što znamo, evo, susjedna zemlja Republika Hrvatska bitku bije da li će je ratificirati ili ne, a mi smo bili šesta zemlja koja je to učinila. Što se tiče toga da li nas ograničava Ustav ili zakonski okvir, nas apsolutno ne ograničava, mi smo, takoreći, dobrim dijelom dosta toga odradili. Problem imamo samo u implementaciji. Kako bi se moglo ili šta bi se trebalo uraditi da bi to bilo primjetno na terenu, da bi svi građani zaista uživali ravnopravnost u Bosni i Hercegovini, treba da konačno imamo stručne ljude u svim sferama života, a posebno u ministarstvima i nižim institucijama koje su zadužene za implementaciju.“

„Počev od ogromnog problema koji se tiče porodiljskih naknada u Federaciji BiH, preko nejednakosti u plaćama, nezaposlenosti, da ne govorimo o seksizmu i mizoginiji, koji su sastavni dio bh. društva, a o kojima svi ne razgovaramo dovoljno. Svi problemi vezani za rodnu nejednakost u BiH vezani su usko i za problem našeg ustava koji ne reprezentira dovoljno niti manjine, niti žene. Rodna ravnopravnost se prečesto zanemaruje zarad svih ostalih problema kojih u BiH ne manjka, ali bez rodne ravnopravnosti kao sastavnog dijela kako Ustava, tako i pravnog sistema, institucija i svih drugih područja javnog djelovanja, teško je vjerovati da će BiH napredovati na svom putu ka Evropskoj uniji.“

Zakone krše i najviše institucije, iznosi svoje iskustvo Maja Gasal Vražalica. Podsjeća da je žena na čelu samo jednog parlamentarnog tijela na nivou države, jedne komisije. Navodi i da, na primjer, Savjet ministara BiH nikada nije ispoštovao inicijativu koju je usvojio da će dati izvještaj za svako pojedinačno ministarstvo u segmentu ravnopravnosti polova.

„Što će reći da niti Vijeće ministara niti predsjedavajući Vijeća ministara razumije uopće šta je ravnopravnost spolova i da to nije samo nadležnost Ministarstva za ljudska prava nego nadležnost svakog pojedinca i pojedinke, a osobito svakog ministra ili ministrice u sastavu Vijeća ministara. Jer ako mi dobijemo izvještaj Ministarstva za ljudska prava koji samo kaže gdje je ravnopravnost spolova na osnovu izvještaja agencije, mi ne znamo kakvo je stanje, recimo, ravnopravnosti spolova u Ministarstvu obrane, kakvo je stanje u Ministarstvu finansija, koje prevashodno ovdje ima i igra ključnu ulogu, jer bez dodatnog odvajanja, odnosno relokacije budžeta, mi ne možemo očekivati baš tu implementaciju koja bi bila sukladna onim ratificiranim konvencijama i samom zakonu o ravnopravnosti spolova“, kaže Maja Gasal Vražalica.

Sagovornice se slažu da Platforma ženskih prioriteta koju su predložile organizacije civilnog društva u okviru Inicijative “Građanke za ustavne promjene”, predstavlja dobru osnovu u izjednačavanju prava građanki i građana. Članovi i članice Inicijative definisiali su prioritete za koje se zalažu u procesu reforme Ustava BiH, te su na osnovu njih kreirali rodno odgovorne amandmane na Ustav. No, od 2013. godine do danas, još nema nikakvog stava niti Savjeta ministara niti Ustavno-prave komisije o predloženim amandmanima.

Prilog na ovu temu možete poslušati u emisiju “Na vratima Evrope” na linku: https://www.slobodnaevropa.org/a/29090854.html

Tekst je nastao u saradnji Inicijative Građanke za ustavne promjene sa Radijom Slobodna Evropa.

