Školgijum: Kupujmo domaći Porše

Preuzeto sa: skolegijum.ba

Pišu: Nenad Veličković, Rubina Čengić

U utorak, 20.2.2018. u zbornicama sarajevskih osnovnih škola osvanuo je album (a zapravo reklamni katalog) sa znakom kampanje Kvalitetan proizvod, Proizvedeno u Bosni i Hercegovini, a pod naslovom Skupimo domaće.

Na listi proizvoda koji se u albumu reklamiraju – a kako bi učestvovali u nagradnoj igri od učenika se očekuje da ih sve kupe – nalaze se smoki, čokolada, kečap, paštete, hrenovke, zaslađeni sokovi… dakle, sve ono što je pravilnikom o ishrani u školama zabranjeno ili redukovano na dva puta mjesečno. Među reklamama u ovom albumu pod znakom Kupujmo i koristimo domaće našla se i firma Porsche Sarajevo.

Album nema impresum, ne zna se ko ga je i gdje štampao, ko su stručnjaci, pedagozi i metodičari koji su ga uobličili, ko je odgovoran za sadržaj. Fingirajući didaktičnost, autori su marketinške poruke naslovili sa Da li ste znali, koristeći jezik i informacije neprilagođene uzrastu đaka, uz jednolična i neinventivna grafička rješenja.

 Ministar ne čita sve što potpisuje

Ministar Elvir Kazazović i njegov pomoćnik Abid Fejzić, dan kasnije, 21. februara, u razgovoru drugim povodom izjavili su da album nisu vidjeli i da ne znaju da je u školama. Suočen s pitanjem kako je to moguće, kad Zakon izričito zabranjuje svaki oblik reklame, davanja usluga i prodaja proizvoda drugih pravnih i fizičkih lica bez saglasnosti ministra, ministar je, priznajući da ne čita sve što potpisuje, jer toga nekad bude hrpa na njegom stolu, pozvao i uključio u razgovor savjetnicu Nihadu Čolić, koja je taj predmet vodila. Ona u cijeloj stvari ne vidi ništa problematično, a nije se ni udubljivala, jer je sve Kapo dogovorio sa premijerom. Njen je posao bio da pazi da se ispoštuje pravilnik o ishrani.

 

Bjanko-saglasnost

Sumnjajući da se 27.000 primjeraka nečega može naći u školama uz saglasnost ministra a samo na osnovu dogovora Kape sa premijerom, zatražili smo dosije predmeta, odnosno, zahtjev koji je Udruženje Kupujmo i koristimo domaće – kvalitetno proizvedeno u BiH dostavilo Ministarstvu, kao i rješenje Ministarstva po tom zahtjevu.

Iako je jedan od zaključaka sastanaka bio da će Školegijum ubuduće do ovakvih informacija dolaziti brže i lakše, tražene dokumente (dva lista) dobili smo tek 5. marta.

Na prvom, neprotokolisanom, poslanom najvjerovatnije faksom, bez datuma, s potpisom Admira Kape i pečatom Udruženja, stoji (doslovno):

“Predmet: Molba za davanje saglasnosti

Poštovani dr. Kazazović

Obraćamo Vam se sa molbom ispred udruženja Kupumo I koristimo domaće – kvalitetno proizvedeno u BiH da nam izdate saglasnost za realizaciju projekta “Upoznajmo BH proizvode”. Projekat planiramo realizovati u Školama KS I to među učenicima od prvog do šestog razreda. Planiramo da štampamo album u koji bi djeca lijepa bar kodove BH prizvoda. Projekat ima za cilj da naši učenici razviju svijest o BH artiklima.”

Na ovaj zahtjev odgovoreno je iz Ministarstva 28.11.2017. na sljedeći način (i opet, doslovno, tj. sa pravopisnim greškama):

“Predmet: Saglasnost, dostavlja se

Cijenjeni,

Obratili ste se Ministarstvu za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo sa molbom za reali

zaciju projekta. “Upoznajemo BiH proizvode” u osnovnim školama Kantona Sarajevo, a koji ima za cilj razvijanje svijesti kod naših učenika o artiklima koji se proizvode u našoj domovini.

S obzirom da se radi o promociji bosansko-hercegovačkih proizvoda putem štampanih albuma koje dijelite učenicima, ovim putem Vas obavještavamo da smo saglasni sa aktivnostima koje želite provesti ovim Projektom.

Želimo vam puno uspjeha u budućem radu.

S poštovanjem.

Ministar

Elvir Kazazović”

Uz ministrov potpis, na saglasnost koje se ne sjeća, jer ga nije ni pročitao, stoji i potpis osobe koja je materijal pripremila – Čolić Nihada.

 Jaranstvo kao jedini kriterij

Ministarstvo je, dakle, dalo saglasnost bjanko, na materijal koji nije vidjelo, samo zato jer se radi o promociji bosansko-hercegovačkih proizvoda putem štampanih albuma koji će se dijeliti učenicima. Nije postavilo niti jedan uslov (npr. da se album dostavi na recenziju, prije distribucije), nije zatražilo dopunske informacije (npr. o kriterijima izbora proizvoda koji će se reklamirati), nije postavilo uslove o didaktičkim standardima koji bi taj materijal morao zadovoljiti.

Institucija od koje se očekuje da štiti interese učenika i roditelja, tako što će svoje odluke zasnivati na potpunom uvidu u relevantne činjenice i njihovoj stručnoj obradi i analizi, ovdje se pojavljuje kao instrument jaranskog dogovora. Dogovorio Kapo s premijerom, savjetnica poturila ministru na potpis, i 27.000 reklama za Porše, kupujmo domaće i kvalitetno osvane jedno jutro u svim sarajevskim školama. A čips i čokoladice, koje je to isto Ministarstvo stavilo svojim pravilnikom o ishrani na crnu listu, moraju se kupiti ukoliko se želi osvojiti nagrada.

 Upoznajmo artikle da bismo voljeli domovinu

Na web-sajtu Udruženja Kupujmo i koristimo domaće – kvalitetno proizvedeno u BiH nema kriterija po kojima se postaje član Udruženja, odnosno opisanih standarda koje proizvod mora zadovoljiti da bi dobio markicu/znak i podršku udruženja. Time se možda može objasniti da se djeci polovni folksvagenovi auti predstavljaju kao domaći proizvod.

Admir Kapo, direktor Udruženja Kupujmo i koristimo domaće – kvalitetno proizvedeno u BiH, na naš upit o kriterijima za sadržaj izjavio je:

“Mi smo poslali upit svim preduzećima, u oko 70 kompanija, i jedini uslov je bio da su njihovi proizvodi stalno dostupni u prodavnicama na području kantona Sarajevo i to u svim prodavnicama. To je oko 70 kompanija. Konkretno DITA-e nema jer su oni ušli u neku svoju vlastitu kampanju i nisu bili zainteresovani.

Neke kompanije su plaćale, neke ne, u zavisnosti od onog što su željeli da vide u ovom našem materijalu,  ideja je bila da djeca barem vide kako izgledaju svi ti domaći proizvodi, da ih znaju prepoznati kada ih vide u prodavnici, ali morate znati da je fond nagrada oko 30.000  KM i da smo štampali 27.000 ovih albuma, a sve to treba isfinansirati.”

Na naknadno postavljena pitanja –

Kada je Ministarstvu poslao zahtjev za saglasnost?

Koji su kriteriji Udruženja za dobijanje znaka Kvalitetan proizvod – Proizvedeno u BiH?

Šta određuje jedan artikal kao strani, a šta kao domaći? (Kako se u albumu našao Porše?)

Koje su sve kompanije bile pozvane da učestvuju, po kojem su kriteriju odabrane?

Koliko se od njih tražilo da plate rekamni prostor u albumu?

– Kapo je odbio odgovoriti, jer projekat nije obavezujući za učenike.

Savjetnicu Nihadu Čolić, čiji se potpis nalazi pored ministrovog, pitali smo kako objašnjava neusklađenost sadržaja albuma sa pravilnikom o ishrani i kako ocjenjuje tačnost tvrdnji u albumu, ali je i ona izbjegla da odgovori.

Do premijera Konakovića, ni nakon nekoliko pokušaja, nismo uspjeli doći.

Voditeljica programa zdrave ishrane u školama, a na osnovu Pravilnika o ishrani djece – učenika u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama, čija primjena je počela početkom oktobra 2017. godine, Suada Karić, ne zna ništa o ovom projektu. Nisam vidjela taj album i ne znam o čemu govorite, niko me nikada nije konsultovao oko davanja te saglasnosti, kaže ona.
I Dževad Mehmedović, predsjednik Sindikata u DITA-i koji je inače i zamjenik direktora, tvrdi da njih niko iz Kupujmo domaće nije zvao: Znam ja ko su oni, ali nas niko nije zvao nikada ili nam nudio takvu neku saradnju i reklamu, nikada nisam čuo za to i baš mi je čudno jer mi smo školama pomagali i dok smo u stečaju bili.

 

Ukoliko ovaj slučaj ne dobije epilog u Ministarstvu, u vidu povlačenja saglasnosti i pokretanja disciplinskih postupaka za odgovorne, onda vrata sarajevskih škola ostaju širom otvorena za sve slične talove, vješto upakovane u par faksiranih rečenica o razvijanju patriotske svijesti. Drugim riječima: Ko ne voli Bosnu, nek ne vozi Porše.

Evropsko selo u BiH

Mreža savjeta/vijeća učenika Bosne i Hercegovine (mreSVUBiH) u narednom periodu kreće u implementaciju projekta „Evropsko selo u Bosni i Hercegovini.“

Evropsko selo (EU VILLAGE)   je koncept unikatnog dizajna koji predstavlja kolekciju kulturnih centara od kojih će svaki predstavljati po jednu evropsku dražvu.  Evropsko selo kao zajedničko mjesto pojedinačnih kulturnih centara predstavljat će Evropu u malom.

Svaka kuća bit će smještena na površini koja će imati stvarni oblik zemlje koju predstavlja, na taj način će iz ptičije perspektive cijelo selo imati oblik Evrope. Posjetitelji će imati priliku susresti se sa imovinom, kulturom, historijom i tradicijom evropskih zemalja. U prizemlju kuće nalazit će se baštinski elementi kulture koju kuća predstavlja, dok će gornji dio kuće služiti kao smještajni kapaciteti za posjetitelje.

Na placu Bosne i Hercegovine unutar sela bit će izgrađen trening centar koji će služiti za edukacijske sadržaje i konferencijske svečanosti kapaciteta do 100 ljudi. S obzriom da će evropske kuće predstaviti arhitektonsko nasljeđe ruralnih sredina, zamišljeno je da Evropsko selo također bude locirano u seoskoj ili prigradskoj sredini.

Mreža savjeta/vijeća učenika Bosne i Hercegovine implementacijom ovog projekta nastoji otvoriti nova radna mjesta za mlade, razvijati liderske vještine te osigurati uključivanje mladih u proces donošenja odluka. Pored toga, radit će na rješavanju problema segregacije i marginalizacije mladih u BiH te regionu i angažovati se na u procesu pomirenja.

Prednosti Evropskog sela su ušteda velikih količina novca koja se trenutno izdvaja za hotelsku uslugu kako bi se mladi mogli skupljati i biti aktivni. Osiguran prostor za sastanke, planiranje, osmišljanje kampanja svih struktura mreSVUBiH-a, kao i ostalih organizacija u BiH, regionu i Evropi.  Centar za pomirenje, edukaciju i inovaciju te prilika za zapošljavanje.

Evropsko selo je potencijalna turistička atrakcija s obzirom da veliki broj turista  iz sjeverne Hrvatske, Mađarske, Slovačke i Češke prođe kroz našu državu kako bi doputovali do jadranske obale. Adekvatna reklamna kampanja bi povećala njihov interes da posjete Evropsko selo, ne samo da bi se odmorili od puta, nego da bi vidjeli interesantan spoj svih evropskih zemalja na jednom mjestu.

Projekat je predstavljen svim ambasadama u Bosni i Hercegovni, što je bilo ispraćeno individualnim sastancima između predstavnika Mreže i ambasadora ili zaposlenika kulturnih odjela ambasada. Naredni korak u implementaciji ovog projekta je otvaranje javnog poziva za sve općine u Bosni i Hercegovini za potencijalnu donaciju zemljišta.

 

 

Probijen još jedan rok za početak rada sa više od stotinu djece s poteškoćama

Nakon višemjesečne borbe Savjeta roditelja EDUS-a da nadležne institucije obezbijede nastavak programa koji se pokazao izuzetno efektivnim u radu sa djecom s poteškoćama u razvoju i trenutno bez alternative, danas je probijen još jedan rok u kojem su Vlada i Ministarstvo obrazovanja KS obećali rješenje problema.

Prvo polugodište borili smo se da ovaj problem uopšte bude ozbiljno razmotren i zahvaljujući ogromnoj upornosti uspjeli smo biti saslušani od strane Skupštine Kantona gdje smo iznijeli i svoj prijedlog u vidu Elaborata za osnivanje Naučnog centra za podršku inkluziji koji bi trebao ovaj problem dugoročno riješiti. Iako je Skupština KS podržala našu inicijativu te naložila Vladi KS da uradi sve što je potrebno da se djeci obezbijedi obrazovanje, naša djeca i dalje nemaju potreban program, a većina njih je trenutno primorana da bude kod kuće i bespovratno gubi dragocjeno vrijeme za razvoj.

Prvo se čekalo da Vlada budžetira potrebe za 2018. godinu i da Centar Vladimir Nazor, koji je predložen za nastavak implementacije EDUS programa nakon što je Zavod Mjedenica odbio, prikupi potrebnu dokumentaciju te od Općine Novo Sarajevo preuzme objekat koji je nominiran za ovu svrhu, tako da djeca nisu mogla krenuti ni početkom drugog polugodišta. Tada je obećano da će se sve procedure oko dokumentacije i angažmana dovoljnog broja stručnog kadra te fizička priprema objekta biti završeni najkasnije do 1. marta.

Nažalost, i taj rok je, evo, prošao i evidentno je da je još mnogo potrebno da bi djeca krenula sa programom u tom objektu i da je upitno hoće li to moći i u aprilu mjesecu. Zasad je tu zgrada koju je na korištenje dobio Centar Vladimir Nazor i koja je u toku mjeseca, uz pomoć djece iz Centra i Građevinske tehničke škole iznutra okrečena “u prvu ruku” tako da, što se fizičkog dijela tiče, ostaje da se prilagodi mokri čvor djeci manjeg uzrasta te izvrši hitna nabavka potrebnog dodatnog namještaja i opreme, što bi se i moglo završiti tokom mjeseca, ali je i dalje upitno da li će se uspjeti riješiti radni status, odabir i osnovna priprema za rad stručnog kadra u ovim prostorijama sa djecom koja već mjesecima čekaju i koja su time dovedena u stanje regresije.

Sporosti cijelog procesa uveliko je doprinijela “hajka” koju su organizirali pojedini uposlenici specijalnih ustanova, neke od nevladinih organizacija i roditelji čija djeca pohađaju ove ustanove i navodno su zadovoljni s njihovim radom te insistiraju na tome da se cijeli proces obustavi pod izgovorom traženja rješenja “za svu djecu s poteškoćama”. Osim što smo sablažnjeni njihovom nesolidarnošću, to nas neće spriječiti da i dalje tražimo ispunjenje osnovnih prava naše djece.

Odlučili smo biti konstruktivni i nastaviti pomagati i Centru Vladimir Nazor i Ministarstvu da što prije završi sa svim pripremama kako bi djeca krenula makar u aprilu. EDUS će također početi sa pripremama osoblja kroz rad sa manjom grupom djece unutar objekta Vladislav Skarić, čim se ustanovi lista odabranog kadra. Ukoliko se sa radom ne počne ni u aprilu, Svjetski dan svjesnosti o autizmu 2. aprila obilježavamo protestnom šutnjom, nakon koje svakom roditelju preostaje da djeluje samostalno i po vlastitom nahođenju.

Pozivamo sve zainteresovane medije da odgovore na pitanja zašto djeca sa poteškoćama još nisu krenula u školu traže od onih koji su odgovorni za ovu situaciju: premijer Kantona Sarajevo, Elmedin Konaković, ministar obrazovanja, nauke i mladih KS, Elvir Kazazović, stručna saradnica ministarstva obrazovanja, nauke i mladih KS, Nihada Čolić, predsjednica Skupštine KS, Ana Babić i direktor Centra “Vladimir Nazor“, Mersudin Kadrić.