Autor: urednik

Zapravo moja ambicija je raditi u trafici s pogledom na more. Igrajući se doslovno, radio sam mnogo toga. Nemaran kakav jesam, nisam pravio arhivu. Ovo je pokušaj, da prije nego se konačno oduzmem, saberem bar dio toga. S toga doživite ovo kao svojevrsnu virtuelnu trafiku, na kojoj možete izabrati ono što vam se učini zanimljivim ili uzeti ono što mislite da vam treba. Platiti ne morate ali ako vas bude grizla savjest, ne ustručavajte se. Ambicija se neće ostvariti sama. Više na https://zokacatic.com

Regionalni nagradni konkurs/natječaj za mlade i izložba plakata

Udruženje likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera BiH ULUPUBIH poziva mlade dizajnere da kreiraju plakat sa temom Suočavanje s prošlošćui uzmu učešće na konkursu/natječaju i izložbi koja će biti otvorena u okviru XXXV Internacionalnog festivala Sarajevska zima 2019. od 21. februara do 2. marta u Galeriji Novi hram.

Konkurs je otvoren do 14. februara 2017 u 24.00 sata CET.

Na konkursu mogu učestvovati mladi od 16 do 35 godina iz post-jugoslovenskog regiona.

Žiri će činiti članovi ULUPUBIH-a: Mr. Dalida Karić-Hadžiahmetović, profesorica grafičkog dizajna na Akademiji likovnih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu;Miodrag Spasojević Štrika, višestruko nagrađivani BH grafički dizajner i Bojan Stojčić, mladi multimedijalni umjetnik i dizajner. Koordinatorka projekta je Miomirka Mila Melank. Odluke o učesnicima izložbe i nagradama žiri će donijeti 16. ili 17. februara 2019. Biće dodijeljene 3 nagrade, prva u iznosu od 500 KM, druga 300 KM i treća 200 KM.

Pobjednik konkursa će biti proglašen na otvaranju izložbe 21. februara 2019. godine.

Konkurs zajednički realizuju Udruženje likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera Bosne i Hercegovine ULUPUBIH i Fond za humanitarno pravo FHP.

Prijave

Plakati, odnosno fajlovi do 25MB, se prijavljuju za konkurs/natječaj i izložbu e-mailom na adresu ulupubih@gmail.com

Plakat treba biti dizajniran na formatu B1, 700x1000mm, vertikalno ili horizontalno. Za žiriranje treba poslati na email fajl, CMYK jpg 5512×7874 rezolucija 200 pixela, 10-12 maximum quality, baseline standard ili pdf na 200 dpi, CMYK sa kompresijom koja neće ugroziti kvalitet za print. Fajlovi će za izložbu biti printani digitalno na B1 formatu. Uz to treba priložiti i RGB jpg fajl za objavljivanje na internetu, 800 pixela po dužoj strani.

Radovi se prijavljuju pod nazivom: ImePrezimeNazivRada Suocavanje

Plakati selektovan za izložbu će biti printani o trošku ULUPUBIH-a i objavljeni u zajedničkom katalogu izložbe koji će autorima biti dostupan na otvaranju.

Opis kreativne ideje

Projekat „Mladi grade mir na Zapadnom Balkanu – Suočavanje“ ima za cilj da uspostavi dijalog i omogući aktivno i kreativno angažovanje mladih u procesima suočavanja sa prošlošću.

Uprkos obilju sudski utvrđenih činjenica o ratnim zločinima počinjenim tokom ratova devedesetih godina prošlog vijeka, 20 godina kasnije trajni mir još uvijek izmiče. Onemogućavaju ga rasprostranjena nekažnjivost, ignorisanje žrtava, javno veličanje odgovornih za kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava, kao i postojanje etnički pristrasnih i međusobno suprotstavljenih narativa o događajima, žrtvama i odgovornim akterima. Nedostatak konstruktivnih i inkluzivnih dijaloga o naslijeđu ovih ratova dodatno otežava prihvatanje odgovornosti za zločine i suočavanje sa njihovim posledicama. Različita sjećanja na ratove prenose se i na mlade generacije. Formalni obrazovni programi ne nude prikaz nedavne prošlosti koji je zasnovan na sudski utvrđenim činjenicama, već šture, selektivne i etnički pristrasne informacije o ratnim događajima. Znanje mladih o prošlošti je stoga veoma ograničeno, što nepovoljno utiče i na njihov angažman u širenju istine i zahtijevanju pravde za počinjene zločine. Aktivnosti koje osmišljavaju, organizuju i sprovode mladi naročito nedostaju na nivou lokalnih zajednica, koje treba da predstavljaju žarište društvenih inicijativa i dijaloga. Ovakva situacija predstavlja ozbiljnu prijetnju izgledima za pomirenje u regionu.

Fond za humanitarno pravo (FHP) i organizacija Branitelji ljudskih prava (Civil Rights Defenders) prepoznaju mlade kao ključne aktere u izgradnji trajnog mira na Zapadnom Balkanu. Neopterećenost mladih direktnim iskustvom rata, kao i otvorenost za saradnju i potragu za inovativnim rešenjima, čine ih nezaobilaznim učesnicima u procesu suočavanja sa prošlošću. Ovaj poziv ima za cilj omogućiti mladima vizuelnim umjetnicima i grafičkim dizajnerima zagovaranje pravde i odgovornosti za nedjela iz prošlosti i preuzimanje aktivnije uloge u procesu pomirenja.

Izbjeglička priča 4: Najljepše doba godine

Imamo pet prstiju na ruci i nijedan nije jednak. Isto je i sa ljudima, nismo svi jednaki. Božija je volja kao pet različitih prstiju na ruci, kaže Shazzy. Muslimanskoj, kršćanskoj, bosanskoj, migrantskoj, nije bitno. Bitno je kako koristimo tu ruku. Da li njome popravljamo ili kvarimo? Brojimo li našim prstima različitosti ili sličnosti? Zatvaramo ili otvaramo granice? To je ono što je naša volja i što čini razliku od čovjeka do čovjeka.

Da je novogodišnje raspoloženje posebno doba godine, potvrđuju entuzijastični, svakodnevni upiti „gdje ćeš za Novu“ ili „imaš li kod koga na božićne kolače“. Isto sam i ja, baš na Badnje veče, pitala svoga druga Shazzya, dok smo ubundani, u hladnom autu razgovarali o životu.

Shazzy je musliman, ali mi je pokazao fotografiju torte koju je kupio prijateljima za proslavu Božića, naredno jutro. Ima u kampu i kršćana, znate?

„Pa čekaj Shazzy, vama je onda zaista lijepo. Držite se skupa i skupa slavite jedni druge.“

„Jeste, ali ne svi. Znaš Edina, nije nam to razlika u kampu. Razlika su nam oni koji jedni drugima šamar poklanjaju, provaljuju ljudima u domove i ne slave ništa. To su razlike. Oni koji ne slave(ništa).“

Shazzy je tridesettrogodišnji magistar poslovnog računovodstva i osnivač jedne nevladine organizacije u rodnom mu Pakistanu, čiji je primarni cilj briga za djecu slabijeg imovinskog stanja, djecu bez roditeljskog staranja i oboljelu djecu. Fokus organizacije je na izgradnji edukacijskih ustanova, prikupljanju i doniranju stipendija radi podsticanja obrazovanja i povećavanja znanja. Misija organizacije je i nabavljanje polio vakcina, protiv dječije paralize, jer zdravstvena zaštita nije dostupna svima, kao ni samim zdravstvenim ustanovama.

U takvim okolnostima, Shazzy i njegov drug su vodili bitku s vjetrenjačama, jer – ma koliko vam to možda suludo zvučalo – nabavljati vakcine za djecu je u nekim dijelovima svijeta opasno po život. Zbog svog posla Shazzy je bio progonjen i na kraju morao pobjeći iz svoje zemlje zbog osnovanog straha za vlastiti život.

Prema definiciji iz UN-ove Konvencije o izbjeglicama, svaka osoba koja “ne može ili se ne želi vratiti u zemlju svog porijekla zbog osnovanog straha od progona zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkom uvjerenju”, ima pravo na izbjeglički status.

Zbog svojih donkihotovski borbi, Shazzy i njegov drug su često upadali u neprilike u gradiću u kojem su otmice i ubistva od strane terorista gotovo svakodnevnica, a država ne može ili ne želi da zaštiti sve one koji su zbog svojih političkih i ljudskih uvjerenja potencijalne mete terorizma. Ured Shazzyeve organizacije je nekoliko puta napadnut i opljačkan, a onda su napadnuti i sami uposlenici. Posljednje uspomene koje mog sagovornika vežu uz Pakistan su mračne: to je vrijeme koje je bio u tamnici, nakon što su njegovog radnog kolegu i njega kidnapovali, te skoro dva mjeseca držali u zatočeništvu.

