Autor: urednik

Zapravo moja ambicija je raditi u trafici s pogledom na more. Igrajući se doslovno, radio sam mnogo toga. Nemaran kakav jesam, nisam pravio arhivu. Ovo je pokušaj, da prije nego se konačno oduzmem, saberem bar dio toga. S toga doživite ovo kao svojevrsnu virtuelnu trafiku, na kojoj možete izabrati ono što vam se učini zanimljivim ili uzeti ono što mislite da vam treba. Platiti ne morate ali ako vas bude grizla savjest, ne ustručavajte se. Ambicija se neće ostvariti sama. Više na https://zokacatic.com

Usudimo li se sanjati budućnost bez prirodnih rijeka?

Gotovo svakodnevno, zadnjih smo tjedana bombardirani distopijskim slikama Zemlje u bliskoj budućnosti, od globalnog pregrijavanja i klimatske krize, preko nikad bržeg gubitka svjetskih biljnih i životinjskih vrsta, do gušenja u milijunima tona plastike koja svake godine završi u morima i oceanima. No, u moru vijesti kojima smo preplavljeni, zaboravili smo na rijeke, iste one koje uništavamo pod izlikom održivog razvoja. Stoga ovogodišnji Međunarodni dan biološke raznolikosti posvećujemo rijekama i njihovoj važnosti za ljude i prirodu.

I dok mnogi od nas u reguliranju rijeka ne vide ništa sporno, većina nas ne zna kako izgleda prirodna rijeka. U strahu od poplava i zagovarajući gospodarski i tehnološki razvoj kroz iskorištavanje hidropotencijala naših rijeka i njihovo obuzdavanje, pretvorili smo ih u docilne, dosadne i mrtve tekućice koje nam u zadnje vrijeme sve češće prijete izlijevanjem iz zemljanih i pješčanih nasipa, pobijajući tako sva obećanja o sprječavanju poplava i povećanju sigurnosti ljudi i imovine.

„Rijeke su krvotok našeg planeta koji je povezan s tlom, podzemnim vodama i atmosferom, od presudne važnosti za zdravlje ljudi i prirode, te život na Zemlji“, istaknula je Irma Popović Dujmović iz WWF Adrije.

Najnovije istraživanje objavljeno u prestižnom časopisu Nature potvrđuje da danas u svijetu svega 37% velikih rijeka još uvijek slobodno teče, što znači da je samo mali broj rijeka gotovo neizmijenjen ljudskim djelovanjem te zadržava svoj prirodni tok. „Svojim djelovanjem, nekontroliranim razvojem industrije i poljoprivrede, razvojem infrastrukture te nerazboritim i neplanskim iskorištavanjem prirodnih resursa, uspjeli smo ugroziti zdravlje naših rijeka, koje će pod pritiskom klimatskih promjena dodatno nastaviti propadati“, dodaje Popović Dujmović. Ipak, unatoč ovim zabrinjavajućim podacima, Hrvatska i ostale zemlje Zapadnog Balkana, utočište su nekim od posljednjih europskih rijeka slobodnog toka. Zašto je to važno i što to znači za nas?

Naše preostale prirodne i gotovo prirodne rijeke podupiru iznimno bogatu biološku raznolikost, kako u vodi tako i van nje, osiguravajući izvore hrane o kojima ovise mnogi ljudi. One pronose sediment koji je ključan za stabilizaciju obala te je izvor hranjivih tvari u morima i oceanima. Naposljetku, zdrave rijeke ublažavaju utjecaj ekstremnih poplava i suša, sprječavaju gubitak obradivih površina i imovine, stabiliziraju mikroklimatske uvijete, pročišćavaju vodu i zrak, te su ključne za naše zdravlje.

Unatoč silnoj koristi koju od njih imamo, dopuštamo kanaliziranje, ograđivanje, presijecanje i preusmjeravanje preostalih slobodnih rijeka na više od 2.500 planiranih malih hidroelektrana diljem regije, a zatim i na bankovne račune privatnih investitora.Situaciju dodatno pogoršava činjenica da privatni investitori, zbog postojanja sustava državnih poticaja za obnovljive izvore energije, uzimaju novac za uništavanje rijeka iz naših džepova.

