Zapravo moja ambicija je raditi u trafici s pogledom na more. Igrajući se doslovno, radio sam mnogo toga. Nemaran kakav jesam, nisam pravio arhivu. Ovo je pokušaj, da prije nego se konačno oduzmem, saberem bar dio toga. S toga doživite ovo kao svojevrsnu virtuelnu trafiku, na kojoj možete izabrati ono što vam se učini zanimljivim ili uzeti ono što mislite da vam treba. Platiti ne morate ali ako vas bude grizla savjest, ne ustručavajte se. Ambicija se neće ostvariti sama. Više na https://zokacatic.com
Dugogodišnju inicijativu Pravo Ljudski putuje…, koja je nastala iz potrebe za decentralizacijom programa Festivala i njegovom pristupačnosti lokalnim zajednicama u Bosni i Hercegovini, završavamo putovanjem u Vareš.
Pravo Ljudski putuje… će građanima i građankama Vareša predstaviti diptih Pisma 1 i Pisma 2, koji je proglašen najboljim filmom u takmičarskoj selekciji extra muros posljednjeg, 13. izdanja Pravo Ljudski Film Festivala. Riječ je o filmu Ane Pavlović, srbijanske rediteljice nastanjene u Danskoj, kojeg je inostrani žiri u sastavu: Christine Huerzeler (Švicarska), Christophe Postic (Francuska), Ramiro Ledo (Španija), Sepideh Farsi (Iran/Francuska) i Michal Madracki (Poljska), odabrao zbog originalnosti vizuelnog pristupa koji “projektuje mentalni krajolik kroz moćni dispozitiv, pretvarajući jednostavni sto u zamišljeni ekran”. Prema izjavi žirija, ovaj filmuspješno spaja dva različita prostora i vremena, sa njihovim specifičnim socio-političkim paradigmama, dijeleći intimna osjećanja izolacije i egzila sa gledateljem.
Diptih Pisma 1 i Pisma 2 bit će prikazan u petak, 24. maja u 17:00 sati, u JU Centru za kulturu i edukaciju Vareš, a ulaz na projekciju je slobodan.
Pravo Ljudski putuje… je inicijativa decentralizacije programa Pravo Ljudski Film Festivala, koju podržava NED – Nacionalna fondacije za demokratiju iz Washingtona, DC.
Lokalni partner programa je JU Centar za kulturu i edukaciju Vareš.
Učionica #18 pod naslovom “Razgradnja grada” s Nasihom Pozder održana je u utorak, 22.05.2019 u prostorijama Udruženja za kulturu i umjetnost CRVENA. Predavanje je bilo fokusirano na procese – gradnje i razgradnje grada, prateći primjer nekolicine karakterističnih slučajava iz BiH.
«Graditi grad podrazumijeva pratiti i poštovati njegove geomorfološke uslove, prilagođavati se njegovim datostima, arhitekturom i sadržajima poticati ugodnost življenja, osjećaj sigurnosti, pripadnosti, zadovoljstva, nerijetko ponosa. Graditi grad podrazumijeva graditi ga za ljude, za one koji će ostati, doći, vraćati se. Nasuprot tome, razgradnja grada je obrnut proces zanemarivanja svega zatečenog i svih u njemu. Nadmetanje i suprotstavljanje privatnog interesa i političke moći prirodi, građenom, okolišu, građanima i građankama i svemu što grad jeste ili bi trebao biti, sve je izraženiji trend u bosanskohercegovačkoj planerskoj, urbanističkoj i arhitektonskoj praksi. Odsustvo odgovornog i provodivog planiranja dovelo je do pojave “pre-planiranja” koje podrazumijeva konstantne izmjene planske dokumentacije uz obavezno povećanje građenog koje u najgrubljem smislu guta grad.»
Nasiha Pozder diplomirala je i doktorirala na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu (AFS), gdje je od 2004. godine zaposlena na Katedri za urbanizam i prostorno planiranje. Na izborima 2018. godine izabrana je u Parlament Federacije BiH, kao zastupnica Naše Stranke. Za vrijeme studiranja i u toku profesionalne karijere sarađivala je sa univerzitetima širom Evrope i svijeta, poput TU Beč, TU Istanbul, TU Delft, ETSA Barcelona, TU Stuttgart, La Villete Pariz, ALBA Beirut, itd. Profesionalnu karijeru razvija i kroz Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje AFS gdje vodi tim zadužen za projekte iz oblasti urbanizma, ali i kroz saradnju sa lokalnim zajednicama i strukovnim udruženjima, poput Asocijacije arhitekata BiH, Green Council-a, Sarajevo Green Design fondacije, te članstvom u stručnim radnim tijelima pri Gradu Sarajevu, Kantonu Sarajevo i Federaciji BiH.
U narednom periodu u sklopu programa Učionice, CRVENA će ugostit i Sunčanu Laketu (28.05.) koja će održati predavanje na temu Grad i afektivna geopolitika svakodnevnog života, Gorana Markovića (17.06.) koji će govoriti o Mogućnostima jačanja radničkog pokreta u BiH te Adisa Merdžanovića s predavanjem Vladati u podijeljenim društvima.
Sarajevski alternativni bend Činčila je nakon uspješnih singlova „Egomanijak“ i „Marš na Mars“, objavio još jednu pjesmu sa svog nadolazećeg albuma, koji će biti objavljen pod izdavaštvom Lampshade Media.
Ovog puta je u pitanju pjesma „Bez oblika“ koja je, kako je to i ranije bio slučaj sa ovim bendom, ispraćena veoma interesantnim video spotom koji možete pogledati na sljedećem
„Pjesma „Bez oblika“ prenosi poseban umjetnički doživljaj i poručuje da ništa u univerzumu ne ostaje u prvobitnom obliku. Protokom vremena i slijedom različitih okolnosti i ljudi se konstantno mijenjaju. Ljudsko duhovno i materijalno podliježu istim univerzalnim principima, samo je promjena konstantna i vječna. Zbog toga smo i mi ljudi, iako to nije naše svakodnevno viđenje, u stvari “bez oblika“ izjavili su o novom singlu članovi sastava Činčila.
Vizuelni identitet benda Činčila je nešto na šta oni jako obraćaju pažnju, te su i ovog puta otišli korak dalje nego prethodnog, a atmosferu pjesme pretočili u sliku.
„Video spot je tako koncipiran da kroz ritualni umjetnički performans potencira tematiku duhovnog iscjeljenja i oslobađanja“ izjavio je frontmen benda Činčila, Vanja Solaković i dodao da je pored članova benda u izvođenje performansa uključen i Akademski slikar Amel Hodžić, čiji je rad od početka bio i sama idejna srž spota.
Snimanje i režiju potpisuju Lamia Šabić i Šejla Lajlani, dok je montažu radila Sajra Subašić.
Drugi po redu studijski album benda Činčila biće objavljen ove godine, a članovi benda nam prije objavljivanja albuma obećavaju još vrhunskih audio-vizuelnih singlova.
U srebreničkom Kulturnom centru zvanično počeo rad na predstavi „Petar Pan“, koja je nastala kao završni dio projekta „Mala škola glume Kamernog teatra 55 u Srebrenici“.
Na prvoj čitaćoj probi, pored reditelja Gorana Damjanca, bili su prisutni i skoro svi mali glumci, kao i Adisa Vatreš Selimović, kostimografkinja i scenografkinja, Vedran Fajković, dramaturg, te Mediha Smajić, direktorica Kulturnog centra Srebrenica i koordinator projekta za Srebrenicu te Mirza Muzurović, producent predstave ispred Kamernog teatra 55.
„Sada počinje onaj lijepi i veseli dio rada“, rekao je Damjanac okupljenoj djeci, i s time započeo ulazak u svijet zemlje Nedođije, nestašnih Izgubljenih dječaka, nepopravljivog Petra Pana i strašnog Kapetana Kuke. Premijera predstave predviđena je za septembar 2019. što će svima u ekipi biti dovoljno vremena da ovaj bezvremeni dječji klasik postave na scenu, i da, kako su i obećali na samom početku projekta, to bude spektakl. Ako je suditi po entuzijazmu svih uključenih u projekt, od djece – polaznika Male škole glume, kreativnog dijela tima, te do svih onih koji su na bilo koji način pomogli ovaj projekt, to obećanje će biti ne samo ispunjeno, već i premašeno.
