Zapravo moja ambicija je raditi u trafici s pogledom na more. Igrajući se doslovno, radio sam mnogo toga. Nemaran kakav jesam, nisam pravio arhivu. Ovo je pokušaj, da prije nego se konačno oduzmem, saberem bar dio toga. S toga doživite ovo kao svojevrsnu virtuelnu trafiku, na kojoj možete izabrati ono što vam se učini zanimljivim ili uzeti ono što mislite da vam treba. Platiti ne morate ali ako vas bude grizla savjest, ne ustručavajte se. Ambicija se neće ostvariti sama. Više na https://zokacatic.com
Muzička akademija Univerziteta u Sarajevu, u saradnji sa Bosanskohercegovačkim kulturnim centrom KS, organizuje klavirski recital Nadira Hošića, bosanskohercegovačkog pijaniste mlađe generacije, koji će nastupiti u srijedu, 22. januara 2025. godine, u 19 sati. u BKC galeriji.
Na programu će biti Tokata JS Bacha BWV 564 u C-duru (ar. F. Busoni), Sonata za klavir br. 2 Op. 22 u c-molu R. Šumana, Sonata za klavir br. 10 K. 330 u C-duru WA Mozarta, Scherzo br. 3 Op. 39 u cis-molu F. Šopena i Impromptu br. 3 Op. 90 D. 899 u G-duru F. Schuberta.
Godinu u kojoj obilježavamo jubilej – 50 godina postojanja i djelovanja, započeli smo održavanjem dva događaja koji su okupili različite generacije umjetnika, veliki broj ljubitelja umjetnosti i poštovalaca našeg dugogodišnjeg rada.
Neizmjerno smo sretni i ponosni što je Collegium artisticum, prolazeći kroz brojne krizne situacije i probleme, prkosno opstao i nastavio ostvarivati svoje ciljeve i misiju koja počiva na idejama avangardnog intelektualnog i umjetničkog pokreta COLLEGIUM ARTISTICUM s kraja četvrte decenije XX vijeka.
Zahvaljujemo se svima koji su bili sa nama u petak, 17. januara 2025. godine i svojim prisustvom uveličali “Sjećanje na Admirala Mahića” i performans “Sva naša tijela”.
Sa nestrpljenjem i radošću očekujemo vas i idućeg petka, 24. januara 2025. godine u 19:00 sati, na otvorenju godišnje izložbe Udruženja likovnih umjetnika Kantona Sarajevo “XIII Sarajevski salon”.
U organizaciji Udruženja likovnih umjetnika Kantona Sarajevo, uz podršku Javne ustanove “Collegium artisticum” Sarajevo i Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo, na ovogodišnjoj izložbi “Sarajevski salon” učestvuju:
In memoriam Alma Suljević (1963.-2024.)
Adis Elias Fejzić Adis Lukač Adna Muslija Alija Kamber Amela Hadžimejlić Andrej Đerković Armela Vesković Bardh-I rafet Jonuzi-T Benjamin Handukić Bojan Stojčić Boris Hodak Branko Bačanović Damir Nikšić Damir Šabić Danilo Kreso Dževdet Nikočević Emir Kapetanović Emir Osmić Halil Tikveša Halim Ahmedspahić Irfan Handukić Izet Alečković Jusuf Hadžifejzović Kemal Hadžić Kemil Bekteši Lejla Ćehajić Marko Frančešević Mensud Kečo Mladen Štrbac Renata Papišta Samir Plasto
Izložba će biti otvorena do 14. februara 2025. godine, od ponedjeljka do petka u terminu od 10:00 do 18:00 sati.
Udruženje za razvoj muzičke umjetnosti i pedagogije „SA Sinfonietta“ iz Sarajeva i „Udruženje Hila“ iz Zrenjanina objavljuje prvi ekfrastički tekst nastao u sklopu projekta Dijahronijski kontrapunkt koji je podržao British Council u okviru projekta „Kultura i kreativnost za Zapadni Balkan“ (CC4WBs).
CC4WBs je finansiran od strane Evropske unije, i ima za cilj unapređenje dijaloga na Zapadnom Balkanu kroz jačanje kulturnog i kreativnog sektora i razvijanje njegovog potencijala za društveno-ekonomski uticaj u ovom regionu. Tokom perioda od 48 mjeseci, projekat CC4WBs ima za cilj poboljšati učinak kulturnog i kreativnog sektora kako bi unaprijedio vještine, znanja i pristup finansijskoj pomoći, povećao konkurentnost te omogućio održivu koprodukciju i cirkulaciju dobara i usluga na Zapadnom Balkanu.
Tekst „Četiri takta“ nastao je na osnovu kompozicija izvedenih na koncertu dua ‘SA Sinfonietta’ Belma Šarančić, harmonika i Belma Alić, violončelo održanog u decembru u koncertnoj sali „Cvjetko Rihtman“ u Sarajevu.
Ekfrastički tekst pokušava da rekreira umjetničke oblike kojima su se bavila muzička djela i da prenese elemente koji su u njima bili dominantni. Tekst to čini sebi svojstvenim izražajnim mogućnostima i u skladu s doživljajem svake kompozicije ponaosob. U jednom trenutku to je narativnost, u drugom lirizam, u trećem jezičke slike, dok u cjelini ostaje dominantan osjećaj koji svjedoči o jedinstvu emotivnog i intelektualnog doživljaja kojim je muzika nadahnula književnicu.
Tekst je napisla Jasna Kinđić, autorica zbirke pjesama Oratorijum za pticu
__________________
Jasna Kinđić
Četiri takta
__________________
Kosa na licu
Camille Saint-Saens – Priere za violončelo i harmoniku
Ruke. Sklanjaš kosu s lica. Ništa drugo nisam video dok si ih stezala u krilu, govorila hladno i smireno. Prsti kojima si okidala žice i kovitlala vazduh oko sebe, uzburkivala krv u žilama. Blago podignuta ramena govorila su odlazi već jednom, ne ostavljaj me, lice namešteno za scenu. Nećeš me poraziti, vidi kako sam čvrsta, odavale su stisnute usne. Spojena kolena dobacivala su mi ono što sam dobro znao. Topline za mene nema, hladio sam te godinama, bežao od tvog ognja, skrivao se iza knjiga. Bara u kojoj se ogleda nebo posle kiše, to sam ja. Dugo sam se udaljavao, odlazio kao mesec, a ti si stajala poput senke u dovratku, u bašti, na večernjem nebu. Nisam uspeo da izlegnem reči ispod perja svoje slabosti. A sada – pada noć. Spremam se da krenem, ostavljam sve za sobom. Proći će vreme i gudalo će sporo tanjiti bol, ramena će se ponovo otvoriti i primiti toplinu među rebra, moja izdaja će izbledeti nalik mastilu u vlažnoj kutiji. Idem, jer čeka me modra dubina izvesnog kraja. Isuviše sam oklevao, slabost me obuzima i uskoro neću hodati. Između očiju nosim jedino tvoje lice zadubljeno u nežni dekrešendo. Gledamo se preko zlatne crte. Ti, zriš u svetlu. Ja, nestajem u noći.
Saznala je da živi kod reke. Načinila je za sebe ložu na klupici bez naslona pored mosta. Činilo joj je veliko zadovoljstvo da sedi blizu njegovog stana, na mestu koje joj pruža pogled na mekane zavese koje mu je birala supruga. U rano popodne, kad žudnja počne da joj seva kroz grudi, prodire do krvi i stušti se kao električna struja kroz udove, ustane, obuče kaput, stavi meku smeđu kapu, i uputi se ka svojoj klupi. Pusti korak, rukama seče vazduh, predaje mu težinu, on odnosi deo sile koja šiklja iz nje. Kad stigne na odredište, prvo sedne ka vodi. Prepusti joj se, duboko udahne i, izdišući, gleda kroz poluspuštene kapke kako njegovi prsti brzo preleću preko njene kože i bude u njoj jata riba. Nakratko uživa u klizanju koje joj se spušta niz trbuh, osećaj koji brzo nestaje u bujici. Zapahne je dah svežine i čežnja poprimi notu prijatnosti. Zatim se okrene i pusti pogled da klizi preko fasade, istovetnih prozora i terasa čija svetla pulsiraju u ritmu svakodnevnih rituala. Preko belih zastora klizne senka i struja je ponovo udara kroz celo telo. Bol oživljava. Iz nje ističu sve bolnice, foto-papiri i kosturi. Mala crvena gimnastičarka izvija se u slobodu kroz figure zvezde — to je ona. Okolo život drhturi, treperi, proigrava. Vreme je autoput sa šest traka. Treptaji rađaju mnoštvo svitaca. Slike su insekti, organizmi koji hrane strukturu. Zgrada pulsira, svetlost je jezik na ivici razumljivosti.
Najednom, zavesa se gasi. Ona čvrsto zažmuri i ostaje zaleđena neodređeni broj razmrljanih vrpci na fotografiji s dugom ekspozicijom.
° ° °
Sedela je još neko vreme kod mosta i gledala kako slapovi guraju jedno deblo, a ono se vraća i stalno udara u stepenik korita kao da njime barata vodeni tinejdžer, pobesneli talas u ermaks patikama od plastičnih pivskih flaša. Želela je da ponese huk Miljacke i osećaj oslobođenosti od sopstvenih korena, lanaca nejasne odgovornosti i krivice koju je neprestano osećala. Mogla je da je opipa, bila je kao čvor na njenoj štitnoj žlezdi, majušna tvar sklupčana u njoj kao tužna devojčica koju dugo niko nije pomazio po kosi. Meh se nadimao i svirao kroz njena pluća sve strahove koji su odjekivali alveolama. Brujali su kao hodnici VMA dok im je pred očima titrala senka na vrhu negativa pluća. Često nije imala vazduha, hvatala je sebe kako jedva diše da ne bi uznemirila ništa oko sebe. Slušala je iznad talasanja kako se meh širi i skuplja. I dugo disala.
Ustala je, pomalo ošamućena, i čvrsto stegla kaput oko tela. Krajičkom oka pogledala je mračnu zgradu i sporo krenula ka svom stanu.
pre buđenja
Toshio Hosokawa In die Tiefe der Zeit
nadimaš se i rasteš ispred mene sazrevaš kao vodena majka hitaš da me obgrliš svojim ogledalima kapima stojim uplašena i čekam maternji stisak da li ću prodisati kroz njega ili ostati zaleđena u tvom neiskazanom bolu
kroz osmehe sevaju sečiva da li si mislila da niko neće saznati tvoja koža je plamsala kroz zemlju na kojoj stojiš zadojila si me teskobom kroz cveće rastuženo sa crteža iz moje pesme zamirisala je tvoja žuč i stisnuta vilica mila
ćutanje je progutalo tišinu
zamišljam te sporo podižeš ruke ispred tebe zemlja otpada u grumenovima udarac u hrastovu ploču izostaje uglačani lak likuje neukaljan ogledam se da li si tu moj šapat odjek ne prestaje tiho je uminu zvuk u meni raste treća grana gneva stisnutim mukom okićena
nespretno stojim ispred otvorenih pretkomora udišem tvoje odsustvo udaljavaš se telom neodvojena zemlja me pogađa udarima hroptanja težina dočekuje u jutarnjim mekim i toplim papučama
Studen
Sofia Gubaidulina In Croce
Pratim kako se raslojava šum. Sve je razdvojeno, telo su priheftani komadi mesa. Ne znam da li mi pripadaju. Svetlo dopire iz mrtvog ugla i najbolje ga vidim kad žmurim. Prostor oko mene je koordinatni sistem kroz koji se protežem ja, krivulja, skup vazdušnih udaraca sa svršetkom u glavi. Težište je izmešteno, savijam se prema podlozi. Nju ću osetiti kasnije, ne znam joj strukturu, nameru. Svetlo je prejako. Lozinke moraju sadržati specijalne karaktere. Prepoznajem svetla semafora, ali ne znam da viknem. Raduje me hučanje jezika, bruj tečnosti. Priča ne čuje kraj, san je brod za strah.
Imam šezdeset godina i plašim se da osećam. Zdrav sam, treniram redovno. Dobro zarađujem i izgledam, mogu imati sve. Verujem svom razumu, instinkt mu pomaže, on me ne uvaljuje, dobar je asistent. Tako je lakše. Manevrišem, izbegavam opasnost. Ratujem na svoj način. Moje kraljevstvo pripada informacijama, od njih gradim spratove, prekrivače, fantomke. Osećanja dovode u opasne prostore, provalije su sve dublje. Oklop mi je neprobojan, obezbedio sam se. Lakše je kad se figure samo udalje, ohlade, smrznu.
Studen je sigurna. Drvo je stabilno, njegovo korenje juri duboko u centar zemlje, probija se kroz toplu glinu, gura šljunak, kupa se u podzemnoj vodi, preko njega se preliva, umiva ga početak. Ono je tvrdo, pridržava me, jedina moja izvesnost, nema ničega, ovde sam jedino ja. Vetar donosi lakoću, u njemu dva mala kovitlaca izvode morbidni ples. Oni rastu, nadimaju se, gutaju u sebe drveće, automobile, pse, povoce, tržne centre, reke, parkinge, obale, mostove, oblake. Sve se rastače, magla bubri uz jecaj žica, ja sporo ulazim u muk i ništa. Kraja – nema.
Zimsko izdanje Festivalske mreže Jadranske regije održat će se u kinima i online od 17. do 26. januara 2025. godine.
Program uključuje više nagrađivanih regionalnih filmova:
“Opažanje” Janeza Burgera,
“Izlet” Une Gunjak,
“Samo kad se smejem” Vanje Juranić,
“M” Vardan Tozija,
„Radnička klasa ide u pakao“ Mladena Đorđevića.
Filmovi će biti dostupni online besplatno od 18. do 26. januara. publike u BiH i regionu, a program je besplatan. Filmovi su dostupni OVDJE . Broj pregleda je ograničen.
U filmu “Opažanje” Janeza Burgera medicinska sestra (Diana Kolenc) pokušava otkriti zašto dobija misteriozne snimke brutalnog zločina, koje je vidjela uživo na društvenim mrežama, sve dok joj ne postane jasno da je i sama sudjelovala u kriminal.
Na programu je i prvi dugometražni film Une Gunjak “Izlet” , premijerno prikazan na festivalu u Locarnu, gdje je osvojio specijalnu nagradu žirija. Mala, naizgled bezazlena laž iznenada dovodi tinejdžerku u buru očekivanja, osuda i društvenih dogmi. Film je bio bosanskohercegovački kandidat za Oskara®, a Asja Zara Lagumdžija je višestruko nagrađivana za ulogu u ovom filmu.
Film Vanje Juranića “Samo kad se smijem” inspirisan je istinitim događajem. Tina (Tihana Lazović) je domaćica koja brine o ćerki i živi sa Franom (Slavko Sobin) na obali Jadrana. Bračne tenzije rastu kada ona izrazi želju da diplomira na fakultetu, napuštajući tradicionalnu rodnu ulogu u njihovom naizgled savršenom braku.
Psihološki triler Vardana Tozije “M” je film o odrastanju. Svijet je razoren pandemijom. Sam i nezaštićen šumom, Marko (Matej Sivakov) se suočava sa narušenim svetom tišine i opasnosti.
Na Filmskom festivalu u Torontu premijerno je prikazan film Mladena Đorđevića “Radnička klasa ide u pakao” . Nakon što su u požaru i sumnjivoj privatizaciji izgubili svoje najmilije, posao i dostojanstvo, grupa bivših radnika pribjegava natprirodnom u svojoj borbi za pravdu. U ovoj uzbudljivoj drami sa elementima horora igraju Tamara Krcunović, Leon Lučev, Lidija Kordić, Mirsad Tuka…
“Promatranje” u bioskopu Meeting Point
Zimsko izdanje Festivalske mreže Jadranske regije počinje u petak, 17. januara. besplatne projekcije regionalnih filmova u kinima u Sarajevu, Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Skoplju i Bitolju. U kinu Meeting Point u Sarajevu u petak, 17. januara u 20 sati bit će prikazan film Janeza Burgera “Promatranje”. Nakon projekcije uslijedit će razgovor sa glavnom glumicom filma Dianom Kolenc.
Film “Promatranje” snimljen je prema istinitom događaju koji se dogodio prije nekoliko godina u Sloveniji. Medicinska sestra (Diana Kolenc) pokušava otkriti zašto dobija misteriozni snimak brutalnog zločina koji je vidjela uživo na društvenim mrežama, sve dok joj ne postane jasno da je i sama učestvovala u zločinu.
Besplatne ulaznice se preuzimaju sat vremena prije početka projekcije.
Organizacije civilnog društva (OCD) u Bosni i Hercegovini pokrivaju širok spektar aktivnosti u kojima djeluju kao dopuna uslugama koje bi građanima trebala pružati država, a ponekad čak i kao zamjena za takve usluge.
Mnogi od njih brinu o životnoj sredini, osobama sa invaliditetom, humanitarnim akcijama, ranjivim grupama u društvu i bave se pitanjima koja su od velikog značaja za život u našoj zemlji.
Zdravo i dinamično civilno društvo je također nezamjenjiv segment koji pomaže razvoju Bosne i Hercegovine i olakšava njeno približavanje EU.
Iako vjerujemo da se Vlada FBiH pri donošenju odluke o minimalnoj plaći rukovodila najboljim namjerama, ova odluka će otežati ili potpuno onemogućiti brojne organizacije civilnog društva koje opstaju i funkcioniraju uz minimalna sredstva.
Nije u pitanju samo nekoliko hiljada radnih mjesta u civilnom sektoru, već i stotine hiljada korisnika usluga ovih organizacija koje su za njih nezamjenjive i nezamjenjive.
Iz tog razloga više od stotinu udruženja i fondacija, među kojima su i neke od najistaknutijih organizacija u našem društvu, podržalo je inicijativu da Vlada FBiH, u donošenju i provođenju mjera za ublažavanje efekata navedene odluke, poštuje zahtjeve civilnog sektora da OCD budu prepoznate u tom procesu i budu partneri u njemu, kao i da budu uključene u programe subvencionisanja neophodnih za njihov opstanak.
Doživljavajući medije kao najvažnije saveznike u nastojanjima da se izgradi bolje, pravednije i naprednije društvo, šaljemo vam ovu poruku u nadi da će ova tema privući vašu pažnju.
Više od stotinu udruženja i fondacija potpisalo je zahtjev Vladi Federacije Bosne i Hercegovine za uključivanje ovih organizacija u programe subvencija, procese donošenja odluka i druge najavljene mjere vezane za Vladinu odluku o minimalnoj plaći za 2025. godinu.
Udruženja i fondacijepodržavaju odlukuo povećanju minimalne neto plate na 1.000 KM , uz zahtjev da se način realizacije revidira i prilagodi specifičnostima udruženja i fondacija, da se civilni sektor uključi u donošenje odluka, te da se najavljene subvencije biti dostupne i udruženjima i fondacijama.
Radom u određenim oblastima, udruženja i fondacije doprinose stvaranju podsticajnog okruženja za dostojanstven život svih građana, što uključuje povećanje životnog standarda i povećanje minimalne zarade. Ova odluka bi mogla izuzetno štetno uticati na životni standard i status teže zapošljivih kategorija stanovništva koje su svoje mjesto u ekonomskom ekosistemu našle upravo u ovom sektoru, gdje doprinose razvoju društva, nisu opterećeni državom i vode život dostojan čoveka, bez obzira na psihofizičke karakteristike.
Sigurni smo da odluka o povećanju iznosa minimalne zarade nije imala za cilj da desetine osoba sa invaliditetom, slijepih i slabovidih, osoba sa drugim dijagnozama, žena bez posla, niti je odluka imala za cilj da ugrozi postojanje udruženja. i temelja koji su stubovi demokratskog društva. Ali, isključivanjem udruženja i fondacija kao poslodavaca koji su obuhvaćeni najavljenim subvencijama, korak smo bliže sužavanju prostora za rad civilnog sektora.
Zahtjevi udruženja i fondacija su:
PREPOZNAVANJE udruženja i fondacija kao važnih društveno-političkih i ekonomskih aktera, s obzirom da je njih 9.719 aktivno u FBiH i zapošljavaju 6.336 ljudi. Obavezno uključivanje udruženja i fondacija u programe subvencija, s obzirom na to da nemaju poreske povlastice, uredno plaćaju poreze i doprinose i NE priznaju se u najavljenim subvencijama. Subvencije za udruženja i fondacije moraju biti uključene u odluku o privremenom finansiranju i u nacrt budžeta čije je usvajanje najavljeno do kraja januara.
Mjere podsticaja za zapošljavanje koje su dodijeljene prošle godine, a sada ne ispunjavaju minimalne uslove za završetak pripravničkog staža, revidirati i povećati na iznos koji odgovara Odluci o minimalnoj neto plati.
UKLJUČIVANJE svih interesnih grupa u proces donošenja i implementacije. Neophodno je uključiti javni i privatni sektor, kao i civilni sektor, uključujući akademsku zajednicu i medije. Udruženja građana ne bi trebalo da budu samo subjekti odluka i reformskih proizvoda, već i aktivni akteri.
OBAVEZNA ANALIZA uticaja odluke o povećanju minimalne zarade za 2025. godinu, uz javnu prezentaciju zaključaka analize, kao i koraka koje je potrebno preduzeti da bi odluka pozitivno uticala na poboljšanje životnog standarda .
IZRADA dugoročnog, sveobuhvatnog, održivog i baziranog na podacima strateškog plana za fiskalnu reformu, koji će uključivati povećanje plata, a uzimaće u obzir specifičnosti djelovanja udruženja i fondacija.
Nabrojani zahtjevi dostavljeni su Vladi FBiH, delegatima i zastupnicima u Domu naroda i Predstavničkom domu, Ministarstvu finansija, Ministarstvu razvoja, poduzetništva i obrta i Ministarstvu rada i socijalne politike FBiH. Posebno je istaknuto da bi u narednom periodu, a prije usvajanja Budžeta FBiH za 2025. godinu, zahtjevi trebali biti uvršteni u plan mjera, te da udruženja i fondacije očekuju poziv na sastanak na kojem bi se o ovom pitanju razgovaralo u više detaljnije, te pokušati zajednički analizirati razmjere uticaja i načine djelovanja u narednim godinama.
“ Kao pokretači inicijative, mi iz Centra za promociju civilnog društva (CPCD) smo više od stotinu puta zvali Ured premijera FBiH Nermina Nikšića i urede potpredsjednika Vlade Vojina Mijatovića i Tonija Kraljevića. proteklih sedam dana. Nismo dobili konkretan odgovor, osim informacije da su zahtjevi zaprimljeni i evidentirani ”, rekla je voditeljica programa CPCD-a Dajana Cvjetković .
Ministar rada i socijalne politike Adnan Delić je odmah po prijemu zahtjeva odgovorio obećanjem da će se zalagati za uključivanje udruženja i fondacija u program subvencija, te da će sve navedene zahtjeve iznijeti na Sjednice Vlade, svim sastancima kojima je prisustvovao, te na sjednici Vlade FBiH sa Ekonomsko-socijalnim vijećem, koja je zakazana za ponedjeljak, 20. januara ove godine.
