Autor: urednik

9. 6 – 30. 6. 2025.

Otvaranje: 9. juna u 19 sati

U svom nesvakidašnjem fotografskom ciklusu “Leaving and Waving”, Deanna Dikeman zauzima dvojnu ulogu: kćerka-Deanna, i fotografkinja-Deanna.

Suštinu fotografskog ciklusa Deanne Dikeman čine tranzicija i vrijeme. Fascinantno je kako smještajući sve njene fotografije iz ovog ciklusa, jednu iza druge, na jednom mjestu, putujemo kroz vrijeme, i njen život.

Kamera u Deanninom procesu fotografisanja je glavni objekt koji odvaja kćerku Deannu od fotografkinje Deanne u njenom radu. Iako ona bilježi vlastite roditelje ispred njihove kuće pri svakom njenom odlasku, njen profesionalizam kao fotografkinje se ogleda u tome da dozvoli sebi da se distancira, ili bolje rečeno: da se sakrije iza kamere, u ne samo objektiviziranju dviju figura kao dokumentovanju njihovog života, ili dijela njenog života, već ustvari u pričanju priče svog života na najjednostavniji mogući fotografski način. 

Jednostavan raspored fotografija, jedna iza druge, sa jednostavno navedenim datumima fotografija kada su napravljene, organiziran kao film, odvodi nas u različite dane i odvojene posjete tokom 27 godina Deanninog života. 

Knjiga Deanne Dikeman je još zanimljivija, jer se doima gotovo kao film (fotografski film), samo konstruisan u dvolisnicama, što nam omogućava da cijelu priču pročitamo samo okrećući stranice knjige i pregledavajući slike. To je život u svom vizuelnom obliku koji prolazi pred našim očima. 

Važnost Deanninog fotografskog ciklusa se ne ogleda samo u pričanju priče na najjednostavniji mogući način kako bi ju fotograf mogao ispričati, već i u odabiru nekih ‘običnih ljudi’ koji bi mogli biti ti koji nešto pričaju. Još važnije, ti ‘obični ljudi’ su joj bili najvažniji. To pokazuje njen talenat da priču o ‘običnom’, ili srednje-klasnom, opiše kao vrijednu, te da se kao fotografkinja izdvoji na umjetničkoj sceni. 

U vremenu kada je počinjala da se bavi fotografijom, iz hobija, nasuprot njenim vršnjacima i tada aktuelnim fotografima koji su tražili ekstremne prizore unutar ‘ekstremne’ Amerike, Deanna je odlučila da fotografiše ono što joj je blisko, poznato, ono što najbolje poznaje – svoje roditelje. 

Iako bi kamera koju koristi mogla pomoći Deanni u stvaranju svojevrsne zaštite ili barijere dok se igra ili prelazi između uloga kćerke-Deanne i fotografkinje-Deanne, tokom procesa ona nastoji da jednostavan fotografski jezik učini humanijim. Vezano za ovogodišnju temu četvrtog izdanja Sarajevo Photography Festivala – Weltschmerz, Deannin rad nas podsjeća kako fotograf, pravi profesionalac, iako ne bi mogao učiniti ništa da zaustavi smrt, uvijek može učiniti ono što fotograf mora da učini – zgrabiti fotoaparat i fotografisati. 

Armin Ćosić, dizajner izložbe

O autorici

Deanna Dikeman (r. 1954, Sioux City, Iowa, SAD) trenutno živi u Kansas Cityju, SAD. Diplomirala je na Purdue University. Fotografiše svoju okolinu i porodicu sa Srednjeg Zapada od 1985. godine, kada je napustila korporacijski posao da bi isprobala časove fotografije. Dobitnica je Aaron Siskind Foundation stipendije 1996. godine, i United States Artists Booth stipendije 2008. godine. Stipendistkinja je Guggenheima od 2003. godine. Od 1988. godine, Deanna je imala 24 samostalne izložbe i izlagala je na više od 160 grupnih izložbi. The New Yorkerov članak “A Photographer’s Parents Wave Farewell” je bio jedna od top 25 priča u 2020. godini u tom magazinu. Njeni radovi su bili objavljeni i u Buzzfeed News JPG, Country Living, D la Repubblica, DUMMY, GEO, GUP, Harpers Magazine, M Le magazine du Monde, TAZ Berlin, Der Tagesspiegel Sonntag, The New York Times, Réponses Photo, De Volkskrant Observatorium, i VOSTOKu, između ostalih. Chose Commune joj je objavio dvije foto-knjige: ‘Leaving and Waving’ (2021) and ‘Relative Moments’ (2024). Njen fotografski ciklus ‘Leaving and Waving’ osvojio je Prix Nadar 2021. godine u organizaciji Asocijacije Gens d’Images u Francuskoj, knjiga je bila u finalu za Paris Photo – Aperture Foundation First PhotoBook Award u 2021. godini, a fotografije iz ovog ciklusa su joj izlagane na festivalima, u muzejima, i galerijama u trinaest zemalja širom svijeta.

