Atlantbh je jedna od prvih kompanija za razvoj softvera u BiH i već godinama postiže izvrsne rezultate kroz saradnju sa nekim od najvećih kompanija na svijetu. Pored izuzetno uspješnih poslovnih rezultata, kao i jedinstvenog radnog okruženja, Atlantbh posebnu pažnju posvećuje projektima za dobrobit zajednice, te na mjesečnom nivou podršku daju različitim društveno-korisnim aktivnostima. U protekloj godini su podržali izgradnju dječijeg parka, mlade sportske nade, srednjoškolce na svjetskim takmičenjima, opremanje škola, te su tokom cijele godine stipendirali 10 studenata sa tehničko-tehnoloških fakulteta.
Posebno ističu program ABH prakse, kroz koji je u posljednjih nekoliko godina obučeno preko 100 mladih ljudi, od kojih svi trenutno rade u struci, a njih oko 40 najboljih trenutno radi u kompaniji Atlantbh.
Podrška obrazovanju i zapošljavanju mladih ljudi je uvijek bio jedan od prioriteta za Atlantbh. Zbog toga i ove godine raspisuju konkurs za stipendiranje 20 redovnih studenata IT smjerova u visokoškolskim ustanovama u BiH (I i II godina, I ciklus studija) i to u dvije kategorije: uspješni studenti i studenti iz socijalno ugroženih porodica.
„IT industrija iz godine u godinu raste, te predstavlja jako bitan faktor u ekonomskom razvoju Bosne i Hercegovine. Ipak, dalji razvoj industrije je moguć jedino kroz obrazovanje novih kadrova. Kroz različite edukacione događaje, kao i ABH praksu koju organizujemo nekoliko puta godišnje, mi kontinuirano ulažemo svoje znanje i resurse u razvoj novih generacija. Svoje izvanredne uspjehe u protekloj godini, za koje su prije svega zaslužni naši ljudi, želimo podijeliti sa ostalim. Stipendiranjem studenata, želimo pomoći njihovo obrazovanje i usavršavanje u ovoj oblasti, te smatramo to najboljim načinom za doprinos razvoju i ekspanziji IT sektora u BiH. Atlantbh u martu 2020. godine obilježava punih 20 godina od svog osnivanja i u to ime, umjesto ovogodišnjih 10, odlučili smo da naredne godine dodijelimo ukupno 20 stipendija za studente IT smjerova“, izjavio je Milad Čerkić, CEO Atlantbh.
Nadaju se da će njihov primjer slijediti i ostale kompanije, kako u IT, tako i u drugim industrijama: „Uprkos ogromnom potencijalu koje nudi naše tržište, znamo da velika većina mladih želi otići iz naše zemlje. Mi smo primjer da se ne mora ići u svijet da bi se uspjelo, nego da svijet može doći i vama, ukoliko ste dovoljno dobri. Želimo omogućiti novim generacijama da se ovdje obrazuju, zaposle i grade budućnost u Bosni i Hercegovini.“
Detalje konkursa za 20 stipendija koje će Atlantbh dati u 2019. godini možete pogledati OVDJE.
Nevladina organizacija Ekotim je nedavno uputila Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu Federacije BiH, povodom odbačene tužbe koja je podnesena protiv Ministarstva okoliša i turizma Federacije Bosne i Hercegovine u vezi izgradnje bloka 7 Termoelektrane u Tuzli. Kantonalni sud je doveo u pitanje pravo Ekotima na pokretanje sudskog postupka u svojstvu stranke, a što nije u skladu sa odredbama Aarhuske konvencije i Zakona o zaštiti okoliša FBiH; navode iz Ekotima.
„Nisu nas ni pitali da li imamo članove na području tuzlanskog kantona, nego su se prosto vodili adresom registracije, i eto, njihov zaključak je da udruženje registrovano u Sarajevu nema pravo da ukazuje na propuste, greške i kršenje zakona u okolinskoj dozvoli koju izdaje Federalno ministarstvo okoliša za postrojenje u Tuzlanskom kantonu.“ izjavio je Rijad Tikveša iz Ekotima. „Da je Sud ušao u meritum predmeta, ustanovio bi koliko je naša tužba opravdana, odnosno koliko je propusta i grubih kršenja zakona napravljeno u procesu izdavanja okolišne dozvole za blok 7 TE Tuzla.“
„U zakonu o udruženjima i fondacima je jasno navedeno da udruženje registrovano na federalnom nivou ima pravo da radi na teritoriji Federacije BiH. Na osnovu zakonskih odredbi udruženje Ekotim jeste zainteresirana stranka u postupku, budući da predstavlja organizaciju za zaštitu okoliša, i kao takva uživa sva prava na pokretanje sudskih postupaka iz oblasti zaštite okoliša.“ izjavila je Nina Kreševljaković, pravni ekspert Aarhus centra u BiH. „Iz ovih razloga, Ekotim će iskoristiti svoja prava pred Vrhovnim sudom Federacije BiH, posebno uzimajući u obzir činjenicu da će, ukoliko bude izgrađen i pušten u rad, blok 7 direktno ugrožavati okoliš cjelokupnog područja BiH i susjednih država, te kao takav predstavlja vitalno okolišno pitanje koje će imati kontinuiran negativan uticaja na zdravlje svih građana u narednim desetljećima.“
„Mi smo pokrenuli proces kojim tražimo preispitivanje presude pred Vrhovnim sudom FBiH. Ukoliko se i tu pokaže da je važnije mjesto registracije, od kršenja zakona i ukazivanja na propuste u okolinskoj dozvoli kojim se ugrožava zdravlje stotina hiljada stanovnika tuzlanskog kantona, Bosne i Hercegovine i susjednih država, biti ćemo prinuđeni zaštitu svojih prava tražiti na višim, međunarodnim instancama“ zaključio je Tikveša.
„Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu predstavlja još jedan primjer kako se ne implementiraju jasne zakonske odredbe iz oblasti zaštite okoliša. Osporiti aktivnu legitimaciju za pokretanje upravnog spora u svojstvu stranke u predmetu izdavanja Okolinske dozvole izdane od strane FBiH ministarstva, udruženju koje je registrovano na nivou FBiH, je u najmanju ruku upitno. Po svemu sudeći, kada su u pitanju „strateški projekti“ primjenjuju se neka posebna pravila.“ istakao je Denis Žiško iz Centra za ekologiju i energiju Tuzla.
Uprkos činjenici da je 4. maja 2018. godine opštinsko vijeće Sanskog Mosta održalo posebnu tematsku sjednicu na kojoj su razmatrane aktivnosti vezane za termolektranu “Kamengrad” Sanski Most i na kojoj su se stanovnici i odbornici grada na Sana odlučno usprotivili njenoj izgradnji, ove aktivnosti su nakon više od godinu dana ponovo pokrenute.
Zajedno sa kompanijom “China Energy Engineering Corporation Limited International Company”, pismo namjere opštini Sanski Most uputila je kompanija „Lager“ d.o.o. iz Posušja i projekat termoelektrane će odbornicima ponovo prezentovati sutra, 8. novembra.
„Činjenica da je lokalno stanovništvo Sanskog Mosta jasno poručilo da ne želi termoelektranu, vijećnicima je sasvim dovoljan argument da uopšte ne razmatraju jedan ovakav projekat. Navodi u vezi broja zaposlenih, rezervi uglja i prihoda koje ove kompanije navode u svom pismu namjere apsolutno nisu relevantne za širu perspektivu, jer onda govorimo o 45.000 ugroženih građana nauštrb navodno 255 zaposlenih, a da ne spominjemo prirodna šumska bogatstva i devet rijeka Sanskog Mosta koje bi ovim projektom bile potpuno uništene”, poručila je Majda Ibraković, asistentica na program Energija i klimatske promjene u Centru za životnu sredinu.
Realizacija projekta termoelektrane Kamengrad izazvala bi enormno zagađenje podzemnih i površinskih voda, poljoprivrednog zemljišta, vazduha i šumskih resursa, te neupitno pogoršanje zdravstvenog stanja lokalnog stanovništva, što nažalost zajednice koje žive uz postojeće termoelektrane u BiH potvrđuju decenijama.
Svjesni ovih posljedica, stanovnici Sanskog Mosta prošle godine su se odlučno usprotivili izgradnji ovog postrojenja.
„Ovo je još jedan pokušaj da se trajno uništi najčistiji dio naše zemlje. Nakon plana hrvatske vlade da odlaže nuklearni otpad u susjedstvu, na Trgovskoj gori, sada imamo pritisak firme iz Posušja da sa Kinezima gradi termoelektrana na području Sanskog Mosta“, izjavio je Denis Žiško iz Centra za ekologiju i energiju iz Tuzle i postavio pitanje:
„Kojem lobiju, odnosno kojoj politici je u interesu da nepovratno uništi još jedan dio naše zemlje i da pretvori Bosnu i Hercegovinu u crnu rupu Balkana?“.
Prvi zbornik udžbeničkog karaktera namijenjen studenticama i studentima društvenih i pravnih nauka u Bosni i Hercegovini „Rodna ravnopravnost: Teorija, pravo, politike“ bit će promovisan u petak 8. novembra u 18 sati na Pravnom fakultetu u Sarajevu.
Zbornik je nastao saradnjom Sarajevskog otvorenog centra i Oravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, a cilj mu je da doprinose postojećim nastojanjima za daljnje uključivanje nastave o rodnoj ravnopravnosti i rodnim studijama u osnovne i postdiplomske studije društvenih nauka u BiH.
Zbornik je rezultat poduhvata bh. akademskih radnika i radnica s različitih javnih univerziteta te stručnjakinja i stručnjaka iz prakse, civilnog društva i međunarodnih organizacija, koji/e su se okupili/e sa zajedničkom namjerom – da se na jedan sveobuhvatan i analitičan način predstave rodne teorije, istorija feminističke borbe i međunarodni i domaći pravni okviri, zakoni, politike, institucije, strategije i alatke za ostvarivanje rodne ravnopravnosti, s fokusom na Bosnu iHercegovinu.
Ovaj zbornik sadrži pregledne uvode u različite sektorske teme, kao i uvod u strategije i oruđa urodnjavanja javnih politika i institucionalnog djelovanja. Treba da posluži kao osnova za daljnje urodnjavanje nastavnih procesa i planova na bh. visokoškolskim ustanovama.
Na promociji će govoriti: doc. dr Amila Ždralović, priređivačica zbornika, Univerzitet u Sarajevu; Saša Gavrić, priređivač zbornika i jedan od osnivača Sarajevskog otvorenog centra; doc. dr Midhat Izmirlija, jedan od autora zbornika, Univerzitet u Sarajevu; Saša Madacki, Univerzitet u Sarajevu; moderatorica Emina Bošnjak, izvršna direktorica Sarajevskog otvorenog centra.
Sutradan, 9. novembra, u ko-organizaciji sa Pravnim fakultetom Univerziteta u Sarajevu, Sarajevski otvoreni centar će održati i konferenciju „Rodna ravnopravnost na univerzitetima u BiH: Regionalna iskustva, lokalni kontekst, izazovi pred nama“, također na Pravnom fakultetu UNSA, od 9 do 16 sati. Na konferenciji će biti riječi o urodnjavanju nastavnog procesa, istraživačkih aktivnosti, kao i unutrašnjih procesa i struktura na univerzitetima, kroz perspektivu regionalnih i bh. iskustava. Govornici/e su stručnjaci/kinje iz ove oblasti i srodnih disciplina na univerzitetima u Srbiji i Bosni i Hercegovini, neki od njih i autori/ce zbornika, uz moderacije priređivačice i priređivača zbornika.
Za razliku od susjednih zemalja, u Bosni i Hercegovini se zatvorska kazna može otkupiti. Zbog toga osuđenici iz Srbije i Hrvatske koriste bh. državljanstvo da u ovu zemlju prenesu svoje kazne kako bi izbjegli zatvor.
S obzirom da susjedne zemlje ne nude osuđenicima mogućnost otkupa zatvorske kazne, njihovi osuđenici koriste bh. državljanstvo kako bi u BiH otkupili slobodu (Foto: CIN)
Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)
Mirsad Zulić u susjednoj Hrvatskoj živi već pet decenija, ali se nikada nije odrekao bh. državljanstva. To mu se prošle godine i isplatilo.
On je u Hrvatskoj osuđen na jednogodišnju zatvorsku kaznu zbog utaje poreza. Zahvaljujući državljanstvu, svoju kaznu je prenio u rodnu Bosnu i Hercegovinu (BiH) gdje je, umjesto da ode u zatvor, kaznu otkupio za 36.500 maraka.
Zulić je jedna od najmanje deset osoba koje su u zadnjih pet godina koristile bh. državljanstvo da presude izrečene u Hrvatskoj ili Srbiji prenesu u BiH kako bi izbjegli zatvor. Kazne od ukupno devet godina zatvora otplatili su sa oko 219.000 maraka, otkrivaju novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN). Predmete su prenijeli jer u tim zemljama osuđenici nemaju mogućnost da zatvorske kazne mijenjaju za novčane, što je u BiH moguće.
Srbija, odakle dolaze dva osuđenika, ne vidi u ovome ništa sporno, dok se Hrvatska, odakle su ostali, protivi ovakvoj praksi. Prema njihovoj ocjeni, BiH ne poštuje Sporazum o izvršenju sudskih odluka u krivičnim stvarima ni uvjete koje postave prilikom prepuštanja osuđenika − da se zatvorska kazna ne mijenja za novčanu.
Hrvatska je, bez obzira na mogućnost otkupa kazne u BiH, nastavila sa procesom izvršenja kazni za neke osuđenike. Jednog su uputili u zatvor, za jednim su raspisali potjernicu, a početkom oktobra ove godine za Zulića su izdali uhidbeni nalog.
Milionska utaja poreza
Mirsad Zulić je sredinom 2017. godine sa suprugom Eminom osuđen na Županijskom sudu u Bjelovaru u Hrvatskoj za gospodarski kriminal. U presudi je navedeno da su supružnici preko svojih trgovačkih firmi „Trio tim nekretnine“ i „Tim Klub“ utajili oko 260.000 KM poreza.
Supruga je dobila uvjetnu kaznu od jedne godine zatvora i obavezu da vrati novac, a Zulić je dobio godinu dana zatvora. On je zatražio da zatvorsku kaznu prenese u BiH.
U telefonskom razgovoru sa novinarkom CIN-a je rekao da mu zamjena zatvorske za novčanu kaznu nije bila krajnja namjera. “Kad su me kaznili, ja sam tražio, prvenstveno, da bih tamo ležao. Međutim, poklopilo se tako da mogu platiti“, rekao je Zulić.
Njegov predmet je stigao u Kantonalni sud u Bihaću, s čijeg područja Zulić potječe. Hrvatsko Ministarstvo pravosuđa je pristalo na to, uz uvjet da se zatvorska kazna ne mijenja za novčanu.
Međutim, Sud u Bihaću je potvrdio presudu iz Hrvatske, a potom i prihvatio zahtjev Zulićeve odbrane da zatvorsku kaznu promijeni u novčanu.
„Živim u Hrvatskoj već 50 godina, ali nisam se nikada htio bosanskog državljanstva odreći i, eto, to mi se isplatilo“, rekao je Zulić. On je svoje firme ugasio, a Hrvatska dug za porez još nije naplatila.
Pomoćnik ministra pravde BiH Nikola Sladoje tvrdi da je zamjena zatvorske kazne za novčanu u preuzetim predmetima suprotna međunarodnim sporazumima (Foto: CIN)
Nikola Sladoje, pomoćnik ministra pravde u BiH, kaže da se ovo nije smjelo dogoditi jer je suprotno međunarodnim sporazumima. On objašnjava da se prema Evropskoj konvenciji o transferu osuđenih osoba zatvorska kazna ne može mijenjati za novčanu. U Sporazumu o izvršenju sudskih presuda, koji je BiH potpisala sa Hrvatskom, mogućnost zamjene zatvorske kazne se ni ne spominje.
Navedeno je samo da se kazna izvršava prema zakonima države koja je preuzima. Međutim, sudije zaključuju da kaznu mogu mijenjati, ako osuđenik to traži, jer je tako definisano bh. zakonima.
Suada Kasum, sutkinja Kantonalnog suda u Bihaću koja je radila na Zulićevom predmetu, ne vidi da je bilo šta pogrešno uradila. Objašnjava da se rukovodila Krivičnim zakonom Federacije BiH koji propisuje mogućnost zamjene zatvorske kazne novčanom.
Prema njezinom mišljenju, Zulić od nje nije dobio nikakvu milost. Ona smatra da Hrvatska i nema pravne podloge za postavljanje uvjeta prilikom prosljeđivanja predmeta.
„Ako je bude bilo, spremna sam robijati“, rekla je Kasum. Ipak, prije nego je odlučila o Zulićevom zahtjevu, sutkinja se obratila bh. institucijama sa molbom da upoznaju Hrvatsku sa domaćim zakonodavstvom i provjere da li susjedi ostaju pri svojim uvjetima ili povlače zahtjev. Hrvatska je zadržala isti stav ali je sutkinja Kasum 2018. godine prihvatila zahtjev Zulićevog advokata u pogledu zamjene kazne. „Ja nemam pravnog osnova u zakonu Federacije da ga odbijem“, kaže sutkinja Kasum.
Hrvatska nema mogućnost otkupa kazne u svom zakonodavstvu. Nakon što su dobili informaciju da je Zulić svoju kaznu u rodnoj zemlji otkupio, obavijestili su Ministarstvo pravde BiH da tu presudu ne smatraju valjanom.
„Za njih je Zulić lice koje nije izdržalo kaznu zatvora“, rekao je Sladoje iz Ministarstva pravde BiH.
CIN otkriva da je hrvatsko Ministarstvo pravosuđa obavijestilo Županijski sud u Zagrebu da izvršenje presude u BiH ne smatra valjanim pa je ovaj sud izdao uhidbeni nalog za Zulićem. Ako ga policija ne nađe u Hrvatskoj, mogu raspisati potjernicu. Zulić je u telefonskom razgovoru rekao da je na relaciji Hrvatska−Njemačka, gdje će pokrenuti novi posao.
Iz Ministarstva pravosuđa Hrvatske su u dopisu za CIN naveli da se ovakva praksa i ranije dešavala. Zato su od 2014. godine u molbama počeli stavljati i napomenu da predmete ustupaju uz uvjet da se zatvorska kazna ne mijenja za novčanu. Tačnu statistiku o broju takvih predmeta nemaju, ali tvrde da ih je 20-ak.
„U većini slučajeva osobe su i dalje nedostupne hrvatskim pravosudnim tijelima jer se nalaze u BiH“, navedeno je u dopisu.
Prema istraživanju CIN-a, od ostalih sedam osuđenika, koji su pored Zulića u zadnjih pet godina u BiH zamijenili zatvorsku kaznu novčanom, u Hrvatskoj su prihvatili izvršenje presude za petericu, jednog su poslali u zatvor, a za jednim je izdata potjernica. U Ministarstvu pravosuđa Hrvatske ne žele govoriti šta utječe na njihovo različito postupanje u ovakvim predmetima.
Poduzetnik iz Splita Ante Madunić je uspio u BiH otkupiti zatvorsku kaznu, zahvaljujući činjenici da mu je Vijeće ministara BiH dodijelilo bh. državljanstvo dok je bio pod potjernicom (Foto: Slobodna Dalmacija)
Adresa koja život znači
Kao ni Hrvatska, ni Srbija u svom zakonodavstvu nema mogućnost zamjene zatvorske kazne za novčanu, ali ne pravi problem što njeni osuđenici u BiH to rade. Prema njihovom tumačenju, prema bilateralnom Sporazumu o međusobnom izvršenju sudskih odluka koji je na snazi skoro 15 godina, BiH može preuzete presude izvršiti prema svojim zakonima.
U Ministarstvu pravde Srbije su objasnili da ne znaju koliko je takvih slučajeva bilo jer ponekad samo dobiju informaciju da je njihova presuda u BiH prihvaćena, ali ne i kako je izvršena.
Zamjena zatvorske kazne za novčanu propisana je krivičnim zakonima na svim nivoima u BiH. Ova zakonska odredba je vremenom mijenjana i ni dan-danas pravila nisu ujednačena u cijeloj zemlji.
U FBiH, Brčkom i na nivou BiH propisano je da će kazne do jedne godine biti zamijenjene za novčane svakom osuđeniku koji to zatraži. Za FBiH i Brčko je određena cijena od 100 KM po danu zatvora, a na Sudu BiH ona može biti i niža, zavisno od primanja osuđenika.
Donošenjem novog krivičnog zakona 2017. godine u Republici Srpskoj je izbrisana mogućnost zamjene kazne u ovom entitetu, ali se još mogu mijenjati kazne do pola godine za djela počinjena prije donošenja ovog zakona.
Prema istraživanju CIN-a, u posljednjih pet godina su bila dva osuđenika čiji su predmeti prebačeni u BiH na Osnovni sud Brčko distrikta. Jedan od njih je Dušan Bokan, osuđen u aprilu 2016. godine u Beogradu na šest mjeseci zatvora zbog prevare. Zajedno sa nekolicinom drugih osoba lažno je prijavljivao saobraćajne nesreće kako bi naplatio novac od osiguranja.
On je imao svoje preduzeće u Novom Sadu, predstavništvo u Sarajevu, a vlasnik je i firmi „Omorika-Reciklaža“ i „Omorika-P.E.T“ u Doboju. Bokan je prebivalište prijavio u Brčkom pa je njegov predmet otišao na tamošnji sud.
To je bila sigurna varijanta jer su u Distriktu, kao i u FBiH i na razini BiH, sudije obavezne prihvatiti zahtjeve osuđenika da plate zatvorske kazne novčanim. U Republici Srpskoj je to tek mogućnost koja zavisi od sudije i to za kazne do šest mjeseci i za djela koja su se dogodila do ljeta 2017. godine, kada je ova mogućnost izbrisana iz zakona.
Krajem 2017. Osnovni sud u Brčkom je priznao izvršenje šestomjesečne zatvorske kazne koju je Apelacioni sud u Beogradu izrekao Bokanu, ali je nakon toga usvojio njegov zahtjev da zamijeni kaznu. Platio je 18.000 maraka. Odštetu osiguravajućoj kući koju je prevario nije izmirio.
Predsjednik Osnovnog suda Brčko distrikta Jadranko Grčević kaže da ne provjeravaju da li osuđenik zaista i stanuje gdje je prijavljen: “Možete misliti, kada bi mi to sve provjeravali, ne bi došli do postupka”.
Iz Javnog registra su odbili dostaviti podatke da li Bokan još uvijek stanuje na adresi u Brčkom ili mu je adresa samo trenutno poslužila za otkup kazne.
Bokan izbjegava kontakt sa novinarima, a njegov advokat Petko Budiša tvrdi da ne zna gdje mu klijent živi. On kaže da je taj predmet završen jer je novac uplaćen: “Na taj način se i puni budžet. Platio! On je ispunio svoju obavezu”.
Promociju zbornika bajki za djecu “Vilenjakovo pero 4: Šarena planeta” će se održati u Gradskoj biblioteci Doma kulture u Hrasnici u četvrtak, 07.11. u 11.30 sati.
“Vilenjakovo pero: Šarena planeta” je zbornik najboljih bajki koje su izabrane i nagrađene na 5. Festivalu dječije umjetnosti koji je održan od 2. do 7. maja ove godine na nekoliko lokacija u Sarajevu, Kaknju, Brezi i Kraljevoj Sutjesci.
U knjizi koja je ilustrirana autorskim umjetničkim radovima Enese Ustamujić-Sejdić, djeca će moći uživati u originalnim bajkama koje su ispisali afirmirani književnici poput Jasmina Žiljak-Ilinčić, Zejćira Hasića, Fahrudina Kučuka kao i mladih književnika Atife Vahide Muković i drugih.
Knjigu će promovirati književnica Lidija Pavlović-Grgić i direktor Festivala dječije umjetosti Fahrudin Kučuk.
Zahvaljujući podršci BH Telecoma ova knjiga će biti darovana bibliotekama, školama i određenom broju učenika.
U četvrtak 07.11.2019. godine od 14 do 16 sati u Pozorištu mladih Sarajevo (Kulovića 8) bit će održan “Big Network Event” u organizaciji Fondacije Schüler Helfen Leben Sarajevo (SHL).
Tom prilikom SHL će – uz prisustvo partnerskih organizacija, donatora, aktivista i predstavnika diplomatskog kora – obilježiti svoj 25. rođendan odnosno četvrt vijeka otkako mladi kroz aktivnosti Fondacije doprinose razvoju civilnog društva u BiH.
Također će biti svečano promovisani diplomanti treće generacije SHL-ove Akademije za mlade lidere u civilnom društvu, te obilježeno 20 godina rada Trening centra SHL House.
Umjesto uobičajene ceremonije i obilja govora, u SHL-u su odlučili da ovaj događaj – u duhu same organizacije – učine življim i zanimljivijim. Realizaciji te zamisli ogroman doprinos su dali mladi glumci, dramaturzi i reditelji iz Altteatra Sarajevo, prikazavši historijat i ispričavši priču o SHL-u kroz nesvakidašnju multimedijalnu predstavu, koja gledaoce definitivno neće ostaviti ravnodušnima.
O Fondaciji Schüler Helfen Leben
Omladinska fondacija Schüler Helfen Leben (Učenici pomažu život) usmjerena je na stvaranje uvjeta za napredak mladih u Bosni i Hercegovini, kroz razvijanje kapaciteta mladih kako bi postali društveno angažirani i aktivno uključeni u donošenje odluka u svojim zajednicama. Kroz sadržaje naših programa želimo pomoći mladima da zauzmu svoje pravo mjesto i odgovornost u društvu kao aktivni, kreativni i svjesni građani, te sudjeluju u izgradnji otvorenog društva gdje postoje jednake prilike za sve.
SHL-ova priča započinje 1993. godine kada su njemački učenici spontano pokrenuli akciju pomoći svojim vršnjacima u tada ratom zahvaćenoj Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. U početku su organizirali akcije prikupljanja pomoći i omogućili kupovinu školskog pribora i obnovu preko 500 vrtića i škola. Pokazujući primjerom da mladi, pametni i kreativni ljudi mogu promijeniti svijet, 1998. godine pokreću jednu veoma originalnu akciju pod nazivom „Socijalni dan“.
Na jedan dan njemački učenici mijenjaju svoje školske klupe za radna mjesta, a zarađene dnevnice doniraju fondaciji Schüler Helfen Leben u Berlinu. Na prvom „Socijalnom danu“ učenici su zaradili 1,8 milijuna njemačkih maraka. Kako bi uspješno organizirali „Socijalni dan“, SHL-ovi volonteri odlaze u škole diljem Njemačke, te prezentiraju situaciju mladih u BiH i dosadašnje rezultate SHL-a, kako bi motivirali srednjoškolce da sudjeluju u „Socijalnom danu“. Iz godine u godinu odaziv srednjoškolaca raste, i upravo ti mladi čine glavne financijere i donositelje odluka u Fondaciji, kao njezina pokretačka snaga. Novac prikupljen ovim akcijama SHL-u je omogućio ostvarenje mnogobrojnih dugoročnih i kratkoročnih projekata u gotovo svim zemljama Balkana te od prije nekoliko godina i za sirijskijske izbjeglice u Jordanu.
Od skromnih početaka kao humanitarna organizacija, SHL je izrastao u omladinsku fondaciju s fokusiranim programskim djelovanjem u nekoliko područja. Sjedište Fondacije nalazi se u Berlinu, a jedino predstavništvo izvan Njemačke je ured u Sarajevu, koji je osnovan 1994. godine.
SHL Sarajevo djeluje u Bosni i Hercegovini kroz programe:
Razmjene mladih – razmjena učenika između škola iz BiH i škola iz Njemačke;
Omladinsko obrazovanje – neformalno obrazovanje mladih;
Omladinska politika – izgradnja kapaciteta mladih u nevladinom sektoru;
Akademija za mlade lidere u civilnom društvu – intenzivni program obrazovanja mladih lidera;
SHL kuća – trening centar.
Kroz naše programe u 2018. godini prošlo je preko 1000 mladih iz svih krajeva Bosne i Hercegovine.
Naša motivacija za daljnjim djelovanjem su upravo svi članovi SHL porodice/obitelji koji su prošli kroz naše programe i zajedno s nama radili na stvaranju boljih uvjeta za mlade u Bosni i Hercegovini.
Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) dobili su nagradu South East Europe Media Organisation (SEEMO) za priču o odlaganju otrovnog otpada na nezaštićena mjesta u Tuzli, nadohvat ruke svim Tuzlankama i Tuzlacima.
Otrovni otpad pod nogama Tuzlaka
Hemijska industrija u Tuzli je godinama, uz glavne proizvode, stvarala i opasni otpad koji nije propisno odlagan. Iako ovi pogoni već dugo ne rade, otpad koji može izazvati bolesti i smrt i dalje stoji u dvorištu postrojenja, nadohvat ruke beračima željeza.
Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)
Krug nekadašnjeg giganta predratne hemijske industrije u Tuzli izgleda kao scenografija za postapokaliptični film. Vegetacija osvaja ostatke betonskih građevina i puteva koji su povezivali pogone i skladišta „Hlor alkalnog kombinata“ (HAK) I i II. U ovim zgradama su se proizvodili poliol i toluendiizocijanat (TDI), osnovni elementi za proizvodnju spužve i pur-pjene. Dijelove industrijskih postrojenja koje novi vlasnici još nisu isjekli i prodali danas iskopavaju skupljači otpadnog željeza. Nepripremljeni, sreću se sa neosiguranim opasnim otpadom nekadašnjeg proizvođača koji im je ostavljen nadohvat ruke.
U zgradi bez vrata i prozora je 120 buradi napunjenih mješavinom zemlje i žive. Bijele breze nadvisuju velike metalne tankove i splet cijevi u kojima su tone eksplozivnog propilenoksida, a potencijalno kancerogeni kruks je zakopan po cijelom krugu.
Tridesetogodišnji Aldin Bejhanović priča kako je sa ocem i stricem prekopavao ovu zemlju u potrazi za metalom:
„Da prehranimo se i porodica i mi. (…) Ventile gusane u cijevima u šahtovima skidali, bilo je posla, ali je došlo nakon nekog vremena da su se bačve ovdje kopale. Počelo je smrdit’“.
Smrad je dolazio od kruksa, toksičnog industrijskog otpada koji liči na katran.
„Smrdilo je jako da je klalo za oči, nije se moglo izdržat’. (…) Neko sam vrijeme prest’o, ali smo kasnije došli opet ja i otac i komšija i vadili cijevi. I tu smo našli. Nismo znali da je to otrov, nije bilo ni obilježeno mjesto“, opisuje Bejhanović.
Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) su poslali uzorak ove zemlje na analizu. Rezultati su pokazali da je u njoj višestruko povećano prisustvo teških metala, opasnih po zdravlje.
Bejhanović je prije četiri godine dobio emboliju pluća – začepljenje arterija koje vode krv do ovog organa. Postoji nekoliko uzroka ove bolesti, a među njima je i trovanje.
„Prilikom saginjanja me gušilo i trpio sam jedno 14 dana, mislio sam da su cigare. Al’ kad me je uhvatilo i bacilo i kad je crnilo na oči udarilo, nisam mog’o doći do kola svojih“, prisjeća se ovaj mladi Tuzlak.
Aldin Bejhanović kaže da je zbog neimaštine prodavao metale koje je iskopavao u krugu devastiranog HAK-a, ne znajući da se izlaže opasnosti. Dobio je emboliju pluća. (Foto: CIN)
Njegov otac je 2016. godine umro od raka pluća, a stric je stradao godinu dana kasnije, režući ventil na instalacijama u krugu fabrike. Kada je izgubio svijest nakon udisanja plina iz cijevi, odvezli su ga u bolnicu i tamo je umro nakon petnaestak dana.
„Izgorila mu pluća“, kaže Bejhanović koji se više nije vraćao u krug HAK-a.
„Pa trebali su očistiti ovo zemljište od otrova. Čim je napuštena firma, trebali su i to izvući za sobom – svoj otrov. (…) Može ih hiljadu doći i oboliti od iste situacije“, komentariše Bejhanović.
Nadležno Federalno ministarstvo okoliša i turizma (FMOiT) nema pouzdane i kompletne podatke o vrstama i količinama opasnog otpada niti zna gdje su sve „crne tačke“ – mjesta zagađena opasnim otpadom. Kako nikada nije urađen plan upravljanja opasnim otpadom koji je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) od njih očekivala, tako ni Ministarstvo ne može odrediti prioritete saniranja kritičnih odlagališta niti planirati potreban novac.
Ipak, Ministarstvo je dalo skoro 850 hiljada maraka za uklanjanje dijela kruksa u Tuzli. Za uklanjanje kompletne deponije nije bilo dovoljno novaca.
Kruks je toksični industrijski otpad koji nesnošljivo smrdi. Zakopan je, ali ga ima po raskopanim kanalima u industrijskom krugu. (Foto: CIN)
Kopanje po vlastitom grobu
Porodica Bejhanović je kopala na zemljištu postrojenja HAK II u kojem je nivo tri teška metala visoko iznad zakonom dozvoljene granice. To je dokazala analiza Instituta za kvalitet, standardizaciju i ekologiju TQM iz Lukavca kojeg je CIN u maju ove godine angažovao da ispita uzorak uzet na ovom tlu.
Profesor na Tehnološkom fakultetu u Tuzli Abdel Đozić je pristao da sa novinarima CIN-a ode u krug fabrike kako bi zajedno pronašli i, u skladu sa pravilima, predali uzorak na analizu.
Rezultati su pokazali da je količina nikla skoro osam puta veća od dozvoljenog dok su količine kadmija i arsena premašile dozvoljenu granicu za 40, odnosno 60 procenata.
„Moramo znati da je arsen kralj otrova. To je najtoksičniji teški metal koji postoji. (…) Kadmij – on nema esencijalne funkcije u našem organizmu. Naš organizam ga ne treba ni u bilo kojim biološkim funkcijama i on se taloži u kostima i oštećuje jetru i mozak“, objašnjava profesor Đozić, zaključujući da je ovo tlo „izraženo kontaminirano toksičnim teškim metalima“.
U blizini industrijskog kruga su kuće i poljoprivredna dobra naselja Hudeč, Nikešići i Husino. Vjetar ovamo brzo donosi otrovne čestice sa odlagališta. Sa kišom dio kruksa dolazi i do podzemnih voda, potoka i rijeka koje ga nose i do udaljenijih mjesta.
Izlaganje ovim toksičnim metalima može izazvati zdravstvene probleme koji su opasni po život: rak disajnih puteva, pluća i kože, alergije te kardiovaskularne i bubrežne bolesti.
Inspektor za zaštitu okoliša Kantonalne uprave za inspekcijske poslove u Tuzli Muamer Hajdarević je ranije radio u ovim postrojenjima na poslovima zaštite. Kaže da je očvrsnuti kruks zakopavan po cijelom dvorištu kruga, a korišten je i kao posipni materijal za ravnanje puteva i vododerina u dijelu fabrike ispod naselja Husino.
„Znači, ima ga svuda. I to je priča o kruksu“, zaključuje Hajdarević.
U danima kada je HAK II radio punom parom, proizvodio je skoro devet tona kruksa dnevno i on je, uglavnom, spaljivan u peći za uništavanje otpadnih voda. Kada bi ona bila van upotrebe, ovaj opasni otpad je zakopavan u krugu fabrike. Manji dio je spaljivan i u tuzlanskoj „Termoelektrani“.
Lokalne vlasti su krajem osamdesetih godina tražile od uprave postrojenja HAK I i HAK II da izgrade deponiju kruksa unutar fabrike. Kruks koji nije mogao biti spaljen u pećima je do tada odlagan na gradsku deponiju, ali kako je to inspekcija zabranila, iskopana je jama na površini od oko hiljadu kvadrata sa drenažnim kanalima za odvod vode. Tu je, u skladu sa tadašnjim pravilima, uskladišteno nešto više od 2,3 hiljade kubika kruksa, što je dovoljno da se skoro do vrha napuni olimpijski bazen.
Muamer Hajdarević, kantonalni inspektor za zaštitu okoliša, kaže da niko ne želi preuzeti odgovornost za zbrinjavanje opasnog otpada. (Foto: CIN)
Neuspješni pokušaji ministarstva
Strategijom zaštite okoliša FBiH za period 2008-2018. godine i Planom upravljanja otpadom za period 2012-2017. godine federalne vlasti su zacrtale više ciljeva upravljanja opasnim otpadom: planirana je izgradnja deponija za privremeno i trajno odlaganje opasnog otpada, uspostavljanje registra vrsta i količina opasnog otpada, osposobljavanje industrijskih spalionica, uvođenje naknada koje bi motivisale firme da manje proizvode otpad te sanacija polovine lokacija na kojima je neadekvatno zbrinut. Ove godine ističe vrijeme planirano za realizaciju ciljeva Strategije, a oni nisu ostvareni.
U Federalnom ministarstvu okoliša i turizma pokušali su uspostaviti registar zagađivača u FBiH pa su 2010. godine kupili softver i deset kompjutera za kantonalna ministarstva, plativši ih nešto više od 320.000 KM. Šef Ureda ministrice okoliša i turizma FBiH Tomislav Lukić kaže da sistem ne funkcioniše jer ministri sedam godina nisu ulagali u njegovo održavanje.
U posljednjih deset godina ovo ministarstvo je dalo najmanje 2,47 miliona maraka za više projekata sanacija opasnog otpada.
Do 2011. godine je urađena djelimična sanacija sedam „crnih tačaka“: vojnog otpada iz tvornice „Soko“ iz Mostara, otpadnog ulja iz Tvornice transformatora „Energoinvest“ iz Visokog, starih lijekova u Hercegovačko-neretvanskom kantonu i Kantonu 10, hemikalija iz Rudnika olova i cinka „Vareš“, otpada iz kožare „Livno“ te kruksa u Tuzli. Međutim, povremeni i nasumični pokušaji čišćenja pojedinih lokacija kontaminiranih opasnim otpadom su uglavnom neuspješni.
Iz Općine Kalesija tvrde da tuzlanski kruks, koji je pretvoren u neopasni otpad, nije ostavljen na njihovoj deponiji. Međutim, novinari CIN-a su ga tamo pronašli i odnijeli na analizu. (Foto: CIN)
Početkom 2004. godine Fabrika deterdženata „Dita“ je prilikom radova u svom dvorištu naišla na deponiju kruksa koja je krajem osamdesetih iskopana na parceli koju danas dijele „Dita“ i nekadašnji HAK I.