„Nismo znali gdje smo i jedina svjetlost je bila iz prozorčića na vrhu podruma. Nakon 45 dana, pred mojim očima ubili su moga prijatelja, nakon što su ga izudarali željeznom polugom. Poslije sam saznao da su ga bacili u rijeku…“

Sve ovo je Shazzy pričao kroz suze i teške udahe, ali i iskru hrabrosti u očima. Istu onu iskru koju je pronašao 15 dana nakon ubojstva prijatelja, kada je uspio pobjeći i ukrcati se na prvi autobus za odlazak van zemlje, uputivši se u Iran. Nakon toga je otišao u Tursku, gdje se zadržao godinu i po.

Porodici se nikada nije javio, kako kaže – ni u ludilu. „Edina, ti kao novinarka možeš pisati o meni. Ili o nekom drugom problemu. Naši mediji ne mogu, niti prenose stvarnu situaciju. Rade za vladu, ako se uopće zna ko je vlada. Policija, također. Komunikacijski saobraćaj, također. Kada bih se javio njima ili žalio nekome, garantujem da bi za pola dana sva moja porodica bila mrtva, skupa sa mnom. Bez ikakvih posljedica, naravno. Sve se prisluškuje i bespomoćan si.“

U Turskoj se zaposlio u tvornici koja proizvodi ženske torbice, ali sa plaćom od 200-300 dolara mogao je samo puko preživljavati. Nagon za boljim životom i snovi o pomaganju drugima, vodili su ga ka evropskom tlu. Po standardnoj ruti uputio se u Grčku, odakle su ga deportovali nazad u Tursku, a pritom mu zaplijenili dokumente, ruksak i sav novac. Opet je otišao u Grčku i tražio azil, ali se nakon odbijenice usmjerio za Makedoniju, Srbiju, Bosnu, Hrvatsku i konačno Sloveniju gdje je također tražio azil, ali je dobio samo još jednu odbijenicu. Odatle je vraćen u Bosnu i trenutno se nalazi u bihaćkom kampu Bira.

Shazyya sam upoznala u Velikoj Kladuši prije dva mjeseca, kada sam tek započela migrantske priče, a javio mi se prije nekoliko dana traživši pomoć u pronalasku posla. Kako kaže, ne želi otići iz Bosne, ali treba posao. Iako ima osmogodišnje iskustvo s Oracle sofverom i u biznis marketingu, volio bi nastaviti svoje istinsko zanimanje – pomaganje ljudima. „Više od svega bih volio nastaviti pomagati ljudima. Pomagati djeci. Posao nije samo novac, niti je u novcu sve.“

Iako spavate u kampu koji vam liči na toalet, sanjate o dostojanstvenom životu. Iako i sami trebate pomoć, najveća vam je želja da pomažete drugima. Iako ste migrant bez para, pritom musliman, kupili ste tortu za Božić. Iako mnogo toga znate raditi, bili biste zadovoljni bilo kakvim poslom. Iako ste srozani bolom, nastavljate da se borite. Iako su vam prsti različiti, imate na umu da su od iste ruke. Iako vas svakodnevno gledaju očima osude, ponosno hodate po gradu.

Da, zasigurno je najljepše doba godine ono u kojem smo ljudi koji se usude pokloniti razumijevanje, umjesto osuda. Kada nam je svakodnevna, a ne novogodišnja odluka da budemo humaniji. I da ispod drvceta ostavimo makar osmijeh, za neka nova lica starih gradskih ulica.

P.s. Ukoliko želite pomoći u pronalasku posla Shazzyu, javite se kako bismo vas spojili s njim. Zbog sigurnosnih razloga, njegove certifikate i identifikacijske dokumente, nismo javno objavili.

Novinarka: Edina Čović

Video: Edis Kadrić

Osobe sa invaliditetom preko “Greensa” uključene u organsku poljoprivrednu proizvodnju

Društveni biznis Greens d.o.o. je krenuo sa radom 2018. godine, nakon što je ProReha – Centar za osposobljavanje, prekvalifikaciju i rehabilitaciju osoba sa invaliditetom dvije godine uspješno provodio projekat uključivanja osoba sa invaliditetom u procese rada u poljoprivredi. Svoje proizvode su predstavili i na Sarajevo Holiday Marketu.

„Sve je dobilo biznis formu kada smo svoju ideju predstavili kroz Mozaikov inkubator. Bili smo odlučni osigurati zapošljavanje i angažman osoba sa invaliditetom u proces poljoprivredne proizvodnje. Našli smo svoj fokus u uzgoju mikropovrća i začinskog bolja, koje se uglavnom koristi za salate i kao dodatak jelima“, govori nam Aldin Drnda, asistent na razvoju projekta kompanije Greens.

Sa Zlatanom Horom, jednim od zaposlenika Greensa, smo razgovarali o samoj proizvodnji. On je jedan od korisnika programa podrąke organizacije „Sumero“. Osobe sa invaliditetom sada imaju priliku za zapošljavanje, samostalni život i podršku u osposboljavanju za učešće na tržištu rada.

„Deset ljudi je uključeno u aktivnosti Greens, dvoje zaposleno. Pomaľem novim korisnicima, obučavam ih. Radim uglavnom na sađenju i odrľavanju začinskog bilja. Imamo i oko 20 različitih sorti Chili paprika, to kupujete kao viąegodiąnju biljku, koja se obnavlja svake godine i daje plodove“, govori nam Zlatan.

Alen Spahić također radi na plasteničkoj proizvodnji te odrľava staklenik u toku zime. „Imamo plastenik od 150 kvadrata, staklenik od 25 kvadrata. Naučio sam posao kroz rad, zahvaljujući posvećenosti uposlenika Prorehe i Greensa. Cijeli sistem se temelji na međusobnoj podršci“, dodaje Alen.

U saradnji sa USAID/Sweden FARMA II projektom „Greens“ nastoji zagovarati i pokretanje konkretnih koraka na uvođenju novih sorti sjemena mikropovrća, kako bi se olakšao njihov uvoz, o čemu su pokrenuli i razgovore sa Uprave BiH za zaštitu zdravlja bilja. Pojedine prepreke u procesu nisu spriječile „Greens“ da izađe na tržište, te danas svoje proizvode prodaju i u velikim trgovačkim centrima.

“Cilj nam je da integrišemo osobe s invaliditetom na otvoreno tržište rada, edukujemo kupce o značaju zdrave ishrane, te tržištu ponudimo kvalitetan i zdrav proizvod. Danas naše proizvode možete pronaći u tržnom centru Mercator, te sarađujemo sa vrhunskim ugostitetljima i kuharima. Prepoznaćete naše proizvode po brendu Greens, malim bijelim saksijama i privlačnim izdancima raznih vrsta začinskoga bilja i mikropovrća. Zahvaljujući podršci USAID/Sweden FARMA II projekta bili smo i na Sarajevo Holiday Marketu, a uvijek nas možete kontaktirati i putem društvenih mreľa“, zaključio je Drnda.

250 izvođenjepredstave „Žaba“

U srijedu, 26.12.2018. godine u 20,00 sati na sceni Kamernog teatra 55 biće svečano obilježeno 10. godina igranja predstave „Žaba“ i njeno 250 izvođenje.

Predstava Kamernog teatra 55, „Žaba“, od svoje premijere pa do danas, je uvijek igrala pred punom salom, i uvijek se za nju tražila ‘karta više’. Nastala prema tekstu hrvatskog dramatičara Dubravka Mihanovića, u režiji Elmira Jukića „Žaba“ je progovorila o jednom sveprisutnom problemu balkanskih post-ratnih zemalja, kojega smo svi bolno svjesni, ali glasno o njemu ćutimo, a to je PTSP, osama, otuđenost i nemogućnost oslobađanja od duhova iz svima nam tako bliskog i, nažalost, predobro poznatog – rata. Predstava je u ovih deset godina, iako se bavi jednom veoma mučnom i teško ‘probavljivom’ temom, ostvarila fantastičan prijem i kod domaće, ali i kod strane publike, noseći u sebi upravo onaj aristotelijanski element katarze koji je nemoguće a ne prepoznati, a nerijetko i u punini proživjeti zajedno sa glavnim junakom ovog djela, Zekom, kojeg igra neprevaziđeni Emir Hadžihafizbegović. „Žaba“ je proputovala pola svijeta, i više čak, i sa tih putovanja donijela značajne nagrade. Hrvatska, Poljska, Srbija, Češka, Austrija, Crna Gora, Švedska i Slovenija samo su neke od zemalja u kojima je predstava igrala, pored izvedbi na našoj matičnoj sceni. Prošle godine je, zbog rastućeg uspjeha predstave, po istom predlošku i sa istom glumačkom ekipom napravljen i dugometražni film „Žaba“, koji je već prikazan na većini velikih europskih i svjetskih festivala, i na kojima je također osvojio, i još uvijek osvaja, značajne nagrade. Od Zagreba pa do New Yorka, osvojio je 16 prestižnih nagrada od kojih je šest grand prixeva na najbolju ulogu osvojio Emir Hadžihafizbegović.

Noć knjige u Buybooku!

26. decembra navršava se 22 godine postojanja Izdavačke kuće Buybook. Tim povodom Buybook tradicionalno organizuje Noć knjige kada je naša sarajevska knjižara u Radićevoj 4 otvorena od 9:00 sati do ponoći. U rođendanskoj Noći knjige prilikom kupovine možete ostvariti cjelodnevni popust na sva Buybookova izdanja od 30 do 90% dok su ostala izdanja snižena od 20 do 70%. Noć knjige je i završni program Decembra u Buybooku tokom kojeg organizujemo niz promocija bh. autora i autorica, a ujedno je i prilika za još jedan susret sa bosnaskohercegovačkim književnicima i književnicama okupljenim na proslavi u 20:00 sati koja je otvorena za sve posjetitelje i posjetiteljice i tokom koje će Buybookovi autori/ce potpisivati knjige.

Iza Izdavačke kuće Buybook je još jedna uspješna poslovna godina. Nekadašnja produkcija od 40 novih izdanja godišnje sada dostiže preko 60 objavljenih knjiga u jednoj godini. Iza nas je još jedan uspješan Internacionalni festival književnosti Bookstan te novootvorena tuzlanska knjižara koja se nalazi u boljem prostoru i istoj lokaciji – Tržnom centru Mercator u Tuzli.

Naši autori/ce su i ove godine osvajali važne književne nagrade. Bojan Krivokapić za roman „Proleće se na put sprema“ dobio je nagradu „Mirko Kovač“ za djela autora do 35 godina. Tanja Stupar Trifunović za knjigu poezije „Razmnožavanje domaćih životinja“ dobila je nagradu „Milica Stojadinović Srpkinja“. Amila Kahrović-Posavljak za roman „Smrtova djeca“ dobila je nagradu koju dodjeljuje američka organizacija „Čuvaj Se“. Društvo pisaca Bosne i Hercegovine je svoju godišnju nagradu dodijelilo pjesniku i Buybookovom autoru Mustafi Zvizdića. Njihova djela uz niz naslova domaćih, regionalnih i svjetskih autora/ica možete pronaći u Buybookovoj ponudi.

Sa zadovoljstvom najavljujemo da će u Noći knjige biti dostupna izdanja koja uskoro izlaze iz štampe – „Ja mrzim internet“ američkog književnika turskog porijekla Jaretta Kopeka čije objavljivanje je označeno kao književna senzacija i koji je nastao kao rezultat besprijekorno pronicljivog posmatranja savremenog društva i predstavlja litaniju protiv načina na koji čovjek upotrebljava tehnologiju i „Istanbul: Grad, sjećanja“ turskog nobelovca Orhana Pamuka u novom luksuznom izdanju sa preko tristo novih fotografija sada kao „Istanbul na fotografijama“.
U Buybookovoj ponudi možete pronaći i bestselere autor/ica kao što su Khaled Hosseini, Elif Safak, Elena Ferrante, Paulo Coelho, Dan Brown…

Praznični dan s velikim popustima možete iskoristiti i za kupovinu nekih od naših kapitalnih izdanja kao što su „Izabrana djela“ Zuke Džumhura s predgovorom Ive Andrića koja su sačinjena od sedam knjiga, sabran djela Darija Džamonje „Ako ti jave da sam pao…“, knjigu pripovijetki „Iz tame svijeta“ Dževada Karahasana i „Priče za laku noć za djevojčice buntovnice“ – priče o izvanrednim ženama, koju potpisuju Favilli Elena i Cavallo France.
Popuste prilikom kupovine na naša i druga izdanja u Noći knjige možete iskoristiti i u tuzlanskoj i u sarajevskoj knjižari te putem web shopa www.buybook.ba

U Buybooku promovisan roman “Kintsugi tijela” Senke Marić

U okviru programa Decembar u Buybooku, je u sarajevskoj knjižari Buybook promovisan roman Senke Marić „Kintsugi tijela“ koji je objavljen pred ovogodišnji Bookstan u Buybookovoj biblioteci „Nulta stvarnost“ koju uređuje Faruk Šehić. Pored autorice, o knjizi su govorili Buybookovi urednici/e Faruk Šehić i Kristina Ljevak.
Senka Marić, nagrađivana pjesnikinja, osim što je demonstrirala izuzetni talenat i u proznoj formi, pokazala nam je, dijelom pišući autobigrafsku prozu, koliko se teško postaje i ostaje ženom te koliko je umno i fizički zahtjevan proces oporavka od bolesti tijela koju proizvede tjeskoba u duši. Ovaj roman još jedna je potvrda koliko je važno pisati o onome što nas se uistinu tiče i koliko je važno učiniti to bez zadrške. „Kintsugi tijela“ nije vodič kroz preživljavanje bolesti niti priručnik za samopomoć, riječ je o vrhunskoj književnosti kojoj je tema između ostalog borba s karcinomom i posljedicama koje traumatično iskustvo nosi.

