Autor: urednik

Srednja muzička škola Sarajevo obilježava coviDAN ŠKOLE

Srednja muzička škola Sarajevo u petak,  8.5.2020.g. obilježava 100 godina postojanja i rada. Prvobitno pod nazivom Oblasna muzička škola, od 1945. Državna stručna muzička škola, a od 50-tih  Srednja muzička škola Sarajevo, iznjedrila je brojne muzičke umjetnike, pedagoge i ljubitelje klasične muzike.

Povodom Dana škole, a u situaciji u kojoj se nalazimo zbog pandemije Covid-19, Dan škole obilježit ćemo koncertima na Youtube kanalu škole na kojem ćemo objaviti:

  • 5.2020.g. u 12 sati- playlistu sa historijatom škole i snimcima kućnih izvedbi učenika škole
  • 5.2020.g. u 12 sati- playlistu izvedbi nastavnika škole
  • Na web siteu škole, muzickasa.edu.ba, te školskom Facebook profilu, objavit ćemo literarni rad učenice Kristine Mandić pod nazivom Moja škola, koji u prilogu šaljemo i vama.

Pozivamo sve drage sugrađane da 8. i 9. maja prate naš Youtube kanal, web site i Facebook profil škole, te uživaju u onome što su učenici naše škole zajedno sa svojim profesorima pripremili za njih.

MOJA ŠKOLA

Od malih nogu bivamo okruženi muzikom. U tren oka ona postaje sastavni dio našeg života. Muzika ima odgovor na svaku emociju koju čovjek može osjećati. Ona nam otvara vrata nekog drugog svijeta, budi u nama neke zaboravljene osjećaje, daje nam snagu da nastavimo hrabro koračati dalje, uprkos svemu.

Muzika je u meni uvijek budila želju za plesom. Već prve zvuke u stopu kretnjom slijede prsti, za njima šaka, lakat, a zatim se i rame priključi tom pokretu. Ostatak tijela vrlo rado prihvaća poziv na ples. Već sam na nogama i plešem kao marioneta kojom, umjesto lutkara, upravlja muzika. Malo po malo taj poriv za plesom postajao je želja za nečim više. Tako je ta božanstvena umjetnost, balet, neizostavno povezana s muzikom, postala moja osa, sva živost i sreća koja munjevitom brzinom prolazi mojim žilama. I tada sam shvatila: želim se baletom baviti profesionalno. Prvobitni instinkt prerastao je u moj svakodnevni život.

Srednja muzička škola je jedina srednja škola u mojoj državi koja mi je mogla pružiti potrebno baletsko obrazovanje. Ipak, moja odluka da upišem ovu školu nije bila preunagljena. Često sam prolazila pokraj nje i svaki put bih zastala da pažljivije poslušam raznovrsne zvuke instrumenata koji su dopirali iz učionica. Činilo mi se da ova škola nikada ne miruje, instrumenti neumorno sviraju raznovrsne melodije, a kroz ulazna vrata neprestano prolaze uvijek raspjevani učenici. Škola je odavala utisak da u njoj vlada pozitivna atmosfera. Pažljivo sam promatrala i učenike. U današnjem  društvu mnogi se pokušavaju prilagoditi trendovima, ljudi postaju kopije jedni drugih, rijetko ko se ističe svojom osobnošću. Učenici muzičke škole bili su potpuna suprotnost. Svaki učenik bio je zasebna individua sa svojom životnom pričom, karakterističnim izgledom i ličnim željama, perspektivama i ciljevima. „Oni se ne plaše isticati u društvu, ponosni su i odlučni“, mislila sam.

