Autor: urednik

Zapravo moja ambicija je raditi u trafici s pogledom na more. Igrajući se doslovno, radio sam mnogo toga. Nemaran kakav jesam, nisam pravio arhivu. Ovo je pokušaj, da prije nego se konačno oduzmem, saberem bar dio toga. S toga doživite ovo kao svojevrsnu virtuelnu trafiku, na kojoj možete izabrati ono što vam se učini zanimljivim ili uzeti ono što mislite da vam treba. Platiti ne morate ali ako vas bude grizla savjest, ne ustručavajte se. Ambicija se neće ostvariti sama. Više na https://zokacatic.com

Dodjela malih grantova za jačanje otpornosti na nasilni ekstremizam u lokalnim zajednicama Zapadnog Balkana

Međunarodni republikanski institut u BiH (IRI) poziva lokalne organizacije i pojedince u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, na Kosovu, Makedoniji, Crnoj Gori i/ili Srbiji, koji nastoje da izgrade otpornost na nasilni ekstremizam da apliciraju za dodjelu malih grantova.

Uspješne aplikacije trebaju

  • Prepoznati i predstaviti plan za adresiranje ili istraživanje poticaja nasilnog ekstremizma, ili
  • Prepoznati i predstaviti plan za unapređenje ili istraživanje faktora otpornosti na nasilni ekstremizam.

Vrijednost pojedinačnih malih grantova koji će se dodjeljivati iznosi između $ 3,000 i $ 7,000.

Period implementacije:projekti bi trebali da počnu ne prije 1. januara 2019. i da završe najkasnije do 31. jula 2019.

 Pravo na učešće i dodjelu sredstavaimaju organizacije, neformalne grupe i pojedinci koji djeluju u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Makedoniji, Crnoj Gori i/ili Srbiji. Organizacije koje imaju malo iskustva kao korisnici sredstava inostranih donatora posebno su podstaknute da se prijave.

 Rok za dostavljanje prijava je 3. Januar 2019. Prijave moraju biti na engleskom jeziku.

U prilogu dostavljamo zvanični poziv (dostupan i na linku: https://www.iri.org/sites/default/files/wysiwyg/europe2018bih24o-rfa_small_grants_final.pdf ) kao I document najčešće postavljenih pitanja (FAQ).

Dodatne informacije koje se tiču poziva i prijave dostupne su na upit putem email adrese afazlic@iri.org.

U Zvonu otvaranje izložbe austrijskog umjetnika Rafeta Jonuzija

Udruženje za afirmaciju kulture i umjetnosti Zvono sa zadovoljstvom vas poziva na otvaranje izložbe „Jon u egzilu“ austrijskog umjetnika kosovskog porijekla Rafeta Jonuzija.
Izložba će biti otvorena u galeriji Zvono (Obala Maka Dizdara 10) u utorak, 18. decembra u 21.00 sati.
Za predstavnike/ce medija istog dana, u utorak, 18. decembra u 13:00 sati organizujemo susret s autorom i snimanje postavke.

Na izložbi će biti predstavljeni readymade objekti razvrstani u nekoliko ciklusa, nastali tokom rada na velikim formatima, u trenucima meditativnih procesa i kao posljedica autorske igre.
Umjetnički objekti koji čine izložbu „Jon u egzilu“ rezultat su i autorske potrebe za kreiranjem ličnog ostrva nakon vlastitih traumatičnih iskustava kao posljedice odvajanja s porodicom.
Rafet Jonuzi uz istančan osjećaj za skulpturu od dijelova neupotrebljivih predmeta uz kombinovanje likovnih tehnika kreira objekte koji nam svjedoče o različitim iskustvima te mogućnostima pronalaska izlaza u umjetnosti, onda kada život ne nudi pretjerano razloga za radost.

Rafet Jonuzi je rođen 1964. godine. Akademiju umjetnosti, odsjeke za grafiku i vajarstvo završio je u Prištini. Živi u Austriji i radi kao kustos galerije Ku/RZ/nsthalle. Izlagao je na brojnim izložbama i bijenalima grafike u Evropi i na Balkanu te boravio na umjetničkim rezidencijama u Švicarskoj, Francuskoj i Kanadi.
Izložbom Rafeta Jonuzija „Jon u egzilu“ završavamo likovni program u galeriji Zvono za 2018. godinu. Izložba će biti postavljena do 15. januara 2019. godine.

Humanitarni koncerti ” Studenti djeci”

Potaknuti i ovogodišnjim predprazničnim duhom, studenti Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu posvetiće dva dana djeci koja nisu u mogućnosti biti stalna publika klasičnim koncertima, a kojima muzika predstavlja veliku radost. Tako će 19. i 21. 12. 2018. studenti obići Roditeljsku kuću – “Srce za djecu” i Zavod Mjedenica. Koncertnim predstavljanjem imaju namjeru djeci uljepšati dan, a planiran je niz aktivnosti kojima će studenti muzikom, ali i druženjem sa mališanima, uljepšati njihove dane, te osmijeh izmamiti paketićima, koje je svojim donacijama i sponzorstvom omogućio Sindikat Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu. Da je muzika terapija pogotovo za djecu i da na njih djeluje smirujuće i poticajno, pokazuje i ovogodišnja saradnja između navedenih ustanova i Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu.

Balkan dance project u SARTR'u

U četvrtak 20. Decembra u 20h,  na sceni Sarajevskog ratnog teatra odigraće se predstava “Balkan Danc Project Vol. 3”

BDP je međunarodni plesni projekat, koji egzistira još od 2013. godine, u koprodukciji plesne organizacije Tanzelarija (BiH)  Festivalom Velenje (Slovenija) i Institutom za umetničku igru (Srbija). Njegovi inicijatori su Igor Kirov, koreograf iz Makedonije, danas umjetnički direktor Baleta HNK Split, Aleksandar Saša Ilić, prvi solista Narodnog pozorišta u Beogradu i koreograf, te savremena plesačica i balerina Mojca Majcen iz Slovenije.  BDP je nastao sa idejom surađivanja i povezivanja mladih scenskih umetnika iz regiona, te promocije i razvoja modernog i savremenog baleta.

Projekat okuplja plesne umjetnike (koreografe i plesače) iz Slovenije, Hrvatske, Makedonije, Srbije i  Bosne i Hercegovine koji su u periodu od dva mjeseca radili na pripremanju cjelovečernje plesne predstave sačinjene od tri različita dijela. Svaki dio je radio jedan od koreografa (Saša Ilić – Srbija, Ivana Hadžihasanović – BiH i Igor Kirov – Makedonija).

Triptih je sačinjen od jedinstvenih plesnih prijevoda izabranih literalnih prijedloga i umjetnički plesni poklon velikanima proze i pjesništva (Ivan Cankar, Aleksa Šantić i Ivo Andrić). Svim autorima i tvorcima  je od iznimne važnosti  promocija savremenog stvaralaštva, koje se temelji na bogatoj kulturnoj baštini i na taj način ih nanovo budi, čuva i oživljava.

Aleksandar Saša Ilić (SRB) je u sudjelovanju sa režiserom Aleksandrom Nikolićem (SRB) postavio djelo Ivana Cankarja „Sablazan u dolini Šentflorijanskoj“ u plesni oblik. Autori se prije svega bave istraživanjem zajednice kojoj pripadaju, te se usmjeravaju na negativne pojave tradicionalnih stupova društva, preispituju njihove  moralne i vrijednosne sudove, genezu njihovog uspjeha kao i njihov učinak na društvo. Autori su pretvorili ekskluzivnu slovensku temu u jedinstveni  prerez savremene umjetnosti.

Igor Kirov (MAK) se u svom koreografskom radu uglavnom vrti oko pjesmama popularnog pjesnika iz Mostara Alekse Šantića, koji je bio  inspiracija  i sevdalinkama, bosanskim narodnim pjesmama  Bosne i Hercegovine. Sevdalinka predstavlja jedinstveni muzički izražaj u Bosni i Hercegovini, koja ima dugu i bogatu tradiciju. Šantićeva Emina, Što te nema i druge ljubavne pjesme dodatno su oživjele u bogatoj koreografiji Igora Kirova.

Ivana Hadžihasanović (BiH),  kao glavni motiv svojega djela koristiti temu  prolaznosti života i ljudsku potragu za vječnosti, kroz koju na kraju neizbježno pronalazi svoj put. Tako je nobelovac Ivo Andrić kroz većinu svojih djela izravno ili neizravno dotakao prolaznosti života, a posebno u djelu „Znakovi pored puta“. Kroz prolaznost želi ostaviti svoj trag, ne želi biti zaboravljen. Svojim djelima i nasljedstvom želi nastaviti sa životom, bilo da su to jednostavni znakovi uz cestu, priče ili velika djela koja žive i nakon njegove smrti.

  • Učesnici projekta: Nataša Hajdarević – producent i project manager (Tanzelarija)
  • Ivana Hadžihasanović – asistent project managera i koreograf (Tanzelarija)
  • Svea Thalia Ćatić – PR, asistent koreografa, balet majstor i baletsni pedagog (Tanzelarija)
  • Igor Kirov – Koreograf (Makedonija)
  • Aleksandar Ilić – Koreograf (Srbija)
  • Ema Janković – plesačica (Hrvatska)
  • Mojca Majcen – plesačica (Slovenija)
  • Zulejha Kečo – plesačica (BiH)
  • Jakša Filipovac – plesač (Srbija)
  • Branko Mitrović – plesač (BiH)
  • Luka Živković – plesač (Srbija)

Cijena ulaznica za predstave  iznosi 10KM, a rezervacije se mogu obaviti pozivom na 033 664 070 ili slanjem poruke u inbox Fb. page-a https://www.facebook.com/sartr1992/. Omogućen je popust za studente i penzionere.

The Road Movie film producenta Srđana Šarenca osvojio National Film & TV Awards (NFTA) 2018 u Los Angelesu

Dugometražni dokumentarni film “The Road Movie” (Put) osvojio nagradu National Film & TV Awards (NFTA) 2018 u kategoriji dugometražnog dokumentarnog filma.
Dodjela nagrada je održana u Globe theater u Los Angelesu.
The Road Movie (Put), reditelja Dimitrija Kalašnikova, koprodukcija je Bjelorusije, Rusije, Srbije, Bosna i Hercegovine, Hrvatske i SAD. 
Domaći producent je Srđan Šarenac (Novi Film)
Srđan Šarenac, ovim rečima je opisao film: „Dugometražni dokumentarni film Ruski film puta je portret Rusije kroz snimke sa kamera koje se nalaze u automobilima. Dosta komičnih i tužnih  scena se dogodi na ruskim putevima, od padobranca koji pada na sred  autoputa do mlade koja bježi sa svog vjenčanja. Ovaj film prikazuje potpuno novi pristup dokumentarnom filmu jer je sačinjen od video snimaka za koja smo otkupili autorska prava i od njih napravili film. Moglo bi se reći da ovaj projekat nije imao fazu snimanja, nego fazu pronalaska snimaka koja je trajala deset mjeseci, pa zatim montažu za koju nam je trebalo šest mjeseci.“ 
Ovaj je film imao distribuciju u 80 bioskopa širom Sjedinjenih Američkih Država i Kanade uz pomoćOscilloscope Laboratories i worlds sales agent-a, kuće Syndicado. Film je prethodno prikazan u takmičarskom programu „First Appereance“ u okviru prestižnog ferstivala IDFA, a zatim na još 80 filmskih festivala kao što su Hot Docs, True/False, Sarajevski filmski festival.

Raspisan konkurs za UWC stipendije 2019

UWC Nacionalni komitet BiH poziva učenike 2. razreda četverogodišnjih srednjih škola u BiH da apliciraju za UWC stipendije u školskoj 2019/2020.

Koledži ujedinjenog svijeta su škole internatskog tipa u kojima se nastava izvodi na engleskom jeziku uz obavezno pohađanje časova maternjeg jezika.

UWC Nacionalni komitet BiH ove godine nudi ukupno 30 stipendija i to:

  • UWC Mostar (BIH)– 22 stipendije
  • UWC Pearson College (Kanada) – 1 stipendije
  • UWC Adriatic (Italija) – 1 stipendija
  • UWC USA – (Sjedinjene Američke Države) – 2 stipendije
  • UWC Robert Bosch College (Njemačka) – 1 stipendija
  • UWC Red Cross Nordic (Norveška) – 1 parcijalna stipendija
  • UWC Li Po Chun (Hong Kong) – 1 parcijalna stipendija
  • UWC Changshu (Kina) – 1 parcijalna stipendija

Zainteresirani kandidati MORAJU ispunjavati sljedeće uslove:

  • biti državljani BiH (sa prebivalištem u BIH) ili pohađati školu u BiH u posljednjih 5 godina;
  • biti učenici drugog razreda četverogodišnje srednje škole;
  • po završetku aplikacijskog perioda, biti uzrasta od 15 do 17 godina;
  • imati odličan ili vrlo dobar opći uspjeh u školi (minimalan prosjek ocjena 4.0)

Zainteresirani kandidati BI TREBALI također ispunjavati sljedeće uslove:

  • dijeliti vrijednosti i ideale UWC pokreta (uwc.org);
  • dobro poznavati engleski jezik;
  • biti aktivni u lokalnoj zajednici i vannastavnim aktivnostima;
  • biti spremni predstavljati BiH u pozitivnom svjetlu u međunarodnom okruženju

Dodijeljena UWC puna stipendija pokriva troškove dvogodišnjeg školovanja prema Programu međunarodne mature na engleskom jeziku (International Baccalaureate Diploma Programme, IB DP) uključujući internatski smještaj, prehranu, te udžbenike i školski pribor. Stipendija ne pokriva troškove putovanja, džeparca, vize i u nekim slučajevima zdravstvenog osiguranja.

Prijave se primaju do 11. februara 2019.

 

 

Izložba portreta Marija Mikulića

U četvrtak, 20.12.2018. u 19 sati u galeriji Srednje škole primijenjenih umjetnosti Sarajevo, bit će upriličena Izložba portreta istaknutog bosanskohercegovačkog slikara Marija Mikulića, na kojoj će biti predstavljena 33  umjetnička djela iz respektabilnog  opusa Mikulićevih portreta, 27 iz privatne zbirke porodice Mikulić i 6 djela iz umjetničke zbirke Muzeja Sarajeva.

Na otvorenju izložbe prisutnima će se obratiti autorice izložbe; prof. Bojana Mikulić, kćerka Marija Mikulića, kustosIca Muzeja Sarajeva Indira Kučuk-Sorguč i direktorica škole Elma Alić-Šobot. Cilj izložbe je građane, a posebno učenike Srednje škole primijenjenih umjetnosti, upoznati sa fantastičnom galerijom portreta ovjekovječenih u vremenu vještom rukom ovog sjajnog slikara.

Do završetka Državne škole za likovnu umjetnost u Sarajevu, Mario Mikulić je imao bogato ispisanu životnu putanju, začetu u gradu Korčuli (8. maja 1924. godine), djetinjstvo provodi u Omišu i Splitu. Početkom Drugog svjetskog rata počeo je raditi političke karikature, a 1941. godine dolazi u Sarajevo gdje nastavlja svoje školovanje. Priključuje se partizanima 1944. godine i tamo započinje raditi kao ilustrator u partizanskoj štampi.Nakon oslobođenja vratio se u Sarajevo i upisao, odmah po njenom osnutku, Državnu školu za likovne umjetnosti, sadašnju Srednju školu primijenjenih umjetnosti. Profesori su mu bili Mica Todorović, Roman Petrović, Ismet Mujezinović i Sigo Sumereker. Školu je završio 1949. godine kao odličan đak njene prve generacije u kojoj su bili još i Ljubo Lah, Vlado Vojnović, Mustafa Pezo, Franjo Likar i drugi.