Program 18. Majskih muzičkih svečanosti i Dana umjetnosti Univerziteta u Sarajevu donosi koncertno predstavljanje trećeg izdanja edukativno-umjetničkog projekta Vozdra SAX koji su 2023. inicirali alumni Smjera za saksofon Muzičke akademije UNSA sa profesorom i istaknutim saksofonistom Levom Pupisom s ciljem poticanja razvoja i promocije muzike za saksofon u Bosni i Hercegovini.

Na koncertu, koji će se održati u petak, 30. maja 2025. godine u Koncertnoj sali “Cvjetko Rihtman”, osim Vozdra SAX ansambla, koji čine prof. Lev Pupis, te alumni i studenti Smjera za saksofon Rijad Šarić, Mirza Sijerčić, Zoja Vuković, Nikola Jovanović i Emina Čovrk, u Vozdra Sax orkestru će nastupiti polaznici majstorske radionice, realizirane u okviru projekta.

Program će obuhvatiti djela za saksofon kompozitora kao što su A. Crépin, M. Mellits, R. Noda, G. Rossini/G. Di Bacco, F. Decruck, J. S. Bach/O. Mühlenhardt, J. van der Linden, K. Jenkins pisana za različite izvođačke formacije – od solističkih izvedbi do dueta, trija, kvarteta, kvinteta, seksteta i orkestra saksofona.

Ulaz je slobodan.

Vozdra SAX je projekat koji su 2023. godine zajednički pokrenuli prof. Lev Pupis i tadašnji studenti Smjera za saksofon Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu (Ivona Šiško, Mirza Sijerčić, Rijad Šarić i Zoja Vuković). Iniciran je s ciljem poticanja razvoja i promocije saksofona i muzike za saksofon u Bosni i Hercegovini, te je namijenjen saksofonistima svih uzrasta. Fokus projekta usmjeren je na povezivanje mladih saksofonista u regiji, primarno na području Bosne i Hercegovine, kroz majstorske radionice (individualne i grupne), koncerte i slične edukativne i umjetničke aktivnosti. Vozdra SAX je do sada ugostio eminentne profesore kao što su Johan van der Linden (NL, saksofon), Elske te Lindert (NL, orgulje) i Philippe Portejoie (FR, saksofon).

Kinoteka BiH u saradnji sa Udruženjem evropskih kinoteka na 78. Filmskom festivalu u Cannesu na prezentaciji programa Sezona klasičnih filmova 2025. godine: Obnova europske filmske baštine

Predstavnik Kinoteke BiH Mirza Pašić je na 78. Filmskom festivalu u Cannesu 2025. godine prisustvovao prezentaciji budućih projekata Udruženja europskih kinoteka (ACE).  Kinoteka BiH je dio projekta „Obnova europske filmske baštine“ koji ACE organizuje već šesti put kao dio programa „Sezona klasičnih filmova“.  Kinoteka BiH će sa partnerima u projektu restaurirati tri kratka dokumentarna filma od bh. reditelja Vlatka Filipovića: „U zavjetrini vremena“ (1965), „Hop Jan“ (1967) i „Kruh naš svagdašnji daj nam danas“ (1978). Vlatko Filipović je jedan od predstavnika Sarajevske škole dokumentarnog filma.

Program „Obnova europske filmske baštine“ za 2025. obuhvaća raznolik raspon žanrova i tema, od nijemih filmova poput Erdgift (1919., Njemačka) i ranog horora Curses of the Witch (1927., Finska), do neorealističkih klasika poput Riso amaro (1949., Italija) i Bitter Bread (1951., Grčka). Ženske perspektive sjaje u Hush-a-Bye Baby (1990., Irska) o seksualnoj autonomiji, Look, She Has Her Eyes Wide Open (1979., Francuska) o reproduktivnim pravima i Light and Shadow (1943., Mađarska), jednom od najranijih mađarskih filmova u režiji žene. Među dokumentarnim filmovima su Caméra arabe (1987.) koji istražuje arapsku kinematografiju, The Underground Orchestra (1997., Nizozemska) koji prikazuje iscjeliteljsku moć glazbe i izbor kratkih filmova jednog od osnivača Sarajevske škole dokumentarnog filma Vlatka Filipovića.  Filmovi Vlatka Filipovića koji će biti restaurirani su „Hop Jan“ (1967), „U zavjetrini vremena“ (1965) i „Kruh naš svagdašnji daj nam danas“ (1978). Program također predstavlja značajne filmove velikih autora poput Nannija Morettija (Ecce Bombo, 1978.) i Suzanne Osten (Mama, 1982.).