Zapravo moja ambicija je raditi u trafici s pogledom na more. Igrajući se doslovno, radio sam mnogo toga. Nemaran kakav jesam, nisam pravio arhivu. Ovo je pokušaj, da prije nego se konačno oduzmem, saberem bar dio toga. S toga doživite ovo kao svojevrsnu virtuelnu trafiku, na kojoj možete izabrati ono što vam se učini zanimljivim ili uzeti ono što mislite da vam treba. Platiti ne morate ali ako vas bude grizla savjest, ne ustručavajte se. Ambicija se neće ostvariti sama. Više na https://zokacatic.com
Objavljena je deveta epizoda serijala “O knjigama i piscima zvukom” nastala u okviru projekta Bookstan on Air realiziranog uz podršku Međunarodnog fonda za pomoć koji su osnovali Ministarstvo vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke, Goethe Institut i drugi partneri.
U devetoj epizodi “O knjigama i piscima, zvukom” predstavljamo roman “Tuđa krv” Simone de Beauvoir. Knjiga je objavljena u izdanju Buybooka kao dio projekta Kreativne Evrope.
Rođena 1908. godine u Parizu. Bila je književnica, teoretičarka, politička aktivistica i feministica. Nakon mature upisala je studij matematike, jezika i književnosti, i filozofije na Univerzitetu u Parizu gdje upoznaje Jean Paul Sartra, svog životnog saputnika. Prvi roman je objavila 1942. godine, a jedanaest godina poslije dobiva nagradu Goncourt. Pisala je memoare i filozofske radove od kojih je najpoznatiji “Drugi spol”. Preminula je 1986. godine.
“Vrlo je teško pisati o prošlosti i izbjeći barem malo da varate. Moja želja za pisanjem datira mnogo ranije.Sa osam godina sam pisala priče… u mom slučaju je to bilo dodatno izraženo upravo gubitkom religijske vjere.”
Glumci: Maja Izetbegović i Amar Selimović Muzika i montaža: Nedim Zlatar i Leonardo Šarić Koncept i režija: Almir Imširević
Objavljen je intervju s književnicom Ashley Audrain, autoricom uspješnog romana “Impuls”. Intervju je nastao u okviru projekta Bookstan on Airrealiziranog uz podršku Međunarodnog fonda za pomoć koji su osnovali Ministarstvo vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke, Goethe Institut i drugi partneri.
Intervju s autoricom vodila je Lamija Milišić.
Aspekti majčinstva: razgovor sa Ashley Audrain
Roman Impuls debitantsko je djelo, sad već i svjetski bestseler, kanadske spisateljice Ashley Audrain. Ubrzo nakon izvornog izdanja, roman je domaćem čitateljstvu postao dostupan na bosanskom jeziku kao jedan od naslova IK Buybook. O savremenom konceptu majčinstva, načinu narativizacije majčinskog i ženskog iskustva, te odnosu feminizma i književnosti sa Ashley Audrain u ekskluzivnom intervjuu razgovarala je Lamija Milišić.
Kako verbalizirati majčinstvo
U intervjuu za Penguin, kazali ste da Vas je lično iskustvo majčinstva inspirisalo da napišete Impuls. Kroz historiju književnosti, majke kao izmišljeni likovi su uvijek podređene i služe onima oko sebe, i o majčinstvu se veoma malo govori i istražuje. Na koji način Impuls doprinosi problemu fizičkog i psihičkog iskustva (možda čak i trauma) u majčinstvu?
Moja namjera dok sam pisala Impuls bila je da istražim tamnu stranu majčinstva o kojoj se rijetko govori – u književnosti, kao što ste i naveli, ali isto tako i među samim ženama. Velika razlika između stvarnosti majčinstva i standardnog narativa koji opisuje iskustvo me oduvijek frapirala, ali možda čak i još više nakon što sam i sama postala majka, i nakon što sam mogla osjetiti da je većina mojih vršnjakinja osjećala pritisak da o majčinstvu govori koristeći se odabranim terminima, pa čak i određenim tonom. Opisivati iskustvo jedne izmišljene žene – fizički i emocionalno – mi je bilo iznimno zanimljivo, jer ove stranice sadrže mnogo istina koje se mnoge žene plaše verbalizirati u svojim svakodnevnim životima. Blytheina priča, naravno, posebno je dramatična (prije svega, ovo je fikcija!!!), ali mnogo čitatelja mi je priznalo da u ovom romanu, donekle, vide vlastito iskustvo.
Impuls je pisan u drugom licu. Narator je ujedno i glavni lik, Blythe. Zbog čega Blythe priča priču svom bivšem suprugu Foxu, a ne svojoj kćerci Violet (s obzirom na to da se roman bazira na njihovom odnosu)?
Odlično pitanje. Pa, veoma rano u toku pisanja, nisam bila posve sigurna da li Blythe direktno razgovara sa Foxom ili Violet, ili oboma. Naposljetku, najviše smisla mi je imalo da ona razgovara direktno sa svojim suprugom, i da dobijemo osjećaj da smo smješteni usred njihovog braka, jer smatram da u tom donosu ima više intimnosti. Ona s njim može biti iskrenija, kao s osobom s kojom je izgrađen ovaj život, i kao s osobom koja ju je na kraju iznevjerila. Da su imali drugačiji brak, i da je Fox bio drugačiji muškarac, izazovi njihove kćerke mogli bi ih spojiti. Ipak, zamišljam da je Blythe ovo napisala znajući da će to njena kćerka Violet jednog dana pročitati. U tom smislu, indirektno je napisano i za nju.
Književni kanon je krcat djevicama, sveticama, prostitutkama, duševno bolesnim ženama ili proročicama (koje se smatraju jednako ludima). Čini se da su žene relevantne i autonomne u narativu samo ako se nađu u ekstremnom stanju. Impuls daje uvid u mentalne promjene Blythe i njene porodice, kao i njenih ženskih predaka. Je li Vam možda bila namjera da majčinstvo u ženskim likovima Blytheine porodice prikažete kao oblik nasljednog ludila, ili čak prokletstva?
Zanimljiva konstatacija. Blythe je prilično zabrinuta zbog mogućnosti da je žrtva nasljednog ludila, posebno nakon majčinog upozorenja još dok je bila djevojčica („Žene u ovoj porodici, mi smo drugačije.“). No, nije mi nužno bila namjera na taj način prikazati majčinstvo. Umjesto toga, željela sam istražiti različite utjecaje koji majku čine takvom kakva jest te različite anksioznosti i strahove koje majka nosi. Učimo li kako biti majke, ili je to ustvari instinktivno? Kako da postanemo drugačija majka od one iz koje smo došli? Je li majčina ljubav uvijek bezuslovna? Kakav je osjećaj ne voljeti majčinstvo? Ono što je drugačije kod Blythe, nadam se, jeste to što čitatelji mogu vidjeti sebe u njoj i njenim iskustvima majčinstva, čak i ako se ne boje iste kletve u vlastitoj lozi. Mislim da se s njenim likom veoma lako povezati, i nadam se da ćemo na kraju jasnije razumjeti njeno iskustvo u vezi s tim potencijalnim ludilom.
Impuls se može čitati kao roman koji opisuje iskustvo majčinstva u aspektima koji su rijetko književna tema, čak naprotiv, koji se često smatraju tabuom. Šta mislite da su uzroci ovog tabua? Da li Vaš roman oslobađa majčinstvo ovog tabua?
Da, to je veoma lijepo zapažanje o intimnosti i idili, i mislim da se u Impulsu odnosi na ideju očekivanja, posebno u braku. Kako brak napreduje, posebno s djecom, mislim da je idila gotovo nemoguća. Djeca promijene sve – brak se nakon toga može činiti kao potpuno drugačija vrsta odnosa, a uz to još postoji i osjećaj neuspjeha ili srama ako ne smatramo da postižemo slikovit život s našim partnerima, gdje nas potpuno razumiju i u kojem podržavamo jedno drugo. Nasilje mi nije bilo toliko na umu kada sam pisala roman, više su me zanimali bol i strah, a možda i užas — sva ta iskustva mijenjaju ljubav i intimnost.
Matrilinearna historija kao teret
Kroz čitav roman, Blythe postaje sve nezadovoljnija svojim tijelom, ili barem svjesnija koliko se ono promijenilo. U jednom trenutku shvata važnost svog tijela za svoju porodicu. Kako se jedna majka otuđuje od vlastitog tijela u Impulsu? Smatra li to na kraju odbojnim?
Da, jako me zanimao ovaj aspekt majčinstva i kako ono utječe na ženski osjećaj sebe i osjećaj vrijednosti. Mislim da ne govorimo mnogo o fizičkoj naplati majčinstva i svakodnevnom radu koji je nevjerojatno naporan, ali i tuzi koju bismo mogli osjetiti nakon što smo predali svoje fizičko ja drugom ljudskom biću, i podlijeganju svim načinima na koji nas naša djeca trebaju fizički. Ne mislim da je Blythe njeno tijelo odbojno, u potpunosti, ali mislim da se bori s tim od koliko toga mora odustati, i sa svim onim što njeno tijelo konstantno mora pružati, dok zauzvrat prima tako malo radosti. Mislim da je ogorčena zbog toga i da upravo ovaj osjećaj pogoršava njen osjećaj srama.
„Više se nisam osjećala kao kćerka svoje majke. Osjećala sam se kao tvoja žena“ – kaže Blythe na početku romana. Ima li u njenom identitetu nešto više, osim što je korisna drugima?
Blythe se bori sa svojim identitetom mlade žene koja raste bez majke. Niko ne može dati kontekst tome ko je ona, barem ne na bilo koji pozitivan način. Ona nosi teret ostavljenosti i osjeća da ju je to definisalo već kao djevojku. Zbog toga ona traži da drugi ljudi pronađu vrijednost u njoj– na primjer gospođi Ellington, zbog koje se osjeća dobro i primjetno, a zatim Foxu, koji joj dopušta da isproba novu ulogu, zdraviju. Osjeća se cijenjenom zbog načina na koji ga voli i života koji su trebali graditi zajedno. Naravno, kada postane jasno da je on više ne cijeni i nije korisna na način na koji on od nje očekuje, sve se počinje rasplitati…
Poglavlja o Blytheinoj majci i baki, i prvobitne nevolje koje Blythe uviđa u donosu s Violet, postavljaju pitanje: Je li biti žena oblik transgeneracijske traume?
To je dobro pitanje na koje nemam odgovor, ali me jako zanimalo istražiti ovu ideju kroz ove tri generacije žena. Blythe svoju matrilinearnu historiju nosi kao teret, uvijek prisutnu anksioznost s kojom se ne može izboriti. Stoga, kada se počnu pojavljivati prvobitni znakovi nadolazećih nevolja s Violet, ona ne može a da ne pripiše to ženama iz svoje prošlosti, gdje su obje povezane s tim ko je njena kćerka i ko je ona sama kao majka. Uvijek sam smatrala da je odnos majke i kćerke intrigantan, jer mislim da čak i najbliže majke i kćerke izgledaju kao da nose određenu napetost – koliko sam slična svojoj majci? Na koji način se razlikujem od svoje majke, ili zbog čega se sramim nje? Kako se moja majka osjeća kada me promatra kako se aktivno suprotstavljam načinu na koji me odgojila ili ženi kakva je?
Violetine prve traume bile su vezane za periode kad je majka puštala da plače dok je bila zauzeta pisanjem. Blythe je dovoljno iskrena prema samoj sebi da prizna da se ne osjeća krivom što je zanemarivala Violet. Na koji način majčinstvo i književnost ovise jedno o drugom u ovom romanu?
