Autor: urednik

 U prvoj sedmici jula, od 2. do 5, održa će se Međunarodni festival književnosti Bookstan – jubilarni, 10. po redu. Tema ovogodišnjeg izdanja festivala je Deto(nacija) i Booktan će tom prilikom ugostiti renomirane književnike, izdavače, prevodioce i druge stručnjake iz oblasti književnosti iz gotovo 15 zemalja.

„Detonacija“ je jedna od onih riječi koje nas podsjećaju da, kada se stvarnost kakvu poznajemo razara, netaknutim ostaju riječi da je opišu, da joj svjedoče. Čak i u očitoj odsutnosti smisla, prisutne su riječi koje bi o tome mogle govoriti. Pjesma vijetnamsko-američkog autora Oceana Vuonga, naslovljena „DETO(NACIJA)“, nam ove godine, povodom jubilarnog desetog izdanja Međunarodnog festivala književnosti Bookstan, služi kao nadahnuće i motiv za traganjem „umjetnog“ korijena riječi pa, ovako raščlanjena, „deto-nacija“ ohrabruje da u njoj uvidimo značenje koje je bitno duhu našeg doba: isjeći komad dana / iz kao bomba blještave stranice. // Dovoljno je svjetlosti da se u njoj utopiš, / ali nikad dovoljno da prodre u kosti// & ostane. (prev. Ulvija Tanović).

Desetogodišnja povijest Bookstana niže teme uokvirene konceptima poput „granica i ograničenja“, „fantoma slobode“ i „opsadnog stanja“. Dosadašnjim radom, Bookstan smo posvetili razbijanju globalnih podjela  gostovanjima autora krhkih identiteta i manjinskih pripadnosti, istraživanju vidika slobode, fluidnih narativa i kolonijalne historije, propitivanju načina na koje se književni kosmos razvija uslijed društvenog haosa, kao i mehanizama kojima se život i umjetnost međusobno opsjedaju.

Naše teme su općenito zabrinute nad nasiljem koje si ljudi međusobno nanose, razlozima i učincima destrukcije društva i etičkih principa koji se činjenično nište, a potom uskrsavaju putem − neizbježno literarnog − traganja za smislom naših rušilačkih tendencija. Upravo nas ta nada u smisao, ta potreba za smislom, vraća književnosti kao osovini našeg znanja, našeg značenja u (suštinski literarnoj) stvarnosti.

Lamija Milišić, izvršna direktorica festivala

Istoimena pjesma Oceana Vuonga poslužila je kao inspiracija za ovogodišnju temu. Pjesma će biti objavljena kao dio zbirke „Noćno nebo s prostrijelnim ranama” u izdanju Buybooka. Zbirku s engleskog jezika prevodi Ulvija Tanović.

Donosimo je u nastavku:

Deto(nacija)

Ima vic koji se završava sa—ha?

To bomba kaže evo ti ga otac.

Eto ti ga otac u

plućima. Vidi kako je lakša

zemlja—nakon svega.

Čak i napisati otac

znači isjeći komad dana

iz kao bomba blještave stranice.

Dovoljno je svjetlosti da se u njoj utopiš

ali nikad dovoljno da prodre u kosti

& ostane. Ne ostaj ovdje, rekao je, dječače moj

slomljeni imenima cvijeća. Ne plači

više. Zato sam pobjegao. Pobjegao sam u noć.

Noć: to moja sjenka raste

ka mom ocu

U prilogu su vizuali koje možete koristiti. Vizuelni identitet i ove godine potpisuje Dino Hujić iz agencije Fabrika.

Program festivala će biti dostupan uskoro.  

Savršeni Marginalci lansiraju svoj prvi autorski singl “Ai Ai Ai”, pod okriljem diskografske kuće Dancing Bear, pjesmu koja označava uzbudljiv skok u novo glazbeno poglavlje za bend!  Kombinirajući energični punk rock zvuk s provokativnim pitanjima o tehnologiji, “Ai Ai Ai“ donosi originalnu i oštru glazbenu izjavu. Ovaj singl je samo početak – bend je već u studiju i priprema njihov dugo očekivani prvi studijski album.

Savršeni Marginalci su punokrvni punk rock bend koji čini velika trojka legendarne grupe Hladno pivo: Zoran Subašić (Zoki – gitara), Mladen Subašić (Suba – bubnjevi) i Krešimir Šokec (Šoki – bas gitara), uz novog člana Hrvoja Krmpotića (Krmpa – vokali), poznatog iz hardcore punk benda Deafness by Noise. Bend je s poznatom snagom nastavio svoj put na domaćoj punk rock sceni, što potvrđuje veliki interes  za njihove nastupe. Njihovi nastupi, prepuni adrenalina i sirove energije, stvorili su jedinstvenu sintezu benda i publike.

“’Ai Ai Ai’ je pjesma o umjetnoj inteligenciji koju nije napisala i odsvirala umjetna inteligencija već mi – Savršeni Marginalci. Pjesma opisuje kako je zgodno imati umjetnu inteligenciju kao slugu u svakodnevnom životu i propituje što se može dogoditi kad čovjek postane sluga umjetnoj inteligenciji. Jesmo li mi korisnici AI-a ili AI koristi nas kako bi jednog dana zavladao/la ljudima bez ikakvih emocija, čistom pameću? Ovu izjavu je za sada napisao živ čovjek, a sutra…?” podijelio je bend o singlu.

Spot za pjesmu, režiran od strane Raula Brzića, prati bend u njihovom neobičnom suživotu s umjetnom inteligencijom, prikazanom kroz lik žene koju je utjelovila talentirana Katja Franc. Kroz spot, bend se našao pod utjecajem tehnologije koja je zamišljena da služi čovjeku, da bi na kraju postala ta koja vuče konce. Cijela ta dinamika stvara atmosferu koja je istovremeno zabavna i pomalo prijeteća, uvijek na rubu između slobode i kontrole.

Pjesma je snimljena u studiju Jura u Zagrebu i studiju Podmornica u Samoboru. Miksanje pjesme povjereno je Jasonu Livermoreu u Blasting Room Studios u Coloradu, dok je mastering majstorski odradio Paul Logus u PLX Studios u New Yorku. Pjesma uključuje i brass sekciju koju čine Jakša Kriletić Jordes na saksofonu, Mario Lončar na trubi, te Ivan Mučić na trombonu, dok je klavijature odradio Branko Glavan na hammondu. Autori teksta i glazbe su svi članovi benda Savršeni Marginalci, koji su donijeli svoj stari, ali novi punk rock zvuk.

“Ai Ai Ai“ je prvi korak u novom, uzbudljivom glazbenom poglavlju za Savršene Marginalce, koji označava početak njihovog autorskog putovanja, s kojim dolazi i nova energija, žestok zvuk i izazovna tematska dubina. Savršeni Marginalci dolaze s potpunim arsenalom, a njihova priča tek kreće!

9. 6 – 30. 6. 2025.

Otvaranje: 9. juna u 19 sati

U svom nesvakidašnjem fotografskom ciklusu “Leaving and Waving”, Deanna Dikeman zauzima dvojnu ulogu: kćerka-Deanna, i fotografkinja-Deanna.

Suštinu fotografskog ciklusa Deanne Dikeman čine tranzicija i vrijeme. Fascinantno je kako smještajući sve njene fotografije iz ovog ciklusa, jednu iza druge, na jednom mjestu, putujemo kroz vrijeme, i njen život.

Kamera u Deanninom procesu fotografisanja je glavni objekt koji odvaja kćerku Deannu od fotografkinje Deanne u njenom radu. Iako ona bilježi vlastite roditelje ispred njihove kuće pri svakom njenom odlasku, njen profesionalizam kao fotografkinje se ogleda u tome da dozvoli sebi da se distancira, ili bolje rečeno: da se sakrije iza kamere, u ne samo objektiviziranju dviju figura kao dokumentovanju njihovog života, ili dijela njenog života, već ustvari u pričanju priče svog života na najjednostavniji mogući fotografski način. 

