Autor: urednik

Na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu Zijahu Sokoloviću uručen je Zlatni lovorov vijenac za doprinos umjetnosti teatra Festivala MESS, kao najznačajnije festivalsko priznanje koje dodjeljuje Direkcija. 

Uručujući Zlatni lovorov vijenac Nihad Kreševljaković, direktor Festivala MESS naglasio je da to nije nagrada “samo za doprinos umjetnosti teatra, nego za trajnost, za hrabrost postojanja na sceni, za lojalnost glumi kao životnom pozivu. „Zijah Sokolović je već više od pola stoljeća jedno od najprepoznatljivijih i najpostojanijih lica našeg glumišta. Njegova karijera nije samo impresivna po brojkama već i po onome što te brojke znače: istrajnost, radoznalost, vjeru u teatar i vjeru u čovjeka. U njegovim predstavama uvijek je riječ o suštinskom pitanju: šta znači biti čovjek, šta znači biti glumac, i kako se kroz igru brani dostojanstvo života. Bilo da stoji sam na sceni ili dijeli prostor s ansamblom, Sokolović uvijek gradi most između umjetnosti i publike, između humora i bola, između ironije i nježnosti”, zaključio je Kreševljaković.

„Krenuo sam na ovaj zanimljiv put davne 1978. godine sa idejom da je glumac vladar iluzije, i evo već 46 godina igram aktivno ovu predstavu, a publika još uvijek očigledno želi da je gleda. To je dokaz da je pozorište ishodište jedinstvenosti a glumac je čovjek koji treba tražiti to ishodište. Zapamtite, nikada nije kasno da čovjek podigne revoluciju“, rekao je glumac Zijah Sokolović.

Ovom prilikom je održana promocija knjige Zijaha Sokolovića „Glumac…je glumac…je glumac“, prema kojoj je nastala i predstava koja je odigrana više od 1600 puta u proteklih 46 godina. „Zijah Sokolović je zamislio, odsanjao, zapisao, stvorio dramski tekst. Za teatar, za publiku, nevažno je da li je taj tekst nastao prije predstave ili je zapisan nakon godina i godina igranja. Riječ je o dramskom tekstu koji se pretvara da je monodrama i o čovjeku koji se pretvara da je sam na sceni. Mudar dramski tekst ostavlja prostor za različita čitanja i igranja. Zato ova drama možda ponajviše podsjeća na jazz, a Ziketovo glumačko umijeće na savršenog muzičara koji uživa u izvedbi, koji dobro zna da je improvizacija dopuštena samo najboljima, sigurnim u partituru, u osnovnu temu. I ideju, naravno“, rekao je između ostalog na promociji knjige dramaturg i pisac Almir Imširević.

Zijah A. Sokolović jedna je od najznačajnijih ličnosti filma i tetara u Bosni i Hercegovini, a više od pet decenija kontinuirano djeluje u pozorištu, filmu i televiziji, gradeći opsežan, raznovrstan i trajno relevantan umjetnički opus. U svojoj izuzetno bogatoj karijeri Zijah Sokolović je ostvario više od 150 teatarskih uloga, 28 televizijskih serija i 57 filmskih ostvarenja, od kojih su mnoga obilježila jugoslavensku, postjugoslavensku i bh. kinematografiju. Osvojio je ukupno 104 priznanja, među kojima je više od 22 Grand Prixa, sedam nagrada za životno djelo, tri Zlatne kolajne, dvije Zlatne Arene i četiri Zlatna lovorova vijenca na festivalu MESS. Kroz bogatu međunarodnu karijeru, od Sarajeva i Beča do Ljubljane, Zagreba, Skopja i Beograda, ostavio je snažan trag kao glumac, reditelj i profesor, prenoseći znanje generacijama studenata u Linzu, Osijeku i Beogradu. Zijah Sokolović je umjetnik čije djelo prevazilazi granice pozorišta. Živi tamo gdje je pozorište i umjetnost.