Upisavši ovu školu shvatila sam da i sama mogu biti ono što jesam bez straha od predrasuda i osuđivanja. Moje me je društvo raširenih ruku primilo i prihvatilo. Ubrzo sam shvatila da muzička škola jeste živa kakvom se i činila. Muzika nikada ne prestaje, ali jedna stvar me je posebno dojmila. Dovoljno je da se na hodniku nađe jedan učenik s gitarom, da zasvira neku poznatu pjesmu i ubrzo se pjesmi priključe svi koji se nađu u blizini. Nerijetko i mi, učenice baletskog odsjeka, rado zaplešemo na hodniku. Svi ti različiti faktori, mali broj učenika, zajednička muzika i ples, utiču na naše međusobne odnose. Svi učenici i djelatnici moje škole čine jednu veliku porodicu. I s profesorima imamo bliže odnose. Zbog manjeg broja učenika imaju priliku posvetiti se svakome od nas i zbog toga mi odlazak u školu ne predstavlja teret, već ljubav prema onome što radim, druženje s prijateljima i slušanje inspirativnih priča i predavanja profesora.

U mojoj školi vlada sloboda, opuštenost i spontanost. Međusobna podrška čini nas jačima. Čini mi se kao da sam tek kročila u Srednju muzičku školu, a za nekoliko mjeseci već ću biti maturantica. Trudim se uživati u svakom danu provedenom u ovoj divnoj školi, jer svaki dan u njoj je nova avantura, nova inspiracija i nova motivacija.

Kristina Mandić- III r. baletskog odsjeka Srednje muzičke škole Sarajevo, maj, 2020.godine

Odluka žirija i zatvaranje 6. Festivala dječije umjetnosti online

Ovogodišnji šesti po redu Festival dječije umjetnosti usljed vanrednih okolnosti organiziran je online u punom kapacitetu sa programima iz četiri grane umjetnosti (književnost, muzika, slikarstvo i teatar) kao i prethodnih godina na internacionalnom nivou.

Organizirano je više od dvije stotine programa, od pozorišnih predstava, do književnih, likovnih i edukativnih radonica, performansa i igrokaza,  izložbi, takmičenja u pop-rok vokalu, pisanju priča i prikazivanju različitih dječijih talenata koji su svoje kreacije snimili i poslali na Direkciju Festivala.

Festival je održan na tri platforme Festivala: you tube kanalu, FB stranici i www.fedu.ba.

Književne nagrade za afirmirane književnike i djecu koja kreću tim putem,  već su dodijeljene.

Planeta Bajki otišla je u ruke književnici  Đurđici Stuhlreiter za bajku “Lucijina svjetiiljčica”,  dok je nagrada “Aida” za najbolje spisateljsko pero” pripala Leili Russell, učenici iz Mostara za bajku “Vituljak”.

S nama su i  ovoga puta bili IMTM, BKC, KSC Kakanj, Udruženja Sahan, Mozgaonica, Teta Pričalica, Discover Me Academy, KŠC Sarajevo, Henna Šejla Art, Suzana Đikić i Jasminka Proho koja je tumačila price na znakovni jezik,, Suzana Dedić i Udruženje “Djetlić”, Jagoda Iličić, Alma Medić, Slavica Lončarić, Mirsad Bećirbašić, Lidija Pavlović-Grgić, muzička radionica “Note”, škola slikanja Mirze Ibrahimpašića, hor “Horoljupci” iz Bugojna, i mnogi drugi a posebno učenici osnovnih škola iz cijele Bosne i Hercegovine koji sun am poslali svoje radove i pokazali izuzetnu kreativnost.

– Svi učesnici za nas su pobjednici jer rade čudesne stvari i prenose snagu umjetnosti na generaciju koja raste, istakao je direktor Festivala Fahrudin Kučuk dodajući da svi mi zajedno kreiramo bolji svijet i nudimo nadu u život bez maski.

Nagrađeni su oni koji su pokazali najuvjerljivije kreacije, napisali najdivnije bajke, pokazali originalnost u pisanju, muziciranju ili glumačkoj ekspresiji.

Ova manifestacija je u proteklih pet dana spojila igru, edukaciju i obrazovanje. Bila je to prilika za afirmaciju knjige, književnosti uopšte, teatra za djecu, muzike, ali i ostalih obrazovnih, društvenih i kulturnih vrijednosti.

U takmičarskom pozorišnom programu izvedeno je sedam umjetničkih ostvarenja iz Sarajeva, Niša, Zagreba, Čakovca i Osijeka, koji su nam ustupili snimke svojih predstava bez naknade, na čemu im se najtoplije zahvaljujemo u ime sve djece koja su pogledala ove uzbudljive i visoko kvalitetne kreacije.