Besplatna instruktivna nastava

Lokalni tim Sarajevo Asocijacije srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini (ASuBiH) ponovo planira pomoći svim učenicima srednjih škola Kantona Sarajevo koji imaju nedovoljnu ocjenu ili žele popraviti prosjek svojih ocjena kroz projekat „Besplatna instruktivna nastava“. Projekat koji srednjoškolci organizuju za srednjoškolce već četiri  godine, biće realizovan i ove godine. Instruktivna nastava održavat će se iz predmeta koji navedu sami srednjoškolci u toku mjeseca Maja 2018.  Svi zainteresovani, sve što treba da urade jeste da popune aplikaciju koja se nalazi na ovom linku:

https://docs.google.com/forms/d/1Z1GZGsJWMTNwFyERZfXeIGG1SsTvkdUN49X6dJq4sOU/edit

Sve prijavljene ćemo kontaktirati u idućem periodu, a za sve detaljnije informacija se mogu obratiti na e-mail našeg tima (lokalnitimsarajevo@gmail.com ), privatnom porukom na naš facebook profil (https://www.facebook.com/lokalnitimsarajevo ) ili na broj 062/848-182

Asocijacija srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini (ASuBiH) je nevladina, nestranačka i nepolitička organizacija čiji je osnovni cilj poboljšanje statusa srednjoškolaca u zemlji i okuplja sve mlade koji pohađaju u srednju školu na prostoru BiH. Lokalni timovi su odjeli ASuBiH-a koji realizuju aktivnosti koje provodimo u cijeloj Bosni i Hercegovini, ali realizuju i svoje samostalne aktivnosti.

Otvoreno pismo delegaciji EU u BiH

Razvoj evropske industrije na teret osiromašenog Vareša

Vareš je gradić u centralnoj Bosni, nekadašnji rudarski i industrijski centar, jezgro društvenog razvoja, zajedništva i solidarnosti. Već decenijama trpi zapuštenost i zanemarenost zbog rušilačke, pljačkaške tranzicije koja je uništila izvore dostojanstvenog rada i osiromašila cijelu zajednicu.
Nakon obustave eksploatacije željezne rude u Varešu, na mjestu bivšeg površinskog kopa Smreka, nastalo je jezero koje su Varešani nazvali Nula.
Jezero Nula nalazi se samo par minuta šetnje od centra Vareša, poribljava se i koristi za sportski ribolov već dvadeset godina, a ljeti ga vareška djeca koriste kao kupalište. Vareškom jezeru Nula trebala su desetljeća da se izliječi od rudarskih rana, a danas je voda za kupanje izvrsne kvalitete.
U kancelarijama Evropske unije možda se ranije nije čulo za Vareš i možda se nikad više neće ni čuti, ali se projektom koji podržava i finansira Evropska unija uskoro namjerava uništiti vareško jezero i izložiti zajednicu rizicima i trajnim posljedicama.
Narednog mjeseca, u okviru projekta VAMOS, u vareškom jezeru Nula planira se testirati oprema za podvodno rudarstvo. Radi se o projektu ispitivanja mogućnosti podvodne eksploatacije rude koji i Evropska unija finansira kroz program Horizon 2020, a u kojem učestvuju partneri iz niza zemalja članica EU.
Prototip stroja do sada je testiran samo u jezeru Lee Moor u Engleskoj, čije kompanije su nositelji projekta i očekuju povrat ulaganja, ali za razliku od jezera u Varešu, jezero Lee Moor nije živo jezero nego skladište kanalizacijskog otpada. Jedino preostalo testiranje planira se sprovesti u Varešu, u Bosni i Hercegovini, zemlji koja nije ni kandidat za članstvo, u živom jezeru kreiranom podzemnim vodama i čistim izvorima, u jezeru bogatom ribom.
Građanima Vareša VAMOS je predstavljen kao EU megaprojekat koji “zamrli Vareš vraća u život”, čime su probuđene nade u ponovno pokretanje rudarstva i zapošljavanje i tako zavarano stanovništvo jer predviđeno testiranje osiromašenom Varešu ne bi donijelo ništa – osim uništenja jezera, pomora ribe i niza rizika po okoliš i zdravlje stanovništva.
Projekat pretpostavlja onečišćenje voda i mogućnost aktiviranja klizišta ali na opasnosti javnost nikako nije upozorena, nego su građani Vareša slučajno pronašli, slučajno objavljene, povjerljive dokumente na internet stranicama lokalnog VAMOS partnera, te se organizovali na društvenim mrežama .

