Autor: urednik

Foto: Dinno Kasalo /Neretva/

Balkanske rijeke se i dalje suočavaju sa naletom izgradnje MHE, uključujući zaštićena područja, uz planove da se izgradi 3.000 brana u regiji. Brane sa sobom nose i izgradnju pristupnih puteva, mostova i dalekovoda. Gradnjom brana, odnosno MHE uništava se okolna šuma i ugrožavaju životinje koje tu žive. Prema stručnjacima za slatkovodne ribe, ako se ovi planovi realizuju, najmanje 10 odsto evropskih vrsta slatkovodne ribe će izumrijeti ili biti na ivici izumiranja.

Ovom globalnom apelu upućenom Federaciji BiH pridružio i poznati glumac Leonardo Di Caprio, koji je već godinama aktivan kao okolišni aktivista.

Vodeće globalne organizacije za očuvanje prirodne sredine podržavaju Koaliciju za zaštitu rijeka BiH, te apeluju na Vladu Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) –  Premijera Vlade FBiH gospodina Fadila Novalića, Federalno ministarstvo okoliša i turizma, Federalno ministarstvo energetike, rudarstva i industrije i Parlament FBiH – da se Zaključak o potpunoj zabrani izgradnje malih hidroelektrana (MHE) u FBiH – koji je Predstavnički dom Parlamenta FBiH usvojio 23. juna 2020. godine –  hitno implementira u cijeloj FBiH, bilo izmjenom postojećeg zakonodavstva ili donošenjem novih propisa kojim bi se momentalno zabranila i spriječila daljnja nekontrolisana gradnja MHE u FBiH. U slučaju da Vlada FBiH ne postupi po ovom Zaključku, odnosno Parlament FBiH isti ne usvoji u formi posebnog zakona, nastavit će se sa ugrožavanjem hiljade kilometara toka divljih rijeka, kvalitete života lokalnih zajednica, prava na pristup pitkoj vodi, turističkog potencijala zemlje, kao i prirode i divljih životinja koje ovise o zdravim vodotocima.

„Ovo je prilika za Bosnu i Hercegovinu da svojim primjerom postane prva u Evropi po zaštiti netaknutih i biološki najraznovrsnijih rijeka na kontinentu“, rekao je Barney Long, viši rukovodilac za zaštitu vrsta u organizaciji Global Wildlife Conservation. „Ohrabrio nas je skorašnji Zaključak o potpunoj zabrani izgradnje MHE kojim se štite rijeke, ali da bi to zaista urodilo plodom, sada se mora preinačiti u zakon. U suprotnom, MHE će nastaviti da nanose nepopravljivu štetu živom svijetu koji ovisi od slatke vode i ljudima koji tu žive, što će promijeniti ravnotežu ovih ekosistema koji doprinose ukupnom zdravlju naše planete“.

Rijeke između Slovenije i Albanije, uključujući i rijeke u Bosni i Hercegovini, smatraju se najvažnijim čvorištem za ugroženu biološku raznovrsnost slatkih voda u Evropi. Šezdeset devet vrsta koje žive u ovim rijekama ne živi nigdje drugdje u svijetu. Balkanske rijeke – poznate i kao „plavo srce“ Evrope – su dom za pastrmku glavaticu, mekousnu i prespansku pastrmku; ugroženu (ili dunavsku) mladicu; ugroženog balkanskog risa i ugroženog bjelonogog raka. One pružaju kritično važno stanište za mnoge od 113 ugroženih vrsta slatkovodne ribe na Balkanu.

Balkanske rijeke se i dalje suočavaju sa naletom izgradnje MHE, uključujući zaštićena područja, uz planove da se izgradi 3.000 brana u regiji. Brane sa sobom nose i izgradnju pristupnih puteva, mostova i dalekovoda. Gradnjom brana, odnosno MHE uništava se okolna šuma i ugrožavaju životinje koje tu žive. Prema stručnjacima za slatkovodne ribe, ako se ovi planovi realizuju, najmanje 10 odsto evropskih vrsta slatkovodne ribe će izumrijeti ili biti na ivici izumiranja.