Početkom ove sedmice u Hrvatskoj je počelo snimanje filma “Jahači” (Jezdeca) koji prema scenariju Borisa Grgurovića režira Dominik Mencej. Film je koprodukcija Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
“Jahači” je road-movie koji donosi priču o dvojici seoskih mladića koji, inspirisani filmom “Goli u sedlu”, prepravljaju svoje Tomose i kreću na put iz Slovenije do marijanskog svetišta Međugorje – Anton u nadi da će zadiviti djevojku u koju je zaljubljen, a Tomaž u potrazi za odgovorima za svoje religijske vizije.
Glavne uloge u filmu tumače mlade glumačke zvijezde iz Slovenije Timon Šturbej, koji se proslavio prošlogodišnjim filmom “Posledice”, i Petja Labovič te Nikola Kojo kojem je povjerena uloga bajkera Petera koji predstavlja neku vrstu mentorske, očinske figure.
Iz BiH učestvuju glumci Elma Juković, Davor Janjić, Slaven Knezović te kompozitor filmske muzike Dado Džihan, član legendarne Top liste nadrealista i kompozitor u filmu “U zemlji krvi i meda” Angeline Jolie.
“U ovom filmu igram slastičarku u malom mjestu gdje motoristi odsjedaju. Lijepo je iskustvo raditi s tom ekipom i imati mogućnost upoznati Nikolu Koju na setu i raditi s njim. On je vrhunski glumac i sjajan čovjek”, rekla je Elma Juković.
Projekt se realizuje u koprodukciji kompanija Staragara (Slovenija), Novi Film (BiH), Sense Production (Srbija) i Antitalent (Hrvatska), a podržali su ga Slovenski filmski centar, studio VIBA Film, Radio-televizija Slovenije, Filmski centar Srbije i Fondacija za kinematografiju Sarajevo. Razvoj projekta podržala je i Kreativna Evropa programima MEDIA i RE-ACT.
Bh. producent filma “Jahači” je Srđan Šarenac i producentska kuća Novi Film. Film će premijerno biti prikazan 2020. godine.
Iako se u javnosti i medijima BiH ističe kao zemlja prostranih i očuvanih prirodnih vrijednosti, praktično se jako malo radi na njihovoj zaštiti, ističe Dejan Kulijer iz Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine povodom 22. maja, Međunarodnog dana biodiverziteta. On ističe da o našem odnosu prema prirodi najbolje govori odnos prema najugroženijim i najvrijednijim prirodnim vrijednostima, poput rijeka, jezera i šuma koje se neplanski iskorištavaju ili potpuno uništavaju, pa čak i u najvrijednijim zaštićenim područjima.
Iva Miljević, koordinatorica programa Biodiverzitet i zaštićena područja iz Centra za životnu sredinu kaže da ova organizacija već godinama ukazuje na bogatstvo, vrijednosti, ali i sve veću prijetnju biodiverzitetu Bosne i Hercegovine, te nastavlja da provodi aktivnosti koje će omogućiti dugoročan opstanak vrsta i staništa uz suživot sa lokalnim zajednicama. “Činjenično stanje ukazuje na izrazito lošu globalnu situaciju, ali isto tako napominjemo da još uvijek nije kasno za promjene koje su moguće. Kao i u drugim sektorima, i u upravljanju prirodom vidimo uticaj privatnih interesa, bilo da se radi o hidroenergiji, novim turističkim kompleksima ili čak nelegalnim aktivnostima kao što je krivolov. Očekujemo konkretne i nedvosmislene korake kako bismo sačuvali ono što je najvrijednije i što je milionima godina stvarano”, istakla je Iva Miljević.
Iz dana u dan, stanje prirode, biodiverziteta i kvaliteta ljudskih života na našoj planeti postaje sve lošije. Evidentno je da će se svijet suočiti sa ekološkim kolapsom i masovnim izumiranjima ako se ne poduzmu drastične mjere za promjenu društvenih i ekonomskih sistema. Ovome u prilog ide i globalna procjena Međuvladine naučno-političke platforme za biodiverzitet i ekosistemske usluge (IPBES), međuvladinog tijela koje je protekle tri godine pripremalo izvještaj u kome su izloženi glavni pokretači i uzroci globalnog kolapsa biodiverziteta i poziva na hitnu regulatornu promjenu.
Izvještaj IPBES-a je najopsežnija naučna globalna procjena o biodiverzitetu i uslugama ekosistema koju trebaju usvojiti vlade. Dokument oslikava promjene u preteklih 50 godina, povezujući puteve ekonomskog razvoja i uticaja na prirodu koji je izazvan ljudskim djelovanjem.
Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, kako ističe Dejan Radošević iz Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske, na nivou države i entiteta usvajanje strategija koje u sebi imaju ili treba da imaju komponentu zaštite životne sredine je sporo, što dodatno usporava i njihovu provedbu. “Potrebno je ubrzati proces usvajanja strategija te uključiti u izradu strategija i planova sve relevantne interesne strane, što bi omogućilo i efikasniju primjenu nacionalnih ciljeva i u konačnici očuvan biodiverzitet”, naglasio je Radošević.
Situacija po pitanju stvarne zaštite biodiverziteta u Bosni i Hercegovini je daleko od sjajne. Uzrok tome leži u nedovoljnom izdvajanju budžetskih sredstava, neadekvatnoj strukturi zaposlenih u zaštićenim područjima, nepostojanju planova upravljanja i adekvatnog sistema zaštite, monitoringa i održivog korištenja prirodnih resursa, ali i onog najvažnijeg – slabe svijesti javnosti o važnosti ovog pitanja. Iako su sistemske promjene i napredak u Bosni i Hercegovini i te kako mogući, ostaje pitanje da li ćemo i dalje davati prednost privatnim interesima ili javnom dobru.
Organizacioni tim Spark.me, jedne od najvećih marketinških konferencija u Jugoistočnoj Evropi, koja je zakazana za 25. i 26. maj a koja se organizuje pod generalnim sponzorstvom kompanije m:tel i to po prvi put u Auditorijumu Porto Montenegra u Tivtu, je objavio ime novog govornika konferencije Spark.me 2019 – Džulijus Din (Julius Dein), jedan od najpopularnijih mađioničara na svijetu koji je za samo tri godine uspio da izgradi online publiku od preko 20 miliona pratilaca.
Mađioničarski trikovi koje izvodi uz veliku dozu humora i otkrivajući nove svjetske destinacije, su Dina učinili pravom internet senzacijom. Tragajući za dobrim pričama i novom publikom, Din je posjetio više od 20 zemalja i radio sa nekim od najvećih zvijezda svijeta kao što su Drejk, Post Malone i Šon Mendez i mnogi drugi. Na Spark.me konferenciji pričaće o tome na koji način je uspio da probudi interesovanje za mađioničarske trikove među toliko širokom publikom, kao i na koji način su mu društvene mreže i digitalni marketing pomogli u tome.
Organizatori Spark.me su ranije objavili imena sljedećih govornika – u pitanju su Andrew Keen(autor bestselera „Kult amatera – kako Internet ubija kulturu“ i jedan od najpoznatijih i najkontroverznijih komenatora digitalne revolucije na svijetu), Anab Jain(TED govornica, dizajnerka, filmska producentkinja, i suosnivačica Superflux, svjetski priznate kompanije koja inovacijama iz oblasti dizajna i tehnologije pokušava da nam približi svijet budućnosti), Peter Shankman (autor pet biznis bestselera, ekspert u oblasti iskustva kupaca i serijski preduzetnik; dnevne novine „The New York Times” su ga opisale kao „rok zvijezdu koja zna apsolutno sve o društvenim medijima”), Brooke Saward (osnivačica i urednica jednog od najpopularnijih blogova o putovanjima na svijetu – World of Wonderlust, uz pomoć kojeg je izgradila publiku koja na online kanalima broji preko 1,2 miliona), Jeremiah Owyang (suosnivač Kaleido Insights i svjetski autoritet za razvoj programa koji pospješuju inovativnost korporacija), Tom Goodwin(potpredsjednik i direktor inovacija u Zenith Media, jednoj od najvećih advertajzing agencija na svijetu),Sam Conniff Allende(višestruko nagrađivani preduzetnik koji je osnovao 10 uspješnih kompanija zasnovanih na principima društvenog preduzetništva i autor bestselera), Brian Fanzo (osnivač kompanije iSocialFanz, u okviru koje je radi na razvoju i implementaciji inovativnih digitalnih strategija za kompanije kao što su Dell, EMC, Adobe, IBM, UFC, Applebees i SAP), Lars Silberbauer(potpredsjednik Viacom Digital Studios, odjeljenja Viacoma koje je zaduženo za kreiranje i distribuciju digitalnog sadržaja nekih od globalnih lidera u industriji zabave, kao što su MTV, Nickelodeon i Comedy Central) i Cate Murden (osnivačica PUSH, konsultantske kuće čija praksa je utemeljena na istraživanju ljudskog ponašanja). U narednim danima će biti objavljena imena ostalih govornika.