„Brane i hidroelektrane glavni su uzrok propadanju rijeka. U većini slučajeva, građene su neplanski i bez uzimanja u obzir kumulativnih utjecaja na rijeke, mijenjajući njihov prirodni tok i onemogućujući uzvodnu i nizvodnu povezanost te povezanost s poplavnom nizinom koje su bitne za mnoge vrste riba“, zaključuje Popović Dujmović. „Situacija u regiji je alarmantna! Svjedočimo brojnim kršenjima zakonskih propisa, obmanjivanju lokalnih zajednica te ugrožavanju ljudskih prava od strane pojedinaca i tvrtki koje u rijekama vide samo izvor zarade.“

Još uvijek nije kasno, sada imamo priliku postaviti se i zaustaviti bogaćenje privilegiranih pojedinaca na uštrb nas i naših rijeka. Poduprite brojne lokalne inicijative te pozovite svoje izabrane predstavnike vlasti i donosioce odluka da ukidanjem državnih poticaja u zemljama regije i jačanjem sustava zaštite prirode zaustave bezumno uništavanje naših rijeka kako ne bismo bez njih ostali.

Večeras otvaranje konferencije ”Evropski muzej godine”

Konferencija “Evropski muzej godine” u organizaciji Muzeja ratnog djetinjstva i Evropskog muzejskog foruma (EMF) će biti otvorena večeras svečanim prijemom u Zemaljskom muzeju sa početkom u 19 sati.

Prisutnima će se ovom prilikom obratiti Amina Krvavac, izvršna direktorica Muzeja ratnog djetinjstva, Jette Sandahl, predsjednica Evropskog muzejskog foruma, Mirvad Kurić, ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo i Mirsad Sijarić, direktor Zemaljskog muzeja BiH. Konferencija Evropski muzej godine će trajati četiri dana, od 22. do 25. maja, te okupiti oko 250 učesnika iz više od 100 evropskih muzeja.

Konferencija “Evropski muzej godine” se održava od 1977. godine, kada Evropski muzejski forum počinje promovirati rad evropskih muzeja te poticati njihovu izvrsnost i kvalitet. Danas je ovo jedan od najprestižnijih događaja na kulturnoj i muzejskoj sceni, koji omogućava razmjenu iskustava i dobrih praksi stručnjaka iz čitave Evrope. Iako je samo održavanje ovog događaja u glavnom gradu Bosne i Hercegovine od velikog značaja za afirmaciju bosanskohercegovačke kulturne scene, treba istaknuti i to da je ovo prvi put da je domaćim muzejima data prilika da predstave svoj rad i aktivnosti kroz zvanični program EMYA konferencije.

Glavna tema ovogodišnje konferencije su inovacije na evropskoj muzejskoj sceni, a diskusije će biti grupisane u skladu sa užom specijalizacijom muzeja kao što su svjetska historija, sukobi, nacionalno naslijeđe, okoliš, književnost te umjetnost. Učesnicima će se obratiti i četiri istaknuta predavača i predavačice: Suay Aksoy (Predsjednica Međunarodnog muzejskog komiteta – ICOM-a), Deyan Sudjic (Direktor Muzeja dizajna iz Londona, dobitnika nagrade Evropski muzej godine za 2018. godinu), Jasminko Halilović (Direktor i osnivač Muzeja ratnog djetinjstva, dobitnika muzejske nagrade Vijeća Evrope za 2018. godinu), te Sharon Heal (Direktorica Asocijacije muzeja Velike Britanije). Osim njih, na konferenciji će prezentirati više od 50 muzejskih eksperata.

Iako ima ulogu umrežavanja i učenja, ovaj skup se prvenstveno organizuje s ciljem prepoznavanja i nagrađivanja onih muzeja čiji pristup pokazuje posebnu inovativnost, ali i zalaganje za vrijednosti tolerancije i poštivanja ljudskih prava. U okviru konferencije “Evropski muzej godine”, muzejskim institucijama se dodjeljuje jedna od sljedećih nagrada: Evropski muzej godine, Muzejska nagrada Vijeća Evrope, Nagrada Kenneth Hudson, Nagrada Silletto te Muzejska nagrada Portimao. Ove godine je nominovano 40 muzeja iz 17 evropskih zemalja, a nagrade će im biti dodijeljene na svečanoj ceremoniji u Narodnom pozorištu u Sarajevu.