„Bez obzira na to što ova knjiga sadrži autobiografske elemente za čitatelja to ne treba biti uopšte bitno. To je čista književnosti. Kod nas se često dešava da tema bira autora. To se mnogima od nas dešavalo. Radi se o čistokrvnoj književnosti koja može imati terapeutsku funkciju i ne mora. Nije književnost nešto što nužno treba direktno pomagati ljudima. Senka je imala to iskustvo, pretočila ga je u književno djelo i ono može i ne mora pomoći ljudima. Dok sam čitao nije me zanimalo je li autobiografsko ili nije. Zanimala me je snaga tih rečenica i njihova uvjerljivost. Zanimalo me je koliko su te slike metafore, događaji i atmosfera, koliko su jaki da bi bili literarno dobri. Drugi značaj romana je detabuiziranje kancera i ne samo kancera nego bilo koje teške bolesti. Znamo da dolazimo iz kulture u kojoj je bolest uvijek tajna, sramota je reći da si bolestan. Čovjek mora herojski da umre, ne smije reći da mu je srce slabo. Ova knjiga ima moć da razbije taj led. Da skine ono što se zamrzlo u ljudima. To je ono što se naziva „teškom književnošću“, a ja volim „tešku književnost.“ Kafka je rekao da književnost treba biti sjekira koja razbija led unutar ljudskih duša. To ova knjiga radi na savršen način“, rekao je na sinoćnoj promociji Faruk Šehić, urednik romana.

Da život često nadvlada fikciju potvrđuje nam i iskustvo Senke Marić koja je dio proživljenog morala ostaviti po strani da bi književni tekst funkcionisao.

„Sam tekst je u jednom trenutku prestao da prima tokom pisanja sve ono što se dešavalo. Neke jako teške i traumatične situacije nisu ušle u roman jer mislim da bi bilo previše, da ne bi djelovalo uvjerljivo.
Nisam imala potrebu da ispričam ovu priču kako bih nekome rekla da sam imala rak, kako sam hrabra ili kako sam preživjela. Imala sam zaista samo potrebu da pokušam pronaći način kako takvo iskustvo prenijeti u književnost i činiti da funkcioniše kao književni tekst“ rekla je Senka Marić na promociji.

Predosjećanje postojanja bolesti i onoga što dolazi nakon nje i prije zvanične dijagnoze na najbolji način Senka Marić je opisala kao „trenutak kristalne svijesti o svemu što radiš pogrešno, i kako nećeš nikada više praviti iste greške. Voljet ćeš one vrijedne tvoje ljubavi. Jesti zdravo. Raditi jogu. Osjećati dan.“
Dio spoznaja koje je donijela bolest a koje su kasnije pretočene u roman govore i o tome kakao žena u patrijarhalnom društvu najčešće nije naviknuta, niti tako vaspitana, da se izbori za vlastite potrebe i da o njima govori.

„Uloge koje se nameću ženama u našoj kulturi podrazumijevaju i to da mi nemamo baš prava da tražimo za sebe neke stvari. Određene uloge su propisane, nije nam baš pretjerano dozvoljeno da tražimo da nas se voli i pazi. I onda se često bolest pojavljuje. To je vjerovatno usvojeno u djetinjstvu, jer kad smo mali, a bolesni dobijali smo dodatnu pažnju.
Dokazano je da žene koje su udate za alkoholičare više traže ljekarsku pomoć za najrazličitije probleme nego žene koje su udate za muškarce koji nisu ovisnici. To samo po sebi govori da je bolest dozvoljena slabost. I dozvoljen način da tražimo od nekoga pomoć.“

U knjizi „Kintsugi tijela“ flešbekovi iz djetinjstva posvećeni spoznajama o bolnom postajanju ženom miješaju se sa onim što u bolesti podrazumijeva gubljenje formalne karakteristike ženstvenosti. Ovo je u prvom redu roman o tijelu, njegovim potrebama, i pravu na čulnost i onda kada je tijelo ranjeno. Posebno ako govorimo o tijelu žene.