Jednostavan raspored fotografija, jedna iza druge, sa jednostavno navedenim datumima fotografija kada su napravljene, organiziran kao film, odvodi nas u različite dane i odvojene posjete tokom 27 godina Deanninog života. 

Knjiga Deanne Dikeman je još zanimljivija, jer se doima gotovo kao film (fotografski film), samo konstruisan u dvolisnicama, što nam omogućava da cijelu priču pročitamo samo okrećući stranice knjige i pregledavajući slike. To je život u svom vizuelnom obliku koji prolazi pred našim očima. 

Važnost Deanninog fotografskog ciklusa se ne ogleda samo u pričanju priče na najjednostavniji mogući način kako bi ju fotograf mogao ispričati, već i u odabiru nekih ‘običnih ljudi’ koji bi mogli biti ti koji nešto pričaju. Još važnije, ti ‘obični ljudi’ su joj bili najvažniji. To pokazuje njen talenat da priču o ‘običnom’, ili srednje-klasnom, opiše kao vrijednu, te da se kao fotografkinja izdvoji na umjetničkoj sceni. 

U vremenu kada je počinjala da se bavi fotografijom, iz hobija, nasuprot njenim vršnjacima i tada aktuelnim fotografima koji su tražili ekstremne prizore unutar ‘ekstremne’ Amerike, Deanna je odlučila da fotografiše ono što joj je blisko, poznato, ono što najbolje poznaje – svoje roditelje. 

Iako bi kamera koju koristi mogla pomoći Deanni u stvaranju svojevrsne zaštite ili barijere dok se igra ili prelazi između uloga kćerke-Deanne i fotografkinje-Deanne, tokom procesa ona nastoji da jednostavan fotografski jezik učini humanijim. Vezano za ovogodišnju temu četvrtog izdanja Sarajevo Photography Festivala – Weltschmerz, Deannin rad nas podsjeća kako fotograf, pravi profesionalac, iako ne bi mogao učiniti ništa da zaustavi smrt, uvijek može učiniti ono što fotograf mora da učini – zgrabiti fotoaparat i fotografisati. 

Armin Ćosić, dizajner izložbe

O autorici

Deanna Dikeman (r. 1954, Sioux City, Iowa, SAD) trenutno živi u Kansas Cityju, SAD. Diplomirala je na Purdue University. Fotografiše svoju okolinu i porodicu sa Srednjeg Zapada od 1985. godine, kada je napustila korporacijski posao da bi isprobala časove fotografije. Dobitnica je Aaron Siskind Foundation stipendije 1996. godine, i United States Artists Booth stipendije 2008. godine. Stipendistkinja je Guggenheima od 2003. godine. Od 1988. godine, Deanna je imala 24 samostalne izložbe i izlagala je na više od 160 grupnih izložbi. The New Yorkerov članak “A Photographer’s Parents Wave Farewell” je bio jedna od top 25 priča u 2020. godini u tom magazinu. Njeni radovi su bili objavljeni i u Buzzfeed News JPG, Country Living, D la Repubblica, DUMMY, GEO, GUP, Harpers Magazine, M Le magazine du Monde, TAZ Berlin, Der Tagesspiegel Sonntag, The New York Times, Réponses Photo, De Volkskrant Observatorium, i VOSTOKu, između ostalih. Chose Commune joj je objavio dvije foto-knjige: ‘Leaving and Waving’ (2021) and ‘Relative Moments’ (2024). Njen fotografski ciklus ‘Leaving and Waving’ osvojio je Prix Nadar 2021. godine u organizaciji Asocijacije Gens d’Images u Francuskoj, knjiga je bila u finalu za Paris Photo – Aperture Foundation First PhotoBook Award u 2021. godini, a fotografije iz ovog ciklusa su joj izlagane na festivalima, u muzejima, i galerijama u trinaest zemalja širom svijeta.