Mario Mikulić se nije povodio za tekućim likovnim tendencijama, ustrajavao je u svojoj čudnoj morfološkoj strukturi koja je oslikavala čovjeka, njegov život i vrijeme kojem je pripadao. Centar stvaralačkog djelovanja Marija Mikulića bio je portret, kroz koji otkriva karakternu istinu modela. Mikulić nije slikao po narudžbi i  za druge nego je bio i ostao sam svoj naručitelj.

Muzej Sarajeva raspolaže sa više raznorodnih Mikulićevih djela od kojih šest slika spadaju u portretski opus koje će biti izložene i na ovoj retrospektivnoj izložbi.

#izbjegličkepriče 03: Jusuf, migrant koji nas je zadivio poštenjem

Početkom decembra svi mediji u Velikoj Kladuši, Bosni i Hercegovini, pa i šire, prenijeli su priču od mladom migrantu Jusufu koji je pronašao značajnu svotu novca u Velikoj Kladuši i odlučno je vratio vlasniku. Jusuf je pronašao novac u smotuljku, bez novčanika i podataka o vlasniku, a radilo se o svoti većoj od minimalne mjesečne plate u BiH. Identifikacija vlasnika nije bila moguća jer ispred vrata apoteke, gdje je pronađen novac, nije bilo video nadzora. Jusuf je mogao bez ikakvih problema da zadrži novac, koji mu je itekako bio potreban.

Dvadesettrogodišnji Iračanin pravog imena Sufyan, kojeg migranti i lokalci zovu Jusuf, odmah po pronalasku novca odlučio je potražiti vlasnika. Ušavši u apoteku, vidio je samo farmaceutkinju iza pulta, koja nije razumjela engleski jezik i nije bila sigurna kakve su namjere mladog Iračanina.

Morao je potražiti nekog ko ga razumije i ko bi mogao da mu pomogne u njegovom naumu – vraćanju novca. Svu tu zbrku otežala je činjenica da novac nije bio u novčaniku, uz neki identifikacijski dokument, zbog čega je Jusuf odlučio sakriti informaciju o tačnom iznosu, znajući da samo vlasnik zna o kolikom je iznosu riječ. Priča je, uz pomoć lokalnog radija, dobila sretan završetak: vlasnik je pronađen i novac je vraćen. Objašnjavajući svoj postupak Jusuf je rekao kako je svoj čin smatra sasvim normalnim, te čak nije htio da prihvati ni nagradu koju mu je namijenio vlasnik novca.

Jusuf nas je prvo zadivio svojim poštenjem i odlučnošću da pronađe vlasnika, a našao se u situaciji u kojoj ga niko ne bi krivio da je zadržao novac. Međutim, ono što posebno oduševljava jest da ovaj mladi Iračanin, unatoč putu koji je prošao i svim negativnim iskustvima koje je imao, ostaje vjeran svojim ličnim principima i ne gubi nadu u dobrotu ljudskog roda.

Jusuf je diplomirao na odsjeku za građevinski inženjering. Prije nego što će izbjeći iz Iraka bio je uposlen u humanitarnoj organizaciji, koja je radila na iskopavanju bunara u selima bez pristupa pitkoj vodi. Jusufov otac također radi za jednu iračku humanitarnu organizaciju, a majka mu je direktorica u osnovnoj školi. Njegovi roditelji, kako sam kaže, odgajali su ga prema propisima islama i naučili ga da uvijek pokuša pomoći ljudima.

Ovaj tekst je samo uvod u naš razgovor s Jusufom ili Sufyanom, koji je s nama podijelio dio svoje izbjegličke priče. Iz njegovih odgovora je jasno koliko dobro ovaj mladi Iračanin shvata situaciju u kojoj se nalaze građani Velike Kladuše, ali i drugih sredina kroz koje prolazi migrantska ruta. Upečatljivo je kako se on trudi da razumije i pronalazi izgovor za ljude koji su se loše ponijeli prema njemu i drugim migrantima.

Poruka ove priče jest da bismo svi trebali imati više razumijevanja jedni za druge. Baš onako  kako ga Jusuf ima. Prije nekoliko dana javio nam se iz Italije. Nadamo se da će uspjeti ostvariti i svoj najvažniji cilj – stvoriti lijep život. Iznimno nam je drago što smo uspjeli snimiti razgovor s njim samo par dana prije nego je napustio Veliku Kladušu.

Novinarka: Enisa Hadžić

Snimatelj: Edis Kadrić

Promocija romana “Kintsugi tijela” Senke Marić u Buybooku

Izdavačka kuća Buybook sa zadovoljstvom vas poziva na predstavljanje romana “Kintsugi tijela” autorice Senke Marić.
Promocija će biti upriličena u okviru programa Decembar u Buybooku u srijedu, 19. decembra u 19:30 sati. Na promociji pored autorice učestvuju Faruk Šehić i Kristina Ljevak.

Roman „Kintsugi tijela“ objavljen je u julu 2018. u Buybookovoj biblioteci „Nulta stvarnost“ koju uređuje Faruk Šehić.

Više informacija o knjizi, pozivnicu za promociju i fotografiju autorice Milomira Kovačevića Strašnog možete pronaći u dodatku.

Naredna promocija u okviru programa Decembar u Buybooku biće 24.12. 2018. kada predstavljamo knjigu “Pamfleti, manifesti i pokoja anegdota” Seada Sekovića. Završni događaj u okviru decembarskog programa biće 26.12. kada Buybook povodom 22 godine postojanja organizuje Noć knjige uz cjelodnevni popust na vlastita izdanja od 30 do 90%, dok će ostala izdanja biti snižena od 20 do 70%. U 20:00 sati kada počinje proslava biće prisutni i domaći autori/ce koji će potpisivati knjige.

O romanu „Kintsugi tijela“ Senke Marić/Buybook, Sarajevo-Zagreb 2018.

O bolnom procesu postajanja ženom, ženskom tijelu, naslijeđu i iskustvu, o posljedicama pogrešnih izbora i doslovnoj borbi za život, Senka Marić, vrsna i nagrađivana pjesnikinja, napisala je izuzetan roman prvijenac zasnovan na vlastitom iskustvu borbe sa karcinomom.

„Kintsugi tijela“ iznova potvrđuju da jedino ima smisla pisati o onome što nas duboko dotiče, a majstorstvo u autoričinom pripovijedanju se ogleda i u činjenici da je izbjegla sve zamke koje vlastita reminiscencija na bolna iskustva može donijeti. U prvom redu to je izbjegavanje patetike. Pišući o onom duboko ličnom, a čineći to bez zadrške, spremna na potpuno ogoljavanje pred čitateljima/icama, Senka Marić napisala je roman u čijim fragmentima, a nekada i u cjelini, se može pronaći svako od nas, bez obzira na to kakve smo borbe vodili/e ili ih još uvijek vodimo.

Roman „Kintsugi tijela“ svojevrstan je vodič kroz autoričinu odluku da će sve što dođe „proći na nogama“ i priča je to o snazi žene, o pravu na ljubav, o tijelu koje ima prava na dodir i onda kad se mijenja i kad je ranjeno.