VAMOS projekat je u Vareš došao na temelju aplikacije popunjene na aplikantu stranom engleskom jeziku, bez ikakvog stručnog uvida, a projekat koji je finansiran sredstvima iz EU programa Horizon 2020 je radi izbjegavanja lokalnih propisa prijavljen pod sasvim suprotnim nazivom i nema niti pravnih uslova za njegovu realizaciju.
Svi elementi vrlo nestručnog, tajnovitog i zatvorenog procesa pobudili su u građanima i sumnju u integritet samih institucija EU koje finansiraju projekat i koje su dopustile da se realizacija vrijednog i za EU značajnog projekta zasnuje na opskurnom, kontroverznom i nezakonitom testiranju, bez ikakve prethodne studije, ali sa planom monitoringa utjecaja na okoliš i stanovništvo, koje bi dodatno trajno oštetilo jednu već pljačkaškom
privatizacijom i nemilosrdnom eksploatacijom osiromašenu zajednicu.
Molimo vas da ne dopustite da radi jednokratnog testiranja prototipa nove tehnologije stanovništvo Vareša bude prisiljeno fizički štititi vodno dobro, koje je od samog nastanka koristilo i oplemenjivalo. Sigurni smo da testiranje VAMOS projekta možete izvršiti na nekoj drugoj lokaciji, koja nije bogata ribom, nije povezana sa podzemnim
i površinskim vodama i nije jedino gradsko kupalište zajednice.
Ukoliko želite da upoznate zabrinute građane Vareša i jezero Nula, rado ćemo vas dočekati u Varešu.

Hvala vam,
Građanska inicijativa za jezero Nula u Vareš

Danas počela Coca-Colina podrška mladima u Sarajevu

Prvom ovogodišnjom radionicom za više od 50 mladih u Sarajevu danas je počela druga faza realizacije programa Coca-Colina podrška mladima u Bosni i Hercegovini. Program realizuje Coca-Cola HBC B-H Sarajevo u okviru svojih projekata podrške razvoju mladih, a uz podršku partnerskih organizacija i institucija, u deset bosanskohercegovačkih gradova i općina.

Projekt Coca-Colina podrška mladima u BiH i ove godine polaznicima pruža priliku da razvijaju lične i poslovne vještine te steknu kvalitetne i praktične kompetencije neophodne za savremeno tržište rada. Pod sloganom „Nauči, primijeni, kreni“ program je osmišljen da prepoznaje, razvija, osnažuje i motiviše na uspjeh učesnike čineći ih konkurentnijim.

„Nakon izuzetnih rezultata prošlogodišnjeg programa, koji je obuhvatio 200 mladih, te velikog interesovanja za ovu godinu, kroz program će do kraja septembra proći najmanje 500 polaznika iz deset bosanskohercegovačkih gradova. Želimo doprijeti do mladih u što više gradova Bosne i Hercegovine i omogućiti im da iskoriste šansu za unapređenje poslovnih i životnih vještina. Prijave su još otvorene za ostalih devet gradova, a s današnjim danom počinjemo prvu trodnevnu edukaciju u Sarajevu sa željom da doprinesemo rješavanju jednog od najaktuelnijih društvenih problema – visoke stope nezaposlenosti mladih, pomažući im da pronađu posao u Bosni i Hercegovini. Coca-Cola HBC B-H Sarajevo fokusirana je na podršku lokalnoj zajednici. Mi kontinuirano učestvujemo u pronalasku odgovora na sva bitnija pitanja u lokalnim zajednicama, ostajući aktivan učesnik svakodnevnih događanja i jedan od faktora privrednog razvoja bosanskohercegovačkog društva. Izuzetno smo zadovoljni da su ovi mladi kojima je ovaj projekt i namijenjen, prepoznali naša nastojanja da ih podržimo i pripremimo za početak njihovih karijera i drago mi je što su danas ovdje, spremni da poboljšaju svoja postojeća znanja i steknu nova, neophodna za njihovu budućnost i karijeru“, rekao je Darko Šaravanja, direktor prodaje Coca-Cole za Bosnu i Hercegovinu, koji je poželio dobrodošlicu i uspješan rad polaznicima u ime Coca-Cole HBC B-H Sarajevo, te najavio radionice programa Coca-Colina podrška mladima u Bosni i Hercegovini u Banjoj Luci, Mostaru, Livnu, Tuzli, Bihaću, Brčkom, Trebinju, Istočnom Sarajevu i Zenici.

