Vijesti iz Centra – Stranica 94 – eFM.ba – jedini radio za urbanu gerilu

Novi Spark.me govornik – inovator i član tima Xbox-a Bojd Malterer

Organizacioni tim Spark.me, jedne od najvećih marketinških konferencija u Jugoistočnoj Evropi, koja se održava 26. i 27. maja u Budvi (uz seriju specijalizovanih radionica zakazanih za 25. maj), je objavio ime novog govornika na Spark.me 2018 konferenciji. U pitanju je Bojd Malterer (Boyd Multerer), bivši glavni inženjer za Xbox igračku konzolu, koji je osnovao Xbox Live i XNA servise.

Radeći u okviru Xbox tima, Malterer je 2000. godine pokrenuo i četiri godine upravljao Xbox Live, onlajn platformom koja povezuje igrače i omogućava razmjenu i dijeljenje multimedijalnih sadržaja. Godine 2004, osnovao je XNA, skup alata koji je omogućio programerima i dizajnerima da se mnogo lakše i efikasnije bave razvojem igara. XNA je uspostavio C# kao osnovni programski jezik u razvoju igara, što će se zadržati i u kasnijim sistemima alata kao što su Monogame, Unity itd. Pri kraju svog angažmana u Microsoftu, Malterer je vodio tim koji se bavio operativnim sistemom za Xbox One igračku konzolu, u čijoj su nadležnosti bili svi ključni elementi počevši od kernela, preko sistema bezbjednosti, do aplikacija, interfejsa i Kinecta.

Otkad je napustio Microsoft 2014. godine, Malterer se bavi istraživanjem i stvaranjem operativnih sistema za uređaje povezane u okviru Interneta stvari (Internet of Things). Koristeći znanja koja je stekao u okviru Xbox tima, danas je fokusiran na bezbjednost, kao i povećanje efikasnosti i jednostavnosti programiranja. Malterer je do sada prijavio oko 50 patenata od kojih je 26 već zvanično odobreno. Upravljao je raznim vrstama projekata, od veoma malih, do onih sa budžetima do 100 miliona dolara.

Organizatori Spark.me su ranije objavili imena dva ovogodišnja govornika – u pitanju su Mark W. Schaefer (jedan od vodećih svjetskih stratega u oblasti marketinga na društvenim medijima koji svoje znanje i iskustvo dijeli na jednom od pet najposjećenijih marketinških blogova na svijetu – {grow}) i Kerry O’Shea Gorgone (direktorica strategije u MarketingProfsu, vodećem izvoru informacija za više od 600.000 marketinških profesionalaca širom svijeta, i voditeljka Marketing Smarts podcasta). U narednom periodu će biti objavljena imena ostalih govornika na konferenciji.

Karte za konferenciju Spark.me 2018 se mogu kupiti na zvaničnom sajtu konferencije – www.spark.me. Puna cijena karte je 300€, ali svi zainteresovani mogu kupiti svoju kartu po promotivnoj cijeni od 200€ do 01. aprila. Cijena karte uključuje pristup svim predavanjima (26-27. maj), radionicama (25. maj), startap takmičenju (26-27. maj), ručak u hotelu Mediteran na bazi švedskog stola za oba dana konferencije, osvježenje na svim kafe pauzama u toku oba dana konferencije, kao i koktel prijem (26. maj). Cijena karte ne uključuje troškove prevoza i smještaja. Kao motivacija za sve mlade ljude željne znanja, u ponudi su i studentske karte koje su namijenjene srednjoškolcima i studentima redovnih, postdiplomskih i doktorskih studija koji su mlađi od 27 godina, a čija cijena iznosi svega 50€. Kupljene karte se mogu naknadno prenijeti na drugu osobu (“name change”), ali se uplaćeni novac ne može refundirati.

Konferencija Spark.me održaće se po šesti put, 26. i 27. maja, u hotelu Mediteran u Budvi. U skladu sa težnjom da svake godine dodatno obogate program konferencije, organizacioni tim Spark.me 2018 je za učesnike konferencije pripremio seriju besplatnih radionica iz oblasti marketinga i preduzetništva, koje će se održati 25. maja u hotelu Mediteran u Budvi. Organizator Spark.me je kompanija doMEn d.o.o, agent registracije crnogorskog nacionalnog internet domena – .ME, koja od 2013. godine organizuje konferenciju jednom godišnje u Budvi. Spark.me nudi priliku učesnicima da o aktuelnim trendovima u oblasti marketinga, tehnologije i biznisa uče od svjetski poznatih eksperata, te da ostvare kontakt sa preko 550 učesnika konferencije iz više od 20 država širom svijeta, među kojima će naći lidere iz poslovnog svijeta, svijeta tehnologije i inovacija, marketare, startapove i ljude željne znanja.

Za više informacija o Spark.me 2018 posjetite zvanični sajt konferencije na adresi www.spark.me, Facebook stranicu www.facebook.com/sparkdotme, Twitter nalog www.twitter.com/sparkdotme i Instagram nalog www.instagram.com/sparkdotme/

Dragan Bursać dobitnik je nagrade European Press Prize 2018.

Novinar i kolumnista Dragan Bursać dobitnik je nagrade European Press Prize 2018. godine u kategoriji “Mišljenje”.

Bursać je na ceremoniji dodjele nagrada u Budimpešti nagrađen za kolumnu pod naslovom “Treće strijeljanje dječaka Petra iz Konjica”. “Dragan Bursać piše o brutalnoj sudbini Petra, sedmogodišnjeg dječaka Srbina čija je porodica ubijena tokom prvi sedmica rata bosanskog rata. Kada prijavi zločin, policija ubije dječaka. Petog decembra 2017., odgovorne osobe su konačno uhapšene. Tema ratnih zločina protiv Srba rijetko se pojavljuje u bosanskim medijima, što ovaj rad čini važnim izuzetkom”, opis je Bursaćevog teksta na stranici European Press Prize.

Petar nikada neće slaviti svoj 32. rođendan i ispričati svoju priču, jer je dva puta strijeljan, jednom ubijen i vječno živ.

Znate li ko je Petar Golubović? To je mladić iz Konjica. Napunio je 32 godine. Uzoran je građanin, stomatolog. Ponos oca Đure i majke Vlaste, čuvenih profesora u konjičkoj gimnaziji. No, njime se najviše ponosi brat mu Pavle. Dvije godine mlađi, svršeni pravnik i referent u mostarskom sudu.

Tog 2. jula 1992. šestorica pripadnika Specijalne policije iz sastava Interventnog voda Stanice javne bezbjednosti Konjic negdje u dva sata iz ponoći upala su u stan porodice Golubović.

Noć, strah, agonija… U dva automobila porodica je nasilno ugurana. Ta dva automobila, vjesnika smrti, stižu do policijskog punkta u mjestu Polja Bijela. Poslije razgovora s dežurnim policajcem na kontrolnom punktu dignuta je rampa i vožnju su nastavili prema selu Spiljani.

Šta li je u glavama otetih ljudi? Kako je moguće da ih komšije usred noći bude, guraju u nekakav auto i voze po ovoj mrkloj noći? Evo do juče, profesori, predavali su i njihovoj djeci u Konjicu. Ko su ovi milicajci? I šta hoće?

“Zašto mi udaraju tatu i guraju mamu? Šta je ovo”, urlikao je u sebi sedmogodišnji Petar dok je rukom grčevito stezao mlađeg brata Pavla, čija je ruka odavno obamrla od straha. Petogodišnjak je, čini se, bio potpuno isključen iz stvarnosti.

Prvo strijeljanje

Na udaljenosti hiljadu metara od punkta s njegove desne strane, kod slivnika, policajci su ugasili svjetla na automobilima, osim pozicionih, a potom su svi izašli iz automobila s oružjem. Naredili su članovima porodice Golubović da izađu iz automobila i poredaju se na desnoj ivici kolovoza.

“Ma sigurno će nas ostaviti ovdje. Žele da nas zaplaše. Znam ja i ovoga Miralema, on je od Macića, znam i Jusufa Potura… Za ostale nisam siguran, ali ih zna otac Đuro. On je profesor gimnazije, ne bi njega tek tako…”

Pokušao je Petar da vidi brata i roditelje u mraku. Noć je zjenice širila, a strah ih je sužavao. Vrhom kažiprsta napipao je znojavo-hladnu ruku majke Vlaste. U jednom trenutku učinilo mu se da je vidio nekakvu svjetlost, a onda urlik metala zapara noć.

Kad su poredali porodicu Golubović, policajci su uperili cijevi i istovremeno otvorili rafalnu paljbu.

Petar je osjetio miris zemlje. I, kao da je prehlađen, groznica mu je drmala nejako tijelo. Osjetio je i nekakav stran, čudan i nepoznat miris. Neku memlu i nešto toplo.

To se krv roditelja i brata sa smrću miješala i kapala po njemu. Izlazio je život njemu najbližih, spajao se sa zemljom i beskrajem smrti. A Petar ćuti i stišće kapke očne. Jer, ne zna Petar od sedam godina šta je smrt, pa misli da je i on mrtav. Samo se čudi što je nekako drugačije mrtav od roditelja i brata.

Nekim čudom ispostavilo se da je u ovom zločinačkom piru sedmogodišnji Petar jedini ostao nepogođen i nepovrijeđen. Mališan je prilikom rafalne paljbe i sam pao na zemlju između tijela svojih roditelja i mlađeg brata Pavla.

Kada je bio siguran da su se zločinci izgubili u mrkloj noći, mali Petar odlučio je da napusti mjesto zločina, gdje su ležala nepomična tijela njegovih roditelja i brata Pavla.

Nije više mogao držati oči zatvorene. A tijela roditelja i brata postala su hladno breme užasa, koje ga je prikovalo za zemlju. Dublje i dublje.

Poput neke nejake životinjice, izmigoljio se ispod mrtvih, osovio na drhtave noge i opet gledao mrak. Možda je to i bolje. Jer nije vidio smrt. Čudan je mrak, pomaže ti da ne vidiš tu smrt. A onda ga ošinu svjetlost po periferiji oka.

Petar je izašao iz jarka i zaista ugledao svjetla policijskog punkta. Zaškiljio je. “Eno, tamo, tamo je milicija, spasiće me, a onda će zovnuti bolnicu da spase mamu, tatu i brata. Sve je tako jednostavno, samo sam se previše uplašio”, pomislio je dječak, plav od straha, smrti i zemlje. Potrčao je.

Zadihan i prestravljen, Petar je pod udarima adrenalina policajcima Hadži Maciću i Draženu Markoviću ispričao šta se dogodilo sa njegovim roditeljima i bratom Pavlom. Zapravo, bio je to više zbrkani monolog pun promuklih, ridajućih konsonanata, koji su izlazili iz prestravljenog dječijeg grla.

Dežurni na punktu motorolom je odmah javio u Policijsku stanicu da se kod njega nalazi mali Petar, a ubrzo potom…

Drugo strijeljanje

“Pa ovo su iste one čike. Milicajci! Oni su mi pucali na tatu, mamu i brata! Zašto njih nisu uhapsili ovi na punktu? Zašto mene voze nazad dolje u Konjic? Možda je opet greška.” Dječiji mozak nije mogao da se nosi sa ovoliko adrenalina i gubio se u toj memljivoj, uvijek istoj i nikad završenoj noći. Nikad završenoj…

Policajci su se zaustavili na mjestu zvanom Begin Vir, gdje su izveli dijete iz auta, pa iz oružja osuli vatru u Petra Golubovića. Smrtonosni rafali su ovog puta odradili posao.

Petar nikada neće slaviti 32. rođendan. Petar nikada neće ispričati ni ovu ni bilo koju drugu priču. Petar je dječak dva puta strijeljan, jednom ubijen i vječno živ.

