Ansambl SA Sinfonietta najavljuje niz od pet koncerata umjetničke muzike koji će se održati od 25. 8. do 20. 12. 2023. godine u Spomen kući Svetozara Ćorovića u Mostaru. Koncerti se organizuju uz podršku Regionalnog programa lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu (ReLOaD2), koji finansira Evropska unija (EU), a implementira Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) uz podršku Grada Mostara.
Ansambl SA Sinfonietta, čija je osnivačica i umjetnička voditeljica violončelistkinja Belma Alić, djeluje od 2019. godine. Ansambl okuplja istaknute profesionalne muzičare i univerzitetske profesore iz Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja, čiji je zajednički cilj promoviranje umjetničke muzike kroz
prezentaciju djela domaćih i internacionalnih kompozitora.
Odabrani program, namijenjen mostarskoj publici, obuhvata opus djela kompozitora različitih epoha i podneblja. U repertoaru se prepliću kompozicije koje su već stekle prepoznatljivost, uz one koje su rijetko izvođene i manje poznate.
Projektu “Zvuk priče” jedinstvenim pristupom muzikologinja Maja Baralić-Materna pruža novu dimenziju. Njen autentičan način prezentiranja kompozitora i njihovih djela upotpunjuje ovaj projekt dubljim slojevima razumijevanja i slušalačke interpretacije. Intenzivan i interaktivan pristup
komunikaciji sa slušaocima obogaćuje njihovo razumijevanje repertoara i tehnike izvođenja djela.
Sinergija između muzikologa, ansambla i publike rezultira dubokim i sveobuhvatnim doživljajem muzike te jača vezu između izvođača i slušatelja.
Autor: urednik
Zapravo moja ambicija je raditi u trafici s pogledom na more. Igrajući se doslovno, radio sam mnogo toga. Nemaran kakav jesam, nisam pravio arhivu. Ovo je pokušaj, da prije nego se konačno oduzmem, saberem bar dio toga. S toga doživite ovo kao svojevrsnu virtuelnu trafiku, na kojoj možete izabrati ono što vam se učini zanimljivim ili uzeti ono što mislite da vam treba. Platiti ne morate ali ako vas bude grizla savjest, ne ustručavajte se. Ambicija se neće ostvariti sama. Više na https://zokacatic.com
Počela online prodaja ulaznica
Počela je online prodaja ulaznica za filmove u programu 29. Sarajevo Film Festivala. Ulaznice možete kupiti putem web stranice Sarajevo Film Festivala (www.sff.ba), tickets.sff.ba i putem naše nove mobilne aplikacije.
Uz Mastercard ostvarite 20% popusta na online kupovinu ulaznica. Važi za sve Mastercard korisnike.
Ostvarite dodatnih 10% popusta na online kupovinu ulaznica uz UniCredit Bank d.d. Mastercard kartice.
U Glavnom Box Officeu (Bosanski kulturni centar, Branilaca Sarajeva 24) prodaja ulaznica počinje 7. augusta.
Više informacija o Box Officeu OVDJE.
29. Sarajevo Film Festival bit će održan od 11. do 18. augusta 2023. godine.
Izložba PLAYFUL BATTLES / RAZIGRANE BORBE
Izložba PLAYFUL BATTLES / RAZIGRANE BORBE na kojoj će se sa ciklusima slika i crteža predstaviti autor Thomas Steyaert će biti otvorena za posjete od 01. do 14. avgusta 2023. godine, od ponedjeljka do petka u terminu od 10:00 do 18:00 sati.
Thomas Steyaert je koreograf, performer i vizuelni umjetnik, rođen 1978. godine u Roeselaru (Belgija).
Crteži za projekat Razigrane borbe su nastali u vrijeme pandemije korona virusa (COVID-19) u trenutku ograničenja kretanja i drugih mjera restrikcije. Radovi su odgovor na kolektivni strah, usamljenost, nedostatak fizičkog kontakta, te buntovništva.
