Vijesti iz Centra – Stranica 311

Novi Spark.me govornik – inovator i član tima Xbox-a Bojd Malterer

Organizacioni tim Spark.me, jedne od najvećih marketinških konferencija u Jugoistočnoj Evropi, koja se održava 26. i 27. maja u Budvi (uz seriju specijalizovanih radionica zakazanih za 25. maj), je objavio ime novog govornika na Spark.me 2018 konferenciji. U pitanju je Bojd Malterer (Boyd Multerer), bivši glavni inženjer za Xbox igračku konzolu, koji je osnovao Xbox Live i XNA servise.

Radeći u okviru Xbox tima, Malterer je 2000. godine pokrenuo i četiri godine upravljao Xbox Live, onlajn platformom koja povezuje igrače i omogućava razmjenu i dijeljenje multimedijalnih sadržaja. Godine 2004, osnovao je XNA, skup alata koji je omogućio programerima i dizajnerima da se mnogo lakše i efikasnije bave razvojem igara. XNA je uspostavio C# kao osnovni programski jezik u razvoju igara, što će se zadržati i u kasnijim sistemima alata kao što su Monogame, Unity itd. Pri kraju svog angažmana u Microsoftu, Malterer je vodio tim koji se bavio operativnim sistemom za Xbox One igračku konzolu, u čijoj su nadležnosti bili svi ključni elementi počevši od kernela, preko sistema bezbjednosti, do aplikacija, interfejsa i Kinecta.

Otkad je napustio Microsoft 2014. godine, Malterer se bavi istraživanjem i stvaranjem operativnih sistema za uređaje povezane u okviru Interneta stvari (Internet of Things). Koristeći znanja koja je stekao u okviru Xbox tima, danas je fokusiran na bezbjednost, kao i povećanje efikasnosti i jednostavnosti programiranja. Malterer je do sada prijavio oko 50 patenata od kojih je 26 već zvanično odobreno. Upravljao je raznim vrstama projekata, od veoma malih, do onih sa budžetima do 100 miliona dolara.

Organizatori Spark.me su ranije objavili imena dva ovogodišnja govornika – u pitanju su Mark W. Schaefer (jedan od vodećih svjetskih stratega u oblasti marketinga na društvenim medijima koji svoje znanje i iskustvo dijeli na jednom od pet najposjećenijih marketinških blogova na svijetu – {grow}) i Kerry O’Shea Gorgone (direktorica strategije u MarketingProfsu, vodećem izvoru informacija za više od 600.000 marketinških profesionalaca širom svijeta, i voditeljka Marketing Smarts podcasta). U narednom periodu će biti objavljena imena ostalih govornika na konferenciji.

Karte za konferenciju Spark.me 2018 se mogu kupiti na zvaničnom sajtu konferencije – www.spark.me. Puna cijena karte je 300€, ali svi zainteresovani mogu kupiti svoju kartu po promotivnoj cijeni od 200€ do 01. aprila. Cijena karte uključuje pristup svim predavanjima (26-27. maj), radionicama (25. maj), startap takmičenju (26-27. maj), ručak u hotelu Mediteran na bazi švedskog stola za oba dana konferencije, osvježenje na svim kafe pauzama u toku oba dana konferencije, kao i koktel prijem (26. maj). Cijena karte ne uključuje troškove prevoza i smještaja. Kao motivacija za sve mlade ljude željne znanja, u ponudi su i studentske karte koje su namijenjene srednjoškolcima i studentima redovnih, postdiplomskih i doktorskih studija koji su mlađi od 27 godina, a čija cijena iznosi svega 50€. Kupljene karte se mogu naknadno prenijeti na drugu osobu (“name change”), ali se uplaćeni novac ne može refundirati.

Konferencija Spark.me održaće se po šesti put, 26. i 27. maja, u hotelu Mediteran u Budvi. U skladu sa težnjom da svake godine dodatno obogate program konferencije, organizacioni tim Spark.me 2018 je za učesnike konferencije pripremio seriju besplatnih radionica iz oblasti marketinga i preduzetništva, koje će se održati 25. maja u hotelu Mediteran u Budvi. Organizator Spark.me je kompanija doMEn d.o.o, agent registracije crnogorskog nacionalnog internet domena – .ME, koja od 2013. godine organizuje konferenciju jednom godišnje u Budvi. Spark.me nudi priliku učesnicima da o aktuelnim trendovima u oblasti marketinga, tehnologije i biznisa uče od svjetski poznatih eksperata, te da ostvare kontakt sa preko 550 učesnika konferencije iz više od 20 država širom svijeta, među kojima će naći lidere iz poslovnog svijeta, svijeta tehnologije i inovacija, marketare, startapove i ljude željne znanja.

Za više informacija o Spark.me 2018 posjetite zvanični sajt konferencije na adresi www.spark.me, Facebook stranicu www.facebook.com/sparkdotme, Twitter nalog www.twitter.com/sparkdotme i Instagram nalog www.instagram.com/sparkdotme/

Dragan Bursać dobitnik je nagrade European Press Prize 2018.

Novinar i kolumnista Dragan Bursać dobitnik je nagrade European Press Prize 2018. godine u kategoriji “Mišljenje”.

Bursać je na ceremoniji dodjele nagrada u Budimpešti nagrađen za kolumnu pod naslovom “Treće strijeljanje dječaka Petra iz Konjica”. “Dragan Bursać piše o brutalnoj sudbini Petra, sedmogodišnjeg dječaka Srbina čija je porodica ubijena tokom prvi sedmica rata bosanskog rata. Kada prijavi zločin, policija ubije dječaka. Petog decembra 2017., odgovorne osobe su konačno uhapšene. Tema ratnih zločina protiv Srba rijetko se pojavljuje u bosanskim medijima, što ovaj rad čini važnim izuzetkom”, opis je Bursaćevog teksta na stranici European Press Prize.

Petar nikada neće slaviti svoj 32. rođendan i ispričati svoju priču, jer je dva puta strijeljan, jednom ubijen i vječno živ.

Znate li ko je Petar Golubović? To je mladić iz Konjica. Napunio je 32 godine. Uzoran je građanin, stomatolog. Ponos oca Đure i majke Vlaste, čuvenih profesora u konjičkoj gimnaziji. No, njime se najviše ponosi brat mu Pavle. Dvije godine mlađi, svršeni pravnik i referent u mostarskom sudu.

Tog 2. jula 1992. šestorica pripadnika Specijalne policije iz sastava Interventnog voda Stanice javne bezbjednosti Konjic negdje u dva sata iz ponoći upala su u stan porodice Golubović.

Noć, strah, agonija… U dva automobila porodica je nasilno ugurana. Ta dva automobila, vjesnika smrti, stižu do policijskog punkta u mjestu Polja Bijela. Poslije razgovora s dežurnim policajcem na kontrolnom punktu dignuta je rampa i vožnju su nastavili prema selu Spiljani.

Šta li je u glavama otetih ljudi? Kako je moguće da ih komšije usred noći bude, guraju u nekakav auto i voze po ovoj mrkloj noći? Evo do juče, profesori, predavali su i njihovoj djeci u Konjicu. Ko su ovi milicajci? I šta hoće?

“Zašto mi udaraju tatu i guraju mamu? Šta je ovo”, urlikao je u sebi sedmogodišnji Petar dok je rukom grčevito stezao mlađeg brata Pavla, čija je ruka odavno obamrla od straha. Petogodišnjak je, čini se, bio potpuno isključen iz stvarnosti.

Prvo strijeljanje

Na udaljenosti hiljadu metara od punkta s njegove desne strane, kod slivnika, policajci su ugasili svjetla na automobilima, osim pozicionih, a potom su svi izašli iz automobila s oružjem. Naredili su članovima porodice Golubović da izađu iz automobila i poredaju se na desnoj ivici kolovoza.

“Ma sigurno će nas ostaviti ovdje. Žele da nas zaplaše. Znam ja i ovoga Miralema, on je od Macića, znam i Jusufa Potura… Za ostale nisam siguran, ali ih zna otac Đuro. On je profesor gimnazije, ne bi njega tek tako…”

Pokušao je Petar da vidi brata i roditelje u mraku. Noć je zjenice širila, a strah ih je sužavao. Vrhom kažiprsta napipao je znojavo-hladnu ruku majke Vlaste. U jednom trenutku učinilo mu se da je vidio nekakvu svjetlost, a onda urlik metala zapara noć.

Kad su poredali porodicu Golubović, policajci su uperili cijevi i istovremeno otvorili rafalnu paljbu.

Petar je osjetio miris zemlje. I, kao da je prehlađen, groznica mu je drmala nejako tijelo. Osjetio je i nekakav stran, čudan i nepoznat miris. Neku memlu i nešto toplo.

To se krv roditelja i brata sa smrću miješala i kapala po njemu. Izlazio je život njemu najbližih, spajao se sa zemljom i beskrajem smrti. A Petar ćuti i stišće kapke očne. Jer, ne zna Petar od sedam godina šta je smrt, pa misli da je i on mrtav. Samo se čudi što je nekako drugačije mrtav od roditelja i brata.

Nekim čudom ispostavilo se da je u ovom zločinačkom piru sedmogodišnji Petar jedini ostao nepogođen i nepovrijeđen. Mališan je prilikom rafalne paljbe i sam pao na zemlju između tijela svojih roditelja i mlađeg brata Pavla.

Kada je bio siguran da su se zločinci izgubili u mrkloj noći, mali Petar odlučio je da napusti mjesto zločina, gdje su ležala nepomična tijela njegovih roditelja i brata Pavla.

Nije više mogao držati oči zatvorene. A tijela roditelja i brata postala su hladno breme užasa, koje ga je prikovalo za zemlju. Dublje i dublje.

Poput neke nejake životinjice, izmigoljio se ispod mrtvih, osovio na drhtave noge i opet gledao mrak. Možda je to i bolje. Jer nije vidio smrt. Čudan je mrak, pomaže ti da ne vidiš tu smrt. A onda ga ošinu svjetlost po periferiji oka.

Petar je izašao iz jarka i zaista ugledao svjetla policijskog punkta. Zaškiljio je. “Eno, tamo, tamo je milicija, spasiće me, a onda će zovnuti bolnicu da spase mamu, tatu i brata. Sve je tako jednostavno, samo sam se previše uplašio”, pomislio je dječak, plav od straha, smrti i zemlje. Potrčao je.

Zadihan i prestravljen, Petar je pod udarima adrenalina policajcima Hadži Maciću i Draženu Markoviću ispričao šta se dogodilo sa njegovim roditeljima i bratom Pavlom. Zapravo, bio je to više zbrkani monolog pun promuklih, ridajućih konsonanata, koji su izlazili iz prestravljenog dječijeg grla.

Dežurni na punktu motorolom je odmah javio u Policijsku stanicu da se kod njega nalazi mali Petar, a ubrzo potom…

Drugo strijeljanje

“Pa ovo su iste one čike. Milicajci! Oni su mi pucali na tatu, mamu i brata! Zašto njih nisu uhapsili ovi na punktu? Zašto mene voze nazad dolje u Konjic? Možda je opet greška.” Dječiji mozak nije mogao da se nosi sa ovoliko adrenalina i gubio se u toj memljivoj, uvijek istoj i nikad završenoj noći. Nikad završenoj…

Policajci su se zaustavili na mjestu zvanom Begin Vir, gdje su izveli dijete iz auta, pa iz oružja osuli vatru u Petra Golubovića. Smrtonosni rafali su ovog puta odradili posao.

Petar nikada neće slaviti 32. rođendan. Petar nikada neće ispričati ni ovu ni bilo koju drugu priču. Petar je dječak dva puta strijeljan, jednom ubijen i vječno živ.

Zločin, kazna, istina i pomirenje

I ne bi bilo ove priče da nije bilo istrage. Ne bismo znali za sve monstruozne detalje i počinioce da sud nije radio svoj posao. A radio ga je urijetko, slabo i nedovoljno. Pa je tako prvooptuženi dobio 12 godina robije, izašao je iz zatvora i kretao se kao slobodan čovjek.

No, čini se da je Macić itekako okrvavio ruke, pa je tako u avgustu 2011. ponovo uhapšen zbog masovnih zločina nad Srbima u selu Bradina, kod Konjica. Na kraju je umro u zatvoru bez izrečene presude i bez istine.

Duhovi Konjica

I zato je dobro znati da je 13 bivših pripadnika Armije RBiH, Teritorijalne odbrane i Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) u Konjicu uhapšeno zbog zločina nad desetinama žrtava srpske nacionalnosti u Bradini, Konjicu i drugim mjestima.

Zločinci i optuženi za zločine imaju imena i prezimena

U konkretnom slučaju riječ je o osumnjičenima za zločine počinjene u proljeće i ljeto 1992. na području Konjica i okoline, koji su rezultirali uklanjanjem i prisilnim preseljenjem gotovo cjelokupne populacije stanovništva srpske nacionalnosti sa tog područja. Među navedenim zločinima obuhvaćena su ubistva, mučenja, silovanja, zlostavljanja i progoni žrtava.

Slobode su lišeni: Nikšić Šefik, rođen 1945. u Konjicu, Alikadić Adnan, rođen 1962. u Konjicu, Pirkić Mitko, rođen 1962. u Konjicu, Ćosić Safaudin, rođen 1974. u Konjicu, Cakić Muhamed, rođen 1968. u Konjicu, Hebibović Ismet zv. “Broćeta”, rođen 1956. u Konjicu, Balić Redžo, rođen 1952. u Konjicu, Lukomirak Hamed, rođen 1971. u Konjicu, Padalović Almir, rođen 1968. u Mostaru, Jusufbegović Sead, rođen 1941. u Konjicu, Ćibo Senadin, rođen 1967. u Konjicu, Ramić Agan, rođen 1962. u Konjicu i Ramić Esad, rođen 1966. u Konjicu.

I četvrt vijeka nakon rata red je da saznamo kako je mučeno 240 nesrećnika u logoru Čelebići samo zato što su bili Srbi, kako je jedan prelijep grad, Konjic, ostao etnički čist, kako je nestalo 800 Srba iz Bradine, kako je pobijeno njih 88.

Konjic i Konjičani ne smiju biti taoci ovih kabadahija. Krajnje je vrijeme, zarad istine, pravde, Boga i onog dječaka Petra, dva puta strijeljanog, a vječno živog, da se svi u pomirenju i istini rodimo.

Evo nam prilike. Dosta je bilo ćutanja. Jer ćutanje je treće strijeljanje malog Petra.

“Građani ujedinjeni u očuvanju rijeka”

Koalicija za zaštitu rijeka Bosne i Hercegovine organizovala je akciju povodom obilježavanja Međunarodnog dana akcije za rijeke na obalama Vrbasa, Željeznice, Drine, Orlje i Kruščice sa istom porukom, da rijeke moraju ostati netaknute.

Stotine ljudi svake godine širom svijeta podižu svoj glas kako bi slavili rijeke svijeta i ljude koji se bore za njihovu zaštitu. Međunarodni dan akcije za rijeke, koji se obilježava 14. marta, dan je kada se slave uspjesi kao što su uklanjanje brana i uspostavljanje riječnog toka. To je dan kada se izlazi na ulice, organizuju protesti i zahtjeva poboljšanje u politikama i dosadašnjim lošim praksama upravljanja rijekama. Prije svega, to je dan kada zajedno djelujemo i pokazujemo da ti problemi nisu samo lokalnog karaktera, već predstavljaju globalni problem.

Koalicija od svog osnivanja 2016. upozorava da su rijeke u BiH u velikom riziku da ostanu bez svojih najvećih vrijednosti, od kojih su najvažniji kvalitet vode i bogatstvo biodiverziteta, zbog planova za izgradnju velikog broja hidroelektrana na njima.

Izgradnja novih hidroenergetskih objekata u BiH ne garantuje veći doprinos energetskoj sigurnosti, zbog efekta klimatskih promjena i njihovih uticaja na režim voda, a male hidroelektrane daju izuzetno nizak doprinos energetskom bilansu u odnosu na ogromne štete nastale kao posljedice njihove gradnje i upotrebe. Hidroenergetski projekti, osim što mogu dovesti do trajnih poremećaja i nesagledivih posljedica na prirodu, ograničavaju pristup vodi lokalnim zajednicama i utiču na neravnopravnu raspodielu korištenja vode kao zajedničkog prirodnog resursa.

BiH je jedna od posljednjih zemalja u Evropi koja ima kvalitetnu prirodnu vodu za piće što se izgradnjom hidroelektrana drastično mijenja i ugrožava pravo naših građana na čistu i zdravu vodu za piće.

Danas su se grupe građana fotografisale na obalama rijeka, sa porukama vezanim za tu rijeku, za njihovu zaštitu, o borbi protiv hidroelektrana ili problemima sa zagađenjem. Upozorili smo na probleme sa kojima se borimo u cilju očuvanja rijeka i pokazali da ima ljudi koji su spremni da se za njih bore.

Koalicija će nastaviti sa zagovaranjem pravednog korištenja vodenih resursa za vodosnabdijevanje, zaštitu prirode, sportske i sve druge aktivnosti koje ne nanose štetu društvu, prirodi i ekonomiji naše države.