Coca-Cola HBC B-H Sarajevo više od 40 godina posluje u Bosni i Hercegovini te kao društveno odgovorna kompanija kontinuirano doprinosi razvoju bosanskohercegovačkog društva pružajući podršku razvoju i osnaživanju mladih kao jednom od prioriteta angažmana u zajednici.

Program će biti realizovan uz pokroviteljstvo i podršku Ministarstva rada i socijalne politike FBiH, Federalnog zavoda za zapošljavanje, JU Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske, Službe za zapošljavanje Kantona Sarajevo, JU Službe za zapošljavanje Zeničko-dobojskog kantona, Univerziteta u Sarajevu, Univerziteta u Banjoj Luci, Grada Banje Luke, Grada Tuzle, Grada Mostara, AmChama – Američke privredne komore u Bosni i Hercegovini te partnerskih organizacija: Vijeća mladih FBiH, Vijeća mladih Mostar, AIESEC-a u Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru, preduzetničkog i edukativnog centra Networks, Socijalno-edukativnog centra (SEC), Munje – Inkubatora društvenih inovacija, Hocu.ba, CERK-a, Omladinskog resursnog centra Tuzla, BEST-a Mostar, UG Multi, organizacije “Osmijeh za osmijeh”, Omladinskog kluba “Pod istim suncem Jablanica”, Životnog ateljea, Unije studenata iz Bihaća, Pronija i PRIME Communicationsa. Više informacija o programu možete pronaći na www.coca-colinapodrskamladima.ba.

Interview.ba: Ozren Kebo: Ima li kahve u avionu?

Piše: Ozren Kebo za Interview.ba

Zašto uvijek misliti da je svijet protiv nas i da su se svi urotili protiv ovog ubogog, ali nadasve poštenog naroda? Ima primjera koji zorno svjedoče i o drugačijim iskustvima. Najlakši i najjeftiniji način da uzoran omladinac iz Sarajeva dođe do Londona jeftini je let s presjedanjem u Kelnu i slijetanjem na Stansted, najnepoznatiji od tri oficijelna londonska aerodroma. Mali Airbus od Sarajeva do Kelna leti sat i 40 minuta, a veliki od Kelna do Londona manje od sata. Ali nije važna veličina, već tehnika, plus junačko srce u posade.

Na ovom prvom letu, sad govorimo o manjem prometalu, svi putnici dobili su po minijaturni sendvič i tetrapak vodu, poklon od kompanije. Nakon toga, krenuo je onaj pokretni bife i, opet na teret zadruge, svako je mogao da bira – kafu, gazirane sokove ili nešto još kompliciranije, poput džusa od paradajza, uz koji  tradicionalno dođu pakovani so i biber.

Ali u velikom avionu, onom između Kelna i Londona, radikalno drugačija situacija. Mini-pakete sa sendvičem i vodom dobilo je samo pola zrakoplova, prvih 13 redova. Ostatak putnika, počev od 14 reda, u kojem je sjedio i vaš izvjestitelj, pa do samog repa, nije dobio ništa i to nema veze s ekonomskom i biznis klasom, nego je osoblju ponestalo vremena. Procijenili su da neće stići da provozaju pokretni bife i Duty Free ponudu, pa su sve neočekivano prekinuli kod najvažnijeg reda.

I s pokretnim bifeom uslijedila su manje prijatna iznenađenja. Ponuda je ista kao i na letu iz Sarajeva, s tim što se ovdje sve plaćalo. Ništa zadruga. Čaša vode – tri eura.

Niko im nije naručivao, osim uglađenog Francuza koji je na brzinu platio i – kako izvještava naš podli dopisnik – još brže sljuštio dva konjaka nepoznatog podrijetla.

Na aerodromu Stansted još jedno čuđenje u svijetu. Kad izađu iz aviona, putnici, slijedeći putokaze, završe u podzemnoj željeznici. Iako je lijepo pisalo da taj vlak vozi do zgrade terminala, niko nije vjerovao svojim očima, nego isključivo nagomilanim strahovima, pa se većina, zbunjena razvojem situacije, iz vagona panično vraćala na peron, da vidi da se slučajno nije zajebala i da ih ovaj smrtonosni voz neće odvesti negdje u bespuća Londona, bez prethodne procedure i prtljaga.