„Ako postoji jedna stvar kojom sam se bavila pišući ovaj roman onda je to tijelo i tematiziranje tiela na različite načine, kroz bolest, kroz seksualnost… Ne znam da li je tako samo u našoj kulturi ili je svugdje tako, ali da bolest nije samo nešto kroz šta ti prolaziš kao osoba nego to podrazumijeva određene uloge koje idu uz to. Naprimjer ako imaš rak, ti si malo žalost, i trebaš biti fin, neko ko leži u nekom krevetu pokriven dekicom, ćelav i nikakav i svi dolaze i sažalijevaju se nad tobom. Naravno da je to apsolutno udaljeno od istine i da si i dalje ista osoba koja si bila, da imaš iste želje koje si i prije imala“ rekla je Senka Marić na promociji u Buybooku koja je održana u okviru programa Decembar u Buybooku unutar kojeg do kraja godine planiramo još jednu promociju, riječ je o knjizi „Pamfleti, manifesti i pokoja anegdota“ Seada Sekovića koja će biti promovisana u ponedjeljak 24. decembra u 19:30 sati, a nakon nje, završni ovogodišnji Buybookov događaj biće Noć knjige 26. decembra kada će sarajevska knjižara Buybook biti otvorena od 9:00 sati do ponoći uz popust na sva Buybookova izdanja od 30-90% dok će na sva ostala izdanja biti od 20-70%. U 20:00 sati organizujemo proslavu na koju su pozvani svi Buybookovi čitatelji i čitateljice i na kojoj će biti pristuni/e naši autori i autorice.

UNICEF nagradio novinare za promociju prava djece

UNICEF u BiH dodijelio je tradicionalne nagrade novinarima, koji su svojim medijskim pričama zalažu za doprinos zaštiti i promociji prava djece.

Priznanja se dodijeljena Meliti Mujadžić, novinarki RTV Unsko sanskog kantona za prilog ”Prijatelji ne broje hromosome”, blogerki “Al Jazeera Balkans” portala Aidi Hrnjić za tekst ”Učimo od djece”, dok su za tekst na internet portalu dodijeljene dvije ravnopravne nagrade Vanji Stokić sa portala e-trafika za tekst ”Ažurirajmo nastavu: Školski programi ne prepoznaju problem online nasilja” i Osmanu Zukiću za tekst objavljen na Školegijum portalu ”Dječak ispod zvijezde”.

Zahvalnice za televizijske priloge dodijeljene su Ivanu Kataviću za prilog ”Kanister kao školsku pribor”, za Liberty TV i Nataliji Todorović, Elta TV, za prilog ”Asistent u nastavi”.

Za tekst u štampi, zahvalnica je uručena Goranu Lajiću iz Nezavisnih novina, za tekst “Nezavisne” u posjeti područnoj školi u Rekavicama: Ove godine samo jedan prvačić”; za blog Hani Kazazovic za tekst ”Ako se imalo izdvajaš iz mase i razlikuješ od drugih, meta si”; a za internet portale zahvalnice su dodijeljene portalu Mondo BiH za ukupni doprinos za bavljenje pravima djeteta, te Anamariji Jelonjić Zadro, novinarki portala bljesak.info za tekst ”Međuvršnjačko online nasilje”.

Treća dodjela godišnjih Nagrada za inovativne nastavnike i nastavnice

U Sarajevu će se ove nedjelje dodijeliti Nagrade za inovativne nastavnike i nastavnice. Nagrade se dodjeljuju po treći put u organizaciji Centra za obrazovne inicijative Step by Step, uz podršku donatora.

Nagrada će se i ove godine dodijeliti u pet kategorija: odgajatelji/ce u predškolskom odgoju i obrazovanju, učitelji/ce u razrednoj nastavi, predmetni nastavnici/ce u osnovnim školama, predmetni nastavnici/ce u srednjim školama i stručni saradnici/ce na svim nivoima odgoja i obrazovanja. Kao i prethodnih godina, nastavnici i nastavnice su svoje inovativne prakse, njih čak 157 ove godine, slali od septembra do novembra. Žiri u kojem su učestvovali prošlogodišnji dobitnici i dobitnice je krajem prošlog mjeseca odabrao 50 nominiranih, po 10 u svakoj kategoriji.

Zahvalni na podršci koju ste pružili i pružate i prostoru u Vašim medijima u kojem ste promovirali ovu plemenitu i, za budućnost naše djece i našu, vrlo važnu profesiju, pozivamo Vas da nam se pridružite na svečanoj ceremoniji dodjela nagrada dobitnicima i dobitnicima 2018. godine

23.12.2018. (nedjelja)

Narodno pozorište Sarajevo

(Pozorišni trg 1)

u 18 sati

Više informacija i filmove o dobitnicima Nagrade prošle, kao i o nominiranim praksama ove godine možete pročitati na stranici www.inskola.ba.