Žiri u  sastavu glumac Aldin Tucić, vokalna solististica Negra Čičić i selektorica Indira Kučuk-Sorguč, odlučili su da:

Nagrada za:

  • Najbolji tekst ili adaptaciju ide za TANJU NOVAK – Kazališna družina Pinklec iz Čakovca, Hrvatska, predstava „VUKA SE NE BOJIM JA“
  • Najbolju scenografiju i vizualan dojam ide za LEA VUKELIĆA – Kazališna družina Pinklec iz Čakovca, Hrvatska, predstava „KAO VODA“
  • Najbolji kostim bit će dodijeljena Amni Kunovac-Zekić – Pozorište mladih Sarajevo, BiH, predstava „LJEPOTICA I ZVIJER“
  • Najbolju režiju pripada Mariju Kovaču iz Gradskog kazališta Dubrava, Hrvatska, za predstavu „20000 milja pod morem“
  • Najbolji glumac je IVAN POKUPIĆ za ulogu Borka u predstavi „BOTANIČARI“ Teatra to go iz Osijeka
  • Najbolja glumica je KRISTINA FANČOVIĆ, za više uloga u predstavi „Lav koji nije znao pisati“ Dječijeg kazališta Branka Mihaljevića iz Osijeka, Hrvatska
  • Najjači aplauz – Nagrada publike pripala je Kazališnoj družini Pinklec Čakovac za predstavu „VUKA SE NE BOJIM JA“
  • Grand prix PLANETA TEATAR pripala je Pozorištu lutaka NIŠ, Srbija, za sjajnu inscenaciju – lutkarsku predstavu „SNEŽNA KRALJICA“

Ovoga puta podrška od dosadašnjih pokrovitelja iz reda svih nivoa vlasti je izostala, dijelom i zbog ovih vanrednih okolnosti koje su paralizirale većinu institucija. Nas nisu paralizirale niti osujetile u namjeri da djeci koja će sutra graditi bolje društvo na postulatima kulture, odgoja, obrazovanja, znanja i empatije, pokažemo put i damo oruđe kako bi spremniji došli do njega.

  1. FEDU nastavlja svoje aktivnosti tokom cijele godine kada ćemo kroz publicističku aktivnost i pozorišnu i izložbenu aktivnost nastaviti sa promoviranjem rezultata, kreacija i djela nastalih na ovom jedinstvenom internacionalnom festivalu dječije umjetnosti.

Vidimo se, pod najboljim okolnostima,  na slijedećem 7. Festivalu  dječije umjetnosti u Sarajevu koji će se održati od 03. do 07. maja 2021. godine.

 

 

 

 

 

 

 

Poziv na online promociju knjige Djeca haosa. Esej o vremenu mučenika

U petak, 8. maja 2020. godine u 14:00 sati biće upriličena četvrta od ukupno pet online promocija u sklopu Sedmice predstavljanja novih izdanja knjiga objavljenih u okviru edicije Re:politiko čiji je izdavač Mreža za izgradnju mira (u saradnji sa Mirovnom akademijom). Urednica edicije je Nejra Nuna Čengić.

Ovaj značajni izdavački poduhvat finansijski je podržala Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) uz implementacijsku podršku Međunarodne organizacije za migracije (IOM) u sklopu BHRI programa.

O tome kako živimo i tumačimo vrijeme društvenih nemira, sveprisutnom nasilju, globalnom osjećaju neizvjesnosti, iščezavanju politike (shvaćene kao ono što je potentno, utopijski projekt), o teškoj „čitljivosti“ i nedostatku volje da se razumije vlastita epoha, društvu spektakla koje dezorganizira naš pogled, te posljedicama ove cjelokupne situacije po mlade ljude pisao je Alain Bertho u knjizi Djeca haosa. Esej o vremenu mučenika koju je s francuskog jezika prevela Almira Drino. Knjiga se može tumačiti kao svojevrsni poziv traženju uzroka radikalizacije unutar vlastitog društva.

