Vijesti iz Centra – Stranica 86 – eFM.ba – jedini radio za urbanu gerilu

Kampanja “Priroda ne poznaje otpad” se nastavlja

Jačanje svijesti o važnosti zaštite prirode i okoliša na području Parka prirode Blidinje u fokusu je kampanje „Priroda ne poznaje otpad“, koju provodi Udruga ‘Visit Blidinje’ u saradnji sa EU ProLocal programom.

U okviru svih aktivnosti na jačanju lokalne privrede kroz razvoj turističkog sektora u Hercegovini, EU ProLocal program pruža podršku promoviranju Blidinja kao atraktivne prirodne turističke destinacije. Kampanja „Priroda ne poznaje otpad“ koju je pokrenula Udruga Visit Blidinje’ predstavlja jednu od tih aktivnosti.

Jedan od proizvoda ove kampanje, prva brendirana višekratna vrećica za otpad u BiH, je predstavljena javnosti. Posebno osmišljena “Blidinjska vrećica“ će služiti za promociju nove svijesti o zaštiti okoliša. Ovom prilikom je također predstavljen i koncept „Blidinjski doručak”, što predstavlja novitet u turističkoj ponudi. Cilj je da se uvozni džem, med, puter, tost i čaj zamijene visoko kvalitetnim lokalnim proizvodima. „Napravljen od isključivo lokalno proizvedenih i uzgojenih proizvoda, koncept ‘Blidinjskog doručka’ će promovirati lokalne proizvođače i tipične hercegovačke proizvode“, objasnila je predsjednica Udruge ‘Visit Blidinje’ Marija Vukoja.

Sada će vrećica za otpad biti besplatno dostupna turistima, ali će se ubuduće prodavati, a prihod od prodaje vrećica će se koristiti za buduće eko-projekte na Blidinju. „Turisti planinari se potiču ne samo da ponesu svoje otpatke sa sobom, već da pokupe i ponesu i sav drugi otpad koji pronađu u prirodi“, istaknuo je Eike Otto stručnjak za razvoj turizma. „Svako ko kupi ovu vrećicu obavezuje se na sprečavanje bezobzirnog bacanja otpada. Općine koje dijele nadležnost na području Blidinja su se složile da se odlaganje otpada vrši na za to predviđenim mjestima odnosno tzv. ‘zelenim otocima’, koji će biti uspostavljeni širom Parka prirode“, dodao je Otto.

Postavljanje zelenih standarde za sve aktere koji doprinose održivom razvoju regije Blidinja, a posredno Hercegovine, može poslužiti kao dobar primjer drugim destinacijama u BiH.

EU ProLocal finansira Evropska unija sa 9 miliona eura, i Vlada Njemačke sa dodatna 4 miliona eura. Program implementira GIZ BiH.

Opasnost od patvorenog meda vreba neinformisane potrošače!

Sa ljetnom turističkom sezonom na cestama i tržnicama širom Bosne i Hercegovine domaći i strani turisti imaju priliku kupiti različite proizvode od meda od lokalnih prodavača. Agencija za sigurnost hrane je 2017. godine uradila provjeru kvaliteta bosanskohercegovačkog i uvoznog meda. Rezultati analize upozoravaju da postoji ogromna opasnost da ćete, ukoliko se odlučite kupiti med od neprovjerenih proizvođača i prodavača, koji se najčešće prodaje uz cestu, dobiti šećerne mješavine i patvoreni med.

„Obzirom na provedeno istraživanje gdje smo na 100 uzoraka imali visok procenat nepravilnosti, jasno je da imamo situaciju gdje su pčelari kao proizvođači kvalitetnog meda ugroženi, te da su time ugroženi i potrošači. S ciljem sprečavanja plasiranja patvorenog meda ima li smo i akcije kod dva subjekta, gdje smo uništili velike količine patvorenog meda“, pojašnjava nam Nijaz Bajramović iz Agencije za sigurnost hrane.

U saradnji sa USAID/Sweden FARMA II projektom, Agencija za sigurnost hrane je u svrhu informisanja kako nadležnih tijela i inspektorata, tako i samih proizvođača, distributera i uvoznika meda o problemu lošeg kvaliteta i patvorenog meda pokrenula program tehničke pomoći za jačanje kapaciteta domaćih laboratorija za analize meda i sistema monitoringa kvaliitete. Tako je u proteklom periodu održano niz treninga u Banja Luci, Mostaru i Sarajevu sa predstavnicima agencije, nadležnih institucija i laboratorija, inspekcijskih organa, i predstavnika pčelarskih udruženja i pčelara.

„Med je natprosječne kvalitete u Bosni i Hercegovini. Problem je u prodaji, gdje, kao što smo i danas govorili, imate prodaju uz cestu, ali i široj i kvalitetnoj kontroli. Ovo je proces koji traje, a edukacija polazi od pčelara, zatim preko javnosti i širenja svijesti da se kupovina kvalitetnog meda isplati i za pčelara, ali i za potrošača“, kazao nam je Dario Lasić, ekspert za provjeru kvalitete mede i jedan od predavača u programu edukacije za pčelare.

Iako je, bez laboratorijskih analiza i adekvatnog inspekcijskog nadzora, običnom potrošaču teško otkriti patvoreni med, pojedini pokazatelji postoje. Ako je med previše bistar, nema zamućenja ni kristalizacije, bez adekvatne deklaracije, najvjerovatnije ste kupili filtrirani šećerni sirup, a ne med. Pčelari su također zabrinuti zbog stanja na tržištu poručuje nam Nusret Sirćo.

„Kao pčelar i veterinar smatram korisnim što radimo na ovoj vrsti edukacije, gdje pčelari mogu dalje kvalitetno informisati svoje kupce i potrošače. Naš planinski med, medikovac, po sadržaju i kvaliteti je najbliži visokocijenjenim vrstama meda u svijetu. Možemo zajedno podići kontrolu, osigurati povjerenje potrošača – od prolaznika do onoga ko ga kupuje kod nas svakog dana. Iz tog procesa onda možemo dugoročno ići prema podizanju cijene našeg meda na tržištu“, kazao je Sirćo.

Na patvoreni med građani ne nailaze samo uz ceste. Uvozni proizvodi, koji su značajno jefitniji od domaćeg kvalitetnog meda zbog toga što su najčešće prošli različite tehnološke procese miješanja i ‘kvarenja’. Pred pčelarima, institucijama, ali i potrošačima, je težak posao izgradnje povjerenja u domaći med. Prvi korak na tom putu je promjena potrošačkih navika.

Promovirani rezultati programa ‘Krugovi prijatelja’

U Sarajevu su prezentirani rezultati programa “Regionalnom saradnjom do inkluzivnog obrazovanja-Metodologija Krugovi prijatelja” koji je koristeći spomenutu metodologiju po prvi put u BiH protekle dvije godine realiziran u 10 osnovnih škola i dva vrtića u Kantonu Sarajevo uz podršku “Open Society London”.

“Mi smo ovom metodologijom otvorili jednu priču o nama, o društvu – koliko je bitno da vodimo računa jedni o drugima i koliko je značajno da djecu u najranijem uzrastu učimo socijalnim vještinama i o važnosti odnosa. Djetetu je bitno da je sa drugom djecom, iako često mi odrasli mislimo da mi najbolje znamo šta je dobro za dijete, zapravo smo ovom metodologijom potpuno demantirali taj stav utvrđujući istinu da samo djeca znaju šta su njihove potrebe i da dijete najbolje može pomoći drugom djetetu”, kazala je na prezentaciji rezultata ANka Izetbegović, direktorica Udruženja “Duga” dodajući da su rezultati postignuti kroz ovaj dvogodišnji program otvorili nadu da će se njegova primjena i nastaviti te da je “otvoren prostor da na jedan drugačiji način promišljamo o djetetu i o potrebama djeteta”:

“Skrenuli smo pažnju sa tog natjecateljskog duha, gdje samo neki i pojedini mogu biti najbolji i vratili nas na naše iskonsko da svako dijete, svaka osoba ima potrebu da pripada, da bude voljeno i da bude u krugu osoba, u slučaju djece – njihovih vršnjaka, koji ih prihvataju”, dodala je Anka Izetbegović.

Pomoćnica ministra za nauku i obrazovanje FBiH Nadija Bandić istaknula je specifičnost metodologije “Krugovi prijatelja” I njen pozitivan uticaj na djecu:

“Ova specifična metodologija ‘Krugovi prijatelja’, koja ima za cilj kreiranje mreže podrške za svako dijete, je i poseban vid borbe protiv izoliranosti pojedinca, njegove otuđenosti, zatočenosti u vlastiti svijet koji je nerijetko prepun zebnji, nemogućnosti suočavanja sa izazovima života, tuge zbog neprihvatanja, usamljenosti, osjećaja odbačenosti… a odgojno-obrazovne ustanove su fundamentalna mjesta za oporavak, prihvatanje i ponovno uključivanje u tokove života. U tome je plemenitost ovog inovativnog koncepta koji se prvi put primjenjuje u BiH, i za čije prihvatanje je potrebna posebna vrsta odvažnosti i plemenitosti”, kazala je Nadija Bandić.

Amela Spahić, majka dječaka koji je “Krug prijatelja” prošao u vrtiću “Biser” u Sarajevu kazala je kako je primijetila pozitivne pomake:

“Moje dijete je pokazalo veliki progres, zahvaljujući ‘Krugovima prijatelja'”, kazala je Amela Spahić dok je svoje pozitivne dojmove podijelila i Muamera Lindov, profesorica razredne nastave u Osnovnoj školi “Džemaludin Čaušević” u Sarajevu:

“Živimo u vrijeme kada ne obraćamo pažnju na životne probleme djece i previše se fokusiramo na školski uspjeh… Kroz projekat ‘Krug prijatelja’ promijenila sam i sebe, nakon 25 godina staža, preispitujući ono što mi djeca govore”, kazala je Muamera Lindov.

U program je tokom dvije godine trajanja bilo uključeno više od 300 djece uzrasta od četiri do 14 godina, održane su i radionice s roditeljima, a obuku su uz mentorstvo “Centra za interaktivnu pedagogiju” iz Beograda vodili stručnjaci iz “Inclusive Solutions” iz Velike Britanije.

CIVILNI SEKTOR: Mašina smo u BiH, a ne poslušni robovi bilo kojeg sistema

Predstavnici civilnog sektora tvrde da u Bosni i Hercegovini postoje održive i prosperitetne organizacije civilnog društva koje svojim radom adresiraju i rješavaju veliki broj građanskih problema. Pitanje je do kada…

Da se organizacije civilnog društva u Bosni i Hercegovini bore sa nevjerovatnim izazovima i koruptivnim pokušajima da se novac iz javnih budžeta svede u privatne džepove, odveć je poznata „javna tajna“. Bosna i Hercegovina je sa svim svojim institucijama i dalje najveći donator organizacijama civilnog društva, međutim nije poznato gdje taj novac ide u potpunosti, kao i da li je opravdan na adekvatan način ispunjavajući planirane razvojne ciljeve. Kao prvi uzrok toga su nepostojanje adekvatnog sistema praćenja utrošenog novca građana kroz sredstva dodjeljena javnim pozivima, kao i neusvajanje komentara iz revizorskih izvještaja te prijedloga za izmjene i dopune ovih pravilnika i odluka. Drugi razlog tome je prevelika sloboda i nepoštivanje zakonskih odredbi vezano za izvještavanje kada se radi o utrošku sredstava iz javnih budžeta dodjeljenih organizacijama civilnog društva, ističu iz Centra za promociju civilnog društva (CPCD).

Sistem u BiH – između sna i jave

Svake godine, institucije na različitim nivoima vlasti planiraju svoje budžete čiji finalni plan za narednu godinu bude usvojen u decembru tekuće godine. Odlukama nadležnih organa, strategijama i pravilnicima za dodjelu sredstava institucije u BiH planiraju udio u budžetu koji će se dodjeliti razvoju predviđenih ciljeva u svrhu napretka BiH te raspisuju javne pozive na koje pozivom predviđena pravna lica mogu aplicirati, između ostalog i organizacije civilnog društva (OCD).

Mnoge organizacije godinama pokušavaju izgraditi imidž i održivost u radu sa svojim korisnicima, ali…

Sredstva koja se izdvajaju u Bosni i Hercegovini su ogromni iznosi izdvojeni iz džepa građana i građanki, čiji se nameti iz godine u godinu povećavaju i smanjuju kvalitet života. Dakle, sredstava je puno, ali je mnogo više organizacija civilnog društva. Čak 24.888 organizacija je trenutno na spisku koje je Ministarstvo pravde BiH objavilo na svojoj službenoj stranici, i to kao aktivne (neodjavljene). Recimo da sve one zaista rade i apliciraju na pozive koje objavljuju različite institucije i shvatit ćemo da ta planirana sredstva ne mogu zadovoljiti ovu veliku grupu OCD. U svemu ovome, nastaju velike prilike za malverzacije i korupciju.

S druge strane, Vlade entiteta su donijele zakone o finansijsko-informatičkoj agenciji (FIA) i o Agenciji za posredničke, informatičke i finansijske usluge (APIF) u čijim nadležnostima pružaju usluge registracije i kontrole finansijskih izvještaja svih privrednih subjekata, između ostalog i za udruženja za oba entiteta. Istraživanjem koje je sproveo CPCD, Brčko Distrikt još uvijek nema registrovan ovakav jedinstven registar, ali prema podacima FIA-e i APIF-a iz 2017. godine, aktivnih udruženja (koja imaju bilo kakva finansijska kretanja) je mnogo manji od spiska koji je Ministarstvo pravde BiH objavilo, i to u Republici Srpskoj 5.425, dok je u Federaciji BiH 8.530, što čini ukupno 13.955 aktivnih organizacija civilnog društva u BiH koje na različite načine prikupljaju sredstva za rad, saznaju iz Centra za promociju civilnog društva. Mnogo manje od ukupno registrovanih u cjelokupnom sistemu BiH.

Vrijeme da se razgovara o osjetljivim stvarima!

CPCD radi na izvještaju o stanju civilnog društva koji će obuhvatiti dvije bitne komponente i to finansiranje iz javnih budžeta, te kako organizacije civilnog društva ostvaruju prihode od vlastitih aktivnosti i u kojoj mjeri. Isti izvještaj će predstaviti na konferenciji koja će se održati u Sarajevu 05. jula 2018. godine sa početkom u 10 časova u prostorima My Face na Vilsonovom šetalištu.

akciona konferencija pod nazivom STANJE CIVILNOG DRUŠTVA: Stabilnost i održivost, savršena je prilika da se OCD oglase o stvarima koje narušavaju ideju razvijene i evropske Bosne i Hercegovina. O bitnosti ovog događaja govori i činjenica da će učesnici konferencije biti službenici i odgovorna lica iz institucija na različitim nivoima u BiH prema kojima će se adresirati uočeni problemi u raspodjeli novca iz javnih budžeta, kao i polja u radu OCD koja nisu regulisana zakonom, a mogu se tretirati kao jedinstvena prilika za razvoj civilnog sektora.

Društveno preduzetništvo, komercijalne (ekonomske) aktivnosti OCD, start-up programi, održive i inovativne ideje… su oblasti koje zakon u trenutku nastanka nije predvidio, niti je drugim zakonima definisano i regulisano u potpunosti. Upravo iz ovih razloga, CPCD je odlučio javnosti i donosiocima odluka adresirati probleme i izazove sa kojima se civilni sektor susreće.

CIN: Otrovni otpad pod nogama Tuzlaka

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Krug nekadašnjeg giganta predratne hemijske industrije u Tuzli izgleda kao scenografija za postapokaliptični film. Vegetacija osvaja ostatke betonskih građevina i puteva koji su povezivali pogone i skladišta „Hlor alkalnog kombinata“ (HAK) I i II. U ovim zgradama su se proizvodili poliol i toluendiizocijanat (TDI), osnovni elementi za proizvodnju spužve i pur-pjene. Dijelove industrijskih postrojenja koje novi vlasnici još nisu isjekli i prodali danas iskopavaju skupljači otpadnog željeza. Nepripremljeni, sreću se sa neosiguranim opasnim otpadom nekadašnjeg proizvođača koji im je ostavljen nadohvat ruke.

U zgradi bez vrata i prozora je 120 buradi napunjenih mješavinom zemlje i žive. Bijele breze nadvisuju velike metalne tankove i splet cijevi u kojima su tone eksplozivnog propilenoksida, a potencijalno kancerogeni kruks je zakopan po cijelom krugu.

Tridesetogodišnji Aldin Bejhanović priča kako je sa ocem i stricem prekopavao ovu zemlju u potrazi za metalom:

„Da prehranimo se i porodica i mi. (…) Ventile gusane u cijevima u šahtovima skidali, bilo je posla, ali je došlo nakon nekog vremena da su se bačve ovdje kopale. Počelo je smrdit'“.

Smrad je dolazio od kruksa, toksičnog industrijskog otpada koji liči na katran.

„Smrdilo je jako da je klalo za oči, nije se moglo izdržat’. (…) Neko sam vrijeme prest'o, ali smo kasnije došli opet ja i otac i komšija i vadili cijevi. I tu smo našli. Nismo znali da je to otrov, nije bilo ni obilježeno mjesto“, opisuje Bejhanović.

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) su poslali uzorak ove zemlje na analizu. Rezultati su pokazali da je u njoj višestruko povećano prisustvo teških metala, opasnih po zdravlje.

Bejhanović je prije četiri godine dobio emboliju pluća – začepljenje arterija koje vode krv do ovog organa. Postoji nekoliko uzroka ove bolesti, a među njima je i trovanje.

„Prilikom saginjanja me gušilo i trpio sam jedno 14 dana, mislio sam da su cigare. Al’ kad me je uhvatilo i bacilo i kad je crnilo na oči udarilo, nisam mog'o doći do kola svojih“, prisjeća se ovaj mladi Tuzlak.

Njegov otac je 2016. godine umro od raka pluća, a stric je stradao godinu dana kasnije, režući ventil na instalacijama u krugu fabrike. Kada je izgubio svijest nakon udisanja plina iz cijevi, odvezli su ga u bolnicu i tamo je umro nakon petnaestak dana.

„Izgorila mu pluća“, kaže Bejhanović koji se više nije vraćao u krug HAK-a.

„Pa trebali su očistiti ovo zemljište od otrova. Čim je napuštena firma, trebali su i to izvući za sobom – svoj otrov. (…) Može ih hiljadu doći i oboliti od iste situacije“, komentariše Bejhanović.

Nadležno Federalno ministarstvo okoliša i turizma (FMOiT) nema pouzdane i kompletne podatke o vrstama i količinama opasnog otpada niti zna gdje su sve „crne tačke“ – mjesta zagađena opasnim otpadom. Kako nikada nije urađen plan upravljanja opasnim otpadom koji je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) od njih očekivala, tako ni Ministarstvo ne može odrediti prioritete saniranja kritičnih odlagališta niti planirati potreban novac.

Ipak, Ministarstvo je dalo skoro 850 hiljada maraka za uklanjanje dijela kruksa u Tuzli. Za uklanjanje kompletne deponije nije bilo dovoljno novaca.

Kopanje po vlastitom grobu

Porodica Bejhanović je kopala na zemljištu postrojenja HAK II u kojem je nivo tri teška metala visoko iznad zakonom dozvoljene granice. To je dokazala analiza Instituta za kvalitet, standardizaciju i ekologiju TQM iz Lukavca kojeg je CIN u maju ove godine angažovao da ispita uzorak uzet na ovom tlu.

Profesor na Tehnološkom fakultetu u Tuzli Abdel Đozić je pristao da sa novinarima CIN-a ode u krug fabrike kako bi zajedno pronašli i, u skladu sa pravilima, predali uzorak na analizu.

Rezultati su pokazali da je količina nikla skoro osam puta veća od dozvoljenog dok su količine kadmija i arsena premašile dozvoljenu granicu za 40, odnosno 60 procenata.

„Moramo znati da je arsen kralj otrova. To je najtoksičniji teški metal koji postoji. (…) Kadmij – on nema esencijalne funkcije u našem organizmu. Naš organizam ga ne treba ni u bilo kojim biološkim funkcijama i on se taloži u kostima i oštećuje jetru i mozak“, objašnjava profesor Đozić, zaključujući da je ovo tlo „izraženo kontaminirano toksičnim teškim metalima“.

U blizini industrijskog kruga su kuće i poljoprivredna dobra naselja Hudeč, Nikešići i Husino. Vjetar ovamo brzo donosi otrovne čestice sa odlagališta. Sa kišom dio kruksa dolazi i do podzemnih voda, potoka i rijeka koje ga nose i do udaljenijih mjesta.

Izlaganje ovim toksičnim metalima može izazvati zdravstvene probleme koji su opasni po život: rak disajnih puteva, pluća i kože, alergije te kardiovaskularne i bubrežne bolesti.

Inspektor za zaštitu okoliša Kantonalne uprave za inspekcijske poslove u Tuzli Muamer Hajdarević je ranije radio u ovim postrojenjima na poslovima zaštite. Kaže da je očvrsnuti kruks zakopavan po cijelom dvorištu kruga, a korišten je i kao posipni materijal za ravnanje puteva i vododerina u dijelu fabrike ispod naselja Husino.

„Znači, ima ga svuda. I to je priča o kruksu“, zaključuje Hajdarević.

U danima kada je HAK II radio punom parom, proizvodio je skoro devet tona kruksa dnevno i on je, uglavnom, spaljivan u peći za uništavanje otpadnih voda. Kada bi ona bila van upotrebe, ovaj opasni otpad je zakopavan u krugu fabrike. Manji dio je spaljivan i u tuzlanskoj „Termoelektrani“.

Lokalne vlasti su krajem osamdesetih godina tražile od uprave postrojenja HAK I i HAK II da izgrade deponiju kruksa unutar fabrike. Kruks koji nije mogao biti spaljen u pećima je do tada odlagan na gradsku deponiju, ali kako je to inspekcija zabranila, iskopana je jama na površini od oko hiljadu kvadrata sa drenažnim kanalima za odvod vode. Tu je, u skladu sa tadašnjim pravilima, uskladišteno nešto više od 2,3 hiljade kubika kruksa, što je dovoljno da se skoro do vrha napuni olimpijski bazen.

Neuspješni pokušaji ministarstva

Strategijom zaštite okoliša FBiH za period 2008-2018. godine i Planom upravljanja otpadom za period 2012-2017. godine federalne vlasti su zacrtale više ciljeva upravljanja opasnim otpadom: planirana je izgradnja deponija za privremeno i trajno odlaganje opasnog otpada, uspostavljanje registra vrsta i količina opasnog otpada, osposobljavanje industrijskih spalionica, uvođenje naknada koje bi motivisale firme da manje proizvode otpad te sanacija polovine lokacija na kojima je neadekvatno zbrinut. Ove godine ističe vrijeme planirano za realizaciju ciljeva Strategije, a oni nisu ostvareni.

U Federalnom ministarstvu okoliša i turizma pokušali su uspostaviti registar zagađivača u FBiH pa su 2010. godine kupili softver i deset kompjutera za kantonalna ministarstva, plativši ih nešto više od 320.000 KM. Šef Ureda ministrice okoliša i turizma FBiH Tomislav Lukić kaže da sistem ne funkcioniše jer ministri sedam godina nisu ulagali u njegovo održavanje.

U posljednjih deset godina ovo ministarstvo je dalo najmanje 2,47 miliona maraka za više projekata sanacija opasnog otpada.

Do 2011. godine je urađena djelimična sanacija sedam „crnih tačaka“: vojnog otpada iz tvornice „Soko“ iz Mostara, otpadnog ulja iz Tvornice transformatora „Energoinvest“ iz Visokog, starih lijekova u Hercegovačko-neretvanskom kantonu i Kantonu 10, hemikalija iz Rudnika olova i cinka „Vareš“, otpada iz kožare „Livno“ te kruksa u Tuzli. Međutim, povremeni i nasumični pokušaji čišćenja pojedinih lokacija kontaminiranih opasnim otpadom su uglavnom neuspješni.

Početkom 2004. godine Fabrika deterdženata „Dita“ je prilikom radova u svom dvorištu naišla na deponiju kruksa koja je krajem osamdesetih iskopana na parceli koju danas dijele „Dita“ i nekadašnji HAK I.

Nadležna kantonalna ministarstva su odmah formirala komisiju koja je imala zadatak utvrditi količinu kruksa i predložiti način njegovog odlaganja.

Komisija je predložila da kruks ostane gdje jeste do konačnog rješenja – spaljivanja u termoelektrani ili jednoj od fabrika u Tuzlanskom kantonu, bezbjednog zakopavanja na gradskoj deponiji „Desetine“ ili izvoza iz zemlje. Ništa od toga nije realizovano, a kruks je ostao na starom mjestu.

Pet godina kasnije FMOiT je raspisao poziv da se jave svi koji imaju prijedlog za rješavanje konkretnog problema opasnog otpada. Izabran je prijedlog firme „Kemokop“ za sanaciju kruksa iz dvorišta firmi „Dita“ i HAK I. Sljedeće godine Ministarstvo je raspisalo poziv firmama da taj program sprovedu u djelo.

„Kemokop“ se javio na ovaj poziv, zajedno sa sarajevskim „Reciklonom“ i „Griossom“ iz Gruda. Prema ugovoru vrijednom 846 hiljada maraka, „Grioss“ je bio vodeći partner zadužen za komunikaciju sa Ministarstvom i nadzor nad radovima koje su trebali izvesti tuzlanska i sarajevska firma.

Ministarstvo je za uklanjanje novih količina kruksa iz kruga „Dite“ sklopilo novi ugovor sa „Kemokopom“ godinu dana kasnije.

U ova dva čišćenja iskopano je nešto manje od 600 kubika kruksa, što je četvrtina ukupnog otpada koji je ovdje uskladišten. Firme su trebale preraditi kruks u neopasni otpad i transportovati ga na komunalnu deponiju u Kalesiji. Međutim, tadašnji direktor kalesijske deponije Osmo Muminović i šef Službe za komunalne poslove i civilnu zaštitu u Općini Kalesija Hazim Halilović tvrde da otpad nije stigao na lokalnu deponiju.

„Iz Općine je to zabranjeno“, rekao je Muminović novinarima CIN-a.

Inspektor za zaštitu okoliša Hajdarević kaže da je svjedočio odvozu kruksa u Kalesiju: „Zato što sam ja to sve organizovao. (…) nije mi jasno što kaže da nema, kad ima sto posto“.

Novinari CIN-a su sa profesorom Đozićem na ovoj deponiji pronašli okamenjene komade kruksa i poslali ih na analizu kojom je utvrđeno da je količina potencijalno kancerogenog kadmija za 60 posto viša od dozvoljenog nivoa.

Šef Ureda ministrice okoliša i turizma FBiH Lukić kaže da je Ministarstvo cijenu i količinu radova na sanaciji kruksa iz Tuzle dogovorilo sa izvođačem na osnovu budžeta raspoloživog za taj projekat.

Kaže da je uklanjanje kruksa utvrđeno kao prioritet jer je firma koja ga je proizvela prestala sa radom pa je otpad ostao nepravilno uskladišten i van kontrole.

Međutim, Lukić nije mogao objasniti zašto je otpad uklanjan samo sa područja fabrike „Dita“, a ne i sa državnog zemljišta. Kaže da se detalja ne može sjetiti jer je iz Ministarstva ovaj spis nestao.

„To je predmet star osam godina koji otvarate, kojeg ovdje nema, koji je neko da li namjerno ili nenamjerno uklonio. I gdje, ja nemam nikakav argument“, kaže Lukić.

Nezbrinuti kruks, živa i zapaljivi gas

Prije nego što ga je počeo zakopavati u dvorištu industrijskog kompleksa, HAK II je svoj kruks odvozio na tadašnju deponiju smeća u naselju Paša Bunar. Ona je sanirana 1998. godine, ali se i dalje koristi kao divlja deponija ovog kraja. Kantonalni i federalni inspektori 2014. i 2016. godine opisuju u svojim izvještajima da su mještani koji prikupljaju otpadno željezo u ovom kraju iskopali burad sa kruksom koji je danima naseljem širio zagušujući smrad.

Nadležne institucije ne mogu utvrditi da li iko upravlja deponijom i ko je vlasnik ovog zemljišta. Općinske, kantonalne i federalne institucije međusobno prebacuju odgovornost pa ovaj problem godinama nema ko da riješi.

„Ne znaš kog uhvatiti ni za glavu ni za rep. Svi od sebe, čim je problem, svi od sebe šutaju, ali onda kažu – inspekcija nek riješi. Koje? Šta sam ja moćan i kako ću ja to riješit’? Nema sile. Ne postoji ta mogućnost“, kaže inspektor za zaštitu okoliša Hajdarević.

Dok je HAK II tokom proizvodnje TDI-ja stvarao i kruks, komšijski HAK I je u svom radu koristio opasnu živu i zapaljivi propilenoksid. Ovaj opasni otpad sa više od 47 tona zapaljivog propilenoksida i 120 buradi žive pomiješane sa zemljom i danas se nalazi u krugu nekadašnje fabrike koju je 2006. godine kupila firma kćerka poljske „Organike“.

Enes Jaganjac je bio vatrogasac u fabrici i novinarima je objasnio da se propilen mora redovno kontrolisati jer je izuzetno zapaljiv ako izađe iz cijevi. Prisjeća se da je propilen bio uzrokom nesreća i dok je fabrika radila:

„Radnik je bio u džemperu koji je sintetički i kako je rukama kren'o, šta li, i čovjek se zapalio. Znači, iskra koju ne vidiš golim okom. (…) Uspjeli smo ga spasit'“.

Bivši radnici kažu da je ovaj opasni otpad ostavljen bez nadzora. Poljski investitor je prema nalogu inspekcije 2014. godine zemlju zagađenu živom počeo pakovati u burad, ali su radove zaustavili bivši radnici kojima nisu isplaćene pune plate pa je otpad još nezbrinut. Jaganjac objašnjava da su to uradili jer je investitor uz čišćenje sjekao i ostatke fabrike što nije smio raditi.

„Par puta smo ih puštali da odu i očiste, a oni nam kradu fabriku“, kaže Jaganjac.

Iz firme „Organika“ nisu odgovarali na pozive novinara.

Zavod za javno zdravstvo FBiH u svom izvještaju o zdravstvenom stanju stanovništva iz juna 2016. godine navodi da je nepropisno uklanjanje opasnog industrijskog i medicinskog otpada jedna od najozbiljnijih prijetnji zdravlju stanovništva.

U Trebinju održan SHL Event „Stvarajmo zajedno“

Sada već tradicionalni SHL Event „Stvarajmo zajedno“ održan je od 18. do 20. juna u Trebinju. Događaj je okupio preko 100 mladih ljudi iz cijele Bosne i Hercegovine s ciljem daljeg povezivanja i osnaživanja mladih koji su pokretači promjena u svojim lokalnim zajednicama.

Na događaju su sudjelovali mladi koji su bili aktivni u progamima Fondacije Schüler Helfen Leben u proteklom periodu. Mladi su na ovom događaju razmijenili iskustva i prakse iz omladinskog angažmana, izabran je najbolji projekat koji je SHL podržao u prethodnom periodu i novi SHL Ambasador aktivizma, te su sudjelovali u velikoj volonterskoj akciji u okviru koje su mladima u Trebinju na poklon oslikali dva murala.

„SHL Event je kruna našeg rada u toku cijele godine na kojem okupljamo mlade ljude iz cijele Bosne i Hercegovine. Okupljamo one koji imaju šta da kažu i poruče, te one koji ne čekaju da im stvari budu servirane na gotovo, već sami preuzimaju inicijative i rješavaju svoje probleme.“ – rekla je Aida Bećirović, direktorica Fondacije SHL BiH.

Ceremonija otvaranja održana je u Domu mladih u Trebinju, a nakon nje mladi su imali priliku da razgovaraju sa Radetom Aleksićem, ocem pokojnog Srđana Aleksića. Rade Aleksić govorio je mladima o svom sinu i njegovom djelu i važnosti onoga što je Srđan ostavio u naslijeđe svima nama.

„Izuzetno mi je drago što ste vi ovdje i što sam danas s vama. Drago mi je što ste u Trebinju, drago mi je što ćete ostaviti trag i u duši ljudi onako kako je uradio moj Srđo, ali i vidljivi trag na fasadama zgrada.“ – rekao je gospodin Aleksić.

Glavni dio SHL Eventa „Stvarajmo zajedno“ jeste velika volonterska akcija u sklopu koje su naslikani murali na zidovima Doma mladih i Tehničke škole. Nakon Mostara i Jajca, ekipa iz Obojene klape koja je pripremila murale i mladi iz preko 40 gradova BiH, i Trebinje je dobilo mural koji je stvoren zajedničkim snagama. Osim oslikavanja murala, mladi su učestvovali i u uređenju školskog dvorišta Tehnčke škole.

Novi Ambasador aktivizma

Na SHL Eventu „Stvarajmo zajedno“ za novog SHL Ambasadora aktivizma izabran je Mehmed Mahmutović iz Bihaća koji će u narednih godinu dana raditi na promociji omladinskog aktivizma. Mehmed je student Ekonomskog fakulteta u Bihaću, aktivista i član Upravnog odbora Omladinske novinske asocijacije u BiH i mladi književnik u nastanku.

„Smatram da od danas treba da budem još uporniji u svemu što radim, ali pored toga sada treba da još više mladih motiviram i uključujem u aktivizam.“ – rekao je Mehmed.

Kao četvrti SHL Ambasador aktivizma, Mehmed će u narednih godinu dana raditi sa aktivistima fondacije kroz programe i projekte, te ih dalje motivirati da djeluju.

Osim novog Ambasadora aktivizma, učesnici događaja izabrali su i projekat za koji oni smatraju da je najbolji, a koji je podržan od strane SHL-a u prethodnoj godini. Mladi su još jednom pokazali da prepoznaju probleme oko sebe tako što su za najbolji projekat odabrali „Tabu 21. vijeka“ iz Bijeljine koji se bavio seksualnim obrazovanjem mladih.

„Mladi nisu dovoljno edukovani o polno prenosivim bolestima, rizičnim seksualnim odnosima, itd., što predstavlja veliki problem. Mladi imaju kome da se obrate, ali nemaju hrabrosti da to urade. Mi smo tu da srušimo tabue i da pokažemo da o tome treba da se priča.“ – rekao je Igor Krnjić, koordinator projekta.

SHL Event „Stvarajmo zajedno“ bio je prilika da mladi obnove već postojeća prijateljstva, stvore neka nova ali i da razgovaraju o problemima u svojim lokalnim zajednicama te zajedno pronađu rješenja za iste.

Poziv za mlade: budite dio regionalnog žirija za izbor najboljeg filma za mlade

Tri filmska festivala, DokuFest, Pančevo Film Festival i Pravo Ljudski Film Festival biraju svoj prvi regionalni mladi žiri za izbor najboljeg filma za mlade, na sva tri festivala.

Mladi kreativci i kreativke u dobi između 16 i 20 godina iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Kosova mogu se prijaviti za učešće u žiriju u sklopu projekta Re:thinking Films, a pored filmskog programa i razgovora o filmovima, sudjelovati će i u radionicama medijske i filmske pismenosti.

Takmičarski programi za mlade sačinjeni su od aktuelnih, angažovanih, kreativnih dokumentarnih filmova koji se bave kako globalnim, tako i lokalnim temama, a od posebnog su interesa za mlade. Mladi žiri na svakom od tri festivala bira najbolji film za mlade, koji je iz estetskih ili narativnih razloga najdraži mladima.

Radionice filmske i medijske pismenosti, koje će učesnici i učesnice žirija paralelno pratiti tokom sva tri filmska festivala, će se fokusirati na filmsku pismenost, audivizualno izražavanje, ali i alternativne načine izražavanja mišljenja i društvenog angažmana putem medija, sa fokusom na video, društvene mreže i blog.

Poziv je otvoren za sve mlade ljude iz BiH, Srbije i Kosova, između 16 i 20 godina. Radni jezik radionica, te diskusija za odabir najboljeg filma za mlade, je engleski. Sve troškove učešća (putovanje, hrana i smeštaj u Prizrenu: 03 – 11.08.2018., Pančevu: 05 – 09.09.2018. i Sarajevu: 07 – 12.11.2018.) snose organizatori.

Molimo vas da se prijavite putem sljedećeg formulara.

Rok za prijavu je 29.06.2018.

Malinari vrijedno rade, očekujemo veću zaštitu države!

Mirzeta Hadžiavdića smo pronašli pred ulazom kompanije „Herbos Nature“ u Hrasnici, gdje sa timom službe za kontrolu kvaliteta vrši nadzor u hladnjačama i preradi. U toku je pakovanje zaleđene maline. Pored ove, kompanija ima svoje ispostave sa hladnjačama manjeg kapaciteta i otkupnim mjestima u Bratuncu i Ustikolini. Mirzet nam pojašnjava da se kompanija bavi otkupom, preradom i izvozom šumskih plodova i jagodastog voća na tržište Evropske unije, Švicarske i Turske.

Iz skupine jagodastog voća, malina dominira i ove godine „Herbos Nature“ je jedini otkupljivač u Kantonu Sarajevo. Proizvođači malina dostavljaju tek ubrane plodove, kažu da je berba krenula znatno ranije u odnosu na proteklih 10 godina, a mnoge hladnjače su zatvorene od prošlog ljeta, što sada donosi i veća opterećenja za one koji su opstali. Prevelika ponuda obara cijenu maline, a nedovoljni kapaciteti hladnjača stvaraju dalju paniku među malinarima. Hadžiavdić upozorava da su na sva ova pitanja predstavnici hladnjača upozoravali već ranije, te da oni sami ne mogu odgovoriti na sve izazove u sektoru. „Pomoć države proizvođačima neophodna da bi ovaj sektor opstao“, poručuje.

„Problem u Bosni i Hercegovini je što mi upozoravamo na ključna pitanja i rizike znatno ranije, a u javnosti se tema malina pojavljuje tek u trenutku kada je vrijeme branja, te je tada pitanje šta institucije mogu uraditi. Ono na čemu mi insistiramo je strateški pristup, koji će zaštititi malinare, i prerađivače i hladnjače, odnosno dalje distributere. Poštenim odnosom i adekvatnim procjenama možemo stvoriti okvir za zaštitu i umanjiti udare oscilacija kako na domaćem tržištu, tako i prema svjetskim kretanjima“, govori nam Mirzet.

„Otkup se razlikuje od godine do godine. Mnogo je stvari na koje mi ne možemo utjecati. Imali ste prošle godine hiperprodukciju širom svijeta, kao rezultat toga cijene padaju. Na nas utiče kako je malina postala trend i u Poljskoj, Srbiji, Ukrajini, Bugarskoj, pa i na Kosovu. Većina naše maline ide zamrznuta na zapadnoevropska tržišta. Otkupna cijena kilograma maline prošle godine iznosila je 1,80 KM plus 5% paušalne naknade po kilogramu, a u posljednjih pet godina bilo je trenutaka i kada je dostizala cijenu od 3,50 KM. U Bosni i Hercegovini imamo situaciju da su proizvođači uglavnom mali i ograničeni na nekoliko dunuma, govorim u prosjeku, te ako gazdinstvo ovisi o tome – izazovi postaju sve veći. S druge strane, sa promjenama u otkupnoj cijeni se možda mogu nositi oni kojima je ovo porodični posao, pa jedna porodica može pokriti branje malina na ograničenom prostoru, na par dunuma zemlje. Ali za veće površine, čim morate nekome dodatno plaćati za to, polako se krene gubiti računica, u odnosu na uloženo“, pojašnjava.

„Sarađujemo sa preko hiljadu kooperanata. Kroz saradnju sa USAID/Sweden FARMA II Projektom smo osigurali sufinansiranje šok komore za duboko zamrzavanje, što je mnogo rasteretilo naš prijem 2017. godine, također – uzeli smo učešće na najvećem sajmu hrane na svijetu u Kelnu. Otvorili smo prostor prema novim tržištima, i tu leže novi izazovi. Investirali smo protekle tri godine, uložili u nabavku sortex mašine, koja je u Bosni još uvijek inovacija, da bismo obezbijedili kvalitet za kupce za koje radimo i trudimo se da ni jedan naš kooperant ne ostane bez sigurnog otkupa i plasmana proizvoda. Moramo dalje rasti, osigurati adekvatnu tehnologiju, koja će omogućiti da se naš proizvod prepozna kao kvalitetan. Bosanskohercegovačka malina ima šansu da se nudi kao visokokvalitetni proizvod, te da kao rezultat toga u narednom periodu dobijemo više na cijeni. Duboko smrznuta malina, koja nema plijesni, oštećenja, tragova fermentacije, te bez deformisanih plodova, je nešto što je na cijeni na zapadnoevropskim tržištima“, dodaje.

Mirzet poručuje da je na tom putu, jedini ključ uspjeha je kompromis sa proizvođačima i povjerenje, a koje „evo već par godina bez podrške države postaje sve teže i teže. Mi se borimo i ostaćemo uz naše kooperante, svjesni činjenice da jedni bez drugih ne možemo uspjeti u ovom sektoru.“

„Inače, na prodajnu cijenu svježe maline se dodaju troškovi rada, repromaterijala, smrzavanja i transporta. Imamo dovoljno kvalitetne proizvode, možemo opskrbiti tržišta, izvozimo skoro 100% proizvodnje. Ono što je samo potrebno jeste strateški pristup u kojem će postojati veća koordinacija svih strana. Zajedno moramo raditi na povećanju prinosa, podizanju kvalitete i prilagođavanju novim tehnologijama. Tu je potrebno i stimulisanje proširenja rashladnih kapaciteta, kako nam ne bi malina propadala, jer u suprotnom, tu gube svi“, zaključuje Mirzet.

Izvoz smrznute maline prelazi 70 miliona konvertibilnih maraka godišnje. Od proizvođača, berača do prerađivača preko 20 000 ljudi je neposredno vezano za ovaj sektor. Mirzet Hadžiavdić i dalje vjeruje da ovaj sektor može izdržati pritiske, ali da država zajedno sa proizvođačima i prerađivačima mora promijeniti odnos i donijeti veću zaštitu svima u lancu vrijednosti.

„Mali Ambasadori“ posjetili Trebević

Učenici osnovnih škola “Skender Kulenović” iz Sarajeva i “Sveti Sava” iz Istočnog Sarajeva nose sa Trebevića nova znanja, prijateljstva i nezaboravna iskustva. Dječaci i djevojčice iz pomenutih škola boravili su na ovoj planini, gdje su učestvovali u brojnim edukacijama, te su imali i vremena za zabavu. Oni su postali istinski “Mali Ambasadori” i znanja o zaštiti okoliša i prirode prenosit će u svom okruženju.

“Učenici iz jedne škole iz Sarajeva i jedne škole iz Istočnog Sarajeva posjetili su skupa planinu Trebević, kako bi naučili više o zaštiti okoliša. Naučili su da smeće ne bacaju na pod, već da se bave reciklažom. Drago mi je što su mnogo toga naučili i dobili su titulu “Malih Ambasadora” okoliša, kako bi i druge naučili da se tako ponašaju i kako bi okoliš, pogotovo planina Trebević, bili zaštićeni u budućnosti”, rekla je ambasadorica Švicarske u BiH Andrea Rauber Saxer.

“Na radionicama djeci smo pokazali konkretne primjere zaštite okoliša i dali smo im primjere kakav je zrak kojeg dišemo, koliko je on opasan po zdravlje, na koji način mogu dobiti informacije o stepenu zagađenosti zraka i šta oni mogu uraditi u svojim porodicama da zrak koji dišu bude kvalitetniji”, izjavio je Anes Podić iz udruženja Eko Akcija, koji je bio predavač na radionici za učenike.

“Naučili smo da se priroda mora čuvati”, poručila je Sučnica, učenica III-5 razreda iz Osnovne škole “Sveti Sava”, a Dino iz Osnovne škole “Skender Kulenović” dodao je “Zaštita okoliša je jako bitna i mnogo smo o tome slušali i učili”.

U prelijepom ambijentu planine učenici su uživali vožnjom Alpine coasterom, koji se nalazi u skupu objekta Sunnyland, te su imali organizovanu šetnju kroz šumske staze Trebevića, a na kraju dana vozili su se Trebevićkom žičarom. Članovi PD Trebević (https://trebevic.net) naučili su učenike o sigurnosnim mjerama prilikom planinarenja, te koje su najvažnije karakteristike planine Trebević kada govorimo o flori i fauni, a EKOPAK (https://www.ekopak.ba) bio je zadužen za adekvatno recikliranje otpada u toku ovog jednodnevnog izleta.

Ovaj projekat realizovan je uz podršku Vlade Švicarske.

Leon Lučev o problemu onečišćenja mora plastičnim otpadom

Glumac Leon Lučev u suradnji s neprofitnom inicijativom Green Sail snimio je video o opasnostima plastičnog otpada u Jadranskom moru.

Inicijativa Green Sail pokrenuta je radi promocije i potpore aktivnostima koje vode prema razvoju održivog turizma u Hrvatskoj, s naglaskom na ekološki odgovorno korištenje Jadranskog mora. Ove programe prepoznale su već mnoge marine i čarteri. Trenutačno inicijativa Green Sail okuplja preko 40 čarter kompanija te više od 25 marina koje će usmjeriti goste na ekološki osviještene prakse tijekom jedrenja ili boravka u marinama.

Leon Lučev istaknuti je glumac zavidne dugogodišnje karijere te dobitnik brojnih filmskih nagrada. Netom prije odlaska na Filmski festival u Cannes, gdje je još jednom zapažen zbog svog izvanrednog glumačkog angažmana, pronašao je vremena unutar svog zauzetog rasporeda za snimanje videa osvještavanja o problemu plastike i mikroplastike u Jadranskom moru kako bi lokalno stanovništvo i dolazeće turiste podsjetio na važnost recikliranja i razdvajanja otpada.

Prisutnost plastičnog i mikroplastičnog otpada sve je veći problem u Jadranskom moru. Broj turista koji posjećuju obalu Hrvatske stalno raste pa je količina proizvedenog otpada tako proporcionalno veća. S obzirom na to da određene lokalne zajednice još uvijek nemaju potrebnu infrastrukturu za recikliranje, a da lokalno stanovništvo još uvijek nema neophodnu ekološku svijest o važnosti odvajanja otpada na odgovarajući način, to dovodi do sve većeg onečišćenja nekad uistinu čistog morskog i obalnog okoliša. Zbog toga se, kako zaštita okoliša, tako i ljudsko zdravlje ugrožava jednostavnom ljudskom nepažnjom.

Svojim sudjelovanjem u videu, g. Lučev je želio ne samo privući pažnju na ovaj problem, već ukazati na potrebnu osobnu odgovornost lokalnog stanovništva i mnogih posjetitelja u rješavanju ovog rastućeg problema smanjenjem stvaranja nepotrebnog otpada i praćenjem načela smanjene uporabe i recikliranja. Donošenjem drugačijih odluka i mijenjanjem dosadašnjeg načina života, svi možemo imati važnu ulogu u očuvanju vlastitog okoliša.

https://www.facebook.com/GreenSailOrg/videos/1731105980270283/?q=green%20sail