Ado Hasanović osvojio je Grand Prix na 49. KRAF Film Festivalu

Ado Hasanović, mladi bosanskohercegovački reditelj, osvojio je Grand Prix na 49. KRAF Film Festivalu održanom u Rijeci za kratki film „Pink Elephant“.

„Pink Elephant“ govori o današnjici Bosne i Hercegovine, osvrćući se na sukob, moral i tabu u jednoj porodici kroz pornografiju kao narativni kontekst. Kratkometražni film je u toku godine osvojio jedanaest nagrada na raznim internacionalnim film festivalima širom svijeta, pored kojih «Specijalno priznanje Žirija» u Madridu, «Najbolja Komedija» u Texasu, «Najbolji film OFF Generacije» u Sarajevu…

«Film je inspirisan na osnovu istinitih događaja, gdje čovjek u Italiji prepoznaje svoju kćer u porno filmu. Ja sam obradio tu ideju i zajedno sa mojim kolegicama Anom Zagagliom i Silvanom Tammom napisao scenario i priču smo ambientovali u Sarajevu. To je bio moj diplomski film u klasi Daniele Luchettia na prestižnoj italijanskoj filmskoj akademiji Centro Sperimentale di Cinematografia u Rimu», kazao je Ado.

Snimanje je bilo jedinstveno, priča nam Ado, jer je odlučio da snimi film u studiju u Rimu. Bio je to veliki izazov za njega i njegovog italijanskog scenografa Marco Toressin, jer su imali zadatak da u praznim Rimskim studijima izgrade stan i daju sarajevski čar i izgled.

„Drago mi je što sam, radeći na ovom filmu, sarađivao sa glumcima Jasnom Žalicom, Amilom Terzimehić, Izudinom Bajramovićem i Fabriciom Colicom. Oni su značajno doprinijeli ovom projektu.“, kazao je Ado.

Film je premijerno prikazan na festivalu u Briselu, na kojem je osvojio nagradu publike.

Film govori o građanskoj porodici iz Bosne i Hercegovine kojoj u posjetu, sa momkom Italijanom, dolazi kćerka, koja studira u inostranstvu. Nakon što vide kćerku i upoznaju mladića, radost na licima roditelja zamijeniće ljutnja i strah. Stvari počinju da se mijenjaju kada otac na leđima svoje kćeri primijeti tetovažu.

Ujedno je već četvrtu godinu i Art Direktor Mediterranean Short Film Festivala “The Author's Passages” u Sant'Antiocu u Italiji, koji se završio prije dvije sedmice. Na festivalu se prikazuju najbolji filmovi iz mediteranskih država, a ove godine su imali novu sekciju i saradnju sa Sarajevo Film Festivalom. (http://www.passaggidautore.it/)

Tuzlaci iz kućne radinosti napravili autentične sosove i marinade od ljute paprike

Ekipu okupljenu oko projekta „Ljutko“ susrećemo na Sarajevo Holiday Marketu. Porodica Ratajc stoji iza ovog zanimljivih proizvoda i koncepta, a kažu da je sve krenulo ‘sa balkona’, praveći marinade i sosove za svoje društvo.

„Od 53 sadnice na balkonu, danas imamo uzgoj na više lokacija. Ljuti sosevi, ljuti kikiriki, pikantni sir, belaj ajvar, polako širimo našu ponudu. Ponosni smo na činjenicu da smo zaokružili proces od proizvodnje do prodaje, planiramo otvaranje prve ‘ljute’ prodavnice u Bosni i Hercegovini, a moguće je i proširenje ponude koju već imamo u DM marketima“, pojašnjava Dinko Ratajc.

„Moramo širiti zalihe, moramo podići kapacitete kuhanja, te sami zahtjevi tržišta nas ohrabruju da jačate i rastete. Imamo nekoliko dogovora i o saradnji na razvoju novih proizvoda. Na Sarajevo Holiday Marketu smo predstavili svoje proizvode u saradnji sa USAID/Sweden FARMA II projektom. Važno je raditi na promociji, kako bismo postigli trajnu prepoznatljivost naših proizvoda“, dodaje Ratajc.

„Proizvodimo vlastiti rasad, a razvili smo i prepoznatljiv dizajn. Imamo preko 50 različitih sorti paprike, od čega su dvije trećine ljuće, a jedna trećina blaže. Našli smo prostor na tržištu i polako gradimo mrežu kupaca. Uvjereni smo da je ‘Ljutko’ brend kojem će se ljudi vraćati“, zaključuje Ratajc.

…