Udruženja i fondacije i dalje mogu potpisati zahtjeve i pridružiti se listi onih koji ne šute, slanjem e-maila na info@cpcd.ba .
Spisak organizacija koje su do sada potpisale zahtjeve:
Agencija za lokalnu strategiju iz Mostara
Edukativni centar “Nahla”
Alternative
Art Media
Udruženje srednjoškolaca Bosne i Hercegovine
bh. novinari
Centar Dr. Stjepan Bolkay
NAHLA Centar za obrazovanje i istraživanje
Centar za ekologiju i energetiku
Centar za ekologiju, obrazovanje i održivi razvoj
Centar za energiju, životnu sredinu i resurse
Centar za građansku saradnju
Centar za mirovno obrazovanje
INPUT Omladinski centar
Centar za obrazovne inicijative Korak po korak
Centar za promociju civilnog društva
Erasmus centar za promociju cjeloživotnog učenja
Centar za razvoj neformalnog obrazovanja
Centar za razvoj aktivizma mladih CROA
Centar za zastupanje građanskih interesa
Centar za ženska prava
Crveni križ općine Kakanj
Crvena kriza Tuzlanskog kantona
DIMEX
Društvo za promociju prirodnih nauka “Nauka i svijet”
Eko forum Zenica
Fojnićani
Fondacija Tuzlanske zajednice
Fondacija za podršku i razvoj mentorskih programa Stariji brat, starija sestra
Gorska služba spašavanja Ilidža
Hajdučka kafana
Jevrejsko kulturno-prosvetno i humanitarno društvo “La Benevolencija”
Kantonalno udruženje osoba s invaliditetom i borba protiv ovisnosti “Ruka pod ruku”
Kantonalno udruženje roditelja osoba sa cerebralnom paralizom i drugim invaliditetom
Kralju
Medica Zenica
Međunarodno udruženje interaktivnih otvorenih škola
Megafon NDN doo Tuzla
Mladi volonteri
Motiv
Mreža aktivnih zajednica
Mreža Vijeća učenika u Bosni i Hercegovini
Naš koncept
Nevladina organizacija Sunce
NTV iC
NVO Radio Kameleon – Otvorena mreža ljudskih prava i demokratije
Okret
Omladinska kulturno-umjetnička platforma
Udruženje mladih novina u Bosni i Hercegovini
Omladinski centar
Omladinski resursni centar
Orchid Chair
Panther
Preduzetnički centar “LINK”
Point
PONTEM – Nacionalno udruženje za socijalnu pedagogiju u Bosni i Hercegovini
PRONI Centar za razvoj mladih
Aarhus resursni centar u Bosni i Hercegovini
Resursni centar za okoliš
Savez organizacija za podršku osobama sa intelektualnim teškoćama FBiH SUMERO
SH Friends
Sky Amber
Centri za cjeloživotno učenje
Beauty studio
Teniski klub JAS
TPO fondacija
Tranziciona pravda, odgovornost i sjećanje u Bosni i Hercegovini
Tuzlanski otvoreni centar
Udruženje građana roditelja djece sa posebnim potrebama “Djeca nade”
Udruženje za unapređenje društvene solidarnosti “Srce za komšije”
Udruženje za podršku pozitivnim procesima napretka u BiH “PRAVI PUT”
Udruženje izbornih zvaničnika u Bosni i Hercegovini
Udruženje LAN
Udruženje Medica Zenica
Udruženje mladih OSI Ružičnjak – Los Rosalesa
Udruženje mladih za komunikaciju i kreativno učenje
Udruženje porodica i prijatelja djece oboljele od leukemije i drugih malignih bolesti
Udruženje za obrazovanje i razvoj “Dignitet”
Udruženje za edukaciju, psihosocijalnu pomoć i resocijalizaciju osoba u stanju potrebe “Početak”
Udruženje lingvista jezika i kulture
Udruženje za kreativni razvoj “Djeca Evrope”
Udruženje za kulturnu i medijsku dekontaminaciju
Udruženje za lokalne razvojne inicijative ALDI
Udruženje za podršku i razvoj SISTEM
Udruženje za podršku osobama sa intelektualnim i kombinovanim invaliditetom “Sunce”
Menssana Udruženje za podršku osobama sa mentalnim invaliditetom i invaliditetom
Udruženje za istraživanje nakon sukoba
Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKO-NE
Udruženje Zajedno smo jedno – Thinnk Pink
Udruženje žena “Most”
Udruženje žena “Priroda”
Udruženje žena “Srce i duša”
Udruženje žena “Napravi razliku”.
Udruženje Romkinja “Bolja bućuću” grada Tuzle
Udruženje žena Univerzum
UG Tolerancija prema različitostima
Univerzum
Live Women
Ženska vizija
Život sa Downovim sindromom FBiH
Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije
Udruženje Roma “Bolje sutra”
Udruženje za saradnju i razvoj “Sara”
Radionica za društvene promjene ACT
Igosar
Udruženje Ativa
Omladinski resursni centar Tuzla
Sindikat paraplegičara i oboljelih od dječje paralize FBiH
Mariana Enriquez, Opasnost od cigarete u krevetu, sa španskog prevela Lana Bastašić
PIŠE: Ivana Golijanin
Enriquez piše dobro, provokativno, mučno i ne propušta priliku da u svaku od dvanaest priča utka užas koji proizilazi iz nepoznatog, ali i bliskog, dok je forma kratke priče ovdje i više nego poželjna jer se zbirka može pročitati u jednom dahu, a njen eho odjekuje dugo nakon što sklopimo korice.
Emocija straha koji leži u osnovi horora se na različite načine pojavljuje i oblikuje atmosferu kratkih priča skupljenih u zbirci Opasnost od cigarete u krevetu, argentinske spisateljice Mariane Enriquez. Autorica ne propušta priliku da u svaku od dvanaest priča utka užas koji proizilazi iz nepoznatog, ali i bliskog, dok je forma kratke priče ovdje i više nego poželjna jer se zbirka može pročitati u jednom dahu, a njen eho odjekuje dugo nakon što sklopimo korice.
Enriquez piše vješto, provokativno i mučno; svijet njenih priča nastanjuju mrtva djeca, devijantna omladina, utvare koje traže žrtve, fetišizam, erotika, magija i sablasni folklor, i sve se ovo raspliće u naplavinama prvo napetosti, a potom i horora. Djevojčica koja iskopa kosti u bašti za koje se kasnije ispostavi da nisu od životinje; pakleni, proždirući psi; crna Djevica koja se krije u pećini; prosjak koji je bacio kletvu na cijelo jedno naselje; djevojka sa fetišističkim sklonostima prema srčanim bolesnicima; smrt rokenrol zvijezde i mračne tajne njegovih fanova; momak koji snima parove koji vode ljubav… Svi ovi likovi se pojavljuju i prepliću u adolescentskim željama, porodičnim traumama, nasilju, okultnim praksama i društvenom haosu, ostavljajući nam priče jednako uzbudljive koliko i zastrašujuće.
Priče možemo grupisati u ovisnosti od anomalje koja se u njima pojavljuje. „Otkopavanje anđelke“, „Gospa od Kamenoloma“, „Kolica“ i „Bunar“, sve imaju predznak zlokobne kletve ili nečega što nije s ovoga svijeta, a što neupitno utiče na živote protagonista. U priči pod nazivom „Onda kada smo razgovarale sa mrtvima“ petoro tinejdžera koriste Ouija ploču da bi komunicirali sa roditeljima jedne od prijateljica koji su nestali za vrijeme argentinske diktature. Da bi to napravili, svako mora da predložiti nestalu osobu koju poznaje kako bi se skupio dovoljan broj duhova za prizivanje. Kada jedna od njih shvati da nema nikoga ko je nestao, priča dobija zanimljiv obrat i odlazi u neočekivanom pravcu. Ova je priča u potpunosti – kao i „Gospa od Kamenoloma“ – ispričana iz perspektive mladih ljudi, adolescenata i stil je stoga prilagođen njihovoj mladosti, što pričama iz zbirke daje odraz strahova savremenog svijeta. Ovo je priča o zavidnim tinejdžerima, a misterija i magija obavijeni oko nje su zapravo sporedni zaplet, kao i u većini drugih iz zbirke.
Društveni komentar predstavljen kroz odvratnost ili onostranost pronaći ćemo i u pričama „Nestala djeca“ ili „Tužna rambla“, koja nas vodi u Barcelonu i naselje Raval u kojem se razvila jedna od najvećih pedofilskih mreža u Evropi – a gdje su djeca žrtve kao duhovi pohodili grad. Jedan od najpoznatijih duhova grada jeste dječak koji je širio nesnosni smrad po ulicama – jer je u sirotištu imao samo jednu preobuku u kojoj je obavljao i nuždu – koji skupa sa drugom djecom duhovima ne dâ da bilo ko ode iz Ravala. Djeca su bila nesretna, ne žele da iko ode, žele da patimo. U ovoj priči glavna junakinja govori jednu znakovitu rečenicu, ona misli da ludaci nisu ljudi, da nisu stvarni već da su inkarnacije gradskog ludila, izlazni ventili bez kojih bi se svi međusobno poubijali ili „crkli od stresa“; rečenicu koja ustvari dobro sažima ideju Mariane Enriquez da sve „s onu stranu“ u ovoj zbirci predstavi kao simbol nečega zlokobnog, ali prvenstveno ukorijenjenog u ljudskom djelovanju. Izvrsno balansirajući između ovostranog i onostranog, Enriquez ispunjava možda i najvažniji narativni mehanizam kada je u pitanju horor fikcija – uspješnu kombinaciju stvarnosti i napetosti. Tako se horor žanr pokazuje kao dobra prilika za uvjerljivu ilustraciju užasa kojim smo okruženi u svakodnevnom životu. Autorica iskreno i vrlo detaljno opisuje brutalne situacije i scene i, jednako koliko je njima posvećena, toliko uspijeva i obuhvatiti pitanja kolektivne i pojedinačne traume sa kojima se nosi savremeno argentinsko društvo. Enriquez koristi i kombinuje motive klasičnog horora poput vještica, prizivanja duhova, mrtvih koji se vraćaju u život, i savremeni ton pripovijedanja, prerađujući odveć poznate ideje u duhu specifičnog modernog okvira kako bi pokazala da se zlokobno ne krije u duhovima, vješticama i drugim prikazama, nego u porodici i društvu koje izaziva gorespomenuti strah. „Opasnost od cigarete u krevetu“, koja nosi naziv zbirke, je kratka i efektna priča o očajnoj i usamljenoj ženi, na kraju koje se potvrdi upravo to – da su ljudi nekada najveća prijetnja za sebe i za sve.
Vidljiv je u zbirci uticaj i književnosti koja uz jezu i horor prilaže i erotski aspekt (možda raniji radovi Clivea Barkera, tvorca kultnog „Hellraisera“) pa tako u priči „Gdje si, srce?“, protagonistkinja ima fetiš za srčane ili plućne bolesnike (što je posljedica događaja iz djetinjstva u kojem je gledala nago tijelo oca jedne od svojih drugarica i ostane zapanjena ožiljkom na strani srca), gdje se brutalni klimaks dešava kada preko sajta za upoznavanje sretne čovjeka koji je spreman zadovoljiti njene žudnje. Nije se bunio kad sam mu rekla da mi je dosadno. Da želim vidjeti. Želim staviti ruku na njegovo srce, van rebara, van kaveza, uzeti ga u šaku dok ne prestane kucati, osjetiti bespomoćne komore kako se otvaraju i zatvaraju na vazduhu. Samo je rekao kako je i on umoran. I da će nam trebati testera. Tjelesnost se pojavljuje u priči „Meso“ gdje dvije tinejdžerke, u želji da se sjedine sa svojim idolom, proždiru meso sa njegovim mrtvih kostiju, prethodno ga iskopavši.
Iako su sve priče povezane zajedničkom niti, ukorijenjenoj u strahu i užasu, Enriquez za svaku pojedinačno bira jedostavan, ali poseban stil i način pripovijedanja što svakako jeste jedan od glavnih razloga što nas svaka naredna priča uspije snažno vezati za sebe. Rođena u decembru 1973, odrastala u mračnom svijetu „Prljavog rata“, Mariana Enriquez je od informacija i svjedočenja koje je slušala godinama nakon okončanja diktature uzimala materijal za svoje pisanje kojim je odlučila povezati realizam koji ju je inspirisao sa jezikom i kovencijama horor književnosti. Utoliko nam i ova zbirka i nudi jedan specifičan ugao gledanja na argentinsko društvo i njima važan dio povijesti, te nesumnjivo demonstrira spisateljsko umijeće ove autorke, jedne od najznačajnijih glasova u savremenoj argentinskoj književnosti.
Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine najavljuje izložbu ciklusa Tragovi Bosne (1978-2024) i promociju monografije 50 godina poslije Mehmeda A. Akšamije, jednog od istaknutijih bosanskohercegovačkih umjetnika.
Promocija monografije i otvaranje izložbe održat će se 16. januara 2025. godine u 19 sati.
Mehmed A. Akšamija, rođen u Višegradu 1954. godine, diplomirao je i magistrirao na AMU u Pragu, Fakultetu filmskih i televizijskih umjetnosti – FAMU, 1978/79-1982/83, a zatim odbranio doktorsku disertaciju iz oblasti teorije medija 1984. godine.
Kao asistent prof. Jana Šmoka radio je na FAMU, a zatim kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu, gdje je obrazovao mnoge generacije studenata. Danas nosi zvanje profesora emeritusa Univerziteta u Sarajevu i redovni je član Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti – BANU i Evropske akademije nauka i umjetnosti – ASAE (Academia Scientiarum et Artium Europaea – Classe III Arts).
Iako je Akšamijin umjetnički opus bogat i raznolik, ova izložba fokusira se isključivo na njegove radove monotipija iz jednog ciklusa, kroz koje se publika može upoznati s njemu specifičnim slikarskim izrazom, prepoznatljivom simbolikom i snažnim vizualnim identitetom. …Upravo nam porijeklo oblika, koje svoju evoluciju duguje autorovom neposrednom okoseblju, vezujući se također na baštinu ornamentalnog slikarstva, potvrđujući time njegovu prisutnost u slici, daje zaključiti kako je Akšamijin ciklus ‘Tragovi’, formom u tradiciji visoke moderne, a sadržajno postmodernistički… Strogošću i pomnjom u kreiranju likovnih djela, vrednovanjem procesa jednako kao i konačnog rezultata, strpljenjem koje iziskuju dugi periodi bavljenja jednom temom i čistoćom ideje od začetka do svršetka, izgradio je svoj koordinatni sustav samostalnih vrijednosti. Time je ujedno okopao svoju ‘zemlju’, nahranio korijenje i učvrstio svoje postojanje…, svjedočio je Marin Ivanović.
Tokom pet decenija rada, Akšamija je nositelj brojnih nagrada i priznanja za pedagoški rad, društveni angažman, znanstveni i stvaralački rad, kao i za sudjelovanje na mnogim samostalnim i grupnim izložbama u zemlji i inozemstvu.
Niz umjetničkih aktivnosti planiranih za 2025. godinu, a koje će se održati povodom obilježavanja 70. godišnjice Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu, otvorit će zajednički koncert Hora i orkestra MAS-a koji će se održati u subotu, januara. 18. 2025. u 19:00 sati Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, pod dirigentskom palicom Emira Mejremića.
Na programu će biti Simfonija br. 39 Es-dur KV. 543 WA Mozarta, nakon čega je mecosopran Veronika Kolak, studentica Odsjeka za solo pjevanje u klasi prof. Vedrane Šimić, uz hor i orkestar MAS-a, izvest će odlomak iz opere Orfej i Euridika CW Gluck.
Koncert je pripremljen pod mentorstvom vlč. prof. art. Jasenka Ostojić i umjetnički saradnik mr. Emanuel Josić (rad sa horom) i asist. mr.sc. Emir Mejremić (rad sa orkestrom).
Ulaz je besplatan.
Koncert se realizuje u saradnji sa Muzičkom akademijom Univerziteta u Sarajevu i Zemaljskim muzejom Bosne i Hercegovine.
Udruženje Centar za kulturu, umjetnost i društvo OMAHA iz Cazina, u sklopu projekta „Književno stvaralaštvo mladih“, raspisuje peti konkurs za izbor najbolje kratke priče mladih autora Unsko-sanskog kantona.
Uslovi konkursa:
Pravo učešća na Konkursu imaju svi autori starosne dobi od 15 do 30 godina koji su rođeni, žive ili su porijeklom po roditeljima sa područja općina koje pripadaju Unsko-sanskom kantonu.
Kratke priče ne smiju biti ranije objavljivane, štampane niti nagrađivane. Kratke priče mogu maksimalno imati 10 000 otkucaja (uključujući i prazna mjesta). Jedan autor može dostaviti najviše tri priče.
Radovi se dostavljaju na jednom od tri službena jezika u BiH: bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku i na oba ravnopravna pisma. Organizator naročito podržava kratke priče sa motivima, tradicijom, jezikom i drugim karakterističnim elementima/toponimima/obilježjima Cazinske krajine.
Radove slati potpisane šifrom. Radove slati u elektronskoj formi na email adresu Organizatora centaromaha@gmail.com i to kao Word dokument, font Tahoma, p 12, sa proredom 1,5. Naziv dokumenta mora biti šifra pod kojom se autor prijavljuje.
U posebnom Word dokumentu dostaviti svoje podatke – ime i prezime autora, mjesto rođenja/boravka autora odnosno roditelja autora, adresu i kontakt email i telefon. Ovaj dokument nasloviti na sljedeći način „šifra – podaci“
Rok za dostavljanje radova je 31.01.2025. godine. Dostavljeni radovi se ne vraćaju.
Stručni žiri će dodijeliti tri nagrade: prvu nagradu u iznosu od 450 KM, drugu nagradu u iznosu od 250 KM i treću nagradu u iznosu od 150 KM.
Organizator konkursa se obavezuje javno objaviti sve tri nagrađene priče na svojoj Internet i FB stranici.
Rezultati Konkursa će biti objavljeni na Internet stranici Organizatora i u sredstvima javnog informisanja, najkasnije do 01.03.2025.
Centar za kulturu, umjetnost i društvo OMAHA zadržava pravo eventualnog objavljivanja nagrađenih kratkih priča u svojoj publikaciji bez nadoknade autorima kao i drugih pristiglih kratkih priča za koje stručni žiri ocijeni da svojom kvalitetom mogu biti objavljene.
Raspisivanje Konkursa je podržalo Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta USK u sklopu projekta „Književno stvaralaštvo mladih“-saopćeno je iz Udruženje Centar za kulturu, umjetnost i društvo OMAHA iz Cazina.
Dok po principu kontrasta poredimo nekadašnji i sadašnji Pariz, autor Damir Uzunović Pariškim maratonom testira koliko pisana riječ može dočarati prizore, spontano se odlučujući da u isto vrijeme fotografiše riječima i piše fotografijama, kako bi jasno izrazio ono što opaža i osjeća.
U novoj knjizi Buybookove edicije „Dnevnik“, pod nazivom Pariški maraton, autor Damir Uzunović vješto uvezuje svoju prošlost, sadašnjost koju dijeli sa sinom Dinom i budućnost fiktivnog lika Halala, bivšeg štićenika doma za djecu bez roditeljskog staranja. Kroz miješanje stvarnog i imaginarnog, Uzunović istražuje način na koji prošlost, sadašnjost i budućnost međusobno utiču i oblikuju jedna drugu. U ovoj kratkoj posjeti Parizu svjedočimo autorovom prikupljanju građe za oblikovanje Halalove priče u „Vera pelle“, ili roman u nastajanju.
Bilo da se stepenicama spuštamo u tamne prostore ozloglašenog toaleta pariškog kafića, ili pak tražimo najpogodniju visinsku tačku za posmatranje Ajfelovog tornja, prostori prikazani na stotinjak stranica ove knjige dobijaju čulnost i memoriju: ali to je samo Pariz – razbuđeni filmski montažer koji bez predaha montira slike i zvuk, odbacujući suvišne kadrove. Slike i zvuci Pariza postaju odraz piščeve svijesti, što upija sve podražaje i transformiše ih u riječi. Pariz tako ne samo da oslikava događaje prošlosti i sadašnjosti, već postaje lik koji osjeća, trpi, buni se i utiče na misli i postupke svojih stanovnika i posjetilaca. Na samom početku, kada izlazi iz voza, pripovjedač i sâm priznaje da ima blagu tremu od grada, kao da je sâm Pariz sposoban za djelovanje izvan čovjekove volje.
Impresivna zdanja izazivaju osjećaj poniznosti, dok autor prebacuje fokus sa velikih tuđih iskustava na svoja skromna. Putem sabiranja prijašnjih i usporedbe sa sadašnjim iskustvima Pariza, on balansira između mašte i stvarnosti. Ushićenost se pretvara u strah, a strah u nadanje, dok se kroz povijest provlače sjećanja na slične događaje. U kontekstu izraelskih bombardiranja Gaze, prisjeća se stradanja civila u BiH tokom devedesetih. Zbog protesta propalestinskih aktivista pooštrava se prisustvo kontrole i sumnjičavost prema „došljacima“, naročito onima s Bliskog Istoka, a u metrou primjećuje da je za njih opasno i iznad i ispod zemlje. Iza površinskog sjaja Pariza, autor otkriva njegovo mračnije naličje, nastanjeno stjenicama i obojeno oronulom unutrašnjošću hotela, bezvoljnošću radnika i pojedincima koji provode svoje dane nezapaženi. Svi se prizori utapaju u huci i vrevi beskrajnih ulica, dok nam se nudi uvertira za budući roman kroz metanarativne elemente ovih zapisa što naglašavaju proces pisanja i ulogu autora, koji okom pažljivog posmatrača bira poželjan materijal. Time se uspostavlja ravnoteža između slučajnih i namjernih opaski, zbivanja oko i unutar pisca, dok disciplinu potrebnu za stvaranje književnog djela eksplicira kroz sam čin pisanja. Kako se poetični opisi brzo smjenjuju s istraživačkim jezikom, i sâmo djelo mijenja svoju formu. Da bi istraživanje bilo uspješno, autor-pripovjedač u svoj narativ precizno uklapa fotografije koje nastaju na različitim lokacijama, sa velikim akcentom na unutrašnje prostore čiji će, ispostavlja se, detalji biti od sušte važnosti za roman u nastajanju. Fotografije su prikazane u vidu stripa s propratnim komentarima i navode na dublja promišljanja o estetskim i kulturnim vrijednostima prikazanih lokacija.
Dok po principu kontrasta poredimo nekadašnji i sadašnji Pariz, autor Damir Uzunović Pariškim maratonom testira koliko pisana riječ može dočarati prizore, spontano se odlučujući da u isto vrijeme fotografiše riječima i piše fotografijama, kako bi jasno izrazio ono što opaža i osjeća.