Nadležna kantonalna ministarstva su odmah formirala komisiju koja je imala zadatak utvrditi količinu kruksa i predložiti način njegovog odlaganja.
Komisija je predložila da kruks ostane gdje jeste do konačnog rješenja – spaljivanja u termoelektrani ili jednoj od fabrika u Tuzlanskom kantonu, bezbjednog zakopavanja na gradskoj deponiji „Desetine“ ili izvoza iz zemlje. Ništa od toga nije realizovano, a kruks je ostao na starom mjestu.
Pet godina kasnije FMOiT je raspisao poziv da se jave svi koji imaju prijedlog za rješavanje konkretnog problema opasnog otpada. Izabran je prijedlog firme „Kemokop“ za sanaciju kruksa iz dvorišta firmi „Dita“ i HAK I. Sljedeće godine Ministarstvo je raspisalo poziv firmama da taj program sprovedu u djelo.
„Kemokop“ se javio na ovaj poziv, zajedno sa sarajevskim „Reciklonom“ i „Griossom“ iz Gruda. Prema ugovoru vrijednom 846 hiljada maraka, „Grioss“ je bio vodeći partner zadužen za komunikaciju sa Ministarstvom i nadzor nad radovima koje su trebali izvesti tuzlanska i sarajevska firma.
Ministarstvo je za uklanjanje novih količina kruksa iz kruga „Dite“ sklopilo novi ugovor sa „Kemokopom“ godinu dana kasnije.
U ova dva čišćenja iskopano je nešto manje od 600 kubika kruksa, što je četvrtina ukupnog otpada koji je ovdje uskladišten. Firme su trebale preraditi kruks u neopasni otpad i transportovati ga na komunalnu deponiju u Kalesiji. Međutim, tadašnji direktor kalesijske deponije Osmo Muminović i šef Službe za komunalne poslove i civilnu zaštitu u Općini Kalesija Hazim Halilović tvrde da otpad nije stigao na lokalnu deponiju.
„Iz Općine je to zabranjeno“, rekao je Muminović novinarima CIN-a.
Inspektor za zaštitu okoliša Hajdarević kaže da je svjedočio odvozu kruksa u Kalesiju: „Zato što sam ja to sve organizovao. (…) nije mi jasno što kaže da nema, kad ima sto posto“.
Novinari CIN-a su sa profesorom Đozićem na ovoj deponiji pronašli okamenjene komade kruksa i poslali ih na analizu kojom je utvrđeno da je količina potencijalno kancerogenog kadmija za 60 posto viša od dozvoljenog nivoa.
Šef Ureda ministrice okoliša i turizma FBiH Lukić kaže da je Ministarstvo cijenu i količinu radova na sanaciji kruksa iz Tuzle dogovorilo sa izvođačem na osnovu budžeta raspoloživog za taj projekat.
Kaže da je uklanjanje kruksa utvrđeno kao prioritet jer je firma koja ga je proizvela prestala sa radom pa je otpad ostao nepravilno uskladišten i van kontrole.
Međutim, Lukić nije mogao objasniti zašto je otpad uklanjan samo sa područja fabrike „Dita“, a ne i sa državnog zemljišta. Kaže da se detalja ne može sjetiti jer je iz Ministarstva ovaj spis nestao.
„To je predmet star osam godina koji otvarate, kojeg ovdje nema, koji je neko da li namjerno ili nenamjerno uklonio. I gdje, ja nemam nikakav argument“, kaže Lukić.
Tomislav Lukić, šef Ureda federalne ministrice okoliša i turizma, kaže da je iz Ministarstva nestao spis o projektu sanacije kruksa u Tuzli. (Foto: CIN)
Nezbrinuti kruks, živa i zapaljivi gas
Prije nego što ga je počeo zakopavati u dvorištu industrijskog kompleksa, HAK II je svoj kruks odvozio na tadašnju deponiju smeća u naselju Paša Bunar. Ona je sanirana 1998. godine, ali se i dalje koristi kao divlja deponija ovog kraja. Kantonalni i federalni inspektori 2014. i 2016. godine opisuju u svojim izvještajima da su mještani koji prikupljaju otpadno željezo u ovom kraju iskopali burad sa kruksom koji je danima naseljem širio zagušujući smrad.
Nadležne institucije ne mogu utvrditi da li iko upravlja deponijom i ko je vlasnik ovog zemljišta. Općinske, kantonalne i federalne institucije međusobno prebacuju odgovornost pa ovaj problem godinama nema ko da riješi.
„Ne znaš kog uhvatiti ni za glavu ni za rep. Svi od sebe, čim je problem, svi od sebe šutaju, ali onda kažu – inspekcija nek riješi. Koje? Šta sam ja moćan i kako ću ja to riješit’? Nema sile. Ne postoji ta mogućnost“, kaže inspektor za zaštitu okoliša Hajdarević.
Dok je HAK II tokom proizvodnje TDI-ja stvarao i kruks, komšijski HAK I je u svom radu koristio opasnu živu i zapaljivi propilenoksid. Ovaj opasni otpad sa više od 47 tona zapaljivog propilenoksida i 120 buradi žive pomiješane sa zemljom i danas se nalazi u krugu nekadašnje fabrike koju je 2006. godine kupila firma kćerka poljske „Organike“.
Enes Jaganjac je bio vatrogasac u fabrici i novinarima je objasnio da se propilen mora redovno kontrolisati jer je izuzetno zapaljiv ako izađe iz cijevi. Prisjeća se da je propilen bio uzrokom nesreća i dok je fabrika radila:
„Radnik je bio u džemperu koji je sintetički i kako je rukama kren’o, šta li, i čovjek se zapalio. Znači, iskra koju ne vidiš golim okom. (…) Uspjeli smo ga spasit’“.
Bivši radnici kažu da je ovaj opasni otpad ostavljen bez nadzora. Poljski investitor je prema nalogu inspekcije 2014. godine zemlju zagađenu živom počeo pakovati u burad, ali su radove zaustavili bivši radnici kojima nisu isplaćene pune plate pa je otpad još nezbrinut. Jaganjac objašnjava da su to uradili jer je investitor uz čišćenje sjekao i ostatke fabrike što nije smio raditi.
„Par puta smo ih puštali da odu i očiste, a oni nam kradu fabriku“, kaže Jaganjac.
Iz firme „Organika“ nisu odgovarali na pozive novinara.
Zavod za javno zdravstvo FBiH u svom izvještaju o zdravstvenom stanju stanovništva iz juna 2016. godine navodi da je nepropisno uklanjanje opasnog industrijskog i medicinskog otpada jedna od najozbiljnijih prijetnji zdravlju stanovništva.
UNICEF BiH u Sarajevu je održao Konsultacije sa partnerima vezano za nacrt Situacione analize o položaju djece u Bosni i Hercegovini, te prioritetima UNICEF-ovog programa za Bosnu i Hercegovinu za period 2021 – 2025. godine. Predstavnicama i predstavnicima nadležnih institucija vlasti na različitim nivoima, organizacija civilnog društva, akademske zajednice, privatnog sektora i međunarodnih razvojnih partnera prezentirani su glavni nalazi i preporuke iz nacrta Situacione analize. Nakon prezentacije partneri su imali priliku pružiti povratne informacije o uzročnoj analizi glavnih deprivacija kod djece, s posebnom pažnjom usmjerenom na ranjive skupine djece, te s predstavnicima UNICEF-a razmotriti strateške programske prioritete UNICEF-a u BiH za period 2021-2025. na osnovu Situacione analize i Ciljeva održivog razvoja 2030.
“Ovdje smo zbog zajedničkog razloga – a to su djeca. Osjećam se sretno što radim u organizaciji koja radi za djecu, jer to je jedna populacija na svijetu za čiju dobrobit svi žele raditi, bez obzira o koliko ekonomski razvijenoj zemlji se radi. Djeca su budućnost svakog društva i svake zemlje. Ako investiramo u djecu, možemo biti sigurni da će buduće generacije imati produktivne građane”, kazala je na otvaranju Konsultacija dr. Rownak Khan, šefica predstavništva UNICEF-a u Bosni i Hercegovini napomenuvši kako UNICEF uz hitne programe ima petogodišnje programske cikluse.
“Svakih pet godina razvijamo programe s vlastima, s partnerima, i civilnim društvom, te identificiramo program baziran na situacionoj analizi o položaju djece u toj zemlji. Ovo je momenat u BiH gdje posmatramo Situacionu analizu o položaju djece kroz različite sektore kao što su zdrava ishrana, zaštita, socijalna zaštita i brojne druge sektore. Ovo je u biti početak razvoja programa gdje na osnovu situacione analize posmatramo pozitivne strane, ali i na to gdje treba promijeniti položaj djece i na koje stvari se fokusirati kako bismo napravili promjene u životima djece u BiH”, dodala je dr. Khan podsjetivši da UNICEF sve što radi, ne radi sam:
“UNICEF je dio UN porodice i podržavamo jedni druge. Fokus UNICEF-a su djeca i s te strane nismo sami, a takođe sarađujemo i sa vlastima koje su se obavezale na provedbu Ciljeva održivog razvoja 2030. od kojih su mnogi direktno ili indirektno povezani s djecom. Treba sagledati dakle i širi okvir Ciljeva održivog razvoja čije ispunjavanje je u vezi s djecom, a BiH također može dostići te ciljeve do 2030. Godine, koja je sve bliže i do koje imamo samo 11 godina”.
Prezentirajući Situacionu analizu o položaju djece u BiH, zamjenik šefice predstavništva UNICEF-a u BiH Alwin Nijholt istaknuo je kako je ova analiza bazirana na širokom spektru izvora podataka, uključujući i istraživanja, kvalitativne studije i sisteme za rutinsko prikupljanje podataka ministarstava i agencija na raznim nivoima vlasti. Korišten je pristup zasnovan na ljudskim pravima i urađena je prema Konvenciji o pravima djeteta u cilju procjene postojećeg stanja prava djeteta u BiH, te je izvršena kroz prizmu pravičnosti, s posebnom pažnjom na najugroženiju djecu i ključne deprivacije koje su povezane s dobi, invaliditetom, životom u ruralnoj i urbanoj sredini i drugim nejednakostima.
“BiH se suočava sa visokom stopom emigracije: mnogi obrazovani mladi ljudi odlaze iz zemlje u potrazi za boljim mogućnostima. Od 2002. godine se svake godine ukupan broj stanovnika smanjuje, dok je broj umrlih postao veći od broja novorođenih, posebno u posljednja dva desetljeća. Sve ove promjene imaju znatne implikacije po ekonomski rast, pružanje usluga i sveukupni životni standard, uključujući i dobrobit djece. Ovakva situacija poziva na veća ulaganja u djecu kako bi “ljudski kapital” jačao”, kazao je Alwin Nijholt.
Iz UNICEF-a su pozvali partnere na sugestije u kojim bi oblastima UNICEF mogao pružati podršku u periodu 2021-2025. godine. Općenito uzevši, potcrtano je, unapređenje dječjih prava u BiH će u obzir uzimati obaveze koje proizlaze iz Konvencije o pravima djeteta (CRC), Ciljeva održivog razvoja (SDG), relevantnih strateških prioriteta za Bosnu i Hercegovinu, Okvira Ujedinjenih nacija za održivi razvoj (UNSDCF) za BiH, te UNICEF-ovih globalnih i regionalnih prioriteta.
Direkcija za evropske integracije, u saradnji sa Društvom novinara BiH i uz finansijsku podršku Švedske agencije za međunarodni razvoj i saradnju (Sida) objavila je Javni poziv za dostavljanje radova za izbor najbolje novinarske priče o procesu pristupanja BiH u EU za 2020. godinu. Javni poziv za dostavljanje radova je otvoren od 31.10.2019. godine do 31.03.2020. godine.
Nagrada se dodjeljuje u tri kategorije:
Najbolja novinarska priča objavljena u printanom mediju
Najbolja novinarska priča objavljena na internet news portalu (ova kategorija uključuje i novinske agencije)
Najbolja novinarska audio/video priča objavljena u elektronskom mediju (TV i/ili radio).
Za svaku od tri kategorije će biti dodijeljena po jedna nagrada, a nagrada je laptop računar. Nagrade će biti uručene na događaju upriličenom povodom obilježavanja Dana Evrope i Evropske sedmice u BiH u maju 2020. godine.
Na Javni poziv se mogu prijaviti novinarski radovi objavljeni u medijima u BiH u periodu od dana objave javnog poziva do njegovog zatvaranja. Radove može prijaviti autor lično ili imenovani predstavnik medija. Radovi se dostavljaju e-mailom na adresu novinarska_nagrada@dei.gov.ba, sa naznakom “Za nagradu za najbolju novinarsku priču“.