I tako, Welcome to London's traffic. Autentični haos kružnog autoputa oko jednog od najvećih  gradova Evrope može da počne.

U okviru ovog serijala čitat ćete, između ostalih, i sljedeće nastavke: Londončani i propuh, Kultura parkova, Kultura pubova, Gdje i kako Englezi suše veš, Turneja Četiri pornošopa, Cjenovnik usluga, Čudesni svijet pisanih upozorenja, Komparativna analiza voznog parka u Londonu i Sarajevu, Starci nadiru…

(U narednom izvještaju: Kako preživjeti londonski saobraćaj)

Otvoren poziv Škole kreativnog dokumentarnog filma “Ko je vidio video?!”

Pravo Ljudski, uz podršku Nacionalne fondacije za demokratiju (NED) iz Washigtona, SAD, i lokalnih partnerskih organizacija, je danas objavio poziv za šesto izdanje Škole kreativnog dokumentarnog filma “Ko je vidio video?!”. Traži se devet mladih autora i autorica, koji će proći kroz inovativni obrazovni program i dobiti direktno iskustvo stvaranja kratkog kreativnog dokumentarnog filma, pod mentorstvom filmskih autora i autorica sa dugogodišnjim međunarodnim iskustvom.

Ko je vidio video?! je raznolik i neformalan obrazovni program za razvoj i produkciju dokumentarnog filma, sačinjen od nekoliko segmenta koji uključuju kreativno promišljanje i kreativan pristup stvaranju, istraživanju i razvoju dokumentarnog filma, režiju, kameru i zvuk, montažu i post-produkciju. Jedan od ciljeva ove filmske škole je okupiti mlade autore i autorice iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine kako bi istražili nove dokumentarne oblike. U centru pažnje stoji refleksivno, kolaborativno filmsko stvaralaštvo, a traže se mlade osobe sa stavom i strašću prema dokumentarnim pričama i idejama, koje/i dolaze iz sredina i konteksta koji imaju ograničen pristup neformalnom filmskom obrazovanju.

Kriteriji su sljedeći:

  •        Starosna dob između 17 i 23 godina;
  •        Prebivalište u Bosni i Hercegovini;
  •        Poznavanje engleskog jezika;
  •        KVV#6 je otvorena za svakoga, međutim posebno se traže učesnici i učesnice koje/i imaju već nekog iskustva u kreativnom procesu.

KVV#6 trajaće od 11. do 20. aprila 2018. Učešće podrazumijeva obavezno prisustvo na svim radionicama i predavanjima. Planirano je da filmski radovi budu predstavljeni tokom 13. Pravo Ljudski Film Festivala, koji se održava u novembru.

 Ko je vidio video?! je inovativni obrazovni program koji Pravo Ljudski organizira u Bosni i Hercegovini od 2013. godine.  Više informacija, te direktan link do online aplikacije se mogu naći na web stranici www.paravoljudski.org ili putem e-mail adrese apliciram@pravoljudski.org.

Konkurs je otvoren od 26. marta do 05. aprila 2018. godine.

Panel EPK 2024 u Banjaluci-Izazov za nezavisni kulturni sektor

UG Akcija Sarajevo Vas ljubazno poziva na panel o programu Evropska prijestonica kulture pod nazivom “EPK 2024: Izazov za nezavisni kulturni sektor”, koja će se održati 23. 3. 2018., u Muzičkom paviljonu Staklenac u Banjaluci, s početkom u 18 sati (registracija i izjave za medije počinju u 17:45).

Evropska prijestonica kulture (EPK) je najpoznatiji i najprestižniji kulturni program Evropske unije, u kome od 2014. godine mogu učestvovati i gradovi iz BiH. Nezavisni kulturni sektor u brojnim evropskim gradovima uvijek je pokazivao posebno zanimanje za ovaj tip projekta. U velikom broju slučajeva, inicijativa za kandidaturu pojedinih gradova došla je upravo od nezavisnih kulturnjaka, koji su u njemu vidjeli priliku da poprave vlastiti status na svojim kulturnim scenama.