Zlatni lovorov vijenac za doprinos umjetnosti teatra dobili su mnogi istaknuti domaći i regionalni umjetnici kao što su Ines Fančović, Nermin Tulić, Radovan Marušić, Nada Đurevska, Zoran Bečić Mustafa Nadarević, Tvrtko Kulenović, Kaća Dorić, Sead Bejtović, Oskar Danon, Kompanija East West Centar, Mirjana Karanović, Žarko Mijatović, Katarina Kocka, Ljubica Ostojić, Vanja Popović, Rade Šerbedžija, Agencija Fabrika, Josip Pejaković, Jasna Diklić, Nijaz Alispahić, posthumno Dragan Jovičić, Tomaž Pandur, Milka Podrug Kokotović, Gradimir Gojer, ali i istaknuta evropska i svjetska imena kao što su: Susan Sontag, Bibi Anderson, Petar Schumann, Massimo Schuster, Frank Castorf, Paolo Magelli, Jan Lauwers, Giorgio Ursini, Chris Keulemans, Herve Loichemol i Lee Delong.

Razgovorom „Empatija u pozorištu i svijetu oko njega“ završen je program Festivala MESS – Dramadžiluk, koji je već tri godine posvećen scenskim čitanjima savremenih dramskih tekstova. U razgovoru su učestvovale Tanja Miletić-Oručević, rediteljica, Asja Krsmanović, dramaturginja, te Sandra Muratović, psihologinja, a razgovor je moderirala Ivana Golijanin.

Kako je ranije istaknuo Almir Imširević, „pozorište je mjesto na kojem gledamo – ljude u tuđim cipelama. I metaforično i doslovno. A empatija je neodvojiv dio pozorišne umjetnosti. Uz njenu pomoć, i o njoj, pričaju se teatarske priče već stoljećima. Empatija je, kažu, djelovanje, a ne samo emocija.Baš kao i gluma, zar ne?”. Na tragu ovakvog razmišljanja i Golijanin je u uvodu u razgovor istakla da je empatija postala duboko političko pitanje, oblik otpora koji ne traži oružje, i kako se u pozorištu ta veza ogleda najjasnije, gdje učimo da učimo iz iskustva drugog. Današnji razgovor bio je ne samo o empatiji kao umjetničkoj sili nego i moralnoj i građanskoj dužnosti.

„Pitanje empatije je čvrsto povezano sa neposrednim ljudskim kontaktom, a danas se osjeća nedostatak takvog kontakta, jer previše komuniciramo u virtualnom prostoru, kojem nedostaju oruđa za preuzimanje emocija druge osobe, sugovornika/ice. To je šansa za pozorište, jer od svojih prapočetaka u pozorište je ugrađena empatija“, istakla je rediteljica Tanja Miletić-Oručević.

Dramaturginja Asja Krsmanović podsjetila je da kakav god da je marketing za bilo koju predstavu – jednostavno ju morate pogledati da u potpunosti doživite i razumijete o čemu je riječ. „U pozorištu težimo da naša publika suosjeća sa našim likovima, sa kompletnom idejom“, zaključila je Krsmanović.

Prema riječima psihologinje, Sandre Muratović, u posljednje vrijeme se mnogo priča o empatiji u odnosu na prije dvadeset godina zato što danas govorimo o onome što nam nedostaje. „Ono što je puno važnije od same empatije odnosno prepoznavanja kako se drugi osjeća jeste ona vrsta empatije koja uključuje i ponašanje koje može da dovede do akcije, a nama baš to nedostaje“, objasnila je Muratović. Kroz razgovor se i dotakla fenomena „digitalnog žaljenja“ gdje nam često „lajk“ i „share“ stvaraju lažni osjećaj da smo nešto uradili za druge, ali zapravo nismo ništa.

Tokom razgovora je istaknuto dabh. teatar ima puno više povjerenja u čovjeka, a u prilog tome ide i činjenica oko koje su učesnice razgovora saglasne – da se publika nakon pandemije još više vratila pozorištu, koje ostaje i opstaje kao mjesto razmišljanja i povezivanja. U tom kontekstu važno je upravo da mladi ljudi odlaze u pozorište kako bi naučili razmišljati o perspektivi drugog na mjestu na kojem učimo kako da budemo bolji ljudi.

Međunarodno takmičenje u modernom plesu DDC Open 2025 bit će održano u subotu i nedjelju, 11. i 12. oktobra 2025. godine, u Centru Skenderija u organizaciji plesnog kluba Dance Development Centre iz Sarajeva. Ovaj dvodnevni događaj koji će biti održan u okviru Festivala plesa i umjetnosti Dansar, okupit će 600 plesača i plesačica iz BiH i regiona koji će se predstaviti kroz različite plesne stilove, od hip hopa, preko street dancea, jazza, savremenog baleta i show dancea, do disco dancea i latina. Takmičenje ima za cilj promociju plesa kao umjetničkog izraza, sportskog angažmana i načina očuvanja zdravlja i životne energije.

Direktorica DDC Open takmičenja, Aida Šlak, istakla je da ples, bez obzira na uzrast ili prethodno iskustvo, ima moć da poveže ljude i pozitivno utiče na njihovo fizičko i emocionalno stanje. “Ples je sloboda, terapija i najljepši oblik izražavanja. On nas uči disciplini, saradnji, samopouzdanju, ali i uživanju u pokretu. Kroz DDC Open želimo pokazati da ples nije rezervisan samo za profesionalce. Svako može pronaći stil i ritam koji mu odgovara, bilo da pleše iz ljubavi, zdravlja ili umjetnosti”, poručila je Šlak te dodala da će i ove godine poseban akcenat biti stavljen na promociju plesa kao aktivnosti koja doprinosi zdravom razvoju djece i jačanju samopouzdanja mladih.

Program takmičenja odvijat će se u više kategorija – solo, duo, grupne i formacijske izvedbe, dok će međunarodni žiri sastavljen od priznatih koreografa i plesnih pedagoga ocjenjivati kreativnost, tehniku i scenski nastup učesnika. Među članovima žirija prvog dana bit će i Željko Božič iz Slovenije, jedan od najuspješnijih hip hop plesača i koreografa na Balkanu, koji će se ove sedmice predstaviti i sarajevskoj publici kao glumac i plesač u predstavi “Knjiga mojih života” u okviru festivala MESS. U subotu će biti dio stručnog žirija DDC Open takmičenja, dok će u nedjelju, u okviru Festivala Dansar, održati street dance masterclass za domaće plesače i plesačice. Masterclass radionice održavat će se oba dana takmičenja.

DDC Open je plesni događaj već poznat po visokom produkcijskom nivou, stručnom žiriju i dobroj atmosferi. Osim natjecateljskog duha, ovaj događaj afirmiše ples i kao dio kulturnog identiteta te kao pristupačnu aktivnost za sve generacije, od djece u razvoju do osoba treće životne dobi. Takmičenje u subotu počinje od 11:00 sati, dok je u nedjelju početak zakazan u 12:00 sati. Kompletna satnica je dostupna na Facebook i Instagram stranicama Festival Dansar.

Suorganizator Festivala Dansar, Enis Avdić, naglašava značaj sinergije umjetnosti, sporta i zajedništva. “DDC Open unosi takmičarski duh u srce Festivala Dansar, ali istovremeno otvara prostor za kreativnost i promociju mladih talenata. Naš cilj je da Sarajevo kroz ovakve događaje bude regionalno središte plesne umjetnosti i kulture pokreta”, naveo je Avdić.

Ovogodišnji Festival Dansar već je obogatio sarajevsku jesen nizom događaja – spektakularnim otvaranjem uz Gran Gala Flamenco show, energičnim programom Fuego Dance Night, te izložbom Step by Step posvećenoj umjetnosti plesnog pokreta. Takmičenje DDC Open 2025 predstavlja završnicu festivala, simbolično zaokružujući jedinstvenu plesnu priču u kojoj su učesnici i publika zajedno proslavili snagu pokreta, ritma i zajedništva.