Prema riječima autora, ono što ova knjiga nudi je „skromna priča posmatrača koji je više od trideset godina s pažnjom pratio neizvjesnosti i tjeskobe onih koji su nevidljivi u urbanom globaliziranom svijetu. Radi se o strpljivom povezivanju nekoliko dijelova slagalice s uputama koje tu i tamo ostavljaju isti oni koji je žive s najvećim intenzitetom: stanovnici favela u Riju, oni iz predgrađa Dakara, migranti skvoteri u Saint-Denisu, Romi kojima je nametnuto lutanje, srednjoškolci koji spaljuju automobile. Ta djelomična priča već ocrtava obrise jedne globalizacije bez političkog kompasa i jedne zemlje, Francuske, čudno izgubljene u svom vlastitom vremenu. Ona ocrtava i obrise globalne situacije u kojoj su se stekli svi uslovi kako bi pojedinačne potrage za smislom života i svijeta mogle sresti veoma savremenu političku ponudu kakvu danas predstavlja džihad.“

Alan Bertho je antropolog koji predaje na Univerzitetu Pariz 8. Njegovi istraživački interesi posebno se tiču urbanih protesta, aktivizma i socijalnih nemira širom svijeta. Autor je brojnih publikacija kao što su Les enfants du chaos. Essai sur le temps des martyrs (2016), Le temps des émeutes (2009), Nous-autres nous-mêmes, ethnologie politique du présent (2008), L’État de guerre (2003), Banlieue, banlieue, banlieue (1997). Suosnivač je Observatoire international des banlieues et des périphéries /Međunarodnog opservatorija za predgrađa i periferiju.

Pišući recenziju povodom bosanskohercegovačkog prijevoda knjige Djeca haosa. Esej o vremenu mučenika, Dr. Svjetlana Nedimović, istraživačica i aktivistica navodi kako je Berthoov glas – „glas mračne strane“, odnosno onaj glas koji nas upozorava da nismo otključali budućnost.
„Bertho nas stavlja pred ogledalo: okovani smo u sadašnjosti. Budućnost se zatvorila, a time je obesmislila i prošlost. U suštini modernog doba, tumačio je Koselleck, stoji jaz, raskol između ‘prostora iskustva’ i ‘horizonta očekivanja’. Prošlost više ne može da poučava, kaže Koselleck. Ali horizont budućnost je širom otvoren i sadašnjost munjevitom brzinom juri naprijed. Doba koje nam predočava Bertho međutim više nema ni budućnosti ni prošlosti koje bi nas oslobađale tiranije sadašnjosti, tj. prezentizma. Zaglibili smo u sadašnjost koje se čini ustajalom poput bare“, piše Nedimović.

Dr. Damir Arsenijević, profesor angloameričke književnost i kritičke teorije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, u recenziji prijevoda knjige Alaina Berthoa navodi kako je autorovo pitanje – gdje je nestala radnička klasa – postavljeno u jednom obliku žalovanja „jer je nestankom radničke klase nestao i simbolički kapacitet društvene mobilizacije i artikulacija utopije. Nestanak industrije i porazi radničkih pokreta 70-tih i 80-tih godina 20. vijeka u zemljama zapadne Evrope proizveli su prekarne radnike i mjere štednje. Kod nas su radničku klasu etno-kapitalisti zakopali u masovne grobnice, zatvorili u koncentracione logore i odveli u rovove, da bi lakše pokrali društvenu svojinu“, napominje Arsenijević.

Pored Svjetlane Nedimović i Damira Arsenijevića, na online promociji knjige Djeca haosa. Esej o vremenu mučenika Alaina Berthoa govoriće i Prof. dr. Sead Turčalo, dekan Fakulteta političkih nauka i profesor na Odsjeku sigurnosnih i mirovnih studija Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.

Više informacija o ediciji Re:politiko možete pronaći na Facebook stranici:
https://www.facebook.com/Literatura-o-populizmu-etno-nacionalnoj-i-religijskoj-radikalizaciji-100273694910691/?modal=admin_todo_tour

Svi koji žele prisustvovati online promociji za pristupne podatke mogu se obratiti na mail: nejranuna.cengic@mreza-mira.net