Thomasovo zanimanje za transformaciju priča i istine kroz digitalizaciju i platforme društvenih medija inspiriralo ga je u posljednjoj fazi slikarske prakse da eksperimentiše s digitalnim dekonstrukcijama i rekonstrukcijama starijih radova. Manipulirani prikazi postaju neprepoznatljive varijacije originala. Uočljivi su samo fragmenti oblika i boja. Slikajući transformirane prikaze nanovo na platno, Thomas komentira manipulaciju i različita tumačenja priča i istine u širem kontekstu digitalizacije.
Razigrane – “Ja pristupam svojim crtežima i slikama na razigran način. Uporedo sa praksom korištenja tijela kao umjetničkog medija, ja testiram, eksperimentišem i istražujem kroz različite stilove i materijale na nekompromisan način.”
Borbe – “Kao u svakoj kreaciji, moraš naići na prepreke. Svaka nova nanesena linija na papir može predstavljati problem. Rješenje za kompoziciju, te odabir odgovarajuće boje ili materijala idu pod ruku sa sumnjom. Aspekt greške i onog nepoznatog skupa egzistiraju, i u isto vrijeme oni stvaraju unutarnju borbu.”
SCENSKI/PERFORMATIVNI RAD
Upotrebom tijela kao umjetničkim medijem Thomas Steyaert istražuje sistem fizičke, odnosno direktne komunikacije između izvođača u realnom vremenu. Upotreba tijela se može promatrati kroz odnose promjena unutar društva – kretanja koja testiraju, mapiraju i transformiraju specifičnu postojeću strukturu u određenom trenutku vremena; na taj način umjetnik stvara mogućnosti za višestruko isčitavanje i prepoznavanje osnovnih ljudskih vrijednosti i povezivanja. Njegov scenski rad je prikazivan u pozorištima, na festivalima, u muzejima i na site-specific lokacijama u Evropi i inostranstvu. Jedan od njegovih najbližih umjetničkih saradnika, sa kojim dijeli praksu upotrebe tijela kao umjetničkog medija, portugalski je umjetnik pokreta – Raul Maia.
Thomas Steyaert pridaje veliku važnost pitanju što njegova umjetnička praksa može doprinijeti društvu. Godine 2016, zajedno sa četiri sarajevska umjetnika (BiH), osniva umjetnički kolektiv ‘Moving Island’. Za cilj imaju proizvesti multimedijalne projekte u lokalnim zajednicama i pokušati podići svijest o značaju društveno angažiranih praksi u umjetnosti i mogućnostima pozitivnih promjena u zajednicama kroz umjetničku praksu.
SLIKE/CRTEŽI
Njegovo školovanje i dugogodišnje međunarodno iskustvo kao plesača, performera i koreografa stvorilo je u njemu značajnu radoznalost i interesovanje za upotrebu, kreiranje i estetiku prizora u različitim umjetničkim medijima. Radoznalost je polako inspirisala male radove crteža i slika. U početku, ova praksa je zadovoljavala njegovu potrebu da popuni ‘prazan prostor’ između performansa i koreografskih projekata. Vremenom, ova praksa je postajala sve važnija, a slikarstvo i crtanje su počeli okupirati značajan dio njegovog vremena. Materijali su se umnožavali, površine su se mijenjale, a fascinacija za teksturom i bojom je također rasla.
Slikanje i crtanje su sada postali bitne komponente njegovog umjetničkog jezika. Stil varira od figurativnih, naivnih i stripovskih do razrađenijih i složenijih apstraktnih i figurativnih radova.
I ovdje se slikarska praksa može promatrati kroz odnose promjena unutar društva – boje i oblici koji testiraju, mapiraju i transformiraju specifičnu postojeću strukturu u određenom trenutku vremena stvarajući paralelu s umjetnikovom upotrebom tijela kao umjetničkog medija.
Godine 2016. imao je svoju prvu samostalnu izložbu naziva 22 slike, historija razigranih borbi u Jatki78 u Pragu (Češka). Godine 2019. organizuje samostalnu izložbu slika, grafika i crteža Bez naslova u Nacionalnoj galeriji BiH. Godine 2020. ima samostalnu izložbu Neki radovi u Galeriji Brodac u Sarajevu (BiH), a 2022. godine izlaže seriju crteža u Malpertuisu u Tieltu (Belgija).
Program “30 godina od Prvog ratnog kina Apollo”
| Sarajevo Film Festival ove godine obilježava važnu obljetnicu vezanu za same početke Festivala te organizira program pod nazivom „30 godina od Prvog ratnog kina Apollo“. U programu „30 godina od Prvog ratnog kina Apollo“ 29. Sarajevo Film Festivala bit će prikazano sedam filmskih klasika: „Dani ludila“ Joela Schumachera, „Divlji u srcu“ Davida Lyncha, „Goli u sedlu“ Dennisa Hoppera, „Mi nismo anđeli“ Neila Jordana, „Noć na zemlji“ Jima Jarmuscha, „Sirove strasti“ Paula Verhoevena i „Thelma & Louise“ Ridleyja Scotta. Projekcije će se održavati na mjestu gdje je sve počelo: na Otvorenoj sceni Obala, u podrumu Akademije scenskih umjetnosti Sarajevo. Festival ima svoje korijene u brojnim filmskim programima koje je Obala Art Centar, organizator Sarajevo Film Festivala, organizovala za vrijeme opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine, poznatih kao ‘Prvo ratno kino Apollo’. Unatoč izazovnim okolnostima, ovo kino pružalo je očajnički potrebno osvježenje stanovnicima koji su izdržali troipogodišnju opsadu. Kino, smješteno u podrumu Akademije scenskih umjetnosti, uvijek je bilo prepuno ljudi, bez obzira na rizike koje bi preuzimali da bi do njega stigli usred snajpera i granatiranja. Umjesto novca, koji je predstavljao rijetkost za vrijeme opsade, simbolična cijena ulaznice za kino bila je jedna cigareta. S obzirom na nedostatak električne energije u gradu, kino je radilo na generatoru, a filmovi su se prikazivali putem VHS kaseta koje su prijatelji donosili u grad, jer su predstavljale rijetku vezu sa onim šta se dešava u vanjskom svijetu, pogotovo u smislu kulture i umjetnosti. Zahvaljujući širokoj podršci međunarodne filmske zajednice, različiti filmski programi i retrospektive velikih festivala poput Edinburga i Locarna održavani su neprekidno od februara 1993. do decembra 1995. godine, što je 1995. i dovelo do osnivanja Sarajevo Film Festivala kakvog ga poznajemo danas. „Ove godine obilježavamo 30. godišnjicu Prvog ratnog kina Apollo i, kako bismo proslavili tu historiju i sam Festival, organiziramo retrospektivu nekih od omiljenih filmova koji su bili prikazivani za vrijeme opsade Sarajeva. Retrospektiva će se održati baš u istom podrumu gdje je sve počelo prije 30 godina, pružajući iz današnje perspektive jedinstveni pogled na prošlost“, izjavio je direktor Sarajevo Film Festivala Jovan Marjanović. |
“Oživljavanje prošlosti: ima li nade za nas?”
Uredi Fondacije Heinrich Böll u Beogradu i Sarajevu pozvali su više od dvadeset autora iz cijele regije da se osvrnu na zajedničku prošlost i sadašnjost i daju doprinos njihovom razumijevanju. Njihovi radovi su objedinjeni u najnovijem izdanju časopisa „Perspectives“ pod naslovom „Prošlost je sada: Politika negiranja i suočavanje s prošlošću na Zapadnom Balkanu“ .
U izdanju nudimo pregled aktualne situacije u postjugoslavenskim zemljama, pokazujći koliko ratna prošlost još uvijek ima uticaja u društvenom diskursu. Susret autora/ca i publike u Sarajevu stoga je inspirisan Perspektivama i, jednako kao u člancima, baviće se pitanjima politika poricanja, suočavanja s prošlošću i kulture sjećanja. Razgovor će uključivati doprinose iz različitih uglova, uključujući pitanja memorijalizacije, rada sa mladima, uticaju međunarodnih aktera, odsutnosti odgovornosti za izgradnju mira.
Uvod u temu i moderacija razgovora: Lejla Gačanica, nezavisna istraživačica i politička analitičarka, Sarajevo
Učesnici/e (panelisti/ce):
Vildana Selimbegović, Glavna i odgovorna urednica, Media Group Oslobođenje,
Sarajevo
Jasmin Mujanović, dr. sci., politolog i autor knjige “Glad i bijes: Kriza demokratije na Balkanu“, Sarajevo
Branka Vierda, Programska direktorica, Inicijativa mladih za ljudska prava – Hrvatska, Zagreb, Hrvatska (online)
Datum: četvrtak, 27.07.2023. s početkom u 18:00 sati
Mjesto: Historijski muzej Bosne i Hercegovine, Zmaja od Bosne 5, Sarajevo
Nakon razgovora Vas pozivamo na zakusku i osvježenje, uz obilazak postavljene izložbe “U kojoj (pri)povijesti sam rođena?” Mirne Jančič Doyle.
Mirna Jančić Doyle je stručnjakinja za obrazovne politike i vizualna umjetnica iz Sarajeva, trenutno nastanjena u Nizozemskoj. Magistrirala je Obrazovne studije na Sveučilištu Oxford.
S obzirom da je kroz svoj stručni rad posvećena problematici poslijeratne podijeljenosti učenika u školama, kao i inkluziji djece pripadnika nacionalnih manjina i ovom izložbom Jančić Doyle svjedoči i propituje kako su u proteklih 30 godina obrazovni sistemi u BiH održavali tri međusobno isključiva i često suprotstavljena povijesna narativa o 20. stoljeću u regionu.
Mir i glas sa ženskim licem
Sunita Dautbegović Bošnjaković je projekt menadžerica Foruma Civilna mirovna služba i jedna je od osoba koje su pokrenule inicijativu za stvaranje izložbe “Mir sa ženskim licem”: Izložba „Mir sa ženskim licem“ rezultat je saradnje i nastojanja ženskog mirovnog pokreta Mir sa ženskim licem i Foruma Civilna mirovna služba (forumZFD) da u procese suočavanja s prošlošću i izgradnje mira u Bosni i Hercegovini (BiH) integrišu žensku perspektivu i predstave žensku stranu priče o preživljavanju i prevazilaženju posljedica rata. Ova izložba govori o ženama koje su u poslijeratnoj BiH vodile male (a velike) bitke za svoja i prava drugih i obnavljale ratom razoreno društvo. Životne priče pred vama nove su stranice historije ove zemlje – jedinstvene jer u fokus stavljaju žene i lično iskustvo nasuprot opštoj politici supremacije nacije i kolektiviteta nad pojedincem i marginalizacije ženskih iskustava i postignuća.
KZL lansirao ljetni hit, pjesmu “Kona”
Sarajevski reper KZL objavio je videospot za novi singl “Kona”. Autor pjesama “Taxi Groove”, “Bracamaca” i “Lijepa Hajrija” još jednom demonstrira unikatnost na prenapućenoj hip-hop sceni, snimivši pjesmu zaraznog ritma, jedinstvenog flowa i sa pjevljivim refrenom koji se naprosti lijepi za uši slušalaca.
“Konin” potencijal da bude jedan od ljetnih hitova počiva na saradnji KZL-a i YoungCloutieja. YoungCloutie je iznimno iskusan producent koji je sarađivao sa Kontrom, Frenkijem, Igorom Buzovom, Muhom, Foxom, Surrealom i drugima.
Koristivši instrumente ne tako česte u hip-hopu, poput akustične gitare i duhačkih instrumenata, YoungCloutie je kreirao muziku na koju odlično prijanja prepoznatljivo duboki KZL-ov vokal optočen bas frekvencijama. “Kona” je iznimno uspješan zvučni eksperiment čiji su glavni sastojci latino senzibilitet i sarajevski mangupski šarm. Dodatni zvučni pečat pjesmi dao je Toshi Domaćin (Helem Nejse), odgovoran za miks i mastering.
Režiju spota za singl “Kona” potpisuje slikar i režiser Saša Peševski. Peševski je brižno prenio toplinu pjesme na ekran, pa svaka lokacija odiše sarajevski, a radnja spota predstavlja intrigantni ritual razigranog flertovanja prikazanog kroz drugarstvo i tradiciju fudbalskih okršaja ulica i mahala. Kona je izuzetno sposobna žena, samosvjesna i samomisleća, vješta u aktivnostima koje se na ovim prostorima tradicionalno smatraju domenom muškog interesovanja, a njen lik i fudbalske vještine će oduševiti sve gledatelje.
KZL, jedna od enigmi bosanskohercegovačke muzičke scene, nastavlja sa snimanjem novih pjesama, a osjetno iskustvo, raskošni arsenal žargonizama, želja za liričkom inovacijom i ljubav ka svim hip-hop izrazima, sigurno nikoga neće ostaviti ravnodušnim ni u budućnosti.
Eko HUB Blagaj u sklopu projekta „Misli o prirodi“ sprovodi istraživanje vode na području grada Mostara
EKO HUB BLAGAJ i Omladinski klub Novi Val zajedno sa van.prof.dr Lejla Riđanović sprovode istraživanje kvaliteta vode za piće na području Grada Mostara.
Ovo istraživanje ima za cilj obezbijediti pouzdane podatke o mikrobiološkom i fizičko-hemijskom stanju vode koju građani konzumiraju, te pružiti stručnu analizu rezultata kako bi se procijenila njena zdravstvena ispravnost.
U skladu sa Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće, uzorci vode će biti uzeti sa 8 različitih lokacija na teritoriji Grada Mostara. Analize će se sprovesti kako bi se procijenila mikrobiološka i fizičko-hemijske karakteristike vode, čime će se dobijeni podaci pružiti javnosti kroz okrugli sto i Dokument – Tumačenje i stručna analiza rezultata istraživanja i procjena kvaliteta vode.
Ovo istraživanje ima za cilj doprinijeti transparentnosti i podizanju svijesti o važnosti zaštite voda.
Analize vode za piće biće sprovedene na ovlaštenim laboratorijskim institucijama kako bi se osigurala njihova pouzdanost i kredibilnost. Rezultati će biti stručno obradjeni i predstavljeni javnosti kroz saopštenje za medije, a takođe će biti dostupni na web stranici Eko HUB Blagaj.
Krajnji cilj ovog istraživanja je da se građanima pruže relevantne informacije o kvalitetu vode koju koriste za piće na području Grada Mostara, kako bi se povećala svijest o potrebi za očuvanjem i zaštitom izvora pitke vode kao i rijeka.
Izložba “Portreti”
U četvrtak, 20.07.2023. godine u 19:00 sati u Historijskom muzeju BiH biće upriličeno otvorenje izložbe “Portreti”, autora Mladena Pikulića.
“Portreti“ su fotografski opus, nastali na nadgrobnim spomenicima sarajevskih groblja. Fotografija već postojećih portreta na nadgrobnim spomenicima dokumentuje prošlost grada ranog dvadesetog stoljeća i to onu njegovu intimniju prošlost. Ko su ljudi na portretima? Odakle su došli? Kako su živjeli? Imaju li živih nasljednika i nekoga ko ih se sjeća? Na većinu ovih pitanja ne znamo odgovor i vjerovatno nećemo nikada saznati, ali nam s druge strane fotografije daju dragocjeni uvid o običajima, modi, jeziku tog vremena. Za neke su, kao i za fotografa Pikulića, mjesto potrage za vlastitim identitetom. Mađarska, jevrejska, njemačka, češka, talijanska imena ljudi svjedoče o kulturnoj raznolikosti stanovnika Sarajeva i njegovom bogatom kulturno-historijskom naslijeđu.
Davno započeti, nekad sporiji, nekad brži proces propadanja i urušavanja spomenika se nezaustavljivo nastavlja i vremenom će obilježja i fotografije na spomenicima potpuno nestati. Sa njima će nestati i dio memorije grada. Ovakvom vrstom dokumentiranja i izložbe Mladena Pikulića i Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine čuva se trag o prošlosti i kulturno-historijska baština.
Mladen Pikulić, zaljubljenik je u fotografiju od ranog djetinjstva, koju slučajno otkriva preko bratovog školskog zadatka. Ta magija, u kojoj se na praznom papiru pojavljuju likovi i predmeti, odredila je Pikulićev životni poziv, a njegov moto je postao: “Progledao sam u mračnoj komori!”
Već u gimnazijskim danima postaje član legendarnog foto kluba “CEDUS”, izlaže na mnogobrojnim izložbama i dobija na desetke nagrada. Tokom studija žurnalistike prihvata poziv glavnog urednika “Oslobođenja” da se pridruži redakciji dnevnog lista, te postaje najmlađi profesionalni foto – reporter u BiH. Željan znanja 1989. godine odlazi u London i tamo provodi devet mjeseci i prati svjetska kretanja iz umjetnosti i fotografije. Tokom rata u Bosni ostaje do kraja 1994. godine fotografišući ratne strahote, a potom se seli u Nizozemsku, gdje osniva foto agenciju Fotoland/Foto zemlja.
Veoma aktivan na fotografskim izložbama osvaja internacionalnu nagradu na izložbi u “Collegium Artisticum”-u, a kao član ULUPUBiH-a dva puta dobija godišnju nagradu za fotografiju. Njegove fotografije su objavljene u mnogim knjigama, magazinima, novinama, brošurama. Priređivao je izložbe u muzejima i foto galerijama u Americi i Evropi. Za svoj rad dobio je nekoliko internacionalnih priznanja, a o njegovim fotografijama su pisali mnogi svjetski mediji poput BBC i The Washington Post, kao i svi foto magazini i vodeće nizozemske novine.
Izložba je podržana od strane ambasade Kraljevine Nizozemske u BiH.
Koncert: Ansambl SA Sinfonietta
Publika u Sarajevu, u subotu, 15. jula, imala je priliku da posluša koncert na kome su nastupili istaknuti domaći umjetnici: Aida Čorbadžić – primadona Opere Narodnog pozorišta Sarajevo i gudački ansambl SA Sinfonietta, koji okuplja profesionalne umjetnike – Alma Dizdar (violina), Tamara Arsovski (violina), Marko Simović (violina), Aida Deljkić (viola) i Belma Alić (violončelo).
Ovajkoncert, kao dio programa Summer Festa 2023 Turističke zajednice KantonaSarajevo, održan je u jednom od najljepših prostora na otvorenom, u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine. Ugled umjetnika, koji su ovim koncertom samo potvrdili svoje visoke umjetničke domete i kvalitet, tezanimljiv repertoar sa djelima Josepha Haydna, Reinholda Glièra, AntonijaVivaldija, Georga Friedricha Händela, Pēterisa Vasksa i na bis GerogaGershwina, privukli su za ovaj muzički žanr (mora se reći) neuobičajeno mnogo posjetilaca: ne samo da su bila popunjena sva sjedeća mjesta, nego su mnogikoncert ispratili stojeći ili sjedeći na podu.
Raduje da su ovom koncertu, pored domaće publike prisustvovali i inostrani gosti Grada i da su svi s pažnjom poslušali izvedbu ne samo poznatih, nego i kod nas rijetko ili nikada izvođenih djela i da su toplim aplauzom i ovacijama ispratili naše umjetnike.
Novina na ovom koncertu bila je i moderacija muzikologinje Maje Baralić-Materne, koja je svojim komentarima približila kompozicije slušaocima, što je, također, naišlo na dobar prijem.
Koncert ansambra SA Sinfonietta pokazao je da imamo odlične umjetnike, zahvalnu i zainteresovanu publiku, a da li će biti ponovljen – što je bilo jedno od pitanja – zavisiće od podrške i razumijevanja za ovakve vrste programa, koji nisu samo kulturnog, nego i edukativnog karaktera.