Autor: urednik

Javna ustanova Kinoteka Bosne i Hercegovine srdačno vas poziva na otvaranje „Izložbe plakata bosanskohercegovačkih filmova“ (1951–2012.), koje će se održati u srijedu , 18. juna 2025. godine u Pozorištu Prijedor u 18 sati u Prijedoru.
Iz kataloga izložbe:
„Izložba plakata bosanskohercegovačkih filmova“ donosi izbor  50 pažljivo odabranih plakata nastalih u Bosni i Hercegovini u razdoblju od 1951. do 2012. godine. Oni nisu samo vizuelne najave filmskih ostvarenja, već su i dragocjeni svjedoci razvoja bosanskohercegovačke kinematografije – od pedesetih godina prošlog stoljeća do savremenog doba. Forme, formati i dizajnerski pristupi koji su se mijenjali kroz decenije govore i o razvoju umjetničkog izraza i o društvenim okolnostima u kojima su filmovi nastajali.

„Izložba plakata bh. filmova 1951–2012.“
Srijeda, 18. juni 2025. u 18:00 sati
Pozorište Prijedor, 79101 Prijedor, Ulica Branislava Nušića 11

Elemental se drži obećanja! Samo dva mjeseca od singla “Srce moje”, bend servira novu pjesmu “Nisi ti ja sam”, sasvim drugačiju i pomaknutu.

Ovaj put otvara priču o emocionalnoj toksičnosti u odnosu koja ne dolazi odjednom, nego “svaki dan pomalo”, nevidljivo, u pauzama između rečenica i pogleda. To je odnos koji je nekome možda samo težak period, a nekome put prema slobodi – i o promjenama za koje ne znamo jesmo li ih sami odabrali ili su nam se samo dogodile, te napetosti između slobode i kontrole, ljubavi i manipulacije, tijela i uma.

Pjesma možda na prvu zvuči kao lagani pop-disco komad o promjeni u odnosu, ali prateći videospot uranja duboko u psihološki sloj svakodnevice – onaj koji rijetko priznajemo, ali svi poznajemo – tihi unutarnji kaos koji se nakuplja polako, bez eksplozije, ali s ozbiljnim posljedicama. Sasvim je u redu povremeno ne biti dobro, a takvo priznanje tada je prvi korak prema nečemu puno iskrenijem.

“NISI TI JA SAM” POGLEDAJTE OVDJE:

Spot je ponovno režirao Kandžija, reper i redatelj, koji je uhvatio ideju svijeta u kojem se sve kreće pomalo ukrivo. Ples Laure Vojnović postaje jezik prešućenog, a boje prenose ono što riječi ne mogu dovoljno naglasiti. “Nisi ti ja sam” nije pjesma koja traži objašnjenje, već više dolazi kao ogledalo u kojem svatko prepoznaje ono što ga trenutačno tiho izjeda iznutra. Ponekad je iskrenost najveći čin hrabrosti – priznati: nije do tebe, do mene je. To je tiha odluka da se više ne ostaje u ulozi žrtve.

“Najgore što si možeš priuštiti je ostati u odnosu koji ti više ne služi. Treba velika hrabrost za promjenu, netko treba prvi reći da je car gol. Shot i ja smo takvi ljudi, uvijek pozivamo na promjenu – bila ona intimna ili društvena. Ako nešto više ne radi, mijenjaj! Mijenjaj se! I nitko nije kriv, jer u igri krivice svi gube. Ova pjesma zove na pokret – ritmom na pokret tijela, a tekstom na pokret s mrtve točke”, objašnja Remi.

U zlatnom dobu disca, iza šljokica i stroboskopa, na plesnom se podiju tražila sloboda od stvarnosti, gdje je bilo moguće izraziti sebe bez straha od marginalizacije. Spot “Nisi ti ja sam” koristi tu istu logiku, ples dolazi kao bijeg i terapija, a estetika kao sredstvo preživljavanja. Sjajem se prekriva raspad, a euforija postaje maska boli, i dok glazba svojim ritmom navodi tijelo da se pomakne, kamera otkriva što je zapravo u pozadini pokreta i prenosi još jednu poruku: ne moraš vrištati da bi se znalo da boli. Nije to samo retro estetika – to je refleksija onoga što se danas događa.

Uz pjesme “Usta na usta” i “Srce moje”, “Nisi ti ja sam” dolazi kao još jedan singl kojim Elemental najavljuje svoj deveti studijski album “Dobra djeca”, čije se objavljivanje očekuje uskoro.

Pjesma je objavljena je pod etiketom 383 Records i dostupna je na svim glazbenim platformama.

Zadovoljstvo nam je pozvati vas na promociju knjige “Modeli u dramaturgiji – na primjeru Krležina glembajevskog ciklusa” Dževada Karahasana.

Promocija će se održati u četvrtak, 19. juna sa početkom u 19:00 sati u Bošnjačkom Institutu – Fondaciji Adila Zulfikarpašića, na adresi Mula Mustafe Bašeskije 21. O knjizi će govoriti fra Mile Babić, prof.dr.; prof. dr. Muhamed Dželilović i dr. Merima Handanović.

O djelu:

“Stoga je bilo potrebno obuhvatiti cjelokupan razvoj strukturalističkog projekta, od inicijalnih ambicija do želje za njegovim prevazilaženjem, da bi se uistinu razumjela Karahasanova polemika sa strukturalizmom u Modelu u dramaturgiji, budući da je riječ o disertaciji koja je u sudaru s tiranijom strukturalizma odabrala krenuti drugačijom putanjom od one kojoj su vodili zakoni gorepomenute inercije, pokazujući da je postojao, i da još uvijek postoji, drugačiji put, koji je doduše skromniji, znatno umjereniji, manje spektakularan, kudikamo prizemniji, jer ne najavljuje ni “kraj čovjeka”, “ni sumrak bogova” ni “zalazak Zapada”, ni milenijum, ni vatromet za milenijum, jer ne dijeli more na dva, niti obećava vaskrs bilo koga i bilo čega, ali je bolji po književnost i obzirniji prema mogućnosti da zagonetni razlog zašto književnost uopšte postoji nije nužno u vezi s ambicijom bilo koje nauke da ostvari vlastite ciljeve tako što će zagonetku riješiti i objasniti njen fenomen…

Očigledno svjestan da odbaciti strukturalizam rezolutno i u potpunosti znači odustati i od potrage za objektivnošću kao jednog od nekoliko herojstava strukturalističke nauke, Karahasan je prepoznao za dovoljno da ukaže na ograničenja i da predloži “kompromis” koji bi nas za jedan mali korak približio razumijevanju jednog složenog fenomena kakav je književnost. Takav prijedlog nije mogao dijeliti mnogo zajedničkog sa stavom da je objektivnost u nauci o književnosti nedostižna, a tek ništa zajedničko ne bi imao s parolom hermeneutičkog relativizma koja glasi da je sve stvar interpretacije, da je svaka interpretacija subjektivna i da smisao književnog djela postoji samo kao projekcija upisana u njegove “praznine”.

Matija Bošnjak

Knjiga Dževada Karahasana Model u dramaturgiji na primjeru Krležina glembajevskog ciklusa dokazuje da se književno djelo ne može u svim svojim aspektima svesti na svoj model (teoriju ili diskurs). Naime, suvremene teorije književnosti mogu razumjeti samo neke aspekte (planove, razine, slojeve) književnoga djela, ali nikada književno djelo u cjelini, nikada individualnosti i neponovljivost književnoga umjetničkog djela, tj njegovu samostojnost i samobitnost. Pokazujući ograničenost strukturalističke i naratološke teorije književnoga djela Karahasan dokazuje nužnost ontološkoga razumijevanja i utemeljenja književnoga djela. Nužno je, dakle, razumjeti način na koji književno djelo bivstvuje, što takvo djelo čini književnim, po čemu se ono razlikuje od drugih djela. U uvodu knjige Karahasan tvrdi da traga za “kompromisom” između teorije i kritike. On, dakle, ne želi pisati teoriju drame ni kritiku drame, nego uspostaviti “kompromis” između teorije i kritike kako bi mogao formulirati “teorijski jasan model jednoga tipa dramskog pisma”. Karahasan, tako, spaja općost (jer je teorija uvijek općenita) i konkretnost (jer je kritika uvijek konkretna).

Karahasanov put, na kraju, možemo opisati na sljedeći način. On je pošao od općega (modela) prema pojedinačnom književnom djelu slijedeći strukturaliste i naratologe i došao do zaključka da književno djelo nije samo puka manifestacija i realizacija općega modela, nego je ono i jedno i drugo, opće i pojedinačno. Argumentirano je pokazao po čemu je književno djelo opće, a po čemu pojedinačno, ne ulazeći pritom u filozofsko promišljanje o odnosu općega i pojedinačnoga.

Akademik fra Mile Babić

O autoru:

Dževad Karahasan (1953, Duvno – 2023, Graz) ugledni je i nagrađivani bosanskohercegovački pisac. Osamdesetih godina prošlog stoljeća na Filozofskom fakultetu Sveuličišta u Zagrebu brani disertaciju koju će nekoliko godina kasnije objaviti pod naslovom Model u dramaturgiji na primjeru Krležina glembajevskog ciklusa. U istom periodu radi kao dramaturg Narodnog pozorišta u Zenici, te kao urednik u reviji “Odjek” i časopisu “Izraz”. Kao romanopisac, poznat po romanima Istočni diwan, Šahrijarov prsten, Sara i Serafina, Noćno vijeće, Što pepeo priča, Karahasan je postao dobitnikom mnogobrojnih međunarodnih nagrada za književnost. Jednak ugled je imao i kao europski esejist sa knjigama O jeziku i strahu, Knjiga vrtova i Dnevnik selidbe. U njegovom dramskom opusu, izdvajaju se nagrađivani i višestruko igrani komadi Koncert ptica i Kralju ipak ne sviđa se gluma. Predavao je na univerzitetima u Sarajevu, Salzburgu, Berlinu, Grazu, Baselu.

Sadržaj:

Predgovor – U srcu paradoksa književnosti (Matija Bošnjak)

Uvod

I – Model u dramaturgiji – Pokušaj definiranja

1. Pojam modela

2. Model književnoga umjetničkog djela

3. Model dramskoga književnog djela

II – Glembajevski ciklus – Dramaturški modeli

1. Glembajevski ciklus

2. Posebnosti

3. U agoniji – visokomimetski modus

4. Gospoda Glembajevi – ironijski modus

5. Leda – niskomimetski modus

Zaključak

Bilješka

Literatura

Pogovor – Prilog ontologiji književnoga djela (Mile Babić)

Registar imena

Bilješka o piscu

Knjigu, po cijeni od  28,00 KM sa PDV-om, možete naručiti putem e mail:unipress@bih.net.ba
ili telefonom 00 387 33 550-675 ili na fax: 00 387 33 550-677.