Kako stoje stvari sa nezavisnim kulturnim sektorom u Banjaluci i Mostaru, bh. gradovima koji su odlučili učestvovati u ovom takmičenju, računajući na titulu EPK 2024? Koliko su protagonisti nezavisne scene u ova dva grada upoznati s gradskim EPK inicijativama, i jesu li i na koje načine već uključeni u njih. Koja su njihova očekivanja od ovog projekta, a kako njihovo učešće i doprinos vide timovi EPK 2024? Koliko o odnosu nezavisnog kulturnog sektora i projekta kakav je EPK možemo naučiti iz ostalih kandidatura, poput one za EPK Novi Sad 2021?

Na događaju će govoriti:

 Branka Ćurčić, art kritičarka i ekspertica za kulturnu politiku, Grupa za konceptualnu politiku, Novi Sad;

  • Marko Bilbija, šef tima EPK Banjaluka 2024;
  • Dijana Grbić, članica tima EPK Banjaluka 2024;
  • Orhan Maslo, producent i menadžer Mostar Rock School, i član Foruma Mostar EPK 2024;
  • Adela Lerić, dramska pedagoginja, članica Foruma Mostar EPK 2024.

 Panel će moderirati projektni koordinator Udruženja Akcija Nebojša Jovanović.

S predstavnicima EPK timova i nezavisnih sektora Banjaluke, Mostara i Novog Sada razgovaraćemo o dosadašnjim koracima na uključivanju nezavisne scene u kandidaturu, kao i nastavku saradnje između administracije projekta i nezavisnih kulturnih protagonista.
Očekujemo Vas!

Earth Hour -Sat za planet zemlju

U susret obilježavanju globalne inicijative Sat za planet Zemlju (Earth Hour) u BiH WWF je stavio naglasak na degradaciju međunarodno zaštićenih močvarnih staništa  Hutovog blata i Livanjskog polja.

Ovogodišnji se Sat za planet Zemlju, obilježava 24. ožujka pod sloganom „Connect2Earth“, odnosno spojite se sa Zemljom. Popularni Earth Hour, počeo je kao akcija jednoga grada 2007. godine i prerastao u najveću svjetsku volontersku akciju u kojoj je prošle godine sudjelovalo više od 180 zemalja

Na pokrenutoj internetskoj stranici connect2earth.org svi su pozvani da napišu što za njih znače biološka raznolikost i priroda. Napravljena u partnerstvu s tajništvom Konvencije o biološkoj raznolikosti Ujedinjenih naroda, namjena te stranice je osvijestiti ljude o značaju bioraznolikosti kao i dati ideje što svaki pojedinac može napraviti kako bi osigurao bolju budućnost našeg planeta

„U ovoj godini obilježava se jubilej (25 godina) Konvencije o biološkoj raznolikosti. Kroz partnerstvo s WWF-om naredne tri godine ćemo buditi svijest o biološkoj raznolikosti, počevši s ovom subotom i Satom za planet Zemlju, s ciljem povećanja komunikacije biološke raznolikosti. Zahvaljujem se WWF Adriji koja i ove godine podstiče svijest javnosti o značaju prirodnih resursa i zaštiti prirode BiH kroz ovaj događaj“, izjavio je Mehmed Cero, nacionalna fokalna tačka za Konvenciju o biološkoj raznolikosti.

U našoj regiji WWF će kroz Sat za planet Zemlju istaknuti povezanost bioraznolikosti i klimatskih promjena. Sloganu ‘Connect2Earth’ WWF dodaje ‘Connect2Rivers’ i cijelu inicijativu usmjerit će na zaštitu slatkovodnih ekosustava, močvara, i rijeka. U Bosni i Hercegovini usredotočeni smo na močvare i hitnu potrebu za njihovom revitalizacijom.

 

 

 

 

 

„WWF je rad  na zaštiti močvarnih staništa Hutovog blata i Livanjskog polja započeo prije više od deset godina. Istraživanja koja je proveo WWF-ov stručni tim ukazuju na zanačajnu degradaciju ekosustava na ovim međunarodno zaštićenim močvarnim staništima. WWF zaključuje da je najveći razlog za to preusmjeravanje voda isključivo za potrebe proizvodnje električne energije“, objašnjava Zoran Mateljak, voditelj WWF-a u BiH.“ Prihod od samo nekoloko sati rada mjesečno  hidroelekrtrana, koje oduzimaju vode ovim močvarama,dovoljan za spas i revitalizaciju močvarnih staništa. Želimo ukazati da je riješenje ovog problema nadohvat ruke i da zajedno možemo očuvati ova staništa. Močvare ne samo da daju samo važan doprinos bogatstvu života i biološkoj raznolikosti Balkana već nude i niz važnih usluga lokalnom stanovništvu. Ulaganje u očuvanje prirode vrijedno je kako za prirodu tako i za ljude, kao što i pokazuju Izvješća o procjeni dobrobiti od zaštićenih područja“ , zaključio  je  Mateljak .

 

 

I ove godine na poziv WWF-a da se uključe u akciju Sat za planet Zemlju su se odazvali brojni gradovi u BiH. Svjetla će se ponovno gasiti na znamenitostima u Mostaru, Banjaluci, Doboju, i Sarajevu a svake godine u akciju  ukjljučuju se i novi gradovi i općine. Popis gradova iz BiH i regije koji sudjeluju u akciji možete pronaći ovdje .

 

Posjetite http://www.earthhour.org da biste saznali što se događa na lokacijama širom svijeta i pročitajte priče pojedinaca o tome što rade za naš planet. Ovo je naše vrijeme da osiguramo zdravu, održivu i klimatsku uravnoteženu budućnost za sve.

Feminizam za svako LGBTI slovo

preuzeto sa: http://lgbti.ba

Piše: Selma Kešetović
Foto: gayrva.com

Nikad ne možemo dovoljno govoriti o uzročno-posljedičnoj vezi feminizama i LGBTI pokreta, posebno zato što nam uvijek prijeti diskonekcija između generacija – nove generacije ne poznaju svoju povijest i povijest feminizma što završava u regresiji. Sustav koji ima koristi od strukturalne homofobije, transfobije i bifobije, a korijen ima u mizoginiji, računa na diskonekciju koja bi prouzročila nepostojanje kontinuiteta, potiče je, razbija solidarnost i udaljava od međugeneracijske razmjene iskustva i edukacije. Zašto patrijarhalno društvo u kojem živimo tako uporno odbacuje i opresira svoje LGBTi sugrađane/ke? “Zašto nas toliki mrze?” – pita se Valeri u V for Vendetta kad država šalje vojsku da zatvara i pogubljuje homoseksualce i lezbijke. Odgovor je uvijek u – mizogoniji.

Slovo L

Patrijarhalno društvo ima tendenciju da nasilje prema lezbijkama ili poriče (u smislu da se ono ne događa) ili fetišizira u svrhu muškog heteroseksualnog užitka. Iako je prošlo dosta vremena od seksualne revolucije, žene se ne doživljavaju kao ravnopravni subjekti koji posjeduju vlastitu seksualnu želju. One se još uvijek vezuju za dom, brigu i intimnost. Svako odstupanje od vrlo krutog modela ženskog seksualnog ponašanja, strogo je kažnjavano, patologizirano kroz medicinu i stigmatizirano kroz društvene odnose. Stoga se na lezbijsku intimu gleda kao na “prirodnu” intimu među ženama (koja je muškarcima zabranjena), a na njihove seksualne odnose kao na nezrelu seksualnost sa potencijalom za muški voajerizam. Suština seksa, prema patrijarhatu, je penetracija izvođena muškim penisom, i bez nje, to nije “pravi” seks. Radikalne feministice šezdesetih godina prošlog stoljeća vidjele su politički potencijal lezbijske ljubavi za emancipaciju svih žena. One su tražile prostore samo za žene kako bi se žene međusobno osnažile i izgradile otpor muškoj opresiji. Mnoge lezbijke su bile dijelom ovog radikalnog pokreta, a jedna od njih je Audre Lorde koja kaže: “Prava feministica dijeli lezbijsku svijest, spavala sa ženom ili ne.”

Statistike pokazuju da je predrasuda po kojoj lezbijke ne doživljavaju nasilje zbog svog seksualnog identiteta upravo to – predrasuda bez uporišta u stvarnosti. To nasilje najprije dolazi odande odakle dolazi za svaku ženu – iz obitelji. Patrijarhalno društvo prvenstveno i smatra da je lezbijka “obiteljski” problem i da će roditelji svojim pritiscima i nasiljem vratiti mladu ženu na “pravi put”. Kada to ne uspije, onda je tu strukturalno, pa i fizičko nasilje.

Slovo G

Zašto je penetracija shvaćena kao esencija seksa? Foucault je smatrao da se moć vrši putem seksualnosti, tačnije, preko muškog penisa koji penetrira. Svakodnevno svjedočimo govoru koji to potvrđuje gdje se jasno vidi poistovjećivanje penetracije sa aktom moći, obično muškarca nad ženom. Aleksandar Stojaković, jedan od istraživača/ica i koordinator projekta kvalitativnog istraživanja “Homofobija i internalizirana homofobija” Centra za kvir studije 2015. godine, u svom uvodnom tekstu upravo izvlači zaključak da je homofobija u našem društvu izrazvna posljedica mizoginije. Ispitanici/e su homoseksualce gledali kroz rodnu prizmu – muškarac koji odbija da penetrira u ženu nego biva penetriran prisvaja “ženske rodne“ odlike, što ga automatski čini manje vrijednim, jer žena je po defaultu niže biće. I dok je lezbijski seksualni odnos fetišiziran, onaj između dva muškarca izaziva veliku uznemirenost i averziju upravo iz razloga što ne postoji odgovarajuće vršenje moći u takvoj vrsti penetracije. Često takvu vrstu homofobije internaliziraju i sami gej muškarci, a i usvajaju jednaku mizoginiju, ne shvaćajući da je borba protiv iste zajednička borba svih nas.

Slovo B

Koliko puta ste čuli tvrdnju da i biseksualni muškarci i biseksualne žene vole zapravo isto – muškarca? Brisanje biseksualnog identiteta kao mogućeg i održivog opet ima veze patrijarhatom – muškarac koji je dozvoljeno seksualno biće ipak ne može biti tolikog seksualnog kapaciteta da ga jednako privlače oba roda (muška penetracija ga „obilježava“), a žena ne posjeduje doista seksualnost mimo muške želje tako da se i u njezinom slučaju samo odnosi sa muškarcem računaju kao legitimni. I to nije viđenje samo heteronormativnog društva, biseksualne osobe nailaze često i na poništavanje unutar LGBTI zajednice. Taj centrizam monoseksualnosti je samo još jedan falocentrizam – gdje se sva seksualna želja vrti oko muškog penisa kao jedinog validnog nositelja želje i libida.

Slovo T

Ovo slovo nije uvijek (i ne ide uvijek) uz feminističke politike. Tačnije, radikalne feministice koje su slavile politički potencijal lezbijki, nisu gledale naklono na trans žene, odbijajući im dati legitimitet onog što su one smatrale autentičnim ženskim iskustvom. No, liberalne feministice snažno se suprostavljaju takvoj tezi, stavljajući pravo na samoodređenje kao temelj za oslobođenje žena, muškaraca, LGBT osoba i drugih identiteta. Za patrijarhalno društvo je ključno da su rodovi esencijalni i “prirodni”, tako da je svako odstupanje istovremeno i borba protiv istog. U posljednje vrijeme sve je više ispovijesti trans muškaraca i trans žena koji/e svjedoče da su privilegije, diskriminacija i sveprožimajuća mizoginija itekako realni. Primjerice, trans muškarci primjećuju koliko se osjećaju sigurnije kada hodaju noću, koliko njihove riječi imaju veću težinu, pa čak i kako se ljudi smiju njihovim šalama (a nisu postali/e ništa više ni manje duhoviti).

Slovo I

Interspolnost je još uvijek tabu tema o kojoj se vrlo malo zna. Prilikom rođenja, ukoliko beba ima spolne odlike koje se ne uklapaju u naučeni sustav binarnosti, liječnici/e i roditelji donose brzu odluku da invanzivnom kiruškom intervencijom “preprave” spol po prihvatljivom modelu. Takva intervencija nije medicinski opravdana, štaviše, može prouzročiti probleme u kasnijem razvoju djeteta. No rodna binarnost i rodne uloge u patrijarhalnom društvu jesu imperativ koji dolazi prije svega. U jednim od najvažnijih filmova o interspolnosti XXY, majka interspolne osobe govori zašto je teško i društveno stigmatično roditi interspolno dijete: “Kad se rodi beba, odmah pitaju da li je djevojčica ili dječak. Šta ja da odgovorim?”. Kada rod ne bi definirao našu ljudskost ili osobnost, to bi bio konačan pad patrijarhata.