Pa, mene lično zanima ova tema, jer su moj spisateljski život i majčinstvo u potpunosti isprepleteni – nisam počela pisati ovu knjigu sve dok moje prvo dijete nije napunilo šest mjeseci, a ovaj roman ne bih mogla napisati bez vlastitog majčinskog iskustva. Spisateljica u meni sve duguje majci u meni. Stoga, mogu se u potpunosti povezati s Blytheinim iskustvom gdje je željela dati prioritet pisanju nad brigom o djeci i majčinskim dužnostima. U romanu, Blytheina želja za pisanjem otupi dolaskom Violet, ne zato što ne želi pisati, već zato što osjeća da to ne može učiniti ako želi pokazati Foxu (i drugima) da je dobra majka. Smatram da bi Blythe možda bila u drugačijem položaju da je žudjela za drugom vrstom posla – vjerovatno bi se osjećala manje osuđivanom da se, na primjer, željela vratiti tipičnom kancelarijskom poslu. Međutim, potragu za nečim kreativnim, nečim što ne donosi sigurnu zaradu, može biti vrlo teško opravdati iz stanovišta majke, s obzirom na to da to znači da neko vrijeme nećete provesti uz dijete – iako to svakako ne bi trebalo.
Uz postporođajnu depresiju i porođajnu traumu, Vaš roman opisuje iskustvo smrti djeteta, Blytheinog i Foxova sina, Sama. Prelazno razdoblje šoka od tog razornog događaja bilo je popraćeno intenzivnom šutnjom svih članova Blytheine porodice. Blythe opisuje svoj porodični život prije Samove smrti kao „banalan i zagušljiv“, ali „utješan“. Koliko utjehe bi i mogla pružiti njena porodica nakon tragedije? Je li nedostatak pomoći razotkrio prije pomenutu banalnost?
Iako je ovo sjajno pitanje, možda bismo ga trebali preskočiti, jer odaje poentu radnje koju neko možda ne želi saznati jer još nije pročitao knjigu?
Suočavanje s nelagodnim
Gospođa Ellington i Gemma pojavljuju se u Impulsu kao alternativna majčinska skloništa. One su surogat majke koje potencijalno pružaju izlaz iz začaranog kruga boli u kojem su se našle Blythe i Violet. S obzirom na kraj romana, da li je to oslobođenje moguće i na koji način međusobna majčinska ili ženska solidarnost daje upute za to?
U suštini, nisam o Gemmi razmišljala kao o „alternativnom majčinskom skloništu“, ali mislim da si na neki način u pravu. Voljela sam pisati o njihovom prijateljstvu. Ona svakako daje Blythe priliku da postane majka kakva želi biti, i naravno, da ponovno proživi ranije dane i razgovore o majčinstvu koje nikada nije imala. Sviđa mi se i ideja da obje, Gemma i Blythe, imaju svoja sopstvena iskustva s Violet, kao i da ustvari ne znamo šta Gemma uistinu osjeća prema Violet – ona Blythe prezentuje u najboljem svjetlu, ali nije li to ono što dobre maćehe ustvari trebaju činiti? Bilo mi je vrlo prikladno i smisleno da na kraju postoji trenutak solidarnosti između njih dvije, a to, također, pruža i trenutak iskupljenja za Blythe, što je meni veoma važno.
Muški i očinski likovi u Impulsu predstavljaju samo napomene ili motivacijski alat za ženske likove, iako uveliko utječu na ženske životne odluke. Zbog čega su očinski glasovi u romanu podređeni majčinskim?
Ovo bi mogao biti jednostavan odgovor, ali pretpostavljam da nisam bila toliko zainteresovana za istraživanje muških likova u ovom romanu koliko ženskih ustvari, iako kao što ste primijetili, oni sigurno utječu na ženske odluke i njihove životne ishode. Željela sam da ovo bude roman o ženskim iskustvima, ispričan usko kroz objektiv Blythe, pa su se, zbog toga, muški likovi činili nekako najboljim u pozadini priče.
Koja su književna djela i/ili autori bili značajni za Vas kao čitatelja i autora?
Oduvijek sam težila kanonu nefikcijskih knjiga koje istražuju majčinstvo – pomenut ću samo neke, Majčinstvo Sheile Heti, Životno djelo Rachel Cusk i Zavod za nagađanje Jenny Offill. Volim Mračnu kći Elene Ferrante i Uspavanku Leile Slimani. Inspirišu me spisateljice koje se u svom radu suočavaju s nelagodnim ili neizrečenim kada je u pitanju iskustvo majčinstva. Volim uzbudljive knjige, ali isto tako volim lijepu prozu zbog koje zastanem na kraju poglavlja da sve to upijem.
Smatrate li se feminističkom autoricom?
Smatram se feministkinjom, a i autoricom, tako da da! Mislim da ću uvijek željeti pisati o feminističkim pitanjima i istraživati savremeni život žena u kontekstu tih pitanja. Zanima me način na koji se žene trebaju ponašati i osjećati, suprotno onome kako se žene zaista ponašaju i osjećaju, i volim to istraživati kroz fikciju.
Koje teme možemo očekivati u Vašem sljedećem književnom djelu? Hoće li to biti još jedan psihološki triler ili možda ovaj put napišete nešto sasvim drugačije?
Moj drugi roman dotiče se mnogih istih tema o kojim se govori u Impulsu – majčinstvo i brak – iako istražujem živote žena u malo drugačijoj fazi od Blytheine. Nadam se da će biti jednako uzbudljiv i emocionalno napet, poput Impulsa, i da će čitatelje ponovno natjerati na važne razgovore o ženskom iskustvu.
Bookstan on Air je realiziran uz podršku Međunarodnog fonda za pomoć koji su osnovali Ministarstvo vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke, Goethe Institut i drugi partneri.
Centar za promociju civilnog društva (CPCD) vas poziva na prvi do sada 3D virtuelni festival “Pusti priču da živi”!
Utorak, 𝟐𝟐.𝟐.𝟐𝟎𝟐𝟐. godine s početkom u 𝟏𝟏 sati.Festival se organizuje u okviru USAID-ovog Programa osnaživanja nezavisnih medija (IMEP). Događaj će se odvijati u tri virtuelne dvorane koje nose nazive tri bh. grada – dvorana Sarajevo, dvorana Mostar i dvorana Banja Luka.
Video projekcije medijskih predstavnika/ica, građana/ki novinara/ki, organizacija, korisnika i korisnica IMEP grantova iz cijele Bosne i Hercegovine. Tri, itekako aktuelne tematske cjeline: Nove medijske forme, Ljudska prava, i Korupcija, diskusije, tri dvorane i virtuelna multimedijalna izložba.
Malim koracima želimo doprinijeti osnaživanju kulture i medijske scene u našoj državi tako što smo omogućili prostor za umrežavanje, edukaciju, zalaganje, održivosti i razvoj nezavisnih medija.Vjerujemo da bosanskohercegovačko društvo mora više ulagati u nezavisnost medija i razvoj kritičkog mišljenja o svim značajnim društvenim pitanjima. Čvrsto vjerujemo da održivi nezavisni mediji, koji sarađuju s aktivnim građanima i organizacijama civilnog društva, značajno doprinose razvoju demokratskog društva.
Otvaranje samostalne izložbe Borisa Ladana Manuscript u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine, zakazano je za 24. februar u 19 sati.
Ladanovo vizualno pletenje kristalno jasnih i nebrojenih znakova realizira labirint u koji nije, kako se čini, moguće niti ulaziti niti ga napuštati, kao što nije moguće niti spoznavanje Nespoznatljivog.Ljudsku, ali i umjetničku, omeđenost spoznajnog dokučivanja moguće je osjetiti samo u labirintu misli, pojmova, pojava. Nedvojbeno je riječ o umjetnosti znaka, prožetog racionalnošću.
Slijed izrečenog upućuje, konačno, na uvjerljivo postojanje spone djela Borisa Ladana sa životnom i kulturološkom tradicijom zemlje u kojoj istrajava, zemlje Bosne i Hercegovine, osobito onom medievalnom. Jer i medievalni prethodnici žilavo su nastojali i skupo plaćali životno iskušavanje slobode, o čemu uvjerljivo i usamljenički svjedoče mramorovi, kroz tminu prohujalih vjekova. A kada djelo umjetnika ima jasnu nit poveznicu s vremenima iza, onda ono objašnjava svoju razložnost i ukorijenjenost i upućuje na spoznaju izvjesnosti trajanja i opstajanja i u vremenu koje jest njegovo, i vremenima koja su ispred. Anto Kajinić o umjetnosti Borisa Ladana
Biografija umjetnika
Boris Ladan je rođen 1980. godine u Jajcu, u Bosni i Hercegovini. Školovao se u rodnom gradu, a potom u Zagrebu. Kasnije se seli u Njemačku i ostaje do 1998. kada maturira na Realnoj gimnaziji. Sklonosti prema likovnoj umjetnosti otkriva u mladosti, a 1995. se prvi put susreće s graffiti umjetnošću kojom se bavi dugi niz godina. Nakon povratka u rodni grad Jajce, Ladan upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu (sveučilište u Mostaru) i studira grafiku pod mentorstvom profesora Igora Dragičevića u čijoj klasi 2005. godine diplomira. Imao je šest samostalnih izložbi i sudjelovao je na više skupnih, te je učestvovao na velikom broju likovnih simpozija i kolonija.
Istraživanje percepcije studenata o prisutnosti korupcije u obrazovnim institucijama, sprovedeno na 600 studenata Univerziteta u Istočnom Sarajevu i Univerziteta u Sarajevu, četiri istraživačke priče, više od 260 studenata učesnika u aktivnostima, samo su neki od rezultata postignutih kroz projekat “Mladi protiv korupcije: Nemoj biti najslabija karika” i kampanju „Znanje IN korupcija OUT“, u prethodnih 8 mjeseci.
Tokom projekta realizirana su dva antikorupcijska kafea između studenata i poznatih osoba iz BiH koje su uspjele ostvariti karijeru bez koruptivnih djelovanja. U Sarajevu studenti su imali priliku družiti se sa profesorom Nenadom Veličkovićem, a u Istočnom Sarajevu sa umjetnikom Markom Kusmukom.
Održane su i četiri neformalne kafe studenata i rukovodstva fakulteta, što je bila idealna prilika da studenti upute pitanja, kritike, ali i pohvala fakultetu koji pohađaju. Osim toga, realizirane su četiri ulične akcije u svrhu podizanja svijesti građana o prisutnosti korupcije u obrazovnim institucijama.
S ciljem osluškivanja glasa studenata u vezi problema korupcije, u Sarajevu je u decembru 2021. godine organiziran i Antikorupcijski forum studenata Univerziteta u Istočnom Sarajevu i Univerziteta u Sarajevu, koji je polučio nekoliko uspješnih inicijativa: promovirati mehanizme i načine borbe protiv korupcije, postaviti kutije za anonimnu prijavu korupcije na fakultetima gdje nisu uspostavljene, uspostaviti nadzorni organ nad formiranjem studentskih udruženja i asocijacija, u komisijama koje razmatraju studentske prijave korupcije imati nezavisnog predstavnika studenata.
Povodom obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv korupcije 2021. godine provedena je online kampanja studenata, ali i zajednička ulična akcija studenata Sarajeva i Pala.A kako bi proces prijave korupcije u budućnosti studentima bio maksimalno olakšan i objašnjen kreirana su četiri videa koja promoviraju mehanizme za borbu protiv korupcije, te četiri videa posvećena važnosti učenja i djelovanja protiv korupcije.
Kroz projekat je ostvarena izvanredna suradnja sa Ekonomskim i Filozofskim fakultetom Univerziteta u Istočnom Sarajevu, te Pravnim fakultetom i Fakultetom političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.
Studenti su tokom implementacije projekta ukazali na neophodnost provedbe sličnih projekata, koji će biti usmjereni ka borbi protiv korupcije u obrazovnim instuticijama, te ih i osnažiti u smjeru djelovanja na korupitvne radnje. CROA će nastaviti djelovati u smjeru borbe protiv korupcije u obrazovnim institucijama u suradnji sa studentima i svojim partnerima.
Projekat i kampanju je implementirao Centar za razvoj i omladinski aktivizam (CROA), a predstavljaju dio šireg projekta “Podrška građanima u borbi protiv korupcije” koji realizuju Centri civilnih inicijativa (CCI) kao glavni implementator, uz finansijsku podršku Američke agencije za međunarodni razvoj USAID Bosnia and Herzegovina.
Osma epizoda serijala “O knjigama i piscima zvukom” nastala u okviru projekta Bookstan on Airrealiziranog uz podršku Međunarodnog fonda za pomoć koji su osnovali Ministarstvo vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke, Goethe Institut i drugi partneri.
U osmoj epizodi “O knjigama i piscima, zvukom” predstavljamo roman “Limeni doboš” Güntera Grassa. Knjiga će uskoro biti objavljena u izdanju Buybooka kao dio projekta Kreativne Evrope.
Günter Grass bio je književnik, kipar, slikar, grafički dizajner… Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1999. godine, a najznačajnije djelo mu je roman „Limeni doboš“ napisan 1959. godine.
Glavni lik je Oskar Matzerath, dječak koji kao trogodišnjak odlučuje da prestane rasti, te od tog trenutka počinje njegova priča i sukob sa svijetom. Očima devedeset i četiri centimetra visokog čovjeka posmatramo rast nacizma, pratimo ispovijest onoga koji odbija ličiti na odrasle ljude koji ga okružuju i biti dijelom svijeta pretvorenog u zlo.
„Oskar Matzerath bio je tu da Nijemce podsjeća u šta su odrasli. Nije to bila nikakva alegorija, kako su nas učili nastavnici na satovima školske lektire, nego je Grass u roman pretočio svoju najveću mladenačku čežnju…“
Po romanu je 1979. godine, u režiji Volkera Schlondorffa, snimljen istoimeni film, te je nagrađen Zlatnom palmom i Oscarom.
Glumci: Maja Izetbegović i Amar Selimović Muzika i montaža: Nedim Zlatar i Leonardo Šarić Koncept i režija: Almir Imširević
Većina stereotipa i predrasuda proizilaze iz neznanja i nesvjesnosti
Svaka, a posebno osoba koja pripada LGBTI zajednici se kad – tad našla u situaciji da joj je potrebna stručna psihološka pomoć i podrška zbog različitih problema poput osjećaja nepripadanja, nemogućnosti predstavljanja sebe na pravi način, odbacivanja od porodice i prijatelja. Dok je u svijetu takav vid pomoći svakodnevica, u Bosni i Hercegovini je nažalost među tabu temama te LGBTI osobe nerijetko i ne traže pomoć, nego se same bore sa svojim problemima. Kako bi došlo do poboljšanja na tom polju i kako bi se LGBTI osobama osigurao pristup senzibiliranoj i inkluzivnoj podršci, neophodno je ojačati kapacitete specijaliziranih ustanova za mentalno zdravlje. Vođeni time, Sarajevski otvoreni centar i Fondacija Krila nade uz podršku Evropske unije su pokrenuli projekat pod nazivom ”Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini”.
Jedan od osnovnih ciljeva projekta je ojačati i proširiti institucionalnu i mrežu organizacija civilnog društva koje pružaju psiho – socijalnu podršku za LGBTI osobe u Bosni i Hercegovini. Kroz edukacije obuhvaćene projektom prošli su i uposlenici Centra za psihološku podršku ”Sensus” iz Mostara. U njihovom timu, psihoterapijsku podršku pružaju psihoterapeutkinje, koje koriste integrativni rodno inkluzivni i anti-diskriminativni pristup u savjetovanju i psihoterapiji.
Kažu da nije bilo jednostavno profilisati se za korištenje takvog pristupa, jer ne samo na domaćem, nego i na međunarodnom nivou, ovaj pristup je oskudno istražen, te je potrebno još mnogo istraživanja, kako bi se usluge iz područja mentanog zdravlja uskladile s pravima koje LGBTI zajednica treba da ima zbog čega im je svaki dodatni vid edukacije na ovu temu izuzetno značajan.
”Naročito nam je bio koristan dio vezan za pravni okvir u vezi dostupnih mehanizama za zaštitu od diskriminacije u obrazovnom, državnom i poslovnom sektoru.”, kazala je Maida Bešo, direktorica Centra ”Sensus”.
Inače, u Mostaru, ali i cijeloj Bosni i Hercegovini ne postoji mnogo organizacija čiji je cilj zagovaranje ljudskih prava i socijalna inkluzija LGBTI osoba, zbog čega je jako bitno da se takva pomoć pruža u sklopu drugih organizacija kako bi LGBTI osobe znale kome, gdje i kada se mogu obratiti za pomoć.
”Iz tog razloga, Centar je 01.04.2021.godine pokrenuo besplatno psihološko savjetovalište za pripadnike LGBTI zajednice. Sudivši po broju pripadnika/ca LGBTI zajednice iz Mostara, koji se obraćaju za besplatnu psihološku podršku, možemo zaključiti da je navedena usluga itekako potrebna ciljnoj skupini, a i da je Centar za psihološku podršku “Sensus” prepoznat kao organizacija u okviru koje naše sugrađani mogu dobiti podršku pri razumijevanju i prihvatanju svoje seksualne orijentacije i rodnog identiteta.”, kazala je Bešo dodavši da održivost psihološkog savjetovališta smatraju ključnim za uspostavljanje povjerenja između LGBTI zajednice i nevladinog sektora u Mostaru i Hercegovini.
Uključivanje u mentorski program koji SOC, u saradnji s Fondacijom Krila nade nudi, je, kako kaže, pomoglo njihovom timu da što adekvatnije odgovori na specifične potrebe korisnika savjetovališta.
”Također, bolje razumijevanje pravnog okvira koji se tiče zaštite ljudskih prava, te mehanizama zaštite u slučaju povrede istih, bi uveliko unaprijedilo naš status kao organizacije koja pruža punu podršku pripadnicima/cama LGBTI zajednice, pri ostvarivanju svih svojih prava.”, dodala je.
Kada je u pitanju rad sa marginaliziranim grupama, među kojima su i LGBTI osobe, bitno je voditi se posebnim principima koji mogu voditi do otvorene komunikacije.
”Prvenstveno je bitno voditi se pricipima povjerljivosti, zatim principima sigurnosti, otvorenosti, principima podrške, sveobuhvatnosti, a ono što smatramo najvažnijim za rad sa LGBTI populacijom i općenito u radu sa klijentima koristimo holistički pristup, odnosno pristup koji je zasnovan na integraciji uma, tijela i duha.”, naglašava Bešo osvrnuvši se i na to da se u Bosni i Hercegovini općenito ne pridaje veliki značaj važnosti educiranja stručnog osoblja o principima i specifičnostima pružanja psihološke podrške.
”U pristupu općenito svakom klijentu, a naročito pristupu LGBTI osobama izuzetna značajnost ogleda se u educiranju stručnog osoblja o potrebama i teškoćama s kojima se susreću LGBTI osobe, počevši od zdravstva (ginekologa, doktora opšte prakse…), zatim psihologa, psihijatara, psihoterapeuta… Svjesnost o promjenama u pristupu svakom pojedincu na holistički način, kroz gledanje svakog pojedinca kao individue, sa potrebama, poteškoćama, identitetima, orijentacijama vodi ka napretku cjelokupnog sistema, ali i poboljšanju i očuvanju mentalnog zdravlja.”, kazala je.
Psihološki centar Sensus je, prema njenim riječima, i ranije bio mjesto gdje dolaze priladnici LGBTI zajednice sa najrazličitijim problemima i to ne isključivo samo zbog seksualne orijentacije.
”Neke od čestih tema su: samoprihvatanje seksualne orijentacije i rodnog identiteta; podrška pri coming out-u; prihvatanje od strane porodice; nedostatak informacija u vezi razvoja rodnog identiteta i seksualne orijentacije; nedostatak sadržaja u obrazovnoj literaturi, medijima i općoj kulturi u vezi rodnog identitita i seksualne orijentacije, odnosno nedostatak uzora s kojim se mogu identificirati u vezi navedenog; diskriminacija u obrazovanju i radnom mjestu; socijalna anksioznost, koja se često javlja uz strah od odbacivanja porodice i društva, po out-ovanju. Uglavnom su u pitanju osobe mlađe životne dobi, od 15-30 godina.”, objašnjava.
Psihološki centar Sensus postoji već deset godina, a tim se sastoji od četiri psihoterapeutkinje sa specijalizacijama iz područja sljedećih psihoterapijskih škola: Transakciona analiza, Geštalt psihoterapija, Sistemska porodična psihoterapija, te EMDR psihoterapija.
”Značajan dio naših aktivnosti se usmjerava na pružanje psihoterapijskih usluga našim sugrađanima.Međutim, pri našem samom osnivanju, bile smo vođene idejom da temeljne društvene nejednakosti i društveni problemi značajno utiču na mentalno zdravlje čovjeka. To nas je usmjerilo na društveni aktivizam, te je dio naših aktivnosti usmjeren na provođenje projekata u području zdravstva, obrazovanja i socijalne zaštite: radimo na pojavnosti i prevenciji svih oblika nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja djece školske dobi, potom inkluzivnom obrazovanju, te uključivanju marginalizovanih učenika u kvalitetno obrazovanje, kao i projekte senzibiliziranja javnosti o mentalnom zdravlju/bolestima, te temeljnim društvenim nejednakostima.”, kazala je Bešo.
Poseban fokus u njihovom radu stavljen je na svjesnost. Kako kaže, svi smo osobe koje su rasle u različitim sistemima, kulturama, okruženjima gdje smo sticali razna uvjerenja, te kao takvi smo od ‘krvi i mesa’, živa bića koja imaju predrasude i stereotipe. Bitno je toga biti svjestan i težiti prihvatanju.
”Lahko je reći “Ja nemam predrasuda” ili “ Ja nisam homofob, dakle, ja nemam ništa s tim.“ Teško je reći “Ja nisam odgovoran/na za ono što je bilo u prošlosti, ali želim preuzeti odgovornost da se to sigurno ne nastavi u budućnosti. Većina stereoptipa i predrasuda proizilazi iz neznanja i nesvjesnosti, koja je potrebno osvijestiti, kako bismo bili korisni svima, a posebno onim zajednicama koje teže ravnopravnosti.”, zaključuje Bešo uz poziv svim građanima i građankama Mostara, a posebno LGBTIQ zajednici, da, ukoliko imaju bilo kakav problem ili jednostavno žele razgovor, posjete Centar Sensus.
Pisanje ovih članaka i kreiranje medijskih kampanja, kroz projekat ”Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini”, finansirala je Evropska unija. Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su autorski i ne odražavaju nužno stavove Evropske unije.
Eko HUB Blagaj, kojim koordinira Omladinski klub Novi Val održao je akciju čišćenja .
Akcija čišćenja će se održala na lokaciji – Bišće polje, kod poslovnice Klas, sa članovima Eko HUB-a Blagaj, JU Osnovnom školom Gnojnice, Grad Mostar (odjelom za privredu, komunalne i inspekcijske poslove), Komunalnim preduzećem Grada Mostara kao i volonterima Omladinskog kluba Novi Val. Poslovnica Klas je donirala slatkiše za učesnike ove akcije.
U toku ove akcije skupljeno je ukupno 24 vreće plastičnog otpada i očišćeno je 900 m2 prostora od raznog šiblja i niskog rastinja, kao i raznih vrsta organskog otpada.
Zahvaljujemo se svim građanima koji su na bilo kakav način podržali ovu akciju čišćenja, uz poštovanje svih epidemioloških mjera.
Svi učesnici su od organizatora akcije dobili potrebnu opremu za ovu akciju, kao hranu i osvježenje.
Eko HUB Blagaj, kojim koordinira Omladinski klub Novi Val Blagaj, pokrenut je u sklopu projekta “Misli o prirodi!” koji implementira Centar za promociju civilnog društva, a finansijski podržava Švedska.
Eko HUB Blagaj, kojim koordinira Omladinski klub Novi Val organizuje akciju čišćenja dana 12.02.2022 (Subota) sa početkom u 10:00h.
Akcija čišćenja će se održati na lokaciji – Bišće polje, kod poslovnice Klas.
Ovu akciju članovi Eko HUB-a Blagaj održati će zajedno sa članovima poslovnice Klas, JU Osnovnom školom Gnojnice, udruženje građana „Korak Naprijed“ Dračevice, Grad Mostar (odjel za privredu, komunalne i inspekcijske poslove), Komunalno preduzeće Grada Mostara kao i volonterima Omladinskog kluba Novi Val.
Pozivamo sve zainteresovane građane koji žele da doprinesu zaštiti okoliša da podrže ovu akciju čišćenja, uz poštovanje svih epidemioloških mjera.
U slučaju vremenskih nepogoda ili dodatnih epidemioloških mjera akcija čišćenja će biti odgođena, gdje će se u dogovoru sa članovima akcije odrediti novi datum.
Svi učesnici će dobiti potrebnu opremu za ovu akciju, kao hranu i osvježenje.
Eko HUB Blagaj, kojim koordinira Omladinski klub Novi Val Blagaj, pokrenut je u sklopu projekta “Misli o prirodi!” koji implementira Centar za promociju civilnog društva, a finansijski podržava Švedska.
Centar za mlade KVART: Gradimo slobodne prostore za LGBTI osobe
Piše: Vanja Šunjić
Početkom 2021. godine pokrenuta je implementacija projekta „Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini“ kojeg u partnerstvu provode Sarajevski otvoreni centar i Fondacija Krila nade, finansira Evropska unija, a Centar za mlade KVART iz Prijedora je jedna od organizacija koja učestvuje na projektu i pruža psiho-socijalnu podršku LGBTI osobama.
Projekat ima za cilj stvoriti okruženje u kojem će LGBTI osobe biti ohrabrene i podržane u pristupu sistemima mentalnog zdravlja i socijalne zaštite koji pružaju inkluzivne i senzibilizirane usluge, te ojačati i proširiti institucionalnu i mrežu organizacija civilnog društva koje pružaju psiho-socijalnu podršku za LGBTI osobe u BiH.
KVART je aktivistička i grassroot organizacija čiji su rad i djelovanje zasnovani na beskompromisnom poštovanju univerzalnih ljudskih vrijednosti kao što su mir, nenasilje, demokratija, sloboda, jednakost, poštovanje ljudskih prava, antifašizam i pravda. Organizacija je osnovana 2006. godine, a djelovanje Centra za mlade “KVART” je usmjereno na mlade kao najvitalniji dio društva i najadekvatnijeg za postizanje pozitivne društvene promjene, kroz viziju društva jednakih i slobodnih, te s misijom borbe protiv svih oblika društvene nepravde i nejednakosti.
Tokom rada i djelovanja organizacija na različitim strateškim poljima (suočavanje s prošlošću, socijalna pravda i ljudska prava LGBTI osoba) aktivisti i aktivistice su često izloženi_e diskriminaciji, zločinu i govoru mržnje što ih je potaklo da se sistematičnije i adekvatnije bave problemima i borbom za LGBTI prava, ali i da njeguju feminističku etiku brige i odgovornosti. Trenutno je u RS-u Centar za mlade KVART jedina registrovana organizacija koja se strateški i programski kroz svoje statutarne ciljeve bavi pitanjima zaštite prava LGBTI osoba, a uz podršku i kroz saradnju sa SOC-om i Tuzlanskim otvorenim centrom (TOC), te drugim organizacijama i aktivističkim kolektivima kako u BiH, tako i u regionu.
KVART je otvoren i slobodan prostor u kojem su sve dobronamjerne osobe dobrodošle. Tokom zadnjih nekoliko godina rada organizacija se isprofilisala za rad s LGBTI osobama, te je jedan od važnih ciljeva Centra za mlade KVART osnaživanje same LGBTI zajednice. Kroz programe se uključuju LGBTI osobe u edukativne, kreativne, psihološke i druge radionice osnaživanja koje imaju za cilj izgradnju ličnih kapaciteta LGBTI osoba, ali i pomoć u slučajevima nasilja ili diskriminacije. Kroz prethodne godine rada i djelovanja opremljen je “gaym room” koji služi kao sigurni dnevni prostor za LGBTI osobe u Prijedoru, u kojoj su dostupne knjige i video materijali LGBTI tematike i koja je svakodnevno na raspolaganju korisnicima_ama.
“Potreba da se ovaj pristup i rad na osnaživanju LGBTI osoba nastavi, kao i da se pruže novi programi i pristupi u radi s LGBTI osobama su nam bili glavna motivacija da se uključimo i budemo dio projekta ‘Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini’.”- govori Branko Ćulibrk iz KVART-a.
Krajem prošle godine počele su s radom grupe podrške u Banjaluci i Prijedoru kao mjesto za razmjenu iskustva, osjećaja i razmišljanja. Cilj ovih grupa podrške je da kroz njegovanje povjerljivosti, prihvatanje i razumijevanja razvijaju kapacitete pozitivnog samoprihvatanja, razvijanje samopouzdanja i pozitivne slike o sebi, a članovi i članice grupe međusobno pomažu jedni drugima kroz razgovor u sigurnom okruženju i prijateljskoj atmosferi.
Osim grupa u Banjaluci i Prijedoru, trenutno je aktivna neformalna grupa „Oqueerno“ u Banjaluci koja organizuje različite društvene aktivnosti za LGBTI osobe, uz saveznike_ce iz društva. Jedni od njih su psihološko udruženje „Novi dan“ iz Banja Luke, kao i kolektiv „Banjalučki socijalni centar“. U Prijedoru je aktivno psihološko udruženje „Psiholuminis“ koje pruža usluge savjetovanja i psihoterapije, te čija je članica, odnosno psihoterapeutkinja prošla obuku za rad s LGBTI osobama kroz ovaj projekat. Svakako da trenutni kapaciteti nisu dovoljni i da je potreba zajednice puno veća, ali upravo je ovaj projekat jedan od doprinosa unapređenju kvaliteta života LGBTI osoba i sigurni smo da će imati značajne rezultate u godini ispred nas.
Govoreći o vlastitoj motivaciji da postane dijelom projekta „Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini“ kojeg u partnerstvu provode Sarajevski otvoreni centar i Fondacija Krila nade, a finansira Evropska unija, psihološkinja i psihoterapeutkinja Irena Đumić govori: “Moja motivacija je lične i profesionalne prirode. U praksi se sve više ljudi iz LGBTI spektra javlja za terapiju i bio mi je profesionalni izazov da se usavršim u tom pravcu i pomognem ljudima koji pate u našem društvu. I privatno su se moji neki prijatelji i prijateljice autovali, te sam i s te strane bila zainteresovana da što više uđem u tu temu. Prije 5-6 godina krenula sam da vodim jednu grupu mladih LGBTI osoba i tada počinje moja saradnja s njima. Ja učim uz njih, a oni uče o sebi uz mene kroz grupe podrške i savjetovanje.“
Đumić trenutno u sklopu ovog projekta vodi grupe podrške u Banjaluci i Prijedoru. O načinu rada govori: „Te grupe su bile u cilju obrađivanja različitih tema kroz lična iskustva. Nisu bile potpuno terapijske, nego su imale teme i bile su struktuirane. Neke od tema su predrasude, diskriminacija, autovanje, tehnike nošenja sa stresom i teme koje su učesnici_e adresirali. Nakon toga s grupom u Banjaluci sam nastavila da radim mimo projekta jer su mi jako dragi, lijepo mi je s njima i vidim da im treba grupa, a onda je uslijedio nastavak projekta. Dirljivo je koliko ističu da im je grupa koja je počela u aprilu značila u životu. Ne samo grupa i terapija, nego i njihovo upoznavanje, podrška i mjesto koje im pomaže da o sebi razmišljaju i uvide šta mogu da promijene. Oni_e su se promijenili i porasli za to vrijeme.“
Govoreći o najvećim problemima LGBTI osoba, Ćulibrk naglašava: “Najveći problem među LGBTI osobama je nasilje koje se skoro svakodnevno dešava i kojem svakodnevno svjedoče. Kroz naš rad najčešći problemi s kojima su se osobe javljaju su bili poremećaji vezani za promjenu ponašanja uslijed promjene životnih okolnosti, depresivna stanja, savjetovanja u slučajevima porodičnog nasilja, podrška trans osobama kojima je u jednom periodu pandemije bilo onemogućeno nabavljanje hormonske terapije što je dodatno zakomplikovalo proces tranzicije.”
Na pitanje da li je upoznata koliko struka adekvatno odgovara na potrebe LGBTI zajednice u Bosni i Hercegovini, Đumić kaže: „Kolege i kolegice s kojima sam u kontaktu su otvoreni za rad s LGBTI populacijom, samo je pitanje koliko su edukovani. Pohvalno je to što ih se veliki dio pridružuje edukacijama. U Banjaluci postoji otvorenost prema LGBTI populaciji, ali iz slučajeva ljudi koji dolaze na grupe i s kojima radim, znam da su nailazili i na loše tretmane i nerazumijevanje u javnom sektoru, nerazumijevanje adolescenata koji istražuju svoju seksualnost uvjeravajući ih da je to faza koja će proći, kao i situacije u kojima su se mladi autovali pred profesionalcima, pa su nailazili na loše reakcije, oni su ih „vraćali na pravi put“ i ubjeđivali da je pogrešno to što rade. Postoje različiti pristupi, ali generalno imamo dobru klimu.“
Veliki dio LGBTI osoba u našoj zemlji se autuje tek nakon što se osamostale, ili nakon što odu iz države, zbog homofobnih preferencija našeg društva. Najveći problem je autovanje roditeljima i strah od neprihvatanja porodice, a onda i u društvu, u školi, na fakultetu… Osim neprihvatanja, sveprisutno je i fizičko nasilje kojem su LGBTI osobe izložene, osobito muškarci, jer u konzervativnim i patrijarhalnim konstelacijama koje živimo prihvatljivije je vidjeti dvije djevojke koje se drže za ruke, nego dva dečka, što dodatno govori o duplim pravilima i licemjerju.
“Kada govorimo o nasilju nad LGBTI osobama ono je višestruko. Nasilje ne dolazi samo u formi fizičkog i mentalnog, nego i seksualnog, ekonomskog, institucionalnog i drugog nasilja. Sve ovo je vrlo kompleksno i generalno snažno utiče na marginalizovane grupe koje su zbog toga često meta i žrtve zločina iz mržnje I govora mržnje, kako u sferi javnog i online prostora, tako I u sferi privatnog. Česti su slučajevi porodičnog nasilja i vršnjačkog nasilje koje ostavlja dugotrajne posljedice jer su takva iskustva sama po sebi traumatična i zahtijevaju ozbiljniji angažman cijelog jednog sistema za kojeg bih rekao da nije dovoljno senzibilisan i pored toga što ne prepoznaju nasilje, vrlo indolentno reaguje na slučajeva nasilja kada se oni i prijave. Kroz ovaj projekat se pokušava doći do što većeg broja straučnjaka_inja i iz institucija koji će proći određene obuke, te se nadam da ćemo u narednom period imati adekvatniji pristup u reagovanju na nasilje koje se dešava u našem društvu.”- zaključuje Ćulibrk.
„Kroz povezivanje u zajednici, LGBTI osobe počinju da se osjećaju sigurno, no budući da je zajednica mala, važno je da im svi zajedno pružimo sigurnost.“- poručuje Đumić.
Pisanje ovih članaka i kreiranje medijskih kampanja, kroz projekat „Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini“, finansirala je Evropska unija. Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su autorski i ne odražavaju nužno i stavove Evropske unije.