Deveta izbjeglička priča: Ljudi u prolazu

U svijetu gdje je mnogo zla, lahko je biti dobar. Želiš da budeš dobar? Samo budi. Učinio bi dobro? Samo učini. Pritom ne gledaj kako se neko odnosi prema tebi, već kako se ti odnosiš prema nekome.

Ove riječi, koje sam nedavno čula na jednom predavanju, potakle su me na razmišljanje o političko-ekonomskoj situaciji našeg gradića, Velike Kladuše, koja se već više od godinu dana suočava sa izazovima migrantske krize. Migracije, same po sebi, ne predstavljaju negativan proces, te nema ništa loše u tome što ljudi putuju. Uostalom, našem gradu migracije su poznate od ranije, ali na drugačiji način. Lokalno stanovništvo, a posebno mladi, već godinama odlaze u evropske zemlje, ostavljajući sve više velikokladuških kuća praznim i zaključanim, do narednih praznika ili praznika.

Priliv migranata s azijskog i afričkog kontinenta donio je Velikoj Kladuši i novo iskustvo. Pored emigrantskog, sada imamo i imigrantsko. Iako su migranti samo u prolazu, na istom putu za evropske zemlje kao i lokalno stanovništvo, na tlu Velike Kladuše se zadržavaju nešto duže nego drugdje tokom svog puta, ponajviše zato što ovdje bivaju više puta vraćani iz Hrvatske.

Više od godinu dana naš gradić je utočište za ljude koji se nalaze na putu nade u neki bolji život. Zaklon su pronašli prvo u improviziranim šatorskim naseljima, pa onda i u još uvijek neuslovnim kampovima pod nadzorom međunarodnih organizacija, a u određenom broju i u domaćinstvima lokalaca, koji su ih pomogli hranom, smještajem, odjećom, higijenskim potrepštinama. Jedino je izostala bilo kakva pomoć vlasti.

Druga zima je već prošla, a situacija se ne mijenja. Otvorene ruke kladuškog naroda polahko počinju da popuštaju, dok vlast i dalje ne čini dovoljno da ublaži patnju ljudima na putu i olakša svakodnevnicu vlastitim građanima.

Trenutno se u Velikoj Kladuši nalazi više od hiljadu migranata, među kojima je najviše mladića iz zemalja Magreba. Sve to je stara činjenica, ali ono što bi bilo pogrešno prešutjeti, jeste da je sve više kriminalnih radnji, tuča, krađa i tenzija između migranata. Istovremeno, raste i netrpeljivost lokalnog stanovništva prema „gostima“.

Osuđivati jednu ili drugu stranu u toj priči bilo bi pogrešno, jednako kao i misliti da postoje samo dvije strane. No, bitno je prikazati dijelić atmosfere, kako bismo dobili bolju sliku o trenutnoj situaciji u Velikoj Kladuši.

Ljudi i dalje idu na posao, djeca u školu. Doduše, jedan stariji Kladušanin kojeg srećemo u centru grada nam kaže kako sada samo rijetki idu u šetnju. Mnogi se osjećaju nesigurno na ulicama svoga grada, žali se on.

Nisam se obazirala mnogo na priče o incidentima „koji se dešavaju na svakom koraku“, ali sam i sama u samo par sati svjedočila situacijama koje nisu nimalo ugodne. Dok sam radila na novoj izbjegličkoj priči, hodajući gradom u podnevnim satima, a mladić u prolazu mi je jednostavno izvadio mobitel iz ruksaka. U nekoj čudnoj brzini, osjetila sam ga, te mu preotela svoj telefon iz ruku. Na pitanje zašto je to uradio uz kritiku da „to nije okej“, šetkarajući je samo prošao pored mene ne odgovorivši.

Isti dan sam se našla između „sukobljenih“ strana u jednoj svađi, naguravanju, incidentu ispred lokalnog restorana u kojem izbjeglice svakodnevno imaju besplatnu hranu. Odlučila sam da ipak ne moram pronaći sagovornike.

Pomiješanih emocija i pod malom dozom stresa, ne toliko zbog prethodnih situacija, koliko zbog toga što nemam materijala za priču, beznadežno sjedoh na zidić ispred pekare smirujući dah. U istom momentu začuh smijeh i dobri stari arapski jezik. S desne strane ugledah mladića s punđom na glavi, koja me nasmijala. Sljedećih pola sata, slavila sam Rafiqov 30 rođendan. Slavila sam ljudsku radost i razumijevanje.

Šta ti je život. Jutros mi je jedan izvadio mobitel iz torbe, a sad s drugim sjedim i slavim tridesete. Nije sve crno-bijelo. I zato ne dozvolite da vam ukradu vjeru u ljude i ljudskost. Bez toga je život baš gorak.

Rafiq je svjestan delikventnog ponašanja pojedinaca i pokušava utjecati na neke od njih da se suzdrže od takvih poduhvata. „Svjestan sam da su izmoreni, nervozni, bolesni i bez finansija, ali nasilnim pristupom nećemo ništa postići“ , kaže slavljenik.

On mi je otvorio put za neke nove sagovornike, te sam nakon Rafiqa upoznala Bandara i Hakima. Bandar, momak iz trenutno najnesretnije zemlje na svijetu, Jemena, čak želi ostati u Kladuši i pronaći posao. Trenutno pomaže u lokalnoj slastičarnici, svakodnevno obavlja molitvu u gradskoj džamiji i šeta ulicama. Smatra da je Velika Kladuša grad za miran i pristojan život.

Zanimalo me je i mišljenje lokalaca. Prilazila sam ljudima na ulici i pitala ih da li su lično imali problema s migrantima koji borave u njihovom gradu i ko bi trebao riješiti trenutnu situaciju. Kao i inače, mišljenja su podijeljena.

Većina ih ističe da su bili svjesni izbjegličkih muka i spremni da pomognu. Mnogi kažu da su i sami udomljavali, dijelili hranu i bili solidarni sa novim stanovnicima Velike Kladuše. Dodaju, ipak, da je krajnje vrijeme da se nešto promijeni, jer su i oni iscrpljeni od neizvjesne situacije. Ističu da lokalne vlasti same ne mogu ništa. Država treba započeti konkretne akcije i ne ostavljati tu dužnost međunarodnim organizacijama i volonterima iz Španije.

„Radite svoj posao“, poručuje Jasmin, jedan od sagovornika, koji je ujedno pozvao sugrađane na više razumijevanja. „Kriminal koji učini bijelac lokalac i tamnoputi migrant se ne vrednuju isto. Ne smijemo negativne stvari koje su i prije postojale u našem gradu prišivati pojavi migranata“, istakao je on.

Čini mi se da je razumijevanje važnije i od dobrote. Kako napisah, nije teško učiniti dobro djelo. Nahraniti gladnog, nasmiješiti se neraspoloženom, podijeliti kahvu i razgovor… No, u svijetu u kojem te u istom danu umalo opljačkaju i usreće razgovorom i rođendanskim čašćenjem, velika je mudrost izbjeći generaliziranje.

Možemo da zbog jednog mrzimo sve, ali mržnja neće riješiti probleme koji postoje. Samo će pogoršati stvari. Razumijevanje situacije će voditi ka rješenju, koje se možda ne nalazi iza ugla i nije tako jednostavno, ali postoji. Uvijek postoji. Da bi se neka stvar popravila potrebno je shvatiti kako funkcioniše. Tako je i s ljudima. A ako išta znamo o ljudima, to je da smo svi na ovom svijetu samo – ljudi u prolazu.

Piše: Edina Čović

Video: Edis Kadrić

Na Grani Zelenoj – doc.dr. Adnan Mašić – drugi dio

Doc.dr. Adnan Mašić profesor na Mašinskom fakultetu u Sarajevu u drugom dijelu intervjua govori o problemu neplanske gradnje u Sarajevu koja za posljedicu ima sprečavanje protoka zraka što neminovno dovodi do većeg zagađenja. Također govori o (za sada) neuspjelom projektu “prvog električnog bh kamiona”. Pored toga tu su i drugi naučni projekti koji su sastavni dio obrazovnog procesa, kakav bi trebao biti normalan na visoko obrazovnim institucijama. Ovaj video realiziran uz podršku fondacije Hainrich Boll.

Sem Konif Alende, jedan od najznačajnijih društvenih preduzetnika današnjice govori na Spark.me

Organizacioni tim Spark.me, jedne od najvećih marketinških konferencija u Jugoistočnoj Evropi, koja je zakazana za 25. i 26. maj a koja se organizuje pod generalnim sponzorstvom kompanije m:tel i to po prvi put u Auditorijumu Porto Montenegra u Tivtu, je objavio ime novog govornika konferencije Spark.me 2019 – Sem Konif Alende (Sam Conniff Allende), višestruko nagrađivani preduzetnik koji je osnovao 10 uspješnih kompanija zasnovanih na principima društvenog preduzetništva.

Svoju preduzetničku karijeru Alende je započeo sa samo 19 godina, od kada kontinuirano radi na razvoju kompanija koje osim težnje ka uspjehu i profitabilnosti nastoje da budu prijatna mjesta za rad i pozitivno utiču na sredinu u kojoj posluju. Jedna od njih je Livity, „kreativna mreža mladih“ koja zapošljava mlade ljude i radi na temama koje se tiču mladih, a koja je nastala kao rezultat želje da se nađe alternativa tradicionalnom načinu poslovanja kreativnih agencija. Bitno je napomenuti da je Livity 2017. godine osvojila BIMA Grand Prix, najstariju i najprestižniju nagradu u digitalnoj industriji u Velikoj Britaniji. Tu je takođe i Don’t Panic, kreativna agencija prepoznata po radu na kampanjama koje za cilj imaju da pokrenu konverzaciju o značajnim temama koje pogađaju svijet, kao što je film rađen za humanitarnu organizaciju Save the Children koji prenosi priču o jednoj godini života djevojčice u Siriji čiji je život razoren ratom.

Alende se na svom putu često nalazio u ulozi mentora mladim preduzetnicima širom svijeta, dok danas radi kao konsultant u oblasti strategije sa gigantima kao što su Red Bull, Unilever i PlayStation, kao i vladama i profesionalnim udruženjima širom svijeta. Autor je bestselera pod imenom „Be More Pirate: Or How To Take On The World and Win“ u kojoj, kroz istinite priče o strategijama i uspjesima morskih pirata, nastoji da prenese bitne lekcije o liderstvu, društvenim inovacijama i pokretanju promjena.

Organizatori Spark.me su ranije objavili imena sljedećih govornika – u pitanju su Andrew Keen (autor bestselera „Kult amatera – kako Internet ubija kulturu“ i jedan od najpoznatijih i najkontroverznijih komenatora digitalne revolucije na svijetu), Anab Jain (TED govornica, dizajnerka, filmska producentkinja, i suosnivačica Superflux, svjetski priznate kompanije koja inovacijama iz oblasti dizajna i tehnologije pokušava da nam približi svijet budućnosti), Peter Shankman (autor pet biznis bestselera, ekspert u oblasti iskustva kupaca i serijski preduzetnik; dnevne novine „The New York Times” su ga opisale kao „rok zvijezdu koja zna apsolutno sve o društvenim medijima”), Brooke Saward (osnivačica i urednica jednog od najpopularnijih blogova o putovanjima na svijetu – World of Wonderlust, uz pomoć kojeg je izgradila publiku koja na online kanalima broji preko 1,2 miliona), Jeremiah Owyang (suosnivač Kaleido Insights i svjetski autoritet za razvoj programa koji pospješuju inovativnost korporacija), Tom Goodwin (potpredsjednik i direktor inovacija u Zenith Media, jednoj od najvećih advertajzing agencija na svijetu), Brian Fanzo (osnivač kompanije iSocialFanz, u okviru koje je radi na razvoju i implementaciji inovativnih digitalnih strategija za kompanije kao što su Dell, EMC, Adobe, IBM, UFC, Applebees i SAP), Lars Silberbauer (potpredsjednik Viacom Digital Studios, odjeljenja Viacoma koje je zaduženo za kreiranje i distribuciju digitalnog sadržaja nekih od globalnih lidera u industriji zabave, kao što su MTV, Nickelodeon i Comedy Central) i Cate Murden (osnivačica PUSH, konsultantske kuće čija praksa je utemeljena na istraživanju ljudskog ponašanja). U narednim danima će biti objavljena imena ostalih govornika.

Karte za konferenciju Spark.me 2019 se mogu kupiti na zvaničnom sajtu konferencije – www.spark.me, po cijeni od 300€. Kao motivacija za sve mlade ljude željne znanja, u ponudi su i studentske karte koje su namijenjene srednjoškolcima i studentima redovnih, postdiplomskih i doktorskih studija koji su mlađi od 27 godina, a čija cijena iznosi svega 50€. Cijena karte uključuje pristup svim predavanjima (25-26. maja), startap takmičenju (25-26. maja), ručak na bazi švedskog stola za oba dana konferencije, osvježenje na svim kafe pauzama u toku oba dana konferencije, kao i koktel prijem (25. maja). Cijena karte ne uključuje troškove prevoza i smještaja. Kupljene karte se mogu naknadno prenijeti na drugu osobu (“name change”), ali se uplaćeni novac ne može refundirati.

Spark.me, jedna od najvećih marketinških konferencija u Jugoistočnoj Evropi, koja je zakazana za 25. i 26. maj, se organizuje u Auditorijumu Porto Montenegra u Tivtu, jednom od najvećih auditorijuma u Crnoj Gori. Ovo je prvi put da će se Spark.me održati u Porto Montenegru, srcu nautičkog turizma Crne Gore i jednoj od najekskluzivnijih marina na Jadranskom primorju. Organizator Spark.me je kompanija doMEn d.o.o, agent registracije crnogorskog nacionalnog internet domena – .ME, koja od 2013. godine organizuje konferenciju jednom godišnje. Spark.me nudi priliku učesnicima da o aktuelnim trendovima u oblasti marketinga, tehnologije i biznisa uče od svjetski poznatih eksperata, te da ostvare kontakt sa preko 580 učesnika konferencije iz 28 država širom svijeta, među kojima će naći lidere iz poslovnog svijeta, svijeta tehnologije i inovacija, marketare, startapove i ljude željne znanja.

Za više informacija o Spark.me 2019 posjetite zvanični sajt konferencije na adresi www.spark.me, Facebook stranicu www.facebook.com/sparkdotme, Twitter nalog www.twitter.com/sparkdotme i Instagram nalog www.instagram.com/sparkdotme/.

Pravo Ljudski putuje u Brezu!

Dugogodišnju inicijativu Pravo Ljudski putuje…, koja je nastala iz potrebe za decentralizacijom programa Festivala i njegovom pristupačnosti lokalnim zajednicama u Bosni i Hercegovini, nakon Srebrenice nastavljamo u Brezi.

Pravo Ljudski putuje… će građanima i građankama Breze predstaviti diptih Pisma 1 i Pisma 2, koji je proglašen najboljim filmom u takmičarskoj selekciji extra muros posljednjeg, 13. izdanja Pravo Ljudski Film Festivala. Riječ je o filmu Ane Pavlović, srbijanske rediteljice nastanjene u Danskoj, kojeg je inostrani žiri u sastavu: Christine Huerzeler (Švicarska), Christophe Postic (Francuska), Ramiro Ledo (Španija), Sepideh Farsi (Iran/Francuska) i Michal Madracki (Poljska), odabrao zbog originalnosti vizuelnog pristupa koji “projektuje mentalni krajolik kroz moćni dispozitiv, pretvarajući jednostavni sto u zamišljeni ekran”. Prema izjavi žirija, ovaj film uspješno spaja dva različita prostora i vremena, sa njihovim specifičnim socio-političkim paradigmama, dijeleći intimna osjećanja izolacije i egzila sa gledateljem.

Diptih Pisma 1 i Pisma 2 bit će prikazan u Brezi, 22. maja u Općoj biblioteci “Muhamed Kantardžić”, u 17:00 sati, a ulaz na projekciju je slobodan.

Pravo Ljudski putuje… je inicijativa decentralizacije programa Pravo Ljudski Film Festivala, koju podržava NED – Nacionalna fondacije za demokratiju iz Washingtona, DC.

Lokalni partner programa je Opća biblioteka “Muhamed Kantardžić” Breza.

Vidimo se u Brezi!

Ay, Carmela na Vracama

Nakon što se zbog loših vremenskih prilika termin izvođenja predstave „Ay, Carmela“ u organizaciji Grada Sarajeva i SARTR-a pomjerio. Sarajevski Ratni teatar sa zadovoljstvom najavljuje da će se u srijedu 22. maja u 21h. na Spomen – Parku Vraca, pod otvorenim nebom odigrati predstava „Ay, Carmela“!