Međunarodna unija za zaštitu biološke raznovrsnosti u slatkovodnim ekosistemima trenutno ispituje prijedlog za proglašenje 11 ključnih područja biološke raznovrsnosti u BiH, s mogućnošću proširenja, i ističe da su ova mjesta od globalne važnosti za zdravlje planete i održanje biološke raznovrsnosti. Uprkos tome, u BiH, 436 MHE su izgrađene, u nekoj fazi izgradnje ili planiranja.

U projekte gradnje MHE ulažu lokalni i strani investitori, iz raznih izvora finansiranja, uključujući subvencije za obnovljivu energiju. Pojedini investitori tvrde da hidroenergija može pomoći da BiH dostigne cilj od 40 odsto obnovljive energije (što je među najvišim ciljevima u Evropi), kako bi država bila korak bliže pridruženju Evropskoj uniji. Iako postojeće MHE u BiH predstavljaju samo oko tri odsto ukupne godišnje proizvodnje energije u državi, uz ogromnu štetu po okolinu, vlada je nastavlja izdavati dozvole i subvencije za nove male i srednje hidro-projekte koji malo doprinose „obnovljivoj energiji“.

 „Političari u BiH mogli su uvidjeti da MHE izazivaju žestok otpor širom zemlje“, kaže Marsela Pećanac, osnivačica Ateljea za društvene promjene – ACT. „Podrška šire javnosti kampanji za očuvanje rijeka u BiH značajno je ojačala.  Ona je motivisana pokretima lokalnih zajednica, koji su spremni da životima brane rijeke.  Političari sada imaju jedinstvenu priliku da brzim potezom trajno zabrane MHE, ostavljajući tu baštinu budućim generacijama“.

Brane na MHE uništavaju ne samo rijeke i okolinu, nego preusmjeravaju i zagađuju vodu i ograničavaju pristup pitkoj vodi lokalnim zajednicama. Rijeke omogućuju i održivi razvoj ekoturizma, granu privrede koja potpuno ovisi o zdravim, slobodnim i netaknutim rijekama.  Mnogi stanovnici BiH rijeke smatraju dijelom identiteta. Lokalne zajednice širom države, naprimjer mještani koji žive pored Neretvice, Kruščice, Kasindolke, Bjelave i drugih rijeka protestuju, formirajući ljudski štit da spriječe buldožere da započnu s poslom.

„Kad god posjetim balkanske rijeke, preplavi me njihova ljepota i izobilje“, kaže Ulrich Eichelmann, koordinator kampanje „Plavo srce“ iz organizacije Riverwatch. „Ali ono što mi još više upada u oči je to što se ljudi dižu da zaštite svoje rijeke i potoke – oni se ne bore za novac ili slavu, oni se bore za svoje rijeke, svoju zemlju i svoju budućnost. Ovo je jedinstven primjer u današnjem svijetu! Ali, ovim ljudima treba pomoć iz cijelog svijeta. Moramo se ujediniti da spasimo Plavo srce Evrope“!

Pored poziva Vladi FBiH da formalno zabrani izgradnju MHE, organizacije za očuvanje prirodne sredine iz Amerike i Evrope apeluju i na drugi entitet u BiH, Republiku Srpsku (RS), da donese sličan zakon. Nakon inicijative FBiH, RS je takođe nedavno predložila sličan zaključak o zabrani izgradnje MHE, ali je Narodna skupština RS odbila prijedlog uprkos pritisku lokalnih zajednica.

 

Za ovog apela stoje sljedeće svjetske organizacije:

2020 Action, American Rivers, Arnika, Atelier for Community Transformation – ACT, CEE Bankwatch Network, David Brower Center, EarthAction, Earth Law Center, EuroNatur Foundation, Freshwater Life, Global Wildlife Conservation, International Rivers, the International Union for Conservation of Nature Species Survival Commission Freshwater Fish Specialist Group, the IUCN SSC Freshwater Conservation Committee, Institute for Environmental Security, Rainforest Action Network, The Redford Center, Riverwatch, Save the Blue Heart of Europe, Shoal, the World Fish Migration Foundation, World Future Council, WWF, Balkan River Defence i Koalicija za zaštitu rijeka BiH (Centar za životnu sredinu, NGO GEOPA Zenica, Ekološko-humanitarna udruga Gotuša-Fojnica, Udruženje građana “Neretvica-Pusti me da tečem”, Ekološko društvo “Bistro” Kruščica, Udruženje “Resursni Aarhus centar u BiH”, “Eko forum Zenica”, “Eko akcija”, “Eko element” Bugojno, Ekološko udruženje “Eko put”, “LIR Elovucija”, “Centar Bolkay”, Udruženje za očuvanje prirodne sredine i razvoj turizma “EkoTOUR” Stolac, Balkana Outdoor – Istočno Sarajevo, Udruženje Bjelava, Udruženje za kulturu i umjetnost “Crvena”, Odbrana Sane)

UBIJANJE UMJETNOSTI

Povodom odluke ministra kulture i sporta Kantona Sarajevo, gosp. Kenana Alikadića da na javnom konkursu za podršku projektima iz oblasti kulture Kantona Sarajevo za 2020. godinu u svrhu podrške koncertnoj djelatnosti Muzičke akademije izdvoji 2.000,00 KM, mi, muzičari-umjetnici, muzikolozi i muzički teoretičari, profesori, nastavnici i saradnici Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu s indignacijom odbijamo da primimo ova sredstva u visini krajnje nesrazmjernoj javnom, kulturnom i umjetničkom djelovanju naše institucije.

Iako je Muzička akademija prevashodno visokoobrazovna ustanova, ona je istovremeno  i umjetnička i naučna institucija. Značaj njenog javnog i kulturnog djelovanja ogleda se u 400 koncerata koje su izveli njeni nastavnici, saradnici, studenti i partneri u Sarajevu, drugim mjestima u BiH te u inostranstvu u prethodne četiri godine, a što je jasno dokumentirano u aplikacijskom materijalu dostavljenom Ministarstvu kulture i sporta Kantona Sarajevo. Ovim brojem javno izvedenih koncerata Muzička akademija se legitimirala kao najproduktivniji promotor i organizator koncerata umjetničke (ozbiljne) muzike u cijeloj zemlji,  bez čije djelatnosti Sarajevo i Bosna i Hercegovina skoro da ne bi ni imali kulturu umjetničke muzike. Također, Muzička akademija, kroz djelatnost naših profesora i bivših studenata permanentno kadrovski osnažuje  partnerske institucije,

kao što su Sarajevska filharmonija i Opera Narodnog pozorišta u Sarajevu te druge institucije obrazovanja i umjetnosti širom BiH.

Iako se odnos Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo (a često i drugih odgovornih institucija vlasti) prema Muzičkoj akademiji (ali i prema cijeloj oblasti umjetničke muzike) u prethodnih 25 godina lako može opisati kao „maćehinski“, ovogodišnja „raspodjela“ sredstava za podršku umjetničkoj muzici dovedena je na razinu uvrede, a pogotovo jer je, kao izvođačka umjetnost muzika posebno pogođena provođenjem pandemijskih mjera.

Ne ulazeći u procjenu kvalitete i (subjektivno?) procijenjenog društvenog značaja podržanih institucija, ipak ne možemo se oteti utisku da se distribucija budžetskih sredstava u kulturi ne odvija na principima objektivnosti i kompetencije. (Projekti koje realiziraju visoko obrazovani i renomirani akademski umjetnici često su slabije podržani od amaterskih kulturnih produkcija; raspodjela sredstava podrške među različitim vidovima/žanrovima umjetnosti je krajnje nesrazmjerna, kriteriji raspodjele sredstava krajnje su netransparentni i sl.) Gotovo po pravilu disproporcija u raspodjeli sredstava podrške ide na štetu projekata iz oblasti umjetničke muzike.