Karte za konferenciju Spark.me 2019 se mogu kupiti na zvaničnom sajtu konferencije – www.spark.me, po cijeni od 300€. Kao motivacija za sve mlade ljude željne znanja, u ponudi su i studentske karte koje su namijenjene srednjoškolcima i studentima redovnih, postdiplomskih i doktorskih studija koji su mlađi od 27 godina, a čija cijena iznosi svega 50€. Cijena karte uključuje pristup svim predavanjima (25-26. maja), startap takmičenju (25-26. maja), ručak na bazi švedskog stola za oba dana konferencije, osvježenje na svim kafe pauzama u toku oba dana konferencije, kao i koktel prijem (25. maja). Cijena karte ne uključuje troškove prevoza i smještaja. Kupljene karte se mogu naknadno prenijeti na drugu osobu (“name change”), ali se uplaćeni novac ne može refundirati.
Spark.me, jedna od najvećih marketinških konferencija u Jugoistočnoj Evropi, koja je zakazana za 25. i 26. maj, se organizuje u Auditorijumu Porto Montenegra u Tivtu, jednom od najvećih auditorijuma u Crnoj Gori. Ovo je prvi put da će se Spark.me održati u Porto Montenegru, srcu nautičkog turizma Crne Gore i jednoj od najekskluzivnijih marina na Jadranskom primorju. Organizator Spark.me je kompanija doMEn d.o.o, agent registracije crnogorskog nacionalnog internet domena – .ME, koja od 2013. godine organizuje konferenciju jednom godišnje. Spark.me nudi priliku učesnicima da o aktuelnim trendovima u oblasti marketinga, tehnologije i biznisa uče od svjetski poznatih eksperata, te da ostvare kontakt sa preko 580 učesnika konferencije iz 28 država širom svijeta, među kojima će naći lidere iz poslovnog svijeta, svijeta tehnologije i inovacija, marketare, startapove i ljude željne znanja.
Gotovo svakodnevno, zadnjih smo tjedana bombardirani distopijskim slikama Zemlje u bliskoj budućnosti, od globalnog pregrijavanja i klimatske krize, preko nikad bržeg gubitka svjetskih biljnih i životinjskih vrsta, do gušenja u milijunima tona plastike koja svake godine završi u morima i oceanima. No, u moru vijesti kojima smo preplavljeni, zaboravili smo na rijeke, iste one koje uništavamo pod izlikom održivog razvoja. Stoga ovogodišnji Međunarodni dan biološke raznolikosti posvećujemo rijekama i njihovoj važnosti za ljude i prirodu.
I dok mnogi od nas u reguliranju rijeka ne vide ništa sporno, većina nas ne zna kako izgleda prirodna rijeka. U strahu od poplava i zagovarajući gospodarski i tehnološki razvoj kroz iskorištavanje hidropotencijala naših rijeka i njihovo obuzdavanje, pretvorili smo ih u docilne, dosadne i mrtve tekućice koje nam u zadnje vrijeme sve češće prijete izlijevanjem iz zemljanih i pješčanih nasipa, pobijajući tako sva obećanja o sprječavanju poplava i povećanju sigurnosti ljudi i imovine.
„Rijeke su krvotok našeg planeta koji je povezan s tlom, podzemnim vodama i atmosferom, od presudne važnosti za zdravlje ljudi i prirode, te život na Zemlji“, istaknula je Irma Popović Dujmović iz WWF Adrije.
Najnovije istraživanje objavljeno u prestižnom časopisu Nature potvrđuje da danas u svijetu svega 37% velikih rijeka još uvijek slobodno teče, što znači da je samo mali broj rijeka gotovo neizmijenjen ljudskim djelovanjem te zadržava svoj prirodni tok. „Svojim djelovanjem, nekontroliranim razvojem industrije i poljoprivrede, razvojem infrastrukture te nerazboritim i neplanskim iskorištavanjem prirodnih resursa, uspjeli smo ugroziti zdravlje naših rijeka, koje će pod pritiskom klimatskih promjena dodatno nastaviti propadati“, dodaje Popović Dujmović. Ipak, unatoč ovim zabrinjavajućim podacima, Hrvatska i ostale zemlje Zapadnog Balkana, utočište su nekim od posljednjih europskih rijeka slobodnog toka. Zašto je to važno i što to znači za nas?
Naše preostale prirodne i gotovo prirodne rijeke podupiru iznimno bogatu biološku raznolikost, kako u vodi tako i van nje, osiguravajući izvore hrane o kojima ovise mnogi ljudi. One pronose sediment koji je ključan za stabilizaciju obala te je izvor hranjivih tvari u morima i oceanima. Naposljetku, zdrave rijeke ublažavaju utjecaj ekstremnih poplava i suša, sprječavaju gubitak obradivih površina i imovine, stabiliziraju mikroklimatske uvijete, pročišćavaju vodu i zrak, te su ključne za naše zdravlje.
Unatoč silnoj koristi koju od njih imamo, dopuštamo kanaliziranje, ograđivanje, presijecanje i preusmjeravanje preostalih slobodnih rijeka na više od 2.500 planiranih malih hidroelektrana diljem regije, a zatim i na bankovne račune privatnih investitora.Situaciju dodatno pogoršava činjenica da privatni investitori, zbog postojanja sustava državnih poticaja za obnovljive izvore energije, uzimaju novac za uništavanje rijeka iz naših džepova.
„Brane i hidroelektrane glavni su uzrok propadanju rijeka. U većini slučajeva, građene su neplanski i bez uzimanja u obzir kumulativnih utjecaja na rijeke, mijenjajući njihov prirodni tok i onemogućujući uzvodnu i nizvodnu povezanost te povezanost s poplavnom nizinom koje su bitne za mnoge vrste riba“, zaključuje Popović Dujmović. „Situacija u regiji je alarmantna! Svjedočimo brojnim kršenjima zakonskih propisa, obmanjivanju lokalnih zajednica te ugrožavanju ljudskih prava od strane pojedinaca i tvrtki koje u rijekama vide samo izvor zarade.“
Još uvijek nije kasno, sada imamo priliku postaviti se i zaustaviti bogaćenje privilegiranih pojedinaca na uštrb nas i naših rijeka. Poduprite brojne lokalne inicijative te pozovite svoje izabrane predstavnike vlasti i donosioce odluka da ukidanjem državnih poticaja u zemljama regije i jačanjem sustava zaštite prirode zaustave bezumno uništavanje naših rijeka kako ne bismo bez njih ostali.
Konferencija “Evropski muzej godine” u organizaciji Muzeja ratnog djetinjstva i Evropskog muzejskog foruma (EMF) će biti otvorena večeras svečanim prijemom u Zemaljskom muzeju sa početkom u 19 sati.
Prisutnima će se ovom prilikom obratiti Amina Krvavac, izvršna direktorica Muzeja ratnog djetinjstva, Jette Sandahl, predsjednica Evropskog muzejskog foruma, Mirvad Kurić, ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo i Mirsad Sijarić, direktor Zemaljskog muzeja BiH. Konferencija Evropski muzej godine će trajati četiri dana, od 22. do 25. maja, te okupiti oko 250 učesnika iz više od 100 evropskih muzeja.
Konferencija “Evropski muzej godine” se održava od 1977. godine, kada Evropski muzejski forum počinje promovirati rad evropskih muzeja te poticati njihovu izvrsnost i kvalitet. Danas je ovo jedan od najprestižnijih događaja na kulturnoj i muzejskoj sceni, koji omogućava razmjenu iskustava i dobrih praksi stručnjaka iz čitave Evrope. Iako je samo održavanje ovog događaja u glavnom gradu Bosne i Hercegovine od velikog značaja za afirmaciju bosanskohercegovačke kulturne scene, treba istaknuti i to da je ovo prvi put da je domaćim muzejima data prilika da predstave svoj rad i aktivnosti kroz zvanični program EMYA konferencije.
Glavna tema ovogodišnje konferencije su inovacije na evropskoj muzejskoj sceni, a diskusije će biti grupisane u skladu sa užom specijalizacijom muzeja kao što su svjetska historija, sukobi, nacionalno naslijeđe, okoliš, književnost te umjetnost. Učesnicima će se obratiti i četiri istaknuta predavača i predavačice: Suay Aksoy (Predsjednica Međunarodnog muzejskog komiteta – ICOM-a), Deyan Sudjic (Direktor Muzeja dizajna iz Londona, dobitnika nagrade Evropski muzej godine za 2018. godinu), Jasminko Halilović (Direktor i osnivač Muzeja ratnog djetinjstva, dobitnika muzejske nagrade Vijeća Evrope za 2018. godinu), te Sharon Heal (Direktorica Asocijacije muzeja Velike Britanije). Osim njih, na konferenciji će prezentirati više od 50 muzejskih eksperata.
