Autor: urednik

USAID Projekat “Diaspora invest” proveo je istraživanje o posljedicama pandemije COVID-19 na dijasporske investicije, u koje su uključeni odgovori 32 kompanije pokrenute zahvaljujući investicijama bh. dijaspore.

“32  kompanije dolaze iz različitih krajeva BiH. 50% učesnica u istraživanju pripadaju različitim sektorima prerađivačke industrije 12.5% turizmu, 12.5% poljoprivredi, a ostatak IT sektoru, sektoru energetike i drugim djelatnostima. Nešto manje od trećine ispitanih kompanija je u potpunosti fokusirana na međunarodna tržišta, dok ih je 50% jednako fokusirano na domaća i strana tržišta”, pojašnjavaju iz USAID Projekta “Diaspora Invest”.

Ono što im je zajedničko jeste činjenica da su pokrenute na inicijativu dijaspore, a na osnovu raznolikosti učesnika i sektora iz kojih dolaze, Izvještaj nastoji dati generalni presjek percepcije trenutnog stanja ekonomije i kompanija od strane njihovih vlasnika/rukovodećih lica.

“18 od 32 kompanije planira zadržati isti broj zaposlenih kao 2019. godine, a 10 ih se namjerava povećati. Samo 4 planiraju smanjiti broj zaposlenih. 13 od 32 kompanija planira zadržati isti nivo ulaganja kao 2019, 10 ih planira uvećanje, a 9 smanjenje ulaganja. Nešto manje od pola ih očekuje djelomičnu promjenu poslovanja, a 7 ih očekuje značajne promjene u ovom segmentu”, dodaju.

Kada su u pitanju očekivanja za podršku, u finansijskom segmentu polovina ih primarno očekuje podršku u sufinansiranju plata i doprinosa, više od polovine očekuje potporu u segment nabavke stalnih sredstava, a više od 1/3 očekuje podršku u pristupu sredstvima za održanje poslovanje.

“50% kompanija očekuje tehničku podršku u provođenju mjera koje realiziraju različite razine vlasti, 46% ih očekuje savjetodavanje za pristup dodatnom finansiranju. 18% podršku u upravljanju dugovima, a 12.5% očekuju pravnu podršku i podršku pri optimiziranju upravljanja finansijama”, stoji u Izvještaju o provedenom istraživanju.

USAID Projekat “Diaspora Invest” bilježi i blagi rast broja aplikacija u okviru posljednjeg Poziva za podnošenje zahtjeva za dodjelu bespovratnih sredstava, koji je proveden u toku mjeseca marta i aprila, što upućuje na to da su kompanije posvetile veću pažnju alternativnim izvorima finansiranja i podrške, nego što je to inače slučaj, te da je bh.dijaspora, unatoč novonastaloj situaciji, i dalje zainteresirana da investira u zemlju porijekla.

“Investicije bh. dijaspore ostaju jedan od ključnih pokretača lokalne ekonomije, te podaci iz ovog istraživanja upućuju da kompanije pokrenute ovom vrstom ulaganja ne planiraju izaći iz posla, masovno otpuštati radnike ili odustajati od zacrtanih planova. To je dobra i važna poruka”, stoji u zaključku istraživanja.

Vrijeme da se odužimo zajednici

Članice Udruženja žena RUKA iz Tešnja počele su praviti maske i za svaku masku koju prodaju doniraju još dvije.

U razgovora sa Suadom Mujkić, koja vodi Udruženje žena RUKA iz Tešnja, ona se prisjeća da je “niz od tri sesije obuka o proizvodnji sapuna i krema baziranih na ljekovitom i aromatskom bilju, koje smo provodili uz podršku Sweden/USAID FARMA II projekta, bila je zadnja aktivnost koju smo uspjele provesti u grupnoj postavci, prije početka primjene mjera za zaštitu od COVID-19 pandemije.”

Udruženje je osnovano 2012. godine kako bi ekonomski ojačalo žene. One su aktivni je na više frontova. Članice udruženja se bave proizvodnjom sviježeg voća i povrća, džemova i sokova, pčelarenjem, proizvodnjom i preradom ljekovitog i aromatičnog bilja, kao i šivanjem.

Otkud maske?

“Kroz jedan raniji projekt nabavile smo pet industrijskih mašina za šivanje koje koristimo za izradu raznih proizvoda koje prodajemo. Kada je počeo COVID, pomislile smo da bi bilo korisnije praviti maske, posebno za one starije od 65,“ kaže Suada.

“Našle smo video na YouTube-u i vidjele kakav model maske bi mogle praviti. Imale smo dovoljno materijala za prvih 150 maski,“ objašnjava Suada. “Kako nam je nestalo materijala, shvatile smo da moramo prodati barem jednu od svake tri maske koje napravimo, i da tom zaradom pokrijemo troškove druge dvije maske koje bi mogli donirati onima kojima su najpotrebnije.”

Ali kako je jednom of mjera borbe protiv COVID-a ljudima starijim od 65 zabranjeno napuštanje domova, RUKA je svoju pažnju i donacije preusmjerila na one koji su bili najizloženiji rizicima pandemije uključujući policiju, civilnu zaštitu, domove zdravlja, kao i preduzeća koja još uvijek rade. Ljudi iz Tešnja koji žele da kupe njihove maske, ili dođu do prostorija udruženja ili pišu preko Facebook-a da dogovore preuzimanje maski negdje drugo u gradu.

Besplatan rad

Model “prodati jednu da bi se mogle donirale dvije maske“ pokazao se održivim i do sada je RUKA proizvela nekih 3.000 maski. Kako je došlo vrijeme da se radi na polju i u plastenicima, većina od 25 stalnih članica udruženja, kao i žene koje učestvuju u projektima koje provode, ovih dana se bave poljoprivredom. Međutim, dvije do tri žene se, