Završna konferencija projekta “Podrška inkluziji za osobe sa invaliditetom u BiH 2016-2018“ održana je u Sarajevu. Ovom prilikom predstavljeni su rezultati aktivnosti koje su bile usmjerene na inkluziju osoba sa intelektualnim teškoćama u društvo, sa posebnim naglaskom na samostalan život u lokalnoj zajednici koji je ovu društveno marginaliziranu grupu ljudi stavio u ravan sa osobama bez invaliditeta. U okviru projekta uspostavljena i Platforma za deinstitucionalizaciju koju čini 25 organizacija i institucija koje se bave ljudskim pravima i podrškom osobama s invaliditetom, a koja će nastaviti raditi na ovom veoma bitnom procesu u BiH.
Češka nevladina organizacija People in Need uz podršku Češke razvojne agencije bila je nosilac projekta i jedna je od članova Platforme koja podržava proces deinstitucionalizacije u BiH. Projekt managerica People in Need, Anida Čmanjčanin, kazala je da su članovi Platforme dokazali da se stvari u našoj državi mogu mijenjati na bolje, dok je ambasador Češke Republike u BiH, NJ.E. Jakub Skalník, rekao da život osoba sa invaliditetom u lokalnoj zajednici predstavlja život dostojan čovjeka. “Potrebna je saradnja svih nivoa vlasti kako bi se usvojile adekvatne strategije i kako bi se situacija na terenu nastavila mijenjati na bolje“, poručio je ambasador.
Direktor Saveza SUMERO, Haris Haverić, istakao je da će proces deinstitucionalizacije u godinama pred nama nastaviti pričati pozitivne priče. “Glavni indikator ovog projekta su osnaženost osoba sa invaliditetom i razvijeni klubovi samozastupnika. Možemo sa sigurnošću reći da je njihov život mnogo bolji. Ipak, i dalje ćemo razvijati i implementirati sve ono što zagovaramo i sigurno je još dosta posla pred nama“, kazao je Haverić te naglasio da su operativne aktivnosti na terenu uz SUMERO radili i Udruženje Zajedno Banja Luka i Udruženje Sunce Mostar.
Iz partnerskih udruženja Zajedno iz Banja Luke i Sunce iz Mostara, naveli su da osobe sa invaliditetom moramo gledati kao ravnopravne i da je potrebno raditi na rušenju društvenih stereotipa.
Platforma za deinstitucionalizaciju nastavit će svoj rad i u budućnosti. Glavni cilj Platforme bit će saradnja predstavnika vladinih institucija, civilnog društva i nevladinih organizacija zbog podrške procesu deinstitucionalizacije u BiH, identifikaciji dobre prakse te izradi prijedloga zajedničkih rješenja. Uz otvoren dijalog i razmjenu iskustava, identificirat će se političke i institucionalne praznine deinstitucionalizacije i strateški raditi na njenom ostvarivanju.
Tri četvrtine rijeka Balkana ekološki su toliko vrijedne da bi trebale biti u potpunosti isključene iz planova za razvoj hidroenergije. Ovo je zaključak Eko-masterplana, koji su objavila udruženja Riverwatch i EuroNatur u okviru kampanje “Sačuvajmo plavo srce Evrope”.
Eko-masterplan je vrsta prostornog plana za vodene tokove između Slovenije i Grčke, koji ukazuje na zone koje trebaju biti isključene za nove hidroelektrane. U tu svrhu istražena je riječna mreža dužine preko 80000 kilometara.
Rezultat je da je oko 61000 kilometara rijeka (76%) visokog ekološkog kvaliteta koje su označene kao zone isključenja za nove hidroelektrane (više detalja ovdje).
Trenutno je oko 3000 hidroelektrana planirano ili u izgradnji između Slovenije i Grčke. Oko 1000 je planirano u zaštićenim područjima kao što su nacionalni parkovi i Natura 2000 područja.
Prema Eko-masterplanu, 89 odsto svih planiranih hidroenergetskih projekata nalazi se u tzv. zonama isključenja.
Energetska studija, koja je naručena za Eko-masterplan pokazuje da bi se ovi projekti mogli lako zamijeniti razvojem drugih obnovljivih izvora energije, posebno sunca i vjetra.
Hidroelektrane uzrokuju ogromnu štetu prirodi, pa je odlučujući faktor u fazi planiranja odabir lokacije. Ovaj plan kombinuje znanja o biološkoj raznovrsnosti, rijekama i plavnim područjima, kao i o zaštićenim područjima.
Sa društvenog aspekta postoji hitna potreba za djelovanjem, jer se sve više i više građana odupire planovima za izgradnju hidroenergetskih objekata.
Balkanu su potrebne promjene u energetskim politikama, smanjenje velikih energetskih gubitaka, zaustavljanje razvoja hidroenergije i ulaganja u solarnu i vjetro energiju zaključak je ovih organizacija.
EU info centar, u saradnji sa BIT Aliansom, vodećim savezom najvećih IT kompanija u BiH, organizuje konferenciju „Mladi u digitalnom dobu“ koja će se održati u četvrtak, 6. decembra u Kinu Meeting Point (Hamdije Kreševljakovića 13, Sarajevo) s početkom u 10:30 sati.
Tokom prethodnog mjeseca, organizovali smo tri konferencije u Banja Luci, Mostaru i Tuzli koje su okupile preko hiljadu srednjoškolaca širom Bosne i Hercegovine kako bi im predstavili mogućnosti koje im nudi digitalno doba. Konferencija je namijenjena srednjoškolcima, ali i studentima koji će od 2020. činiti novu radnu snagu i koji sada razmišljaju o profesionalnoj orijentaciji i usvajanju različitih vještina koje treba da im olakšaju zaposlenje i obezbijede budućnost. Cilj konferencije „Mladi u digitalnom dobu“ je motivisati mlade na razvoj karijere i preduzetništvo u aktuelnim digitalnim industrijama koje su im bliske i ponuditi odgovore na pitanja o obrazovanju i zaposlenju.
Tokom otvaranja konferencije, učesnicima će se obratiti ambasador Lars-Gunnar Wigemark, šef Delegacije Evropske unije i specijalni predstavnik Evropske unije u Bosni i Hercegovini.
Predstavnici nekih od najpoznatijih IT kompanija u BiH, članica Bit Alijanse, ponudit će odgovore na pitanja kako započeti karijeru u atraktivnim sektorima i kako savladati vještine koje će biti najpoželjnije u skorijoj budućnosti.
Kao dio trećeg OPEN Festa koji se održava u Sarajevu, sutra (srijeda) će se održati događaj posvećen pitanju legalizacije marihuane. Na događaju koji će se održati u Hotelu Europe, sa početkom u 16:00, govorit će:
Irfan Ribić, student glume na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu koji se prije dvije godine borio protiv opake bolesti multiple skleroze.
Aleksandar Kokotović, aktivista za legalizaciju marihuane u Srbiji i osnivač inicijative Legalizuj.rs.
Admir Čavalić, ekonomski analitičar i direktor udruženja “Multi”.
Događaj će moderirati Merima Bećirović, nacionalna koordinatorica European Students For Liberty (ESFL) organizacije za Bosnu i Hercegovinu.
Ovaj događaj se organizuje od strane udruženja “Multi” i Friedrich Naumann fondacije, a u okviru OPEN Fest koji predstavlja najveći libertarijanski festival u Evropi.
Sastanak Platforme za deinstitucionalizaciju – Završna konferencija projekta ‘Podrška inkluziji za osobe sa invaliditetom u BiH’ kojom želimo da podržimo osobe sa invaliditetom u ostvarenju prava na neovisan život u zajednici. Konferencija će se održati u petak, 7. decembra/prosinca 2018. godine u Sarajevu, Hotel Grand, sa početkom u 10:00 sati.
Platforma je dio projekta ‘Podrška inkluziji za osobe sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini’ kojeg implementira češka nevladina organizacija “People in Need” uz podršku Češke razvojne agencije i sa partnerima: Savez Sumero, Udruženje “Zajedno” Banja Luka i Udruženje “Sunce” Mostar. Projekt ima za cilj da se razmijene znanja i dobre prakse u pružanju socijalnih usluga za osobe s invaliditetom, na osnovu primjera Republike Češke. Poseban je naglasak na pružanju usluga za samostalni život, adekvatne mogućnosti za zapošljavanje i ukupnu integraciju osoba sa invaliditetom u bh. društvo.
Sastanku Platforme/Završne konferencije će prisustvovati predstavnici ključnih vladinih, nevladinih, domaćih i međunarodnih organizacija među kojima su i gđa. Palić Esma, predstavnica Federalnog ministarstva rada i socijalne politike i Dr Jan Pfeiffer, jedan od vodećih evropskih stručnjaka na polju deinstitucionalizacije i transformacije domova socijalne skrbi.
Osobe sa invaliditetom koje su članovi kluba samozastupnika Saveza SUMERO, Udruženja ‘Zajedno’ Banja Luka i Udruženja ‘Sunce’ Mostar će govoriti o svojoj borbi sa diskriminacijom, za ravnopravno društvo i samostalan život daleko od institucija. Upoznaće učesnike sa rezultatima svojih borbi, izmjenama zakona, zapošljavanju, neovisnom životu.
Korisnici/ce usluge stanovanja uz podršku su osobe sa intelektualnim poteškoćama, koje su nakon višegodišnjeg boravka u zatvorenim rezidencijalnim institucijama, putem Projekta dobile priliku za neovisnim životom u zajednici. Govoriće o ovome putu, životu u instituciji i zajednici ali i još uvijek prisutnim potrebama za njihovu socijalnu uključenost.
„Otkad sam postao korisnik stambene zajednice moj život se potpuno promijenio. Imam djevojku, stan koji uređujem, mogu sam da kupujem, biram odjeću, odlazim na utakmice, da putujem, da budem koristan. Volio bih da i moji drugari ostvare svoje snove!“ Saša Šehić, Mostar
U Banjaluci održan trodnevni sastanak ekoloških organizacija iz BiH i regiona
Nastavljamo borbu protiv izgradnje malih hidroelektrana na rijekama Balkana
Ekološke organizacije nastaviće da se bore protiv izgradnje malih hidroelektrana na rijekama Balkana, zaključak je sastanka ekoloških organizacija iz cijelog regiona koji je proteklog vikenda održan u Banjaluci.
-Dokazujemo da male hidroelektrane nisu društveno, ekološki, ali ni ekonomski prihvatljive i opravdane, te ćemo nastaviti podržavati lokalne zajednice koje se bore protiv ovakvih projekata kao što je slučaj rijeke Doljanke – istakao je Viktor Bjelić iz Centra za životnu sredinu.
Rijeke u Bosni i Hercegovini, kao i ostalim zemljama Balkana su pod velikim pritiskom i prijetnjom od izgradnje malih hidroelektrana, a aktivisti koji se bore za njihovo očuvanje često su pod pritiscima i napadima investitora i njima bliskih struktura vlasti. Snaga za odbranu prirode i ljudi je u solidarnosti organizacija civilnog društva, lokalnih zajednica i pojedinaca.
-Kada smo saznali da će se graditi mala hidroelektrana na rijeci Doljanci u opštini Jablanica, nismo ni bili svjesni da je investitor ishodovao sve dozvole, a da u procesu javnih konsultacija nije učestvovao niko iz mjesnih zajednica na čijoj teritoriji je planirana gradnja. Koalicija za zaštitu rijeka BiH nam je u velikoj mjeri pružila podršku da se organizujemo i izrazimo svoje nezadovoljstvo ovim projektom. Takođe, iskustva iz Kruščice su nam bila od velikog značaja –rekao je je Dženan Šašić, predstavnik Udruženja za Doljanku u osnivanju.
Situacija nije ništa bolja ni u zemljama u regionu. Već duže vrijeme u Srbiji na Staroj planini traje otpor lokalnih zajednica protiv izgradnje malih hidroelektrana u srcu ovog zaštićenog područja. Na sjeveru Crne Gore lokalne zajednice su takođe ustale protiv ovih projekata za koje tvrde da su izuzetno štetni po njihov način života i potrebe koje oni zadovoljavaju korištenjem svojih rijeka.
-Lokalne zajednice su se organizovale i digle svoj glas protiv ovih projekata, jer su njihova prava i održivi razvoj ugroženi. U BiH su primjeri rijeka Doljanke i Kruščice vrlo slični primjerima na rijekama Komarači, Vinicki i Bukovici u Crnoj Gori, gdje su stavovi i mišljenja ljudi koji žive uz te rijeke potpuno ignorisani. Važno je da se civilno društvo solidariše. Mora se jasno staviti do znanja vlastima i energetskom lobiju da su male hidrolektrane štetne po prirodu i ljude! – naglasio je Aleksandar Perović iz Ekološkog pokreta Ozon iz Nikšića.
Sastanku ekoloških organizacija je prethodila prezentacija Analize ekonomske opravdanosti koncesionih naknada i podsticaja za male hidrolektrane u Bosni i Hercegovini. Ovaj dokument je jasno dokazao da uspostavljeni sistem podsticaja nema ekonomsku opravdanost i da je sa stanovišta društva štetan, jer na godišnjem nivou pravi direktan društveni i finansijski gubitak od preko četiri miliona KM za Bosnu i Hercegovinu.
Na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu (IUS) održana je prezentacija aplikacija nastalih u sklopu 5. geekFEST-a.
Učesnici i učesnice iz srednjih škola i univerziteta iz Sarajeva, Tuzle, Hadžića, Travnika i Goražda, su zajedno sa koordinatoricom projekta dr. Jasminkom Hasić Telalović radili na aplikacijama od 25. novembra do 27. novembra, fokusirajući se na podizanje svijesti o zagađenosti zraka.
Aplikacije koje su napravili su prilagođene potrebama stanovništva, a svrha im je da obavještavaju koliko je zrak zagađen uz savjete kako se ponašati. Aplikacije su prilagođene i slabovidnim osobama.
Podaci koji su korišteni u aplikacijama dolaze sa najmodernijeg uređaja za mjerenje zagađenosti koji je instaliran u sarajevskoj Ambasadi SAD.
Ovaj uređaj je omogućio da po prvi put imamo podatke o PM 2.5 zagađenosti u Sarajevu. Za ove podatake postoji najviše naučnih dokaza o štetnom uticaju na
Učesnici su bili podijeljeni u tri grupe, i svaka grupa je na kraju prezentacija bila ocijenjena. Učesnici i učesnice na projektu bili su: Ajdin Ahmetović, Lejla Omerović, Ali Husić, Sead Smailagić, Selma Kovačević, Ines Madžak, Nedim Sladić, Mirela Musić, Kemal Hrelja, Lejla Hodžić, Ermin Šabotić, Melika Hodžić i Adin Ćebić.
Svim učesnicama i učesnicima su dodijeljeni certifikati Američke ambasade, a pobjednici (Adin Ćebić, Kemal Hrelja i Ali Husić) su dobili GoPro kamere.
Fethi je 23-ogodišnji Alžirac koji već tri godine putuje iz zemlje u kojoj je rođen ka Francuskoj, državi koju je zacrtao kao svoje krajnje odredište. Sada je na pola puta, u Bosni i Hercegovini. Tu je nešto manje od godinu dana, od čega posljednjih sedam mjeseci u Velikoj Kladuši.
U ovom gradu Alžirci su, poslije Pakistanaca i Afganistanaca, jedna od najbrojnijih grupa migranata. I jedni i drugi i treći ponekad nailaze na primjedbe javnosti — barem na društvenim mrežama — kako oni, ustvari, nisu izbjeglice jer u tim zemljama nije ratno stanje. Na stranu to što su na sve većoj teritoriji Afganistana i Pakistana talibani opet aktivni, na stranu to što je na Afganistan u 2018. bačeno više od 5 hiljada granata (kao nikad do sada od 2004.), takvu primjedbu ne bi trebalo uzimati zdravo za gotovo.
Istina je da, ako gledamo striktno pravnu kvalifikaciju izbjeglica, mnogi ljudi na migrantskoj ruti ne bježe iz zemalja zahvaćenih ratnim dejstvima. Ali, to ne znači da njihova sigurnost u domovini nije ugrožena, to ne znači da njihova budućnost u domovini nije neizvjesna, to ne znači da ti ljudi ne smiju imati snove koji sežu dalje od pukog preživljavanja u državama osuđenima na vječnu nestabilnost i siromaštvo, te, u konačnici, to ne znači da je u redu osuđivati ljude koji odlaze iz mjesta u kojima više ne žele da žive.
Njih bi najbolje trebali da razumiju ljudi iz Bosne i Hercegovine, europske zemlje u kojoj je rat odavno završen, ali iz koje mladi ljudi svejedno odlaze u zastrašujuće velikom broju. Nisu rijetki slučajevi da i oni s dobro plaćenim poslovima napuste državu, odvodeći sa sobom i čitave porodice. Odlaze jer su shvatili da život u ovoj zemlji više nije dobar za njih i njihovu djecu. Odlaze jer znaju da negdje zapadnije imaju mnogo više mogućnosti i svijetliju budućnost. Oni su ekonomski migranti. Nisu ilegalni migranti jer zahvaljujući tome što su, ipak, rođeni u BiH, imaju mogućnost da dobiju radnu vizu u nekoj od EU zemalja. Alžirci, kao i stanovnici većine zemalja istočno i južno od Turske, takvu mogućnost nemaju. Ili je ona jednaka šansama da dobiju na lotu.
Aktuelne migracije stanovništva iz Afrike i Azije ka Europi u mnogo većoj mjeri karakteriše riječ „nejednakost“ nego „rat“. Razlike između životnog standarda u bogatim državama Europske unije i Afrike ili Bliskog istoka su veće nego što su bile prije 30 godina (razlika u BDP-u je 11:1 u korist 15 najbogatijih zemalja EU). S tim da su sada, zahvaljujući tehnologiji, ljudi iz siromašnijeg dijela svijeta postali mnogo svjesniji tih razlika. Jednako kao što su svjesni koliko je tzv. tranzicija u njihovim državama spora i neizvjesna uz stalnu mogućnost eskalacije nasilja kao što je to bio slučaj na sjeveru Afrike tokom „Arapskog proljeća“.
Uzmimo za primjer Alžir, zemlju koja je po ekonomskim pokazateljima negdje na nivou BiH (nominalni BDP po glavi stanovnika im je nešto niži nego u BiH, dok je BDP prema paritetu kupovne moći nešto viši). Politička situacija u ovoj državi je još lošija nego ekonomska. Organizacija Freedom House već četiri desetljeća objavljuje godišnje izvještaje o stanju demokratskih sloboda u svijetu. Alžir je svrstan u grupu zemalja koje nisu slobodne s indeksom slobode 35 od 100. Usporedbe radi, BiH je istom izvještaju među „djelimično slobodnim“ zemljama s indeksom 55, dok jedna Austrija kao „slobodna“ zemlja ima vrijednost indeksa 95.
Samo ovaj pokazatelj, bez potrebe da dublje analiziramo političku i društvenu situaciju u Alžiru, dovoljno nam govori o razlozima zašto toliko mnogo migranata potiče iz ove zemlje. Dodajmo još da je Alžir imao građanski rat koji je, baš kao i u BiH, počeo 1991. i završio tek 2002. godine, te da se posljedice sukoba još uvijek osjete. Uz sve to, na čelu države je isti čovjek od 1999. godine (dva puta je promijenjen ustav kako bi se on ponovo mogao kandidirati) koji se u posljednje četiri godine gotovo i ne pojavljuje u javnosti. Mada mnogi smatraju da je predsjednik u komi ili, u najboljem slučaju, nepokretan i fizički nesposoban za rad, on će najvjerovatnije pobijediti i na izborima 2019. godine. Pobijediće jer vlast kontroliše većinu radnih mjesta u državi i jer su izbori u Alžiru, opet prema izvještajima međunarodnih organizacija, daleko od fer i demokratskih.
Nejednakost, koja se ogleda u svim aspektima života, između razvijenih zemalja Zapadne Europe i Sjeverne Amerike s jedne i ostatka svijeta s druge strane (uz izuzetak nekoliko država Dalekog Istoka, te australski kontinent) jeste najveći izazov na koji moderni svijet tek treba odgovoriti. Zadatak je to vlada i političara koje biramo. No, umjesto rješavanjem problema oni se više bave širenjem straha među ljudima. Uz pomoć straha i mržnje, poznato je to, najlakše se vlada.
Ono što nikako ne doprinosi trajnom rješenju jeste da mi, obični ljudi, mrzimo druge obične ljude koji traže svoj put ka sretnijem životu. Ta mržnja najčešće izranja iz straha kojeg imamo prema drugom i drugačijem, a koji je rezultat nerazumijevanja stvarnog stanja u kojem se drugi ljudi nalaze i iz kojeg dolaze.
Izbjegličkim pričama pokušavamo da pospješimo razumijevanje među ljudima, da pokažemo kako se niti jedan čovjek ne može svesti samo na identitet izbjeglice ili migranta već je svako od nas, bez obzira gdje smo rođeni, kompleksna ličnost koja ima svoju prošlost, svoje porijeklo, svoje ljubavi, svoje snove i, na kraju, pravo da se bori za bolju budućnost. S Fethijem smo razgovarali upravo o tome. Ovo je njegova priča.
„Izbjegličke priče“ su medijski projekt koji je nastao zahvaljujući IMEP (Independent media empowerment program) grantovima „New voices“, te podršci USAID-a, Centra za promociju civilnog društva (CPCD) i Otvorene mreže.
Projekat „Sloboda/Freiraum“ je želio istražiti koju ulogu ima sloboda u evropskim gradovima. Koja pitanja nastaju kada građani/-ke, naučnici/-ce i kulturni radnici/-ce razmisle o pojmu „slobode“ u kontekstu specifičnosti svoga mjesta? Koji se problemi tada mogu prepoznati u nekom gradu? Tako što će intenzivno razmjenjivati svoja pitanja cijelom Evropom, 38 Goethe-Instituta i njihovi partneri iz oblasti umjetnosti i civilnog društva razvijat će kreativne odgovore – iz daljine, s korisnom distancom, jedni za druge.
Krajem 2017. godine u okviru radionice održane u Sarajevu raspravljalo se o slobodi u konteksu društva i političe scene u kojoj živimo. U okviru radionice postavilo se dosta pitanja:
Kako se postaje slobodan građanin/-ka? Ko je to slobodan građanin/-ka? Koje neizgovorene kulturne zahtjeve ima Evropska unija prema Bosni i Hercegovini? Kako skrenuti ljudima pažnju na važnost slobode danas?
Isto tako se i naš partnerski grad Krakov bavio nizom pitanja: Svaki nalet nacionalizma usko je vezan za rodna pitana. Koja je uloga žene u politici? Na koji način mlade žene, djevojke doživljavaju društvo? Gdje se osjećaju sigurnim i šta im nedostaje?
Ali pravi izazov je tek slijedio. Sarajevo je moralo da odgovori na pitanje iz Krakova, a Krakov pitanju iz Sarajeva. Promijeniti perspektivu, biti u tuđoj koži i baviti se naizgled jednostavnim pitanjem partnerskog grada nije bilo nimalo jednostavno.
Gradovi su spareni slučajnim odabirom. Tako je počela i razmjena iskustava između Sarajeva i Krakova. Sarajevo se našlo pred pitanjem: „Gdje su djevojke?/Where are the girls?“, a Krakov pred pitanjem „Kako skrenuti ljudima pažnju na važnost slobode danas?“
03.12.2018. u 20 sati na otvorenoj sceni „Obala“ Goethe-Institut i Akademija scenskih umjetnosti sa gostima će predstaviti rezultate ovog projekta i prikazati dva kratka filma nastala iz ove slučajne, ali na kraju jako plodne i posebne veze između dva grada.
„Lejla – pozicija mlade žene u BiH“, film Saše Peševskog (Bosna i Hecegovina/Sarajevo)
„Štrajk ‘88. Nema slobode bez solidarnosti“, film Beata Kowalska (Poljska/Krakov)
Moderacija: Adisa Bašić
Sagovornici: Saša Peševski, Beata Kowalska, Alma Midžić, Lejla Mujezinović
Zahvaljujemo se svim učesnicima, a posebno Petoj gimnaziji na otvorenosti i spremnosti na saradnji, učenicima i roditeljima.
*********
„Freiraum“ je projekat Goethe-Instituta u Evropi u saradnji sa 53 aktera iz oblasti kulture, znanosti i civilnog društva. Oko 40 evropskih gradova se bavi pitanjem: Šta znači sloboda danas u Evropi? Gdje je u opasnosti? Kako je možemo jačati?
U sklopu turneje “Ako nemaš para onda Sajonara”, na veliko zadovoljstvo domaćina i umjetnika, sarajevskoj publici predstaviti će svoj izuzetan zvuk i djelo jedinstveni Mikula i njegov bend.
Petak, 7. Decembar rezervišite za najbolji dernek u Sarajevu, zakazan na adresi Underground Club-a.
U muzičkom smislu, Mikulin se rad teško može svrstati u neku žanrovsku ladicu. Pjesme se protežu od bluesa “9. april blues” , “Solo drinker” preko reggae zvuka u “Sirova zemlja” i “Zimski reggae” i rokerskih rifova u “Ako boga znate” pa sve do bossa nove i smooth jazza u “Nagrada za svitanje” i stingovski obojene “Neka bude po tvom”.
Mikulu na nastupima prati četvoročlani bend Nadničari, a on sam pored glavnog vokala u nekim pjesmama svira i gitaru. Mikula šaljivim tekstovima odslikava vrijeme i surovu svakodnevnicu koju živimo. Ti tekstovi publiku nasmijavaju, ali jako često i potaknu na razmišljanje. U izrazu koristi krajiški naglasak, donekle i karikiran, a tako i fraze i izreke koje dolaze iz naroda. Njima se nekad na jednostavan način objasne i najkompleksnije misli, ističe ovaj umjetnik. Iako se radi o krajiškom dijalektu, tekstovi su razumljivi svim slušaocima, kako u Sarajevu tako i u Beogradu, Zagrebu. Izdao je jedan studijski album „Sloboda i druge bajke“ (Power music 2015), dok je drugi u pripremi kao i Live album.
Premijera spota pjesme Emily
Mikula je podijelio i nekoliko riječi o pjesmi Emily koja je prošle sedmice, tačnije 24. novembra imala premijeru spota: „Stiže zima bejbi a mi još drva nismo spremili“, kaže on svojoj dragoj, a ona godišnja doba razlikuje po kolekcijama jesen- zima, proljeće- ljeto. Ko je tu sanjao topli dom, ko je obećavao kule i gradove, gdje je nestala ljubav i da li je ikad i postojala? Kolika je plata? Kolika je rata? Koliko je voda, struja…?“
Iza aranžmana i produkcije stoje Bojan Mikulić i Dinko Kulenović, dok spot potpisuje Herdin Rakanović.
Bojan Mikulić Mikula rođen je u Banja Luci 1973. godine, a odrastao je u selu Nožičko, kod Srpca. Živio je u Minhenu, te studirao na Odsjeku za njemački jezik i književnost u Banja Luci. Danas živi i radi u Beogradu.
Satira je preuzela na sebe ulogu da satare šminku na ofucanom licu gorke gospođe Stvarnosti, kaže Mikula. A o Mikuli su rekli: “Mikula je senzacionalan!” – Robert De Niro
“Nevjerovatan pjevač a i zna raditi keramiku.” – Beyonce
“Divan gospodin i umjetnik čija je poezija vječna.”- Ram Nath Kovind, predsjednik Indije
“Ost'o mi dužan 30 maraka.” – Jašar Ahmedovski
Nakon Sarajeva, već u subotu, 8. decembra, Mikula će se predstaviti i Zenici, na adresi Club-a Zona Zenica.