Zločin, kazna, istina i pomirenje

I ne bi bilo ove priče da nije bilo istrage. Ne bismo znali za sve monstruozne detalje i počinioce da sud nije radio svoj posao. A radio ga je urijetko, slabo i nedovoljno. Pa je tako prvooptuženi dobio 12 godina robije, izašao je iz zatvora i kretao se kao slobodan čovjek.

No, čini se da je Macić itekako okrvavio ruke, pa je tako u avgustu 2011. ponovo uhapšen zbog masovnih zločina nad Srbima u selu Bradina, kod Konjica. Na kraju je umro u zatvoru bez izrečene presude i bez istine.

Duhovi Konjica

I zato je dobro znati da je 13 bivših pripadnika Armije RBiH, Teritorijalne odbrane i Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) u Konjicu uhapšeno zbog zločina nad desetinama žrtava srpske nacionalnosti u Bradini, Konjicu i drugim mjestima.

Zločinci i optuženi za zločine imaju imena i prezimena

U konkretnom slučaju riječ je o osumnjičenima za zločine počinjene u proljeće i ljeto 1992. na području Konjica i okoline, koji su rezultirali uklanjanjem i prisilnim preseljenjem gotovo cjelokupne populacije stanovništva srpske nacionalnosti sa tog područja. Među navedenim zločinima obuhvaćena su ubistva, mučenja, silovanja, zlostavljanja i progoni žrtava.

Slobode su lišeni: Nikšić Šefik, rođen 1945. u Konjicu, Alikadić Adnan, rođen 1962. u Konjicu, Pirkić Mitko, rođen 1962. u Konjicu, Ćosić Safaudin, rođen 1974. u Konjicu, Cakić Muhamed, rođen 1968. u Konjicu, Hebibović Ismet zv. “Broćeta”, rođen 1956. u Konjicu, Balić Redžo, rođen 1952. u Konjicu, Lukomirak Hamed, rođen 1971. u Konjicu, Padalović Almir, rođen 1968. u Mostaru, Jusufbegović Sead, rođen 1941. u Konjicu, Ćibo Senadin, rođen 1967. u Konjicu, Ramić Agan, rođen 1962. u Konjicu i Ramić Esad, rođen 1966. u Konjicu.

I četvrt vijeka nakon rata red je da saznamo kako je mučeno 240 nesrećnika u logoru Čelebići samo zato što su bili Srbi, kako je jedan prelijep grad, Konjic, ostao etnički čist, kako je nestalo 800 Srba iz Bradine, kako je pobijeno njih 88.

Konjic i Konjičani ne smiju biti taoci ovih kabadahija. Krajnje je vrijeme, zarad istine, pravde, Boga i onog dječaka Petra, dva puta strijeljanog, a vječno živog, da se svi u pomirenju i istini rodimo.

Evo nam prilike. Dosta je bilo ćutanja. Jer ćutanje je treće strijeljanje malog Petra.

“Građani ujedinjeni u očuvanju rijeka”

Koalicija za zaštitu rijeka Bosne i Hercegovine organizovala je akciju povodom obilježavanja Međunarodnog dana akcije za rijeke na obalama Vrbasa, Željeznice, Drine, Orlje i Kruščice sa istom porukom, da rijeke moraju ostati netaknute.

Stotine ljudi svake godine širom svijeta podižu svoj glas kako bi slavili rijeke svijeta i ljude koji se bore za njihovu zaštitu. Međunarodni dan akcije za rijeke, koji se obilježava 14. marta, dan je kada se slave uspjesi kao što su uklanjanje brana i uspostavljanje riječnog toka. To je dan kada se izlazi na ulice, organizuju protesti i zahtjeva poboljšanje u politikama i dosadašnjim lošim praksama upravljanja rijekama. Prije svega, to je dan kada zajedno djelujemo i pokazujemo da ti problemi nisu samo lokalnog karaktera, već predstavljaju globalni problem.

Koalicija od svog osnivanja 2016. upozorava da su rijeke u BiH u velikom riziku da ostanu bez svojih najvećih vrijednosti, od kojih su najvažniji kvalitet vode i bogatstvo biodiverziteta, zbog planova za izgradnju velikog broja hidroelektrana na njima.

Izgradnja novih hidroenergetskih objekata u BiH ne garantuje veći doprinos energetskoj sigurnosti, zbog efekta klimatskih promjena i njihovih uticaja na režim voda, a male hidroelektrane daju izuzetno nizak doprinos energetskom bilansu u odnosu na ogromne štete nastale kao posljedice njihove gradnje i upotrebe. Hidroenergetski projekti, osim što mogu dovesti do trajnih poremećaja i nesagledivih posljedica na prirodu, ograničavaju pristup vodi lokalnim zajednicama i utiču na neravnopravnu raspodielu korištenja vode kao zajedničkog prirodnog resursa.

BiH je jedna od posljednjih zemalja u Evropi koja ima kvalitetnu prirodnu vodu za piće što se izgradnjom hidroelektrana drastično mijenja i ugrožava pravo naših građana na čistu i zdravu vodu za piće.

Danas su se grupe građana fotografisale na obalama rijeka, sa porukama vezanim za tu rijeku, za njihovu zaštitu, o borbi protiv hidroelektrana ili problemima sa zagađenjem. Upozorili smo na probleme sa kojima se borimo u cilju očuvanja rijeka i pokazali da ima ljudi koji su spremni da se za njih bore.

Koalicija će nastaviti sa zagovaranjem pravednog korištenja vodenih resursa za vodosnabdijevanje, zaštitu prirode, sportske i sve druge aktivnosti koje ne nanose štetu društvu, prirodi i ekonomiji naše države.

Školgijum: Kupujmo domaći Porše

Preuzeto sa: skolegijum.ba

Pišu: Nenad Veličković, Rubina Čengić

U utorak, 20.2.2018. u zbornicama sarajevskih osnovnih škola osvanuo je album (a zapravo reklamni katalog) sa znakom kampanje Kvalitetan proizvod, Proizvedeno u Bosni i Hercegovini, a pod naslovom Skupimo domaće.

Na listi proizvoda koji se u albumu reklamiraju – a kako bi učestvovali u nagradnoj igri od učenika se očekuje da ih sve kupe – nalaze se smoki, čokolada, kečap, paštete, hrenovke, zaslađeni sokovi… dakle, sve ono što je pravilnikom o ishrani u školama zabranjeno ili redukovano na dva puta mjesečno. Među reklamama u ovom albumu pod znakom Kupujmo i koristimo domaće našla se i firma Porsche Sarajevo.

Album nema impresum, ne zna se ko ga je i gdje štampao, ko su stručnjaci, pedagozi i metodičari koji su ga uobličili, ko je odgovoran za sadržaj. Fingirajući didaktičnost, autori su marketinške poruke naslovili sa Da li ste znali, koristeći jezik i informacije neprilagođene uzrastu đaka, uz jednolična i neinventivna grafička rješenja.

Ministar ne čita sve što potpisuje

Ministar Elvir Kazazović i njegov pomoćnik Abid Fejzić, dan kasnije, 21. februara, u razgovoru drugim povodom izjavili su da album nisu vidjeli i da ne znaju da je u školama. Suočen s pitanjem kako je to moguće, kad Zakon izričito zabranjuje svaki oblik reklame, davanja usluga i prodaja proizvoda drugih pravnih i fizičkih lica bez saglasnosti ministra, ministar je, priznajući da ne čita sve što potpisuje, jer toga nekad bude hrpa na njegom stolu, pozvao i uključio u razgovor savjetnicu Nihadu Čolić, koja je taj predmet vodila. Ona u cijeloj stvari ne vidi ništa problematično, a nije se ni udubljivala, jer je sve Kapo dogovorio sa premijerom. Njen je posao bio da pazi da se ispoštuje pravilnik o ishrani.

Bjanko-saglasnost

Sumnjajući da se 27.000 primjeraka nečega može naći u školama uz saglasnost ministra a samo na osnovu dogovora Kape sa premijerom, zatražili smo dosije predmeta, odnosno, zahtjev koji je Udruženje Kupujmo i koristimo domaće – kvalitetno proizvedeno u BiH dostavilo Ministarstvu, kao i rješenje Ministarstva po tom zahtjevu.

Iako je jedan od zaključaka sastanaka bio da će Školegijum ubuduće do ovakvih informacija dolaziti brže i lakše, tražene dokumente (dva lista) dobili smo tek 5. marta.

Na prvom, neprotokolisanom, poslanom najvjerovatnije faksom, bez datuma, s potpisom Admira Kape i pečatom Udruženja, stoji (doslovno):

“Predmet: Molba za davanje saglasnosti

Poštovani dr. Kazazović

Obraćamo Vam se sa molbom ispred udruženja Kupumo I koristimo domaće – kvalitetno proizvedeno u BiH da nam izdate saglasnost za realizaciju projekta “Upoznajmo BH proizvode”. Projekat planiramo realizovati u Školama KS I to među učenicima od prvog do šestog razreda. Planiramo da štampamo album u koji bi djeca lijepa bar kodove BH prizvoda. Projekat ima za cilj da naši učenici razviju svijest o BH artiklima.”

Na ovaj zahtjev odgovoreno je iz Ministarstva 28.11.2017. na sljedeći način (i opet, doslovno, tj. sa pravopisnim greškama):

“Predmet: Saglasnost, dostavlja se

Cijenjeni,

Obratili ste se Ministarstvu za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo sa molbom za reali

zaciju projekta. “Upoznajemo BiH proizvode” u osnovnim školama Kantona Sarajevo, a koji ima za cilj razvijanje svijesti kod naših učenika o artiklima koji se proizvode u našoj domovini.

S obzirom da se radi o promociji bosansko-hercegovačkih proizvoda putem štampanih albuma koje dijelite učenicima, ovim putem Vas obavještavamo da smo saglasni sa aktivnostima koje želite provesti ovim Projektom.

Želimo vam puno uspjeha u budućem radu.

S poštovanjem.

Ministar

Elvir Kazazović”

Uz ministrov potpis, na saglasnost koje se ne sjeća, jer ga nije ni pročitao, stoji i potpis osobe koja je materijal pripremila – Čolić Nihada.

Jaranstvo kao jedini kriterij

Ministarstvo je, dakle, dalo saglasnost bjanko, na materijal koji nije vidjelo, samo zato jer se radi o promociji bosansko-hercegovačkih proizvoda putem štampanih albuma koji će se dijeliti učenicima. Nije postavilo niti jedan uslov (npr. da se album dostavi na recenziju, prije distribucije), nije zatražilo dopunske informacije (npr. o kriterijima izbora proizvoda koji će se reklamirati), nije postavilo uslove o didaktičkim standardima koji bi taj materijal morao zadovoljiti.

Institucija od koje se očekuje da štiti interese učenika i roditelja, tako što će svoje odluke zasnivati na potpunom uvidu u relevantne činjenice i njihovoj stručnoj obradi i analizi, ovdje se pojavljuje kao instrument jaranskog dogovora. Dogovorio Kapo s premijerom, savjetnica poturila ministru na potpis, i 27.000 reklama za Porše, kupujmo domaće i kvalitetno osvane jedno jutro u svim sarajevskim školama. A čips i čokoladice, koje je to isto Ministarstvo stavilo svojim pravilnikom o ishrani na crnu listu, moraju se kupiti ukoliko se želi osvojiti nagrada.

Upoznajmo artikle da bismo voljeli domovinu

Na web-sajtu Udruženja Kupujmo i koristimo domaće – kvalitetno proizvedeno u BiH nema kriterija po kojima se postaje član Udruženja, odnosno opisanih standarda koje proizvod mora zadovoljiti da bi dobio markicu/znak i podršku udruženja. Time se možda može objasniti da se djeci polovni folksvagenovi auti predstavljaju kao domaći proizvod.

Admir Kapo, direktor Udruženja Kupujmo i koristimo domaće – kvalitetno proizvedeno u BiH, na naš upit o kriterijima za sadržaj izjavio je:

“Mi smo poslali upit svim preduzećima, u oko 70 kompanija, i jedini uslov je bio da su njihovi proizvodi stalno dostupni u prodavnicama na području kantona Sarajevo i to u svim prodavnicama. To je oko 70 kompanija. Konkretno DITA-e nema jer su oni ušli u neku svoju vlastitu kampanju i nisu bili zainteresovani.

Neke kompanije su plaćale, neke ne, u zavisnosti od onog što su željeli da vide u ovom našem materijalu, ideja je bila da djeca barem vide kako izgledaju svi ti domaći proizvodi, da ih znaju prepoznati kada ih vide u prodavnici, ali morate znati da je fond nagrada oko 30.000 KM i da smo štampali 27.000 ovih albuma, a sve to treba isfinansirati.”

Na naknadno postavljena pitanja –

Kada je Ministarstvu poslao zahtjev za saglasnost?

Koji su kriteriji Udruženja za dobijanje znaka Kvalitetan proizvod – Proizvedeno u BiH?

Šta određuje jedan artikal kao strani, a šta kao domaći? (Kako se u albumu našao Porše?)

Koje su sve kompanije bile pozvane da učestvuju, po kojem su kriteriju odabrane?

Koliko se od njih tražilo da plate rekamni prostor u albumu?

– Kapo je odbio odgovoriti, jer projekat nije obavezujući za učenike.

Savjetnicu Nihadu Čolić, čiji se potpis nalazi pored ministrovog, pitali smo kako objašnjava neusklađenost sadržaja albuma sa pravilnikom o ishrani i kako ocjenjuje tačnost tvrdnji u albumu, ali je i ona izbjegla da odgovori.

Do premijera Konakovića, ni nakon nekoliko pokušaja, nismo uspjeli doći.

Voditeljica programa zdrave ishrane u školama, a na osnovu Pravilnika o ishrani djece – učenika u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama, čija primjena je počela početkom oktobra 2017. godine, Suada Karić, ne zna ništa o ovom projektu. Nisam vidjela taj album i ne znam o čemu govorite, niko me nikada nije konsultovao oko davanja te saglasnosti, kaže ona.
I Dževad Mehmedović, predsjednik Sindikata u DITA-i koji je inače i zamjenik direktora, tvrdi da njih niko iz Kupujmo domaće nije zvao: Znam ja ko su oni, ali nas niko nije zvao nikada ili nam nudio takvu neku saradnju i reklamu, nikada nisam čuo za to i baš mi je čudno jer mi smo školama pomagali i dok smo u stečaju bili.

Ukoliko ovaj slučaj ne dobije epilog u Ministarstvu, u vidu povlačenja saglasnosti i pokretanja disciplinskih postupaka za odgovorne, onda vrata sarajevskih škola ostaju širom otvorena za sve slične talove, vješto upakovane u par faksiranih rečenica o razvijanju patriotske svijesti. Drugim riječima: Ko ne voli Bosnu, nek ne vozi Porše.

Evropsko selo u BiH

Mreža savjeta/vijeća učenika Bosne i Hercegovine (mreSVUBiH) u narednom periodu kreće u implementaciju projekta „Evropsko selo u Bosni i Hercegovini.“

Evropsko selo (EU VILLAGE) je koncept unikatnog dizajna koji predstavlja kolekciju kulturnih centara od kojih će svaki predstavljati po jednu evropsku dražvu. Evropsko selo kao zajedničko mjesto pojedinačnih kulturnih centara predstavljat će Evropu u malom.

Svaka kuća bit će smještena na površini koja će imati stvarni oblik zemlje koju predstavlja, na taj način će iz ptičije perspektive cijelo selo imati oblik Evrope. Posjetitelji će imati priliku susresti se sa imovinom, kulturom, historijom i tradicijom evropskih zemalja. U prizemlju kuće nalazit će se baštinski elementi kulture koju kuća predstavlja, dok će gornji dio kuće služiti kao smještajni kapaciteti za posjetitelje.

Na placu Bosne i Hercegovine unutar sela bit će izgrađen trening centar koji će služiti za edukacijske sadržaje i konferencijske svečanosti kapaciteta do 100 ljudi. S obzriom da će evropske kuće predstaviti arhitektonsko nasljeđe ruralnih sredina, zamišljeno je da Evropsko selo također bude locirano u seoskoj ili prigradskoj sredini.

Mreža savjeta/vijeća učenika Bosne i Hercegovine implementacijom ovog projekta nastoji otvoriti nova radna mjesta za mlade, razvijati liderske vještine te osigurati uključivanje mladih u proces donošenja odluka. Pored toga, radit će na rješavanju problema segregacije i marginalizacije mladih u BiH te regionu i angažovati se na u procesu pomirenja.

Prednosti Evropskog sela su ušteda velikih količina novca koja se trenutno izdvaja za hotelsku uslugu kako bi se mladi mogli skupljati i biti aktivni. Osiguran prostor za sastanke, planiranje, osmišljanje kampanja svih struktura mreSVUBiH-a, kao i ostalih organizacija u BiH, regionu i Evropi. Centar za pomirenje, edukaciju i inovaciju te prilika za zapošljavanje.

Evropsko selo je potencijalna turistička atrakcija s obzirom da veliki broj turista iz sjeverne Hrvatske, Mađarske, Slovačke i Češke prođe kroz našu državu kako bi doputovali do jadranske obale. Adekvatna reklamna kampanja bi povećala njihov interes da posjete Evropsko selo, ne samo da bi se odmorili od puta, nego da bi vidjeli interesantan spoj svih evropskih zemalja na jednom mjestu.

Projekat je predstavljen svim ambasadama u Bosni i Hercegovni, što je bilo ispraćeno individualnim sastancima između predstavnika Mreže i ambasadora ili zaposlenika kulturnih odjela ambasada. Naredni korak u implementaciji ovog projekta je otvaranje javnog poziva za sve općine u Bosni i Hercegovini za potencijalnu donaciju zemljišta.

Probijen još jedan rok za početak rada sa više od stotinu djece s poteškoćama

Nakon višemjesečne borbe Savjeta roditelja EDUS-a da nadležne institucije obezbijede nastavak programa koji se pokazao izuzetno efektivnim u radu sa djecom s poteškoćama u razvoju i trenutno bez alternative, danas je probijen još jedan rok u kojem su Vlada i Ministarstvo obrazovanja KS obećali rješenje problema.

Prvo polugodište borili smo se da ovaj problem uopšte bude ozbiljno razmotren i zahvaljujući ogromnoj upornosti uspjeli smo biti saslušani od strane Skupštine Kantona gdje smo iznijeli i svoj prijedlog u vidu Elaborata za osnivanje Naučnog centra za podršku inkluziji koji bi trebao ovaj problem dugoročno riješiti. Iako je Skupština KS podržala našu inicijativu te naložila Vladi KS da uradi sve što je potrebno da se djeci obezbijedi obrazovanje, naša djeca i dalje nemaju potreban program, a većina njih je trenutno primorana da bude kod kuće i bespovratno gubi dragocjeno vrijeme za razvoj.

Prvo se čekalo da Vlada budžetira potrebe za 2018. godinu i da Centar Vladimir Nazor, koji je predložen za nastavak implementacije EDUS programa nakon što je Zavod Mjedenica odbio, prikupi potrebnu dokumentaciju te od Općine Novo Sarajevo preuzme objekat koji je nominiran za ovu svrhu, tako da djeca nisu mogla krenuti ni početkom drugog polugodišta. Tada je obećano da će se sve procedure oko dokumentacije i angažmana dovoljnog broja stručnog kadra te fizička priprema objekta biti završeni najkasnije do 1. marta.

Nažalost, i taj rok je, evo, prošao i evidentno je da je još mnogo potrebno da bi djeca krenula sa programom u tom objektu i da je upitno hoće li to moći i u aprilu mjesecu. Zasad je tu zgrada koju je na korištenje dobio Centar Vladimir Nazor i koja je u toku mjeseca, uz pomoć djece iz Centra i Građevinske tehničke škole iznutra okrečena “u prvu ruku” tako da, što se fizičkog dijela tiče, ostaje da se prilagodi mokri čvor djeci manjeg uzrasta te izvrši hitna nabavka potrebnog dodatnog namještaja i opreme, što bi se i moglo završiti tokom mjeseca, ali je i dalje upitno da li će se uspjeti riješiti radni status, odabir i osnovna priprema za rad stručnog kadra u ovim prostorijama sa djecom koja već mjesecima čekaju i koja su time dovedena u stanje regresije.

Sporosti cijelog procesa uveliko je doprinijela “hajka” koju su organizirali pojedini uposlenici specijalnih ustanova, neke od nevladinih organizacija i roditelji čija djeca pohađaju ove ustanove i navodno su zadovoljni s njihovim radom te insistiraju na tome da se cijeli proces obustavi pod izgovorom traženja rješenja “za svu djecu s poteškoćama”. Osim što smo sablažnjeni njihovom nesolidarnošću, to nas neće spriječiti da i dalje tražimo ispunjenje osnovnih prava naše djece.

Odlučili smo biti konstruktivni i nastaviti pomagati i Centru Vladimir Nazor i Ministarstvu da što prije završi sa svim pripremama kako bi djeca krenula makar u aprilu. EDUS će također početi sa pripremama osoblja kroz rad sa manjom grupom djece unutar objekta Vladislav Skarić, čim se ustanovi lista odabranog kadra. Ukoliko se sa radom ne počne ni u aprilu, Svjetski dan svjesnosti o autizmu 2. aprila obilježavamo protestnom šutnjom, nakon koje svakom roditelju preostaje da djeluje samostalno i po vlastitom nahođenju.

Pozivamo sve zainteresovane medije da odgovore na pitanja zašto djeca sa poteškoćama još nisu krenula u školu traže od onih koji su odgovorni za ovu situaciju: premijer Kantona Sarajevo, Elmedin Konaković, ministar obrazovanja, nauke i mladih KS, Elvir Kazazović, stručna saradnica ministarstva obrazovanja, nauke i mladih KS, Nihada Čolić, predsjednica Skupštine KS, Ana Babić i direktor Centra “Vladimir Nazor“, Mersudin Kadrić.

Potrebna je hitna akcija za spas planeta

WWF-ova inicijativa Sat za planet Zemlju ponovno će ujediniti milijune ljudi diljem svijeta koji će tako pokazati svoju predanost planetu. Kako je naš zajednički dom suočen s dvostrukim izazovom klimatskih promjena i propadanja biološke raznolikosti, najveći svjetski pokret za okoliš usmjeren je na mobiliziranje pojedinaca, poduzeća i vlada da budu dio razgovora i pronalaska rješenja potrebnih za izgradnju održive budućnosti.

Započevši kao simbolični događaj gašenja svjetla u Sydneyu 2007. godine, Sat za planet Zemlju danas se obilježava u više od 180 zemalja i teritorija. Na Internetu, #EarthHour i srodni izrazi prošle su godine spomenuti više od 3,5 milijarde puta, a pokret je postao ključan faktor u popularizaciji klimatskih i okolišnih akcija diljem planeta. Budući da se globalna biološka raznolikost smanjuje zastrašujućom brzinom, Sat za planet Zemlju će se ove godine usredotočiti na djelovanje u smjeru biološke raznolikosti i prirode.

“Biološka raznolikost je temelj našeg živog planeta. Danas, kako guramo planet i njegove prirodne sustave prema rubu, Sat za planet Zemlju je naša šansa da iskoristimo svoju moć, kao pojedinci i kao kolektiv, da zaštitimo ovo tkivo života u zamjenu za sve što nam daje. Za dobrobit cijelog života na Zemlji kao i naše vlastite budućnosti “, rekao je Marco Lambertini, generalni direktor WWF International.

U proteklom desetljeću, WWF je kroz Sat za planet Zemlju pomogao temu klimatskih promjena prenijeti iz konferencijskih dvorana u boravke naših domova. Sada je trenutak da se isto učini s biološkom raznolikošću o kojoj smo svi ovisni. Kroz slogan ‘Connect2Earth’ (poveži se sa Zemljom) ovogodišnji Sat za planet Zemlju ističe najvažnije probleme zaštite okoliša. Kolumbijci će od vlade zahtijevati prestanak krčenja šuma do 2020. godine. Francuska Polinezija krenut će u zaštitu pet milijuna kvadratnih kilometara mora, dok će se Indijci obvezati na promjenu prema održivijem životnom stilu.

U našoj regiji WWF će kroz Sat za planet Zemlju istaknuti povezanost bioraznolikosti i klimatskih promjena. Sloganu ‘Connect2Earth’ WWF dodaje ‘Connect2Rivers’ i cijelu inicijativu usmjerit će na zaštitu slatkovodnih ekosustava, močvare, i važnih rijeka.

„ U Bosni i Hercegovini usredotočeni smo na močvare i hitnu potrebu za njihovom revitalizacijom. U Hrvatskoj inicijativu usmjeravamo na zaštitu rijeke Drave na kojoj je planirana izgradnja dviju hidroelektrana. Uskoro ćemo pokrenuti peticiju za njezin spas“, ističe Zoran Šeremet iz odjela za komunkacije WWF Adrije u BiH. „U Sloveniji privodimo kraju peticiju za spas rijeke Mure kojoj prijeti izgradnja osam hidroelektrana. U Albaniji je fokus na rijeci Valboni, gdje se grade dvije hidroelektrane, a u planu je i izgradnja dodatnih. “.

Slatkovodne vrste izumiru najbrže od svih vrsta na svijetu – 81 posto u posljednjih 50 godina – uglavnom zbog izgradnje brana koje ometaju povezanost rijeka. Ovo smanjenje je više nego 100 puta brže od propadanja kopnenih vrsta. S našim slatkovodnim ekosustavima koji su već ugroženi postojećim hidroelektranama izgrađenim bez mjera zaštite okoliša, i s više od 2.700 novih brana planiranih u regiji, hidroenergetika je jedna od najznačajnijih prijetnji našoj bioraznolikosti. Gubitak slatkovodnih ekosustava smanjuje našu sposobnost ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama.

„WWF poziva sve gradove da se uključe u Sat za planet Zemlju te još jednom zamrače svoja središta i ključne znamenitosti. Bosna i Hercegovina se u ovu inicijativu uključila, a broj gradova koji sudjeluju raste iz godine u godinu“, ističe Šeremet dodajući da je prošle godine više od 14 gradova isključilo svoju javnu rasvjetu.

Na danas pokrenutoj internetskoj stranici connect2earth.org svi su pozvani da napišu što za njih znače biološka raznolikost i priroda. Napravljena u partnerstvu s tajništvom Konvencije o biološkoj raznolikosti Ujedinjenih naroda, ta platforma služi za osvještavanje o vrijednostima bioraznolikosti pokretanjem globalnih razgovora o temama kao što su klimatske promjene, zdravi oceani i održivo poslovanje. Taj projekt podržava Njemačko savezno ministarstvo zaštite okoliša, očuvanja prirode, graditeljstva i nuklearne sigurnosti, uz financiranje Međunarodne inicijative za klimatske promjene.

“Prijašnjih smo godina kroz sat vremena promislili o svojem otisku na planet i o akcijama koje možemo poduzeti kako bismo ga umanjili. Ove godine pozivamo sve pojedince da tijekom Sata za planet Zemlju razmisle što za njih znači priroda i koja je ključna uloga bioraznolikosti te kako je možemo zaštititi i živjeti u skladu s prirodom“, zaključuje Zoran Šeremet. WWF poziva sve ljubitelje prirode da posjete stranicu www.prirodazaljude.org na kojoj mogu saznati o vrijednostima prirode u svojoj zemlji.

Posjetite www.earthhour.org da biste saznali što se događa na lokacijama širom svijeta i pročitajte priče pojedinaca o tome što rade za naš planet. Ovo je naše vrijeme da osiguramo zdravu, održivu i klimatsku budućnost za sve.

Javni poziv za dodjelu stipendija Fonda Branka Inić

FOND BRANKA INIĆ raspisuje javni poziv za dodjelu stipendije redovnim studenticama pravnih fakulteta za period od 08.03. do 20.03. 2018. godine.

Želeći odati poštovanje i zahvalnost pokojnoj advokatici Branki Inić za sav nesebičan doprinos tokom života građanima/kama BiH i zaštiti ljudskih prava, Fondacija INFOHOUSE je pokrenula inicijativu „Fond Branka Inić“ za stipendiranje studentica Pravnog fakulteta.

Stipendija će biti dodijeljena osobi koja ispunjava slijedeće kriterije:

odlična studentica pravnog fakulteta
da redovno volonterski doprinosi društvu
da je iz kategorije socijalno ugroženih osoba

Uz prijavu, za ostvarivanje prava na stipendiju, studentica treba da priloži slijedeću dokumentaciju:

potvrdu o upisu godine studija kao redovna studentica (prvi put)
potvrda fakulteta o položenim ispitima sa prosječnom ocjenom
izjavu da studentica ne prima drugu stipendiju
kratak opis o volonterskom doprinosu društvu

Prijave slati na infohouse@infohouse.ba

Stipendija će biti dodijeljena 01.04.2018. godine.

Žene koje inspirišu

Povodom Međunarodnog dana žena 2018. godine, agencije Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini predstavljaju 10 aktivistkinja koje svojim radom poboljšavaju živote žena u svojim zajednicama, te doprinose ostvarenju Ciljeva održivog razvoja na koje se svijet, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, obavezao.

Agencije Ujedinjenih nacija su u februaru pozvale bh. javnost da nominira žene koje ih svojim radom inspirišu. Cilj kampanje je prikazati različite aspekte ženskog aktivizma, uključujući žene na selu, u sportu, sprječavanje rodno-zasnovanog nasilja, političko učešće žena, te njihovu ulogu u izgradnji mira i sigurnosti. Borba za ljudska prava nije jednostavan proces, ona ne traje jedan dan, niti jedan mjesec. Aktivistkinje širom svijeta nas svakodnevno podsjećaju na to.

Indira Bajramović, Samira Hurem, Sanja Živković, Maja Gačić, Ranka Ninković – Papić, Hata Hurem i žene Kruščice, Sabiha Husić, Emina Bošnjak, Stela Kapidžić i Danka Zelić su bh. aktivistkinje koje su podijelile svoje priče, osvrćući se na važnost 8. marta i korake koje bosanskohercegovačko društvo još uvijek treba da preduzme u ostvarivanju rodne ravnopravnosti.

Međunarodni dan žena je samo jedan dan u godini kada se prisjećamo borbe za ženska prava, ali nikako ne smijemo zaboraviti da ta borba i dalje traje. Bosna i Hercegovina i dalje je tradicionalno društvo u kome se žene svakim danom bore za bolji položaj. Niže plate, duži periodi nezaposlenosti, ustaljeni stereotipi samo su neki problem sa kojima se suočavaju žene. Međutim, u svakodnevnom životu, žene pokazuju da su mogućnosti neizmjerne, te da borba za ravnopravnost nije uzaludna.

“Sad je red na nju”

“Sad je red na nju”, novi izvještaj Agencije UN-a za izbjeglice (UNHCR), ukazuje na činjenicu da će se samo polovina djevojčica srednjoškolskog uzrasta vjerovatno upisati u školu u odnosu na dječake istog doba, iako djevojčice i djevojke čine polovinu izbjegličke populacije školskog uzrasta.

Pristup obrazovanju je osnovno ljudsko pravo. Ipak, milionima žena i djevojaka među sve brojnijom izbjegličkom populacijom u svijetu, obrazovanje ostaje težnja, a ne stvarnost.

Širom svijeta, školska vrata se znatno teže otvaraju izbjegličkoj djeci nego njihovim vršnjacima iz domicilne populacije. Djevojčice – izbeglice još teže nalaze i zadržavaju mjesto u školskim klupama. Kako odrastaju one se sve više suočavaju s marginalizacijom, a rodni nesrazmjer u srednjim školama se širi.

“Vrijeme je da međunarodna zajednica prepozna nepravdu uskraćivanja obrazovanja za djevojke i žene izbjeglice”, rekao je Filippo Grandi, visoki komesar UN-a za izbjeglice. “Nalazi ovog izvještaja su globalni poziv za buđenje, i pozivam sve da se pridruže u našem zahtjevu: Sad je red na nju.”

Izvještaj UNHCR-a otkriva da društvene i kulturne norme često dovode do toga da dječaci imaju prioritet u odnosu na djevojčice kada je u pitanju školovanje. Loši školski objekti, nedostatak adekvatnih toaleta i sredstava za higijenu mogu otežati pristup školovanju djevojčicama izbjeglicama. Troškovi za udžbenike, uniforme i transport do škole mogu biti previsoki za izbjegličke porodice, što predstavlja dodatni izazov.

“Pronalaženje rješenja za izazove s kojima je suočavaju djevojčice izbjeglice u njihovoj namjeri da idu u školu, zahtijeva djelovanje u svim sferama- od nacionalnih ministarstava obrazovanja do institucija za obuku nastavnika, u zajednicama i učionicama”, dodao je Grandi. “Postoje ogromne barijere koje se trebaju prebroditi. Pozivamo sve zemlje da nam se pridruže u međunarodnom napor kako bismo preokrenuli ovaj trend.

Izvještaj UNHCR-a iznosi niz aktivnosti i politika koje su i efikasne i izvodljive kako bi se pomoglo djevojčicama izbjeglicama da steknu kvalitetno obrazovanje.

Ako osiguramo zaposlenje odraslima kako bi bili u mogućnosti izdržavati svoje porodice, vjerovatnije je da će dopustiti svojoj djeci da nastave školovanje.

Nijedna djevojčica ne bi trebala propustiti nastavu jer je put do škole predugačak ili suviše opasan. Djevojčice izbjeglice trebaju bolju zaštitu od uznemiravanja, seksualnog nasilja i kidnapovanja na putu ka školi.

Postoji i hitna potreba za zapošljavanjem i obukom više žena nastavnica iz izbjegličkih i primateljskih zajednica kako bi se osiguralo da promovišu najbolju praksu i štite djevojčice od ponašanja koje će ih odvratiti od odlaska u školu.

Izvještaj navodi da kvalitetno obrazovanje predstavlja vid zaštite djevojčica. Smanjuje mogućnost eksploatacije, seksualnog nasilja i rodnog nasilja, tinejdžerske trudnoće i problema maloljetničkih brakova. Pored toga, ukoliko bi sve žene stekle osnovno obrazovanje, opala bi stopa smrtnosti djece od dijareje, malarije i upale pluća.

Obrazovanje takođe osnažuje. Što više djevojčica stiče više stepene obrazovanja, to više razvijaju liderske veštine, preduzetništvo, samopouzdanje i otpornost.

Ove prednosti jasno ilustriraju primjeri pojedinaca iz izvještaja – od tinejdžerki iz Burundija i Ruande koje su postaje dobre prijatljice zajedno pohađajući Paysannat L školu nedaleko od izbjegličkog kampa Mahama, do učiteljice, pripadnice naroda Rohinja, koja provodi večeri podučavajućo brojne nove izbjeglica iz te zajednice koje bježe od nasilja u Mijanmaru.

“Ako nastavimo zanemarivati obrazovanje djece izbjeglica, očigledno je da će se posljedice osjećati generacijama”, rekao je Grandi. Vrijeme je da damo prioritet obrazovanju djevojčica izbjeglica.”

Samo 61 procenat djece izbjeglica ima pristup osnovnom obrazovanju, u poređenju s međunarodnim prosjekom od 91 procent. Na nivou srednjeg obrazovanja, 23% izbjeglica adolescenata pohađa školu, u poređenju s 84% na globalnom nivou.