Iskustvo bolesti nam može promijeniti perspektivu, dati novu dioptriju kroz koju posmatramo život, ali nas ne može učiniti književnicima/ama. Za to je potreban talenat, vještina pripovijedanja, a za roman kakav je „Kintsugi tijela“ potrebno je podosta od ukupnog životnog iskustva. Slično misli i urednik knjige Faruk Šehić koji je povodom romana napisao: „Za prozu nije dovoljan samo talenat nego i ustrajnost, planski rad, disciplina. U romanu ‘Kintsugi tijela’ čiji naslov lagano otključava samu bit knjige pratimo glavni tok radnje ispresijecan flešbekovima koji nas vraćaju u djetinjstvo i oporo odrastanje heroine ove autobiografske knjige. Stil Senke Marić je poetičan i minimalističan, a pripovijedanje se ostvaruje realističkim prosedeom romana pisanog tijelom. Junakinja romana vodi privatni rat protiv bolesti, ali ovo nije knjiga samo o bolesti, nego je ovdje riječ o borbi za dostojanstvo, čulnost i eros. Nije dovoljno reći da je ovo zaista borben tekst, njegov užitak se krije i u poetskim opservacijama u kojima je potez hirurga ples kista po slikarskom platnu. Međutim, dovoljno je reći da je ‘Kintsugi tijela’ hrabra knjiga pisana vlastitim iskustvom koje nam nudi toliko potrebnu nadu u pobjedu života nad smrću.“

Osim što nam nudi nadu u pobjedu života nad smrću, kako je Šehić rekao, Senka Marić pišući o blizini smrti, napisala zapravo veliku pohvalu životu, njegovoj dragocjenosti i neponovljivosti, sa svim nesavršenostima koje nosi.

Ovo je i roman o ljubavi, ne nužno romantičnoj ili tjelesnoj i roman o ljudskosti, djelo koji ostavlja prostor za nadu da ovaj svijet još uvijek nismo učinili/e toliko pogrešnim mjestom da u njemu nema prostora da sretnemo one koji/e će biti podrška i utočište.

O autorici:

Senka Marić (rođena 1972. u Mostaru, BIH) spisateljica, pjesnikinja, esejistica i književna prevoditeljica. Objavila je zbirke poezije „Odavde do nigdje“, „To su samo riječi“ i „Do smrti naredne“. Dobitnica je nekoliko književnih nagrada, između kojih se ističu evropska nagrada Vitez/škinja poezije 2013, te prva nagrada Zija Dizdarević 2000. godine. Urednica je internetskog portala za književnost, kulturu i umjetnost strane.ba. „Kintsugi tijela“ njen je prvi roman.

Roman „Kintsugi tijela“ možete pronaći u Buybookovoj prodajnoj mreži u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, te putem web shopa www.buybook.ba.

U večeri promocije roman „Kintsugi tijela“ možete kupiti po promotivnoj cijeni.

Dan Hajrudina Šibe Krvavca

Pozivamo vas da uveličate DAN HAJRUDINA ŠIBE KRVAVCA, poseban program koji
Udruženje rediteljica i reditelja u BiH u saradnji sa kinom Meeting Point, organizira 22. 12. 2018.godine povodom obilježavanja 92. Rođendana jednog od najvećih bh. filmskih autora, majstora žanra i jednog od najgledanijih reditelja na svijetu. Svojom snažnom autorskom ličnošću spojenom sa rijetkom zanatskom vještinom i smislom za spektakl i akciju u funkciji emotivnog anagažovanja publike, a ne slavljenja ove ili one ideologije, donio je potpuno novu vrijednost u Ex-Yu i BiH kinematografiju. 22. decembra u kinu Meeting Point o filmu “Diverzanti” govorit će Nebojša Jovanović, a poslije predavanja bit će prikazan Film “DIVERZANTI”.
Na ovaj način Udruženje rediteljica i reditelja u BiH, nastavlja jasno naglašavati ogromnu važnost reditelja u našoj kulturi i njihov trajni utjecaj jer su oni ti koji tvore ne samo kulturnu nego i socijalnu sliku nekog društva, ali, zbog prirode posla, nisu jasno vidljivi. Dan Šibe Krvavaca, osim slavljenja filmske umjetnosti, želi da donese svijest i inspiraciju novim generacijama koji gotovo uopšte nisu upoznati sa jednim od najznačajnih BiH umjetnika.