Ovakva kulturna politika (ako se postojeće loše upravljanje kulturnim i umjetničkim resursima društva uopšte može tako imenovati), koja u mandatu ministra Alikadića očito doživljava svoj vrhunac, već je rezultirala potpunom društvenom marginalizacijom umjetničke muzike do tačke u kojoj ona uopšte može opstati. Autonomna umjetnost, tj. umjetnost koja osim estetske nema nikakvu drugu (ideološku, komercijalnu, religijsku ili političku) funkciju, civilizacijska je tekovina. Urušavanje društvene infrastrukture koja je omogućava, put je u barbarizam.

Ovim protestom zahtijevamo od ministra Alikadića i svih budućih ministara kulture Kantona Sarajevo, političkih stranaka koje ih imenuju, kao i poslanika u Skupštini Kantona Sarajevo, da obezbijede kompetentno i transparentno vođenje kulturne politike Kantona Sarajevo zasnovano na ujednačenoj podršci svim oblastima i žanrovima umjetnosti. Pružanje adekvatne podrške djelovanju i razvoju umjetničke muzike nije, niti smije biti tretirano kao čin milosrđa vlastodršca, već je dužnost svih razina demokratski izabrane vlasti koja teži da izgradi kreativno, napredno i civilizirano društvo.

Shodno svemu rečenom, ovim putem zahtijevamo reviziju i/li poništavanje postupka raspodjele sredstava, jer obznanjeni rezultati ukazuju na to da on nije proveden u skladu sa kriterijima iznesenim u Javnom pozivu za predlaganje projekata kulture i sporta radi sufinansiranja iz sredstava Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo za 2020. godinu, već je plod ministrove subjektivne i nekompetentne procjene.

Svjesni smo brojnih socio-ekonomskih kao i drugih izazova, ali problem sa potencijalnim deponovanjem radioaktivnih i drugih opasnih otpada na samu granicu sa Bosnom i Hercegovinom je jedna sasvim nova dimenzija izazova koja nam ne dozvoljava pravo na grešku. Konverzija Trgovske gore u svojevrsnu deponiju za otpade iz nuklearne elektrane Krško, medicinski otpad iz čitave Hrvatske kao i druge opasne otpade je nesumnjivo je jedan od najvećih izazova za Bosnu i Hercegovinu.

Nevladin sektor u kontinuitetu daje doprinos po pitanju ove teme, te kontinuirano poziva na međusektorski dijalog unutar BIH i konstruktivne pristupe u rješavanju ovog problema. Zbog toga nas raduje činjenica da su parlamenti na svim nivoima vlasti jednoglasno usvojili identičan stav protivljenja ovom projektu susjedne Hrvatske. I Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je zauzelo jasan i jednistven stav po ovom pitanju. Angažman Zelenog kluba zastupnika na svim nivoima vlasti je također primjetan. Ne zaboravljamo ni angažman pojedinaca koji više ne obavljaju funkcije. Državni ministar Košarac, kao i entitetske ministrice Golić i Đapo su pokazali visok nivo odgovornosti i spremnosti da država da konkretan odgovor na ovaj problem. Pozdravljamo obraćanje ministrice vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Bisere Turkovic na 64. generalnoj skupštini Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), međutim moramo si postaviti pitanje da li je to dovoljno!?

To jeste dobar put, ali to nije dovoljno. U dobrom smjeru idemo, ali presporo. Vrijeme nam nije saveznik u ovoj situaciji, stoga pozivamo Vijeće ministara da hitno donese odluku o formiranju ekspertskog i pravnog tima kao neophodnog koraka za konkretan i pravovremen odgovor Bosne i Hercegovine. Insistiramo da se i nevladin sektor uključi u cijeli proces, te da se uključi u rad Koordinacijskog tijela kao relevantan akter u rješavanju ovog pitanja. Nužno je intenzivirati diplomatske odnose, ali osloniti se samo na razgovore bi bilo naivno i neodgovorno prema građanima – prema građanima čiji su životi stavljeni na kocku. Hrvatska je doslovno milione uložila u realizaciju namjere da pomenute opasne otpade deponuje na granicu sa BIH, te neće od nje odustati tek tako.

Ponavljamo, hitno nam je potreban ekspertski tim, da na osnovu njihovog rada, pravni tim može formirati slučaj na pravi način, te pripremiti odbranu života naših građana pravnim putem.