Autor: urednik

Udruženje za razvoj muzičke umjetnosti i pedagogije „SA Sinfonietta“ iz Sarajeva i „Udruženje Hila“ iz Zrenjanina s velikim zadovoljstvom najavljuju petu i završnu promociju knjige u okviru projekta Dijahronijski kontrapunkt, koji je podržao British Council kroz program Kultura i kreativnost za Zapadni Balkan (CC4WBs).

CC4WBs je finansiran od strane Evropske unije, i ima za cilj unapređenje dijaloga na Zapadnom Balkanu kroz jačanje kulturnog i kreativnog sektora i razvijanje njegovog potencijala za društveno-ekonomski uticaj u ovom regionu. Tokom perioda od 48 mjeseci, projekat CC4WBs ima za cilj poboljšati učinak kulturnog i kreativnog sektora kako bi unaprijedio vještine, znanja i pristup finansijskoj pomoći, povećao konkurentnost te omogućio održivu koprodukciju i cirkulaciju dobara i usluga na Zapadnom Balkanu.

Peta promocija knjige u okviru projekta Dijahronijski kontrapunkt održaće se u petak, 16. maja 2025. godine, s početkom u 19:00 sati, u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH (Sime Milutinovića Sarajlije 7, Sarajevo).

Na promociji će biti predstavljena zbirka priča Uslovi nisu bitni autorice Ljiljane D. Ćuk, objavljena u izdanju Partizanske knjige iz Kikinde. O knjizi će s autoricom razgovarati Šejla Šehabović i Vladimir Arsenić, osvjetljavajući tematske, jezičke i poetske slojeve zbirke koja govori o komunikaciji, njenom nedostatku te onom što bi se moglo nazvati otuđenje u savremenom svijetu.

„Uslovi nisu bitni“ druga je zbirka kratkih priča Ljiljane D. Ćuk. Kroz jedanaest priča autorica prikazuje likove usamljenih i nesnađenih pojedinaca u savremenom, tehnološki posredovanom svijetu. Zbirka je uokvirena dvjema pričama o istom junaku – piscu – kroz čiju se okolinu, više nego njegov lični razvoj, prati ubrzan napredak tehnologije: od Koeljovih savjeta do uređivanja teksta uz pomoć ChatGPT-ja. Autorica se bavi temama kao što su kreativna i moralna kriza, gubitak autentičnosti, bijeg od odgovornosti, ali i savremene društvene pojave poput ženskog alkoholizma, emigracije, eutanazije, psihoterapije i identitetskih pitanja. Uprkos ozbiljnim temama, proza ostaje nježna, prigušena i introspektivna, fokusirana na atmosferu i unutrašnja stanja likova. Riječ je o knjizi koja ne gradi snažne zaplete, već nijansiranu psihološku sliku svakodnevnice u kojoj likovi tiho nestaju, rasuti između jezika, rutine i sopstvene nemoći. Autorica stvara svijet u kojem se stvarnost prekriva velovima iluzije, a tišina postaje prostor samozavaravanja. Uprkos naslovu, knjiga Uslovi nisu bitni ostavlja snažan i autentičan trag u savremenoj književnosti.

Ljiljana D. Ćuk (Zrenjanin, 1982) srpska spisateljica, diplomirala na Filološkom fakultetu u Beogradu. Radi u oblasti komunikacija i digitalnog marketinga, a povremeno piše i (pop) kulturne osvrte. Do sada su joj u izdanju Partizanske knjige objavljene dvije zbirke priča: Neki drugi (2020) i Uslovi nisu bitni (2023), pri čemu je druga ušla u najuži izbor za nagradu Voja Čolanović. Učesnica je međunarodnog programa CELA za 2024/2025. godinu. O sebi ne voli da piše.

U okviru promocije, ansambl SA Sinfonietta izvešće improvizovane muzičke interpretacije inspirisane pričama iz zbirke, istražujući mogućnosti prevođenja književnog jezika u zvuk, ritam i melodiju. Ovaj performativni segment stvara prostor za susret između dvije umjetnosti – muzike i književnosti – koje se u okviru projekta Dijahronijski kontrapunkt tretiraju kao ravnopravni izrazi kreativnog i kritičkog mišljenja.

Trećeg juna ove godine navršit će se 100 godina od rođenja jednog od najznačajnijih bosanskohercegovačkih književnika, Derviša Sušića. Rođen je u Vlasenici, a Učiteljsku školu završio je u Sarajevu. Nakon Drugog svjetskog rata, u kojem je bio partizan, radio je kao učitelj, novinar i upravnik Narodne biblioteke u Tuzli. Neka od njegovih najpoznatijih djela su romani Ja, Danilo, Hodža strah, Uhode, Tale…

Buybook s radošću najavljuje važan projekat kojim će obilježiti godišnjicu i odati počast autoru koji je ostavio nemjerljiv trag u bh. književnosti. Tim povodom vam donosimo odlomak iz romana Tale.

Priznajem, zbunjivala me, prije svega, sunčana pla­ninska tišina, pa to nekakvo mirnodopsko sporo vrzma­nje svijeta po selu, kao da je rat završen, sad se valja satno protegnuti, i zijevnuti i početi nešto, s božijom pomoći, kopati ili sijati. Naviknut na napetosti podofi­cira u streljačkom stroju, u zasjedi, pred rovom, u prikradanju bunkeru ili utvrđenom raskršću, nađoh se iz­nenada u nekakvoj živoj slici lirskoj i idiličnoj kao u čitanci za raznježene osnovce iz boljih kuća.

Ja sam o domaćim buržoaskim političkim zavrzla­mama znao koliko prosječan vodnik-komunist: ima samo jedna ispravna politika, a to je naša, sve ostale su u službi okupatora i pucaju na nas i u ubijanju nas oče­kuju za se neki interesni komadić od velike okupatoro­ve krvave pogače.

Ja sam ubijao njih oličene u svim vojskama i polu­vojnim grupacijama koje na kapi nemaju petokraku. Držao sam se čvrsto te jednostavne orijentacije. Jer streljački stroj ne može da vodi drugu politiku. Sve one operacije u silnim deltama naše moćne političke rijeke, od sveg srca prepuštao sam našim političkim forumima i terenskim radnicima s punim povjerenjem. Na teo­retskim časovima u bataljonu ili sam drijemao ili ot­vorenih očiju sanjao punu porciju graha sa suhim re­brima i pšeničnu veknu pod pazuhom.

Ali kad se u tom planinskom selu ispavah i najedoh dobrog štapskog gulaša, i kad drugovi instruktori uzeše da nas vješto i polako uvode u razgovore, proradiše i moji zamrli duhovni centri za domaće političke suptilije. Pogotovu kad nam instruktori potanko predočiše šta je Sarajevo u tom trenutku u političkom smislu.

Selo je četiri puta paljeno i obnavljano. A meni je već mirisalo Sarajevo u kojem sam prvi put vidio tram­vaj, prvi put poljubio djevojku, prvi put istjeran iz ško­le, a sad u njemu živi Esma. Sve sami teferiči. I u ko­jem ću, ako ne bude sreće, uskoro biti prvi i posljednji put strijeljan po zakonodavstvu trećerajhovske velikoeuropske koncepcije novog poretka, ili po logici jed­ne od više vojski i policija od kojih neka ima svoju ver­ziju statusa Bosne i Hercegovine za slučaj da pobijedi Hitler, a druga i za taj, a i za slučaj da se u angloameričkom aeroplanu kralj s izbjegličkom vladom vrati u Beograd, primi raport Dražin da je u kraljevini zave­den ravnogorski red, uključujući i Bosnu i Hercegovi­nu.

Meni je mirisalo Sarajevo.

Čekala Esma.

U selu je bivakovala naša vojska i nekoliko naših foruma i organa zasjedalo mirno i komotno kao da je neprijatelj već otjeran preko naših granica. Selo je živ­jelo svojim seoskim i vojničkim životom, a meni je mi­risalo Sarajevo.

A čekala Esma.

Pilavija je mrzio mladu maćehu kao da mu je ona ubila majku. Moje lijeganje s njom ugrađivao je u svo­ju kulu osvete, ali mu je to i vrijeđalo ponos. O tome mi nije morao govoriti. Tanka struja neprekoračive di­stance tekla je između nas i kad bi se u rijetkim ratnim susretima iskreno grlili i susretu radovali.

Nisam se ni pitao šta je on sve osjećao prema meni jer me je sve više zaokupljala neobjašnjiva surevnjivost prema njemu. I to u trenucima kad je trebalo da ranije raspukline među nama prebrodimo zajedničkim bivakom i pripremama za poduhvat koji nam je prije­tio zajedničkom smrću.

Ne znam čime je sve izazvao to osjećanje. Možda sam mu zavidio na slavi zbog likvidacije onog legio­narskog dahije o čemu se pričalo u tri brigade. Ili sam slutio natruhe neistine u njegovoj prividnoj indolenciji spram svih tih pohvala i priča o njegovom podvigu. Ili me vrijeđao što je bez mog dopuštenja, u ime nas dvo­jice, pokušavao da pred instruktorima vodi glavnu riječ. Kao da sam mu ja samo vodič i tjelohranitelj na tu u Sarajevo gdje će pregovarati sa svojim babom Hadži-Numan-begom. Valjda me srdio taj njegov podzemni prizvuk ignorancije kao da ja niti šta znam, niti treba da se miješam u učene rasprave o JMO, o Džaferu o jerusalemskom muftiji EI-Huseinu, o struji koja sad radi na autonomiji Bosne i Hercegovine pod nje­mačkim protektoratom.

Kad god bi Pilavija došao do riječi, govorio je brzo, razmetljivo i gorljivo, sav se svim čulima ustremio na podatke, na adrese i profile ličnosti koje bi bilo dobro, preko naših u Sarajevu, podstaći da podupru Hadži-Numan-bega da pređe na našu stranu. Sve je to bilo dobro, tačno, pametno što je govorio. I instruktori su se divili lakoći kojom je sipao faktografiju. Po sasvim tananim nehotičnim reakcijama njihovim otkrivao sam kad ga oni uzimaju ozbiljno, a kad mu ćutke praštaju djetinja­rije. Iskusni vukovi mjerkali su i mjerili te prve njego­ve izlive sa simpatijama. Pratio sam i njih i njega. Oni su mi bili sve bliži za poštovanje, on sve dalji za ljubav i drugarstvo.

Ja sam prije Pilavije primljen u SKOJ. Pri­je sam iz Kudelja izišao u odred. Bio sam već pomoć­nik na puškomitraljezu u desetini Danila Lisičića kad se pojavio Pilavija u civilnom odijelu. Sad, pred pola­zak u okupirano Sarajevo, on je kao novopečeni obavještajni oficir brigade, prema meni, vodniku, igrao ne­kog politički daleko zrelijeg druga koji je mene kao mazluma priveo revoluciji i mora da me još uvijek po­dučava mudrosti politike koju on s visokim partijskim rukovodiocima suvereno vješto tabiri, raščlanjuje i pro­gramira za naš zajednički zadatak u gradu. Valjda zato, ja sam ne samo hladio prema njemu, nego je moja srdžba odnekud stala iskuhavati pitanja kako da mu se osvetim. I njemu, a i dvojici instruktora koji neće da me brane od njegovog omalovažavanja. Ta srdžba če­kala je svoj trenutak kao opasna zasjeda znak za plo­tun.

https://bookstan.ba

U okviru 18. izdanja festivala Majske muzičke svečanosti, u  četvrtak, 15. maja 2025. godine, u 19:00 u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine predstavit će se sopranistica Cristina Bayón i gitarist Jesús Pineda, seviljski duo posvećen istraživanju, adaptiranju i proširivanju postojećeg repertoara za glas i gitaru koji će ovom prilikom izvesti djela španskih kompozitora M. Garcíe, F. Morettija, F. Sora, te kompozitorica M. Malibrán i P. Viardot-García.

Ulaz na koncert je slobodan. 

Bayón – Pineda Duo nastao je 2020. godine s ciljem istraživanja postojećeg repertoara za glas i gitaru i adaptacije kompozicija originalno napisanih za glas i klavir. Duo je “oživio” i priredio veliki broj aranžmana djela kompozitorica  19. stoljeća (Isabelle Colbrán, Pauline Viardot, Marie Malibrán, Clare Schumann, Fanny Mendelssohn, Auguste Holmès, Pauline Duchambge, Cécile Chaminade, Rite Strohl i dr) čiji opusi, zasjenjeni slavom njihovih partnera i patrijarhalnim normama tog vremena, nisu imala adekvatnu valorizaciju i “odjek” u kontekstu tadašnje muzičke scene. S ovim programskim konceptom duo je učestvovao u brojnim inovativnim projektima u Španiji i Italiji, gdje su kroz koncertne izvedbe afirmisali rad i ulogu žena kompozitorica.   

U februaru 2024. Bayón–Pineda duo objavljuje prvi album Boulevard des femmes za renomiranu nizozemsku izdavačku kuću Brilliant Classics koji je uključio nikada objavljenu muziku kompozitorica iz 19. stoljeća. Izdanje je naišlo na izuzetne kritike stručne javnosti (u Diario de Sevilla i magazinu Scherzo) te je emitovan kao dio programa radio-stanica u Španiji i Brazilu.

Duo je posvećen i daljem proširivanju repertoara za glas i gitaru i aranžiranju djela kompozitora kao što su Joaquín Turina, Georges Bizet, Édouard Lalo, Hector Berlioz, Maurice Ravel, Isidoro Hernández, Francesco Tosti, Reynaldo Hahn i Erik Satie, što je rezultiralo raznovrsnim i originalnim koncertnim programima po kojima Bayón–Pineda Duo postaje prepoznatljiv. 

Više informacija o festivalskom programu dostupno je na zvaničnoj web stranici i društvenim mrežama Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu.