Bh. biciklista i avanturista, Dado Delić, jučer se vratio u Sarajevo nakon što je u deset mjeseci puta i 11500 kilometara pređenih biciklom, uspješno završio svoj projekat “Biciklom kroz meridijane i paralele“. U svojim putešestvijama, Delić je prošao kroz Kirgistan, Indiju, Nepal, Mijanmar, Tajland, Kambodžu, Laos, Vijetnam, Kinu i Japan, te tako pokazao da su uz strast, želju, volju i odlučnost ljudske granice neprocjenjive.
Podsjećajući da je njegov pohod započeo 27. aprila 2016. godine i da je cijelo putovanje trajalo 288 dana, Delić je istakao da je iza njega jedan nezaboravan period na koji će biti ponosan do kraja života. “Još uvijek sam pod dojmovima svega što sam vidio i prošao u mom pohodu. Iza mene je jedno jedinstveno životno iskustvo. Dinamičnost života na cesti je takva da sam svoj plan putovanja mijenjao nekoliko puta te sam tako posjetio i neke države koje nisam imao u planu“, rekao je Delić te dodao da je i na ovom putovanju imao priliku upoznati mnogo ljudi od kojih su neki postali i dobri prijatelji.
“Najveći izazov i ujedno najveću satisfakciju ostvario sam prolaskom kroz planine Pamira. To će mi zauvijek ostati u sjećanju. Ljudi Centralne Azije i njihova gostoljubivost su me zaista impresionirali i sretan sam što sam uspio razviti prijateljstva koja će sigurno dugo trajati“, naveo je Delić te naglasio da ovaj pohod ne bi bio moguć bez velike pomoći prijatelja i poznanika.
Ovim projektom i kampanjom “The Rolling Drifter – Cycling around the Globe“, Delić u posljednje dvije i pol godine skreće pažnju javnosti na problem globalnog zatopljavanja, borbu za svijet bez granica te promoviše biciklizam kao rekreaciju i ekološki prihvatljiv vid prijevoza.
Asocijacija srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini je prije tri godine pokrenula incijativu pod nazivom „I kopija vrijedi“ u svrhu doprinosa poboljšanju upisne politike na visokoškolske ustanove. Tri godine mukotrpnog rada su prošle, a mi i dalje tražimo odgovornost vlasti i poduzimanje odgovarajućih mjera za rješavanje krucijalnog problema za bosanskohercegovačko obrazovanje.
Ispred bosanskohercegovačkih srednjoškolaca je još jedno odlučujuće polugodište. Prijemni ispiti se bliže, vremena je malo, a šansa je samo jedna. Gorući problem srednjoškolaca ogleda se u „Zakonu o obrazovanju“ u kojeme je „jasno“ definisano da srednjoškolci prilikom upisa na visokoškolske ustanove moraju predati samo orginalne dokumente. Incijativa „I kopija vrijedi“ omogućava upis na visokoškolske ustanove sa ovjerenom kopijom dokumenata, čime bi se postigao cilj upisa više od jedne visokoškolske ustanove. Na Međunarodni dan srednjoškolaca preko 90% srednjoškolaca su jasno i glasno na trgovima preko 55 lokalnih zajednica širom Bosne i Hercegovine podržali navedenu incijativu i iskazali zabrinutost u vezi sa egzistencijalnim pitanjem problema koji zahtijeva brzo i efikasno rješenje.
U moru crne hronike u Kantonu Sarajevo se upalio plamen nade kada su zastupnici Vlade Kantona Sarajevo podržale prijedlog novokreirane upisne politike koja omogućava rješenje gorućeg problema. Iako pozitivna vijest koja može zaživjeti već u nadolazećem vremenu prijemnih ispita, ipak će sačekati još neku raspravu i prepucavanje prije nego što ugleda svjetlost.
Nama ostaje da i dalje pozivamo sve predstavnike vlast, one koje nismo uspjeli kontaktirati, one koji su nam zalupili vrata 17.11., one koji su se oglušili na naše zahtjeve, da nam odgovore na pitanje „Zašto je bosanskohercegovačkim srednjoškolcima uskraćena prilika upisa na više od jedne visokoškolskie ustanove ? „
Asocijacija srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini (ASuBiH) je nevladina, nestranačka i nepolitička organizacija čiji je osnovni cilj poboljšanje statusa srednjoškolaca i okuplja sve mlade koji pohađaju srednju školu na prostoru BiH.
Sekretarijat Energetske zajednice je prihvatio žalbu koju je pokrenulo udruženje „Ekotim“, te potvrdio da okolinska dozvola za planiranu Termoelektranu Banovići, izdata od strane Federalnog ministarstva okoliša i turizma, nije u skladu sa preuzetim zakonskim obavezama koje su vlasti u BiH dužni provoditi.
Ekotim je prije nekoliko mjeseci pokrenuo žalbu kod „Energetske zajednice“, protiv okolinske dozvole za planiranu TE Banovići, na koju je krajem prošle sedmice stigao odgovor. Postupajući po žalbi, Sekretarijat „Energetske zajednice“ je potvrdio da okolinska dozvola za planiranu TE Banovići, nije u skladu sa važećim okolišnim zakonodavstvom i naložio Federalnom ministarstvu okoliša i turizma da revidira dozvolu i uskladi je sa propisanim vrijednostima koje ograničavaju dozvoljeno zagađenje zraka. Ministarstvu je također ukazano na činjenicu da je, kada su u pitanju energetski projekti, dužno poštovati i primjenjivati preuzete odredbe propisane okolišnim zakonima.
Ekotim je iste primjedbe u više navrata, tokom javne rasprave u periodu od preko dvije godine, dostavljao ministarstvu koje ih je nažalost ignoriralo. Pored toga, u aprilu 2016. godine, na Kantonalnom sudu u Sarajevo je pokrenuta tužba u upravnom sporu kojom se, između ostalog, ukazuje na ovaj problem. Na žalost, kao i u drugim sličnim slučajevima, sud još uvijek nije donio odluku. Možda se čeka da se građani Federacije BiH zaduže za preko 400 miliona eura, pa da se onda donese odluka da dozvole i kupljena tehnologija nisu u skladu sa BiH i EU zakonima.
Iako nas političari uvjeravaju da će projekti poput TE Banovići i bloka 7 TE Tuzla, donijeti razvoj, i da su u skladu sa svim BiH i EU propisima, ovo je jasan primjer da naše vlasti ne poštuju te propise kada su u pitanju nečiji “strateški” interesi, te da će građani BiH svojim zdravljem ponovo subvencionirati “jeftinu” prljavu energiju
U povodu obilježavanja Dana sigurnog interneta, Save the Children upozorava da 90% djece uzrasta od 10 do 15 godina posjeduje mobitel, a većina je spremna ostaviti svoje lične podatke na internetu, uključujući adresu stanovanja
Rezultati istraživanja koje je Save the Children proveo tokom 2016. godine godine o ponašanju i navikama djece na internetu pokazali su da većina djece svakodnevno koristi informaciono-komunikacione-tehnologije (IKT) i pristupa internetu već od svoje devete godine života. Gotovo sva djeca posjeduju uređaj preko kojeg pristupaju internetu, a najčešće je to mobilni telefon, preko kojeg jedna trećina ispitane djece ima pristup mobilnom internetu.
Kako se u utorak, 7. februara obilježava Dan sigurnog interneta, Save the Children želi skrenuti pažnju na sigurnosne izazove koje predstavlja masovno korištenje informaciono-komunikacionih tehnologija, a posebno u kontekstu sigurnosti djece kao najranjivije kategorije.
Informaciono-komunikacione tehnologije rapidno se razvijaju. Nove generacije djece odrastaju koristeći najnovije proizvode iz ove oblasti, dok znanje i iskustvo roditelja najčešće zaostaje. Prema rezultatima istraživanja, 90,5% djece uzrasta od 9 do 17 godina ima profil na jednoj ili više društvenih mreža – Twitter, Facebook, Youtube i Instagram. Svako četvrto dijete našlo se u situaciji da mu je objavljena slika bez dozvole, a 28% djece obuhvaćene istraživanjem doživjelo je prijetnje na internetu tri ili više puta. U slučaju problema, 50% odsto djece ne bi prijavilo slučaj uznemiravanja na internetu, a manje od trećine ispitane djece bi se obratilo školskom osoblju.
„S obzirom na to da se nastavni predmet vezan za informatiku i računarstvo najčešće počinje izučavati tek sa 11 godina, u šestom razredu osnovne škole, a djeca ostvaruju pristup internetu mnogo prije sticanja osnovnih znanja o informatici u okviru formalnog obrazovanja, evidentna je potreba za obrazovanjem i djece i njihovih roditelja o opasnostima koje vrebaju na internetu, te načinima na koje se dijete od njih može zaštiti. Neophodno je preventivno djelovati u svrhu stalnog učenja, imajući na umu pozitivne stvari koje informaciono-komunikacione tehnologije pružaju, ali i rizike i opasnosti, pogotovo kada su djeca u pitanju,“ ističe direktorica Save the Children za sjeverozapadni Balkan Andrea Žeravčić.
Veoma je bitan angažman cjelokupnog društva kako bi se kroz različite nivoe vlasti ali i putem formalnog i neformalnog obrazovanja kvalitetno djelovalo s ciljem sveobuhvatne zaštite djece na internetu.
SUMERO – Savez organizacija za podršku osobama s intelektualnim teškoćama FBiH nizom aktivnosti obilježio je drugu godišnjicu pokretanja programa ”Život u lokalnoj zajednici”. Kroz ovaj program, u protekle dvije godine omogućen je početak samostalnog života u lokalnoj zajednici za 25 osoba sa intelektualnim teškoćama, nakon što su većinu svog života proveli u institucijama zatvorenog tipa, zavodima, domovima i drugim ustanovama azilnog tipa.
Zeničko dobojski kanton, resorno ministarstvo za socijalnu politiku, gradska uprava, te lokalne ustanove prepoznale su platformu za razvoj servisa podrške u lokalnim zajednicama koju je Sumero kreirao na bazi iskustva i znanja zemalja Evropske Unije i Sjedinjenih Američkih Država.
Na području Grada Zenica, Sumero trenutno pruža podršku za samostalno življenje u 10 stambenih zajednica. Cilj je da se u 2017. godini i ostale općine u ovom kantonu uključe u ovakav program zbrinjavanja i podrške osobama s intelektualnim teškoćama.
Program obilježavanja godišnjice pokretanja programa ”Život u lokalnoj zajednici” organiziran je u kino Sali Multiplexa Ekran u Zenici, uz projekciju višestruko nagrađivanog dokumentarnog filma «Slobodni», autora Tomislava Žaje, koji prati ljude zatvorene u institucijama za osobe s intelektualnim teškoćama u Hrvatskoj i njihov put u slobodu. Nakon projekcije upriličena je diskusija i druženje sa predstavnicima federalnih, kantonalnih i opštinskih institucija, organizacija za osobe s invaliditetom, centara za socijalni rad i službi socijalne zaštite, zdravstvenih i obrazovnih ustanova sa područja ZDK, roditelja osoba s invaliditetom, medija, kao i drugih gostiju.
“Ovaj način smještaja osoba s intelektualnim teškoćama je nešto što rade Evropa i svijet. Mi to prihvatamo i želimo razvijati taj način smještaja osoba s intelektualnim teškoćama, da njima bude što je bolje moguće”, izjavio je Nurđehan Šahinović, ministar za rad, socijalnu politiku i izbjeglice ZDK.
Direktor organizacije SUMERO Haris Haverić navodi da će SUMERO u narednom periodu širenjem kapaciteta i saradnje sa ostalim kantonima i općinama dati šansu većem broju osoba s intelektualnim teškoćama da se uključe u ovaj program.
“u ovoj godini planiramo izvršiti povratak još 30 osoba iz institucija zatvorenog tipa u njihove lokalne zajednice, kako bi pokazali čitavoj Bosni i Hercegovini da je ovaj model održiv i da implementacijom ovog modela država ustvari ispunjava obaveze koje je preuzela na putu ka Evropskoj Uniji “, dodaje Haverić. .
Savez SUMERO nastavit će raditi na promociji ljudskih prava, zastupanju i samozastupanju osoba sa intelektualnim teškoćama, a sve sa ciljem njihovog što većeg socijalnog uključivanja.
Jedna od najdužih epizoda zagađenosti vazduha, tokom posljednjih nekoliko godina, tokom koje je u mnogim
gradovima Bosne i Hercegovine, koncentracija zagađujućih materija često dostizala i kritičan nivo okončana je
tek promjenom vremenskih uslova. Ništa ne sugeriše da se situacija neće ponoviti, možda i tokom ove zime. Čak
i mimo ovih kritičnih epizoda, zagađenost vazduha ostaje jedan od najvećih okolinskih problema i svakodnevna
prijetnja zdravlju stanovništva u mnogim bh. urbanim sredinama.
Za razliku od prethodnih godina, kada su nadležni uglavnom ignorisali problem, ovoga puta reakcije nisu sasvim
izostale, dijelom zahvaljujući pritisku javnosti, ali su bile zakašnjele, nedosljedne i površne. Ono što ipak
zabrinjava više nego i samo nesnalaženje vlasti tokom kritičnog perioda, jeste odsustvo bilo kakve strategije
rješavanja ovog problema, kao i spremnosti da se njim uopšte bavi osim u najkritičnijim momentima – što
međutim ne iznenađuje kad se ima u vidu dugoročno sistemsko zanemarivanje okoliša u javnim politikama.
Dolje navedene organizacije i pojedinci, od kojih se neki već godinama bave ovim problemom, smatramo
svojom obavezom da ukažemo na korake koje nadležni na opštinskom, kantonalnom i entitetskom nivou trebaju
početi poduzimati, i to već danas, kako ne bismo već naredne zime bili zatečeni zagađenjem koje po neke naše
sugrađanke i sugrađane može biti i pogubno.
Kratkoročne mjere
· Uspostava mreže mjernih stanica koje će biti postavljene po istim standardima, u skladu sa najboljim
praksama zemalja EU i zakonodavstvom EU, te redovno i kvalitetno održavana, sa jedinstvenim
izvještavanjem u realnom vremenu.
· Ustanovljavanje Indeksa kvaliteta zraka, koji bi omogućio jednostavno prikazivanje posljedica
zagađenosti zraka po ugrožene grupe i saglasno tome preporuke stanovništvu, koje bi trebale biti
objavljivane uz redovnu prognozu vremena u informativnim emisijama javnih servisa.
· Definisanje stanja i stepena uzbune, po jedinstvenoj metodologiji, u skladu sa najboljim praksama
zemalja EU i zakonodavstvom EU, uz primjenu učinkovitih mjera (smanjenje ili djelomična obustava
rada industrijskih zagađivača, smanjenje ili prekid rada pogona centralnog grijanja sa ložištima na čvrsta
goriva, smanjenje obima saobraćaja primjenom par-nepar sistema, itd.).
· Nabavka i podjela posebnih maski radnicima koji obavljaju svoje poslove na otvorenom i pročišćivača
zraka (s filterom HEPA) ugroženim kategorijama stanovništva (oboljeli od plućnih ili srčanih oboljenja,
trudnice, djeca i stariji), po prioritetima, što bi se finansiralo sredstvima entitetskih fondova za okoliš.
· Stroga kontrola emisija postojećih industrijskih zagađivača, uz pooštrenje kaznenih mjera u slučaju
nedozvoljenih emisija.
· Izrada jednostavnih i sveobuhvatnih standarda toplotne zaštite u građevinarstvu, uz donošenje
optimalnog Programa energetske obnove porodičnih kuća i stambenih zgrada, te uspostavljanje
mehanizama za subvencioniranje utopljavanja zgrada.
Dugoročne mjere
· Dosljednom primjenom postojećih zakona, uz strogu kontrolu izdavanja okolišnih dozvola, potrebno je
izvršiti destimulaciju ‘prljave’ proizvodnje postojećih industrijskih postrojenja.
· Stroga primjena evropskih standarda u okolišnim zakonima i okolišnim dozvolama za nova postrojenja.
· Primijeniti iskustva niza evropskih gradova koji su uspješno riješili problem zagađenosti zraka putem
uvođenja Zona kontrolisane dimne emisije, u kojima bi bilo dozvoljeno loženje isključivo certificiranih
goriva u certificiranim ložištima, uz rigoroznu kontrolu primjene od strane inspekcija.
· Zabrana rada toplana na čvrsta goriva u gradovima koji imaju mogućnost snabdijevanja plinom
(Sarajevo) ili koja imaju infrastrukturu daljinskog grijanja (Tuzla, Lukavac).
· Subvencije za ugrožene kategorije prilikom nabavke certificiranih peći i goriva.
· Stroga kontrola prometa opasnog otpada, koji bi mogao biti upotrijebljen za grijanje (automobilske
gume, iskorištena motorna ulja itd.).
· Poboljšanje opsega i kvaliteta javnog gradskog i prigradskog prevoza, uz postepeno uvođenje vozila na
čista goriva, te izgradnja odgovarajuće pješačke i biciklističke infrastrukture.
· Ograničenje prometa vozila tokom epizoda povećanog zagađenje u skladu sa ekološkim normama
(efikasnu kontrolu omogućiti uvođenjem obaveznih naljepnica u boji, saglasno tipu motora, koje bi se
izdavale prilikom registracije).
· Implementacija Programa energetske obnove porodičnih kuća i stambenih zgrada.
Svi dole navedeni spremni smo u kratkom roku pripremiti prijedlog mjera s detaljnim obrazloženjem i staviti ga
u javnu raspravu, uz aktivno učešće građanstva, s obzirom na nužno uvažavanje specifičnosti svake urbane
sredine u pristupu problemu, te stručnih i naučnih radnika i nadležnih institucija, kako bismo pomogli rješavanje
ovog ozbiljnog problema. Pri tome naglašavamo da dugoročna rješenja ne smiju ni na koji način pogoršati
socioekonomski položaj stanovništva, s obzirom da je korijen ovog problema, pored neuređenosti ovog
segmenta života, u krajnjem osiromašenju širokih slojeva društva i eroziji javnih usluga.
Podsjećamo da je u pitanju okolišni problem koji trenutno u svijetu najviše ugrožava zdravlje stanovništva.
Ukoliko već sutra ne počnemo raditi na rješenjima, osnovano se može tvrditi da će stanovništvo urbanih sredina
u BiH još generacijama trpiti najteže posljedice po zdravlje, koje često imaju i fatalan ishod.
Potpisnice i potpisnici:
Organizacije:
Eko akcija
Fondacija Heinrich Böll, Ured za Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju i Albaniju
Savjet za zelenu gradnju „Green Council“
Centar za životnu sredinu
Fondacija Mozaik
Udruženje žena „Priroda“, Bratunac
Fondacija lokalne demokratije
Centar za zastupanje građanskih interesa – Fondacija CPI
Sarajevski Otvoreni Centar
Centar za interdisciplinarne studije Univerziteta u Sarajevu
Centar za održivi razvoj
UG Oštra Nula
Centar za ekologiju i energiju
Inicijativa i civilna akcija (ICVA)
Centar za razvoj zajednica ToPeeR Doboj
Udruženje “Naša djeca” Sarajevo
Forum građana Tuzla
Udruženje izbornih zvaničnika u BiH
Udruženje Romska djevojka
Udruženje “Sara-Srebrenica”
Grupa za čist zrak iz Tuzle
Adrijana Hanušić Bećirović
Omladinski resursni centar Tuzla
Nezavisni biro za razvoj (NBR) Gradačac
Medunarodni centar za djecu i omladinu “Fortis” Jablanica
Independent – Zenica
Centar za postkonflikta istraživanja
Centar za okolišno održivi razvoj
NVO CET Platform
UG Otvori oči
Inicijativa mladih za ljudska prava u BiH
Udruženje za protiveksplozivnu zaštitu, sigurnost radne i životne sredine – Atex iz Tuzle
UG Modrac
Green team Novi Grad
Refresh Production
UHD “Prijateljice”
Udruženje “Bistro!”
Mreža za izgradnju mira (sa 97 članica)
Helsinški parlament građana Banja Luka
Udruženje za istraživanje i socijalne inovacije ADT
US alumni asocijacija u BiH
Local Democracy Agency Mostar
Fondacija Mozaik
UŽ “SEKA” Goražde
Kantonalna uprava civilne zaštite Tuzlanskog kantona
Udruženje KULTART
NVO EKOPOT – Udruženje za razvoj, unapređenje i promociju eko-poljoprivrede, turizma i zaštitu okoliša
Eco Futura Počitelj
Pojedinci:
Nerzuk Ćurak
Goran Bubalo
Leila Šeper
Nejra Beganović
Nusret Ferhatović
Ferida Duraković
Nejira Čardaklija
Amela Petričević
Zlatica Gruhonjić
Edita Miftari
Adrijana Hanušić Bećirović
Mervan Miraščija
Selma Mezetović Međić
Musical Postcards naziv je internacionalnog projekta koji danas počinje svoju realizaciju u gradu Saint-Jean d'Angély (Francuska) a okuplja 50 tinejdžera iz BiH, Francuske, Turske i Sirije.
Ciljevi ovog projekta jesu poticanje mladih na interkulturnu komunikaciju, razmjenu znanja i iskustava te kreiranje pozitivnog okvira iz kojeg će nastaviti djelovanje u svojim zemljama kao inicijatori pozitivnih socijalnih promjena osnaženi bogatstvima različitosti kultura i stečenim znanjima upravo iz domena umjetnosti.
Intenzivne radionice obuhvatit će debate, prezentacije o kulturnom naslijedju zemalja, radionice fotografije, plesa, muziciranja, teatarskih/scenskih aktivnosti, a finalni rezultat projekta bit će javni nastup kroz kolektivni koncert i izložbu, pred francuskom publikom.
Prva faza projekta počela je još u mjesecu julu 2016 godine gdje su učesnici projekta u svojim zemljama radili na sakupljanju audio materijala – zvukova gradova iz kojih dolaze kao i fotografija. Po ovoj metodologiji priprema projekta je i dobio ime – Musical Postcards. Fotografije će biti izložene kroz zvaničnu izložbu a audio materijal iz metodologije “sound collecting” bit će korišteni u finalnoj izvedbi koncerta.
Boravak učesnika i realizacija aktivnosti projekta odvija se na prestižnoj lokaciji, nekadašnjem manastiru Royal Abbey of Saint-Jean-d'Angély iz 17.vijeka koji je zbog svoje značajne historije i bodatog kulturnog naslijedja danas pod zaštitom Unscoa kao World Heritage Site te zvanično radi kao Evropski centar za kulturu.
„ Značaj učešća mladih iz BiH u ovome projektu obuhvata nekoliko bitnih činjenica. Po prvi put u našim projektima imamo mogučnost proširiti naša djelovanja na evropskom nivou koristeći znanja i iskustva koje smo, kao kolektivi, zajedno sa djecom gradili i sticali kroz predan i dugogodišnji rad u BiH. Mladi iz Muzičke sobe i Mostar rock school ovaj put imaju ulogu mladih ambasadora kulture i umjetnosti svoje domovine te predstavljaju možda njenu najljepšu dimenziju. Ne mogu dovoljno istaći prednosti nefomalnog obrazovanja mladih, sticanja iskustava i znanja koja su im kroz formalno, školsko obrazovanje uskraćena. Druženje i kreativni rad sa kolegama iz Turske, Francuske i Sirije proširit će njihove vidike i svoj svijet gradit će suradnjom i prijateljstvima van BiH. Osim svih ovih činjenica, za mene kao predavača i koordinatora projekta, najsladja činjenica ovog putovanja i edukacije jeste potvrda njihovom dosadašnjem radu i zalaganjima, poruka da su rad i znanje najbolji aduti sa kojima trebaju hrabro kročiti u svijet a mladi iz Muzičke sobe i Mostar Rock School to definitivno mogu i zaslužuju. Naše putovanje danas počinje najprije susretom mladih iy Sarajeva i Mostara. Nimalo manje značajno zadovoljstvo jeste činjenica da imam čast sa njima dijeliti i neka prva iskustva koja će pamtiti kroz život kao što je let avionom ali i nove prijatelje koje ćemo upoznati gradeći zajedno neki bolji i ljepši svijet.“ – izjavila je Sabina Šabić.
„ Jasno je da je pred polazak u Francusku uzbuđenje na zaista velikom nivou, što zbog saradnje sa djecom iz drugih krajeva s kojim se nemamo priliku susretati češće, što zbog same ideje projekta i raznih radionica. Meni lično nije prvi put da napuštam BiH, ali jeste prvi put da idem u Francusku, što mi je bila velika želja od malih nogu. Takođe, mnogo se radujem letu avionom jer do sada nisam imala to iskustvo.“ – Natalija, Mostar Rock School.
Rock škola Mostar je na žalost krajem juna 2016 godine ostala bez sredstava za aktivnosti koje čine jezgru škole. Naš glavni donator je bila Ambasada Kraljevine Norveške u BiH koja je u prošloj godini odlukom državnih organa ostala bez sredstava namjenjenim NVO sektoru u BiH. Kada uzmemo u obzir šta se sve u svijetu zadnjih godina dešavalo, naročito u zemljama bliskog istoka, njihove odluke za promjenu prioriteta za pomoć i podršku su vrlo logične i razumne. Zahvaljujući mega koncertu za izgradnju DK Studija Rock škole koji smo uradili sa Dubiozom kolektiv 30.12.2015. smo uspjeli osigurati neka sredstva koja su nam u vidu ušteđevine poslužila da premostimo period od nekoliko mjeseci. Također smo imali prilično dobar odaziv na Crowd funding kampanju koju smo započeli prije nekoliko mjeseci pa smo i na taj način uspjeli da nastavimo sa radom i ne ostavljamo dugove iza sebe. Ali tu je isto tako dosta volonterskog rada od samog tima predavača i osoblja.
Kampanja MORS je još uvijek aktuelna i svi koji žele i mogu da podrže rad i djelovanje MORSa to mogu napraviti ili online putem PayPal sistema ili direktnom. Sve informacije možete pronaći na stranici www.mostarrockschool.org
„Ovo je prvi put da na put idemo isključivo sa našim maloljetnim polaznicima i jako smo ponosni na to da im možemo priuštiti učešće u ovom programu, dok smo u isto vrijeme jako zahvalni organizatorima i Sabini Šabić koja nas je predložila za učešće u projektu. Nama su suradnje jako bitne. Do sada smo uspjeli direktno uvezati preko 500 mladih ljudi koji su suradjivali više mjeseci zajedno, što definitivno ostavlja trag i stvara buduća prijateljstva. Apetiti za širenje mreže mladih nam nisu baš skromni, što više to bolje, kako umrežavanja tako iskustva i prijateljstva. Život je timska igra i tako ga treba i igrati. Posao je samo segmenat života i treba ga igrati po istim pravilima. Do sada smo na našim putovanjima i razmjenama imali iskustva da osim muzike naši polaznici kroz projekte iskuse i osnove teatra ali ovaj projekat je jako svestran i nudi puno više tako da jedva čekamo da ovo sedmodnevno putovanje kroz program kulture i stvaralaštva započne“. – izjavio je direktor Mostar Rock School, Orhan Oha Maslo.
Muzička Soba učešćem u ovom projektu nastavlja svoje dugogodišnje djelovanje sa primarnim ciljem osnaživanja mladih u njihovom odrastanju kroz kreativne okvire neformalnog obrazovanja.
“Odlazak u Francusku mi je bitan jer nikad nisam otišao u takvu državu, a životna želja mi je bila da odem. Jako mi je bitno ovo putovanje jer ću uživati u prelijepim građevinama I arhitekturi Francuske ali I da upoznam nove prijatelje kroz druženja u kojima ću steći nova iskustva I sl. Posebno sam uzbuđen I malo nervozan da putujem avionom jer nikad jos do sad nisam tako putovao. Nadam se da ću to imati priliku više puta. “ – Zlatan, Muzička Soba / Dom Bjelave
Projekat Musical Postcards podržan je sredstviama EU fonda Erasmus te nesebičnim doprinosima partnera projekta Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA u suradnji sa Art Lab /BiH/, Why Notes /Francuska/ i Amalsia /Turska/.
Sarajevski otvoreni centar će 27. i 28. januara organizovati i ugostiti po peti put u Sarajevu, u Art Kinu Kriterion, Međunarodni festival queer filma Merlinka, koji se već 8 godina organizuje u Beogradu sa idejom promocije filmove koji se bave LGBT temama. I ovogodišnja Merlinka u Sarajevu ima drugačiji program od beogradske – filmovi će biti prikazani premijerno, imaćemo izložbu, razgovaraćemo o tijelima u javnom prostoru, ugostićemo House of Flamingo i njihov spektakularni drag show, a Festival će zatvoriti veliki party.
Festival u petak, 27. januara u 18h, otvaramo izložbom fotografija Nine Đurđević „17:15“, koja prikazuje trans i rodno varijantne osobe na ravnopravan, klasičan, dokumentaran način u svakodnevnim aktivnostima, svojstvene svim ljudima bez isticanja razlika (koje zapravo ne postoje), kako bi se podsjetilo na univerzalnost i jednakost svih ljudskih bića. Zatim slijedi pretpremijera kratkog filma „Neizgovoreno“ Elme Islamović. U pitanju je dokumentarna priča o mladim lezbejkama i gejevima u Bosni i Hercegovini koje roditelji ne/prihvataju, priča o komunikaciji sa roditeljima, o tome šta je to zbog čega se stvaraju zidovi i čega se zapravo plašimo. Nera, jedna od učesnica filma, upoznaje nas sa svojom porodicom. Veče nastavljamo filmom „Zauzmi pozu“, koji donosi priču o Madoninim igračima. Godine 1990, sedmorica mladi igrača pridružilo se Madoni na njenoj najkontraverznijoj „Blond Ambition“ turneji. I na pozornici i u filmu Truth or Dare oni su pokazali kako neko treba da izrazi sebe. Sada, 25 godina kasnije, oni otkrivaju istinu o životu tokom i nakon te turneje. Zauzmi pozu je dramatična priča o pobjeđivanju srama i pronalaženju hrabrosti da se bude ono što jesi. Prvo veče festivala završavamo uz druženje i koktel.
Drugog dana festival počinje u 16h revijom kratkih filmova i razgovorom na temu „Naše lično je i političko“. Biće prikazana tri kratka filma. Prvi film je „I know you are but what am I?“ bh. dokumentarni film Nađe Sinić o transrodnoj osobi po imenu Kris. Način na koji kamera prati Krisa kroz razna okruženja svjedoči jednoj veoma privatnoj priči. On koristi svoje umjetničko stvaralaštvo kako bi prikazao i objasnio sebe na čemu se i zasniva priča filma. Drugi film je „Tranzicija“ srbijanske rediteljice Milice Tomović. Dva dana pred odlazak u Ameriku, Jana koristi vrijeme da se pozdravi sa svojim bendom, prijateljima, bivšom djevojkom i porodicom. Svi oni dijele osjećaj žaljenja dok se opraštaju sa njom, ali opet i sreću zbog njene svijetle budućnosti u Mičigenu, gdje je primljena na postdiplomske studije. Jedino njena sestra zna istinu, a to je da Jana ne odlazi iz zemlje zbog studija, ona odlazi iz zemlje da bi promijenila svoj pol. Jana ima dva dana da se oprosti sa svojim životom. Treći film je „Golo tijelo“, brazilski hibrid dokumentarca i fikcije, u kojem režiser pokušava da dokumentuje kako se ljudi odnose prema svojoj nagosti i prema sopstvenim tijelima.
Panel – Naše lično je i političko – počinje u 17h. O izlaganju u javnom prostoru i svom radu razgovaraju Nera Mešinović, aktivistkinja iz BiH, Nina Đurđević, fotografkinja iz Hrvatske i članovi House of Flamingo.
Od 18h publika će moći da pogleda hrvatski dokumentarni film „Bolesno“, Hrvoja Mabića. Priča prati Anu, koja je sa 16 godina bila zatvorena u psihijatrijsku ustanovu pristankom svojih roditelja kako bi je izliječili od homoseksualnosti. Nakon pet godina ona je slobodna i traži djevojku koja će je voljeti uprkos njenom PTSD-u / posttraumatskom stresu. I nalazi takvu djevojku u Martini. Vjerile su se i planiraju vjenčanje. Ali uprkos svemu, Martinino strpljenje je pri kraju jer joj je jasno da umjesto da se fokusira na izgradnju sadašnjeg života sa Martinom, Ana je fokusirana na svoju traumatsku prošlost. Bolesno je priča o ljubavi, izdaji, osveti, opraštanju.
Od 20h gledamo njemačku komediju-dramu „Gdje si krenuo, habibi?“ Tor Ibena. Riječ je o Ibrahimu koji se zaljubljuje u Aleksandra, Nijemca, kriminalca i kečera koji je strejt, ali između njih se stvara prijateljstvo koje nadilazi obojicu.
Specijalne gošće festivala su House of Flamingo, a njihov drag show počinje u 22h. Nakon što su osvojile Srbiju i Sloveniju, House of Flamingo hrabro koračaju dalje ka svom prvom gostovanju u Bosni i Herecegovini. Colinda Evangelista, Entity, Roxanne i Spazam Orgazam po prvi će put raširiti svoja krila ispred sarajevske publike, koja će dobiti svoj život, smrt, zatvorsku kaznu i prijeko potreban zalogaj glamura. Festival zatvaramo velikom žurkom na kojoj muziku pušta DJ Van der Saint (K.I.L. DIGITAL), uz čije zvuke nastavljamo da slavimo queer kulturu do kasno u noć.
U periodu 10.01. – 14.01.2017. godine u hotelu Bistrica na Jahorini je održan Zimski debatni kamp, koji je organizirao Centar za kulturu dijaloga. Ovu aktivnost je podržala Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u BiH, a učestvovali su srednjoškolci i srednjoškolski profesori iz cijele BiH (Federacija BiH, Republika Srpska i Brčko Distrikt). Sljedeći gradovi su imali svoje predstavnike: Banja Luka, Brčko, Čelić, Donji Vakuf, Gradačac, Kladanj, Mostar, Novi Grad, Prijedor, Sarajevo, Srbac, Srebrenik, Tešanj, Tuzla, Travnik, Visoko.
Cilj Kampa je bio educirati mlade kroz argumentiranu raspravu, obrazovnu debatu i kritičko mišljenje da je trajni mir moguć samo onda kada postoji poštivanje za druge i drugačije i ojačati mlade da dignu svoj glas i zagovaraju za promjene u društvu, postajući aktivno involvirani u neophodne obrazovne reforme i promjene u lokalnim zajednicama kroz saradnju sa svim relevantnim akterima.
Srednjoškolci i srednjoškolski profesori iz cijele BiH su razgovarali o najaktualnijim temama o kojima se u bh. društvu rijetko ili vrlo malo razgovara: ljudska prava, pomirenje, trajni mir u BiH, suradnja između bliskih lokalnih zajednica koje se nalaze u različitim entitetima, održivi mir, uloga mladih u kreiranju interetničkog pomirenja, unapređenje obrazovnog sistema sa ciljem poboljšanja pomirenja…
Tijekom aktivnosti, održane su različite edukativne i kreativne radionice u kojima su imali priliku otvoreno razgovarati o najrazličitijim temama i problemima. Srednjoškolci su posebno istakli važnost međusobnog uvažavanja, suradnje i prihvaćanja drugih i drugačijih. Razlike trebaju biti osnova za suradnju, a ne osnova za nove sukobe!. Osnovni moto Kampa je „Svi različiti, svi jednaki!“: Sa ovim motom se nastojalo ukazati na važnost međusobnog uvažavanja i suradnje kao i na neophodnost poštivanja ljudskih prava svih građana Bosne i Hercegovine.
Održane su i natjecateljske aktivnosti tijekom kojih su ostvareni sljedeći rezultati:
KATEGORIJA – NAPREDNI DEBATANTI
Debatno takmičenje – ekipna konkurencija:
1. mjesto: Alija Mevkić (Tuzla), Aleksandar Bakmaz (Banja Luka), Semra Kahrimanović (Čelić)
2. mjesto: Mirko Marjanović (Srbac), Lejla Mujakić (Mostar), Kanita Kurić (Donji Vakuf)
3. mjesto: Lejla Hadrović (Sarajevo), Anđela Dimitrić (Sarajevo), Dino Emrić (Mostar)
Debatno takmičenje – pojedinačna konkurencija:
1. mjesto: Mirko Marjanović (Srbac),
2. mjesto: Aleksandar Bakmaz (Banja Luka)
3. mjesto: Lejla Hadrović (Sarajevo)
KATEGORIJA – NAPREDNI DEBATANTI (TAKMIČENJE U GOVORNIŠTVU)
1. mjesto: Lejla Hadrović (Sarajevo)
2. mjesto: Aleksandar Bakmaz (Banja Luka)
3. mjesto: Marija Pavlović (Sarajevo)
KATEGORIJA – POČETNICI DEBATANTI (TAKMIČENJE U GOVORNIŠTVU)
1. mjesto – Ivan Petrušinski (Banja Luka)
2. mjesto – Milena Rakić (Brčko)
3. mjesto – Naida Mahmić (Visoko)
KATEGORIJA – POČETNICI TRENERI
Debatno takmičenje – pojedinačna konkurencija:
1. mjesto – prof. Draženka Penavić (Mostar)
2. mjesto – prof. Mirsada Aličehić (Travnik)
U sklopu projekta „Moje mjesto pod suncem“ Centar za Kulturnu i Medijsku Dekontaminaciju /eFM radio obilazi škole i mladu raju u 10 gradova u BiH i s njima učimo kako snimati za radio, pravimo radijske emisije i priče o lokalnim sredinama iz kojih ovi mladi dolaze, te predstavljamo sve ono što mlade tišti i sve ono čime se mladi ponose u svojoj sredini. Tema naših emisija je Moje mjesto pod suncem, a svome mjestu pod suncem pričali su nam i mladi ljudi iz Bočinje i Dubrava.
Daleko od Čovića, Dodika, Izetbegovića, Radončića i ostalih bitnih likova, nalazi se malo mjesto u Srednjoj Bosni zvano Bočinja, nedaleko od Maglaja. Udaljena je Bočinja nekih 150 kilometara od velikog i važnog Sarajeva, brojnih mikrofona, kamera, naslova i udarnih vijesti. Udaljeno od očiju, al nipošto daleko od srca. Barem nečijeg.
Učionica u Bočinji
Jednako daleko, odnosno, jednako blizu, nalazi se i mjesto Dubrave. Nadomak Tuzle, ali opet daleko od očiju svih onih gore mikrofona, kamera, naslova i udarnih vijesti. No, kao i u Bočinji, nađosmo tamo više srca, nego li ga sretosmo u nekim izvikano srčanim, tradicionalnim i po dobrodošlici poznatim mjestima.
Upoznali smo u Bočinji i Dubravama sjajne male ljude (namjerno ih ne zovem djecom, a zašto – shvatit ćete kasnije), male ljude posebne na hiljadu načina, ljude koji su prevazišli sve probleme o kojima se mi svakodnevno upljujemo pričajući. Ti mali ljudi ne mare za popise, nacije, entitete, vitalne i kojekakve druge interese. Oni mare za interese ljudi u potrebi i samo tako se i ponašaju. Isti ovi mali ljudi stvorili su koaliciju jaču od bilo koje političke koalicije u BiH u posljednjih 20 godina. Iskreniju i korisniju – svakako.
U Bočinji smo bili u maloj područnoj školi koju pohađa 13 učenika od 1. do 5. razreda. Dvije učiteljice, nastavnica engleskog jezika i domar čine osoblje škole. Graje na hodniku i nema, barem ne onakve na kakvu smo navikli u drugim škola u ”bitnim” i ”očima bliskim” mjestima. Svakog jutra, djeca putuju u školu, neki dolaze pješice, neke povuče učiteljica, dok neki do škole dospiju organiziranim kombi prijevozom, koji je jedini organizirani i redovni prijevoz koji ova djeca imaju. Iako povratničko mjesto, sa podijeljenim stanovništvom, u razredu se ne osjeti nikakva razlika. Djeca biće prevazišla ono na šta se ostatak ove države najviše pali. U školi koja je jedva obnovljena poslije prošlogodišnjih poplava, uvjeti i nisu bogzna kakvi. Krede se štede, tempera i plastelina nema – NIKAKO, učiteljice znaju ponekad same donirati materijale, ali to ne može biti trajno rješenje. Imaju jedan kompjuter, na kojem se uspiju izmijenjati na odmorima i to je njihov doticaj s tehnologijom. Kako kažu učiteljice, mnogi se sami snalaze, pa već od petog razreda zarađuju svoje prve novce, kako – tako. Kaže nam jedna učiteljica: ”Sevap bi ih bio odvesti u granap. Neki nikad nisu bili.” Druga nam kaže da bi djeci umjesto slatkiša bolje bilo donijeti materijale za rad, jer im je to najpotrebnije. Jer kad nemaš ništa, i malo ti je mnogo. Radionica je usprkos svemu protekla odlično, snimili smo mnoštvo materijala, igrali se sa zvukovima oko nas, diktafone nismo ispuštali iz ruku. ”Rijeka stvarno drugačije zvuči kad se sluša kroz diktafon”, primjećuje jedan od dječaka. Uskoro zavlada tišina, slušalice su na ušima. Sluša se ono što se svakodnevno „ne čuje“…
“Rijeka drugačije zvuči..”
U Donjim Dubravama područna škola izgleda nešto bolje. Graja je glasnija, djece i učionica je više, više je razreda i nastavnika, a škola izgleda prelijepo uzimajući u obzir da su sama djeca ukrašavala zidove škole, kako vanjske, tako i unutarnje. Mi smo imali priliku raditi sa ekipom novinarske sekcije ove škole, malim ljudima koji shvaćaju svoju odgovornost kao novinari, koji ozbiljno doživljavaju svoj zadatak informiranja škole kroz školski časopis, zidne novine i ostale aktivnosti koje provode. Ekipa nas je prvo iznenadila sjajnim snimcima za radijsku emisiju, koju možete čuti ovdje (link), svojim sluhom i talentom za radio novinarstvo, za prenošenje i pričanje priče općenito. Radio drama, intervjui i sjajni prilozi, zvučni efekti i ideje, učinili su nas da se osjećamo kao amateri. Pričali smo im o drugim malim ljudima s kojima smo radili i nekoliko puta im otvoreno rekli kako su jedna od najboljih ekipa koje smo upoznali. Sjajan prvi dan radionice opet nas nije mogao pripremiti za ono što je uslijedilo drugi dan. Mislili smo da samo naišli na odličnu ekipu, no sutra su pokazali da su i više od toga.
Mi još ne znamo šta nam se sprema. Samo snimamo.
Primijetili smo taj drugi dan da je raja nešto razigranija i da češće napušta učionicu. Dok smo mi bili zauzeti montiranjem emisije, slaganjem priloga i vođenjem ”improviziranog radija”, nešto se spremalo. Idemo u WC, moramo do direktora, zove nas razrednica, neki su od razloga i izgovora na koje smo pali, ne znajući šta nam spremaju. Oni koji su ostajali u učionici okupirali su nas s hiljadu pitanja, ne bi li nam odvratili pažnju od onoga što njihove kolege zapravo rade. Pred sami kraj naše radionice, dolaze razredne kolovođe i na naš stol stavljaju kutiju punu školskog materijala. ”Pošto je njih 13, mi smo kupili svega tempera, plastelina, flomastera, olovaka, kistova, blokova, kreda i ko zna šta sve još, uspjela je naša raja kupiti za ”onu školu koju ste nam jučer spominjali i onu djecu što nemaju plastelin”.
Kažu kako im je žao što je njihov najveći problem to što nemaju gdje izaći u svome mjestu, dok druga djeca nemaju ni osnove za školovanje. Osviješteni, načelno dobri LJUDI, empatični i svjesni svoga okruženja, hodali su po školi krijući se od nas i skupljali donacije za djecu koju nikada nisu upoznali, za školu u mjestu za koje nisu znali da postoji. ”Neko marku, neko dvije, jedna nam je nastavnica dala 10 KM, pa smo uspjeli sve kupiti.” kažu i mole nas da ostanemo na drugoj smjeni, jer žele skupiti još novca i kupiti još materijala.
Na tabli su brzo napravili i natpis ”Dubrave za Bočinju” i predložili da se slikamo svi skupa ispred natpisa, sa kutijom koju su i ukrasili svojim potpisima i porukama učenicima iz Bočinje. Pozdravili smo se, još jednom poslušali emisiju koju smo napravili, uvjerili se da je sve uredu i krenuli kući. Autobus ih je čekao dok su nas pratili do auta i zezali nas što smo pustili suzu kad smo vidjeli kutiju.
Mali ljudi
Šamarčina koju nam je lupio njihov čin podsjeti nas još jednom zašto radimo sve što radimo. To su ljudi koji su budućnost, to je primjer pravog aktivizma i iskrene želje za promjenom i pomaganjem. To je napredak i koalicija vrijedna pažnje, to je ono gdje mikrofoni i kamere trebaju biti uprte.
Daleko od Čovića, Dodika, Izetbegovića, Radončića i ostalih bitnih likova, daleko od Jahorine i velikih i skupih konferencija, organizacija zajebanog imena i medijskih zvijezda aktivizma, nalaze se dva mala mjesta, Dubrave i Bočinja. I dok država bruji o koalicijama stranaka na čijim radarima političkih planova ova dva mjesta ni ne postoje, mali ljudi iz ovih mjesta redefinirali su značenje koalicije, napravili ogroman pomak za cijelu nam napaćenu zemlju i postali naše zvijezde aktivizma.
Bočinja se zahvaljujeStigli su i drugi paketići
…
Priča ovdje ne završava i ako smo, a da to čitatelj ne zna, bili stavili tačku. Ova sjajna ekipa prepoznata je i dato joj je i javno priznanje za njihov gest (koji i dalje ne smatraju naročitim, već nečim sasvim normalnim).
Fondacija Mozaik organizuje nagradu DOBRO za filantropiju. Cilj nagrade i kampanje DOBRO za filantropiju je da istakne i prepozna osobe i kompanije koje su svojim radom i finansijskom podrškom značajno doprinijele razvoju zajednica, ali i da osnaži druge kompanije i pojedince da svojim doprinosom potaknu razvoj utječući tako na poboljšanje kvaliteta života u našoj zemlji.
Mladi filantropi
Nagrada DOBRO za filantropiju sama je našla svoj put do naših protagonista. Prepoznati su kao najmlađi filantropi u BiH i ponosno danas nose svoje ”DOBRO” značke. Ako slučajno budete nekad prolazili kroz Dubrave, i ako slučajno nekad spazite mladića ili djevojku sa značkom ”DOBRO”, obratite pažnju, jer se tu sigurno nešto dobro sprema. A ako slučajno budete prolazili kroz Bočinju i vidite malu područnu školu, također obratite pažnju, jer tamo se nalaze ljudi koji će svoju zahvalnost izraziti drugim dobrim djelima, kada za to vrijeme dođe. Da ne bi završili klišejski, nećemo reći da se dobro dobrim vraća. Reći ćemo da se dobro zasigurno ne vraća lošim. A to je veliki pomak naprijed.
Priča je nastala u sklopu rada Udruženja za Kulturnu i Medijsku Dekontaminaciju na projektu „Podrška trajnim rješenjima Revidirane strategije za provedbu Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma“ koji finansira Evropska unija iz IPA fondova, uz sufinansiranje i koordinaciju UNHCR-a zajedno sa sedam projektnih partnera, uključujući i UNICEF. Projektne aktivnosti među kojima i audio radionice se provode u 10 prioritetnih lokacija u BiH: Brčko Distrikt, Bijeljina, Bosanski Petrovac, Derventa, Foča, Gradiška, Maglaj, Mostar, Prijedor i Živinice.
Projekat ima slogan “Moje mjesto pod suncem” i osnovni cilj komponente koju sprovodi UNICEF u saradnji sa partnerima je osigurati podršku za najranjiviju djecu i njihove porodice kroz različite aktivnosti. #mojemjestopodsuncem