Spomen- Park Vraca se prostire na 3000 kvadrata otvorenog i zatvorenog prostora i predstavlja jedan od najvećih kulturnih, umjetničkih, istorijskih i turističkih potencijala grada Sarajeva. U svom obnovljenom izdanju, ovaj kompleks vraća se u život upravo izvedbom predstave Sarajevskog ratnog teatra „Ay, Carmela“, dok već postoje incijative i drugih kulturnih institucija da svoje sadržaje javnosti predstave upravo u ovom jedinstvenom novom kulturnom prostoru.

„Ay, Carmela“ je hronika sjećanja na španski građanski rat i poklon umjetničkoj časti i dostojanstvu, humanizmu i moralnim kvalitetima kolektivne antifašističke svijesti. To je drama koja govori o kompleksnoj poziciji umjetnika i malog čovjeka u režimu koji oduzima slobodu u ratnim vremenima.

Upravo iz tog razloga igranje ove predstave ima višestruko značenje u ambijentu Spomen – parka Vraca koji je od austrougarske vojne tvrđave, pretvoren u službeno stratište građana Sarajava, tokom 2. svjetskog rata. Ambijentu koji je nakon drugog svjetskog rata postao sinonim otpora i borbe građana, te pretvoren u Spomen – park, da bi, naposljetku, u ratnim devedesetim bio devastiran i služio kao mjesto odakle je grad gađan iz teškog topovskog naoružanja i snajpera.

Na austrougarskim kartama, lokacija sadašnjeg kompleksa Spomen- parka označena je imenom VRATCA (mala vrata).

U sjećanje na sve žrtve, povodom Dana pobjede nad fašizmom, sa malih vrata grada – „Ay Carmela“ želi poručiti da fašizmu prolaza nema!

NO PASARAN!

Otvorena vrata muzeja pozivaju na proslavu kulture, historije i umjetnosti

Evropska noć muzeja, godišnja proslava kulture i historije poziva sve građane da istraže svijet muzeja i zajedničku historiju, kulturu i tradiciju širom Evrope. Tokom najvažnijeg dana za muzeje, ova središta kulture i tradicije otvaraju svoja vrata i pripremaju posebne programe, pozivajući građane ne samo da ih posjete i nauče nešto novo, već da im se pridruže u poštivanju i promociji zajedničkog kulturnog naslijeđa.

Kultura, umjetnosti i historija podsjećaju na zajedničku prošlost i pomažu izgraditi jače veze za budućnost, te su neizostavni dio obilježavanja Dana Evrope u Bosni i Hercegovini. U okviru aktivnosti proslave Dana Evrope, u saradnji s ambasadama Austrije, Francuske, Grčke i Italije u Bosni i Hercegovini, Info centar Evropske unije je organizovao virtuelne posjete prestižnim evropskim muzejima.

Posjetioci muzeja u Banja Luci, Jablanici, Konjicu, Mostaru, Sarajevu, Travniku i Trebinju imali su priliku pogledati dio postavke Albertina muzeja i Prirodoslovnog muzeja u Beču, vidjeti neka od najpoznatijih i najcjenjenijih djela izloženih u pariškom Luvru i Acropolis muzeju u Atini, i tako se pridružiti milionima evropljana koji proslavljaju Evropsku noć muzeja.

Evropska noć muzeja je prilika da se posjete trajne i privremene postavke, ali također i da se muzeji otkriju i dožive na jedan drugi način kroz brojne događaje i aktivnosti. Već četrnaest godina zaredom, od 2005. godine, Evropska noć muzeja je jedinstvena prilika da se otkriju nove postavke, nauče nove stvari i naprave trajne uspomene u kućama kulture i tradicije.

Lars Silberbauer govoriće na Spark.me konferenciji

Organizacioni tim Spark.me, jedne od najvećih marketinških konferencija u Jugoistočnoj Evropi, koja je zakazana za 25. i 26. maj, i koja se po prvi put organizuje u Auditorijumu Porto Montenegra u Tivtu, je objavio ime novog govornika konferencije Spark.me 2019 – Lars Silberbauer (Lars Silberbauer). Silberbauer je potpredsjednik Viacom Digital Studios, odjeljenja Viacoma koje je zaduženo za kreiranje i distribuciju digitalnog sadržaja nekih od globalnih lidera u industriji zabave, kao što su MTV, Nickelodeon i Comedy Central.

Silberbauer je prethodno radio kao direktor društenih mreža i video sadržaja za globalno tržište u korporaciji LEGO, gdje je bio zadužen za kreiranje originalne strategije nastupa kompanije na društvenim mrežama. U trenutku kada se Silberbauer pridružio kompaniji, LEGO nije imao čak ni zvaničnu Facebook stranicu, dok je 2015. godine renominari svjetski časopis AdWeek proglasio LEGO kao najbolje plasiran brend na društvenim mrežama i YouTube platformi u kategoriji proizvođača igračaka. Tokom rada u kompaniji LEGO, Silberbauer je vodio timove u Sjedinjenim Američkim Državama, Danskoj, Kini i Singaporu.

Silberbauer je proglašen za jednog od 25 najinovativnijih i najuticajnijih marketing profesionalaca u Evropi od strane Holmes Report, jednog od vodećih profesionalnih izvora informacija iz oblasti upravljanja odnosima sa javnošću. U slobodno vrijeme se pojavljuje u poziciji savjetnika startapovima. Silberbauer je takođe član Odbora direktora #iamtheCODE, organizacije koja za cilj ima da osnaži i pomogne ženama iz socijalno ugroženih porodica iz Afrike i Azije da postanu digitalni lideri.

Organizatori Spark.me su ranije objavili imena sljedećih govornika – u pitanju su Andrew Keen (autor bestselera „Kult amatera – kako Internet ubija kulturu“ i jedan od najpoznatijih i najkontroverznijih komenatora digitalne revolucije na svijetu), Anab Jain (TED govornica, dizajnerka, filmska producentkinja, i suosnivačica Superflux, svjetski priznate kompanije koja inovacijama iz oblasti dizajna i tehnologije pokušava da nam približi svijet budućnosti), Peter Shankman (autor pet biznis bestselera, ekspert u oblasti iskustva kupaca i serijski preduzetnik; dnevne novine „The New York Times” su ga opisale kao „rok zvijezdu koja zna apsolutno sve o društvenim medijima”), Brooke Saward (osnivačica i urednica jednog od najpopularnijih blogova o putovanjima na svijetu – World of Wonderlust, uz pomoć kojeg je izgradila publiku koja na online kanalima broji preko 1,2 miliona), Jeremiah Owyang (suosnivač Kaleido Insights i svjetski autoritet za razvoj programa koji pospješuju inovativnost korporacija), Tom Goodwin (potpredsjednik i direktor inovacija u Zenith Media, jednoj od najvećih advertajzing agencija na svijetu), Brian Fanzo (osnivač kompanije iSocialFanz, u okviru koje je radi na razvoju i implementaciji inovativnih digitalnih strategija za kompanije kao što su Dell, EMC, Adobe, IBM, UFC, Applebees i SAP) i Cate Murden (osnivačica PUSH, konsultantske kuće čija praksa je utemeljena na istraživanju ljudskog ponašanja). U narednim danima će biti objavljena imena ostalih govornika.

Na Grani Zelenoj – doc.dr. Adnan Mašić – prvi dio

Doc. dr. Adnan Mašić, profesor na Mašinskom fakultetu u Sarajevu u intervjuu govori o nastavnom procesu i rezultatima rada sa studentima koji za rezultat imaju naučne radove koje bi nadležne institucije morale iskoristiti. Jedan od takvih je i vlastiti uređaj za mjerenje kvaliteta zraka u koji su ugrađeni senzori za mjerenje čestica, a koji se putem drona podiže na visinu i do 500 m. Dosadašnja mjerenja mjernih stanica su bila isključivo vezana za mjerenja na zemlji, tako da se ovim uređajem mjeri kvalitet vazduha i količinu čestica pm1, pm2, pm5 na različitim visinama i lokacijama.

Pored toga tu su i drugi naučni projekti koji su sastavni dio obrazovnog procesa, kakav bi trebao biti normalan na visoko obrazovnim institucijama.