Iako ima ulogu umrežavanja i učenja, ovaj skup se prvenstveno organizuje s ciljem prepoznavanja i nagrađivanja onih muzeja čiji pristup pokazuje posebnu inovativnost, ali i zalaganje za vrijednosti tolerancije i poštivanja ljudskih prava. U okviru konferencije “Evropski muzej godine”, muzejskim institucijama se dodjeljuje jedna od sljedećih nagrada: Evropski muzej godine, Muzejska nagrada Vijeća Evrope, Nagrada Kenneth Hudson, Nagrada Silletto te Muzejska nagrada Portimao. Ove godine je nominovano 40 muzeja iz 17 evropskih zemalja, a nagrade će im biti dodijeljene na svečanoj ceremoniji u Narodnom pozorištu u Sarajevu.
U svijetu gdje je mnogo zla, lahko je biti dobar. Želiš da budeš dobar? Samo budi. Učinio bi dobro? Samo učini. Pritom ne gledaj kako se neko odnosi prema tebi, već kako se ti odnosiš prema nekome.
Ove riječi, koje sam nedavno čula na jednom predavanju, potakle su me na razmišljanje o političko-ekonomskoj situaciji našeg gradića, Velike Kladuše, koja se već više od godinu dana suočava sa izazovima migrantske krize. Migracije, same po sebi, ne predstavljaju negativan proces, te nema ništa loše u tome što ljudi putuju. Uostalom, našem gradu migracije su poznate od ranije, ali na drugačiji način. Lokalno stanovništvo, a posebno mladi, već godinama odlaze u evropske zemlje, ostavljajući sve više velikokladuških kuća praznim i zaključanim, do narednih praznika ili praznika.
Priliv migranata s azijskog i afričkog kontinenta donio je Velikoj Kladuši i novo iskustvo. Pored emigrantskog, sada imamo i imigrantsko. Iako su migranti samo u prolazu, na istom putu za evropske zemlje kao i lokalno stanovništvo, na tlu Velike Kladuše se zadržavaju nešto duže nego drugdje tokom svog puta, ponajviše zato što ovdje bivaju više puta vraćani iz Hrvatske.
Više od godinu dana naš gradić je utočište za ljude koji se nalaze na putu nade u neki bolji život. Zaklon su pronašli prvo u improviziranim šatorskim naseljima, pa onda i u još uvijek neuslovnim kampovima pod nadzorom međunarodnih organizacija, a u određenom broju i u domaćinstvima lokalaca, koji su ih pomogli hranom, smještajem, odjećom, higijenskim potrepštinama. Jedino je izostala bilo kakva pomoć vlasti.
Druga zima je već prošla, a situacija se ne mijenja. Otvorene ruke kladuškog naroda polahko počinju da popuštaju, dok vlast i dalje ne čini dovoljno da ublaži patnju ljudima na putu i olakša svakodnevnicu vlastitim građanima.
Trenutno se u Velikoj Kladuši nalazi više od hiljadu migranata, među kojima je najviše mladića iz zemalja Magreba. Sve to je stara činjenica, ali ono što bi bilo pogrešno prešutjeti, jeste da je sve više kriminalnih radnji, tuča, krađa i tenzija između migranata. Istovremeno, raste i netrpeljivost lokalnog stanovništva prema „gostima“.
Osuđivati jednu ili drugu stranu u toj priči bilo bi pogrešno, jednako kao i misliti da postoje samo dvije strane. No, bitno je prikazati dijelić atmosfere, kako bismo dobili bolju sliku o trenutnoj situaciji u Velikoj Kladuši.
Ljudi i dalje idu na posao, djeca u školu. Doduše, jedan stariji Kladušanin kojeg srećemo u centru grada nam kaže kako sada samo rijetki idu u šetnju. Mnogi se osjećaju nesigurno na ulicama svoga grada, žali se on.
Nisam se obazirala mnogo na priče o incidentima „koji se dešavaju na svakom koraku“, ali sam i sama u samo par sati svjedočila situacijama koje nisu nimalo ugodne. Dok sam radila na novoj izbjegličkoj priči, hodajući gradom u podnevnim satima, a mladić u prolazu mi je jednostavno izvadio mobitel iz ruksaka. U nekoj čudnoj brzini, osjetila sam ga, te mu preotela svoj telefon iz ruku. Na pitanje zašto je to uradio uz kritiku da „to nije okej“, šetkarajući je samo prošao pored mene ne odgovorivši.
Isti dan sam se našla između „sukobljenih“ strana u jednoj svađi, naguravanju, incidentu ispred lokalnog restorana u kojem izbjeglice svakodnevno imaju besplatnu hranu. Odlučila sam da ipak ne moram pronaći sagovornike.
Pomiješanih emocija i pod malom dozom stresa, ne toliko zbog prethodnih situacija, koliko zbog toga što nemam materijala za priču, beznadežno sjedoh na zidić ispred pekare smirujući dah. U istom momentu začuh smijeh i dobri stari arapski jezik. S desne strane ugledah mladića s punđom na glavi, koja me nasmijala. Sljedećih pola sata, slavila sam Rafiqov 30 rođendan. Slavila sam ljudsku radost i razumijevanje.
Šta ti je život. Jutros mi je jedan izvadio mobitel iz torbe, a sad s drugim sjedim i slavim tridesete. Nije sve crno-bijelo. I zato ne dozvolite da vam ukradu vjeru u ljude i ljudskost. Bez toga je život baš gorak.
Rafiq je svjestan delikventnog ponašanja pojedinaca i pokušava utjecati na neke od njih da se suzdrže od takvih poduhvata. „Svjestan sam da su izmoreni, nervozni, bolesni i bez finansija, ali nasilnim pristupom nećemo ništa postići“ , kaže slavljenik.
On mi je otvorio put za neke nove sagovornike, te sam nakon Rafiqa upoznala Bandara i Hakima. Bandar, momak iz trenutno najnesretnije zemlje na svijetu, Jemena, čak želi ostati u Kladuši i pronaći posao. Trenutno pomaže u lokalnoj slastičarnici, svakodnevno obavlja molitvu u gradskoj džamiji i šeta ulicama. Smatra da je Velika Kladuša grad za miran i pristojan život.
Zanimalo me je i mišljenje lokalaca. Prilazila sam ljudima na ulici i pitala ih da li su lično imali problema s migrantima koji borave u njihovom gradu i ko bi trebao riješiti trenutnu situaciju. Kao i inače, mišljenja su podijeljena.
Većina ih ističe da su bili svjesni izbjegličkih muka i spremni da pomognu. Mnogi kažu da su i sami udomljavali, dijelili hranu i bili solidarni sa novim stanovnicima Velike Kladuše. Dodaju, ipak, da je krajnje vrijeme da se nešto promijeni, jer su i oni iscrpljeni od neizvjesne situacije. Ističu da lokalne vlasti same ne mogu ništa. Država treba započeti konkretne akcije i ne ostavljati tu dužnost međunarodnim organizacijama i volonterima iz Španije.
„Radite svoj posao“, poručuje Jasmin, jedan od sagovornika, koji je ujedno pozvao sugrađane na više razumijevanja. „Kriminal koji učini bijelac lokalac i tamnoputi migrant se ne vrednuju isto. Ne smijemo negativne stvari koje su i prije postojale u našem gradu prišivati pojavi migranata“, istakao je on.
Čini mi se da je razumijevanje važnije i od dobrote. Kako napisah, nije teško učiniti dobro djelo. Nahraniti gladnog, nasmiješiti se neraspoloženom, podijeliti kahvu i razgovor… No, u svijetu u kojem te u istom danu umalo opljačkaju i usreće razgovorom i rođendanskim čašćenjem, velika je mudrost izbjeći generaliziranje.
Možemo da zbog jednog mrzimo sve, ali mržnja neće riješiti probleme koji postoje. Samo će pogoršati stvari. Razumijevanje situacije će voditi ka rješenju, koje se možda ne nalazi iza ugla i nije tako jednostavno, ali postoji. Uvijek postoji. Da bi se neka stvar popravila potrebno je shvatiti kako funkcioniše. Tako je i s ljudima. A ako išta znamo o ljudima, to je da smo svi na ovom svijetu samo – ljudi u prolazu.
