Autor: urednik

Od idućeg mjeseca na online platformi Ondemand.kinomeetingpoint.ba besplatno online će biti dostupan kratki dokumentarni film u boji Vlatka Filipovića (1936 – 2019) “Kruh naš svagdanji daj nam danas” iz 1978. Film će biti dostupan u okviru online programa CineArchive, koji zajednički realizuju online platforma kina Meeting Point: Ondemand.kinomeetingpoint.ba i Filmski Centar Sarajevo, zaslužan za digitalizaciju filma.

Svakog mjeseca na platformi će biti novi film iz istorije bh. kinematografije. Filmovi će po mjesec dana biti besplatno dostupni OVDJE , gledateljima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i Sloveniji.

Trenutno je na platformi dostupan film “Sarajevo 1920”, koji se može pogledati do 1. aprila OVDJE.

Film “Kruh naš svagdanji daj nam danas” prikazuje rad Crvenog krsta u Sarajevu za vrijeme socijalističke Jugoslavije. Zahvaljujući radu Crvenog krsta, mnogi siromašni ljudi su imali topao obrok svaki dan. Film “Kruh naš svagdanji daj nam danas” proglašen je najboljim dokumentarnim filmom na 36. Festivalu jugoslovenskog dokumentarnog i kratkometražnog filma u Beogradu i stoga je Filipović nagrađen Velikom zlatnom medaljom Beograd.

Tekst o filmu “Kruh naš svagdanji” Vlatka Filipovića pisala je teoretičarka filma Vesi Vuković, a možete ga pročitati OVDJE.

Sarajevo 1920 „Harmonijom rada prirode i čoveka nikla je pod obroncima Trebevića jedinstvena pesma – belo Sarajevo!“ Ovim titlom počinje dvadesetpetominutni film star stotinjak godina koji je ekipa Filmskog centra Sarajevo našla u kutiji na kojoj je pisalo samo „Sarajevo 1920“. Djelo nepoznatih autora, izvorno snimljen u raskošnom 35-milimetarskom formatu, ovaj crno-bijeli nijemi uradak vrhunski je primjerak tada izrazito popularnog žanra putopisnog dokumentarnog filma. „Sarajevo 1920“ prikazuje prirodne ljepote, arhitekturu i način života glavnog grada Bosne i Hercegovine u periodu neposredno nakon Prvog svjetskog rata. Film koji sada po prvi put možete pogledati u cijelosti digitaliziran je u sklopu projekta Filmskog centra Sarajevo posvećenog digitalizaciji bh. filmske građe. Sedmominutni isječak iz filma, objavljen prije sedam godina na Youtubeu, prikupio je stotine hiljada pregleda i izazvao emotivne komentare ne samo Sarajlija i Sarajki, već i svih ostalih fasciniranih ovim dragocjenim pogledom u prošlost jednog grada. Razvile su se i polemike – da li je život bio bolji nekad ili sad, da li se grad promijenio ili je ostao isti – a u pojedinim komentarima argumentirano se dovela u pitanje i godina nastanka filma. Budući da se u određenim kadrovima može prepoznati kupola Templa, velikog jevrejskog hrama čija izgradnja je počela tek 1926, a pojedine žene koje šetaju gradom su obučene po modnim trendovima s kraja 20-ih, neki smatraju da je film sniman nešto kasnije, najvjerovatnije početkom 1930-ih. Bilo da je nastao u doba Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca ili Kraljevine Jugoslavije, vrijednost filma „Sarajevo 1920“ je neosporiva. S jedne strane radi se o važnom historijskom zapisu, s druge o bitnom filmskom dokumentu, umjetnički uspjelom ostvarenju u kojem su autori pokazali puno zanatske vještine, dobar osjećaj za dramaturgiju, tempo i kompoziciju kadra. Uglavnom statičnim totalima Sarajevo je „zabilježeno“ od istoka prema zapadu, od Kozje Ćuprije do Vrela Bosne. Nakon „uspostavljanja“ pojedine lokacije, radilo se o Kazandžiluku na Baščaršiji, korzu na Sedreniku ili kupalištu na Bentbaši, autori se posvećuju detaljima koji čine neke od najljepših kadrova filma: žene koje vezu marame u doksatima kuća, mlade kazandžije koje čekićima kuckaju u limene posude, pekarski šegrt koji na glavi balansira dugačku dasku s brdom somuna, molitva u dvorištu Begove džamije, impresivna „vožnja“ kamere ulicom Sarači, figure u etnografskom odjeljenju Zemaljskog muzeja, cuko koji prolazi pored sumpornog vrela na Banja Ilidži, a kamera se okreće za njim… Danas, u vrijeme divlje urbanizacije i neplanske gradnje, „Sarajevo 1920“ je vrijedan podsjetnik o važnosti očuvanja naše kulturno-istorijske baštine i prirodnih ljepota, ali i filmske građe.

Dario Bevanda, dramaturg

Nakon uspješno završenih radova na sanaciji enterijera galerije koji je u ratnom i poslijeratnom periodu pretrpio ogromnu štetu, Collegium artisticum nastavlja sa svojim redovnim aktivnostima i ponovo otvara svoja vrata.

Izuzetna nam je čast i zadovoljstvo pozvati vas na otvorenje godišnje kolektivne izložbe “Sarajevski salon“ u organizaciji Udruženja likovnih umjetnika Kantona Sarajevo, koja je realizovana uz podršku Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo i JU Collegium artisticum Sarajevo.

Odabirom Umjetničkog savjeta ULUKS-a (u sastavu: Emir Osmić, Jusuf Hadžifejzović, Samir Plasto, Sanela Nuhanović i Silvija Dervišefendić) na ovogodišnjoj izložbi “Sarajevski salon“ učestvuju:

Adi Karailo, Adnan Jasika, Aleksandar Saša Bukvić, Almedina Fehratović, Amer Bakšić, Andrej Đerković, Armela Vesković, Benjamin Handukić, Benjamin Kavazović, Boris Hodak, Damir Nikšić, Danilo Kreso, Dario Pehar, Denis Haračić, Džejlana Karaman Pašić, Edin Numankadić, Emir Durmišević, Emir Osmić, Ensar Hadžić Buxhoeveden, Gordana Anđelić Galić, Halil Tikveša, Hamzalija Muhić, Hanna Dujmović i Rikardo Druškić, Haris Sahačić, Ibrahim Novalić, Ilonka Jasak, Irfan Handukić, Izet Alečković, Jusuf Hadžifejzović, Kemal Hadžić, Lea Jerlagić, Lejla Ćehajić, Mario Ignjić, Marko Frančešević, Milomir Kovačević Strašni, Mladen Štrbac, Mladen Talanga, Nada Martinović, Nanda Agić, Nijaz Gojak, Nina Lojović Milinić, Rebeka Abdagić, Safet Begić, Safet Zec, Salem Pezić, Samir Plasto, Samir Sućeska, Savka Krčmar, Sead Čerkez, Senad Pepić, Stijepo Gavrić, Tarik Alimanović, Tarik Golubić, Vanja Solaković.

Pozivamo vas da budete sa nama na otvorenju izložbe koje će biti upriličeno u četvrtak, 16. marta 2023. godine u 19:00 sati u galeriji Collegium artisticum.

“Nekada, često bismo zastali na vratima neke radnje kad bi na njoj pisalo ”Inventura”. Bilo je to vrijeme kad se za vrijeme popisa nije moglo ući u radnju. Danas kao da nije tako, radnje skoro uvijek rade i to ne pokazuje uspjeh novog poretka, nego nikakva prava onih koji tu rade. S ovom Inventurom je drukčije: ona je otvorena. I otvara. Radnju i jedan prostor u kojem se ta radnja događa. Bez obzira na mala, skoro nikakva prava nas koji to sve skupa radimo. Ali, zato i jesmo tu. Da nas se vidi i čuje. I ako treba i može – izabere. Ono što se danas pokazuje kao apsolutna boljka današnjeg svijeta je da je jačina glasa, odnosno djela, skoro obrnuto proporcionalna njegovoj stvarnoj važnosti.

I zato su stvari poput ove tako važne.

Ne možemo popisati sve stvari za kojima bi se čovjek okrenuo u ovoj Inventuri, koje bi zaokupile njegovu pažnju. Ali, to nije bio ni naš zadatak, nego radovi koje vidite. Ono što je doista bitno jeste da se Inventura ne obustavi, da bude, ako je moguće, permanentna, i da putem nje doznajemo što više.

O stvarima, o sebi, o kosmosu …

Ili je to uvijek isto? Historija pamćenja je, zapravo, povijest umjetnosti gledana iz sadašnje perspektive.

Opet, jedna vrsta trajne Inventure.“

(Ahmed Burić, odlomak iz teksta: XI SARAJEVSKI SALON ULUKS – INVENTURA)

Izložbu “Sarajevski salon“ možete pogledati do 24. marta 2023. godine, od ponedjeljka do petka u terminu od 10:00 do 18:00 sati.

Radujemo se vašem dolasku!

Promocija zbirke poezije “Perina”  Gorana Sarića održati će se u četvrtak, 16. marta, s početkom u 19 sati u knjižari Buybook. S autorom će razgovarati Srđan Sekulić.

“Svakodnevnica je uglavnom banalna, siva, često teška i mučna. Kroz nju prolazimo kao da žmurimo, usmereni ka nekom trenutnom cilju. Kad ta i takva svakodnevnica prođe kroz poetsku optiku Gorana Sarića onda dobijamo ‘ono malo’ duše koja nas ispuni do vrha i preliva se od ljudskosti, razumevanja i topline. Poezija tako daje smisao postojanju i otkriva u nama sposobnost da vidimo nevidljivo, čujemo nečujno i osetimo zatomljeno… da poštujemo sebe, druge, i život sam.”

Dragan Stojković

“Cijela poetika ove zbirke može se objasniti kroz naslovnu sintagmu prve pjesme: ‘Gvozdeni kikot’. Lirski subjekt sabire uspomene gledajući u police s knjigama i fotografijama. Sobu počinju ispunjavati zvukovi, oni su taj kikot. Istovremeno i drag i jeziv, jer mile su nam uspomene, ali ne i preseljenje među njih. Istovremeno, ‘Gvozdeni kikot’ aluzija je na naslovnu sintagmu romana Hamze Hume Grozdanin kikot. Nasuprot tome naslovu, koji je kikot radosti života, erosa, ovaj gvozdeni – kikot je smrti, tanatosa. I to je bipolarnost kroz čiju je antitetičnost cijela zbirka koncipirana.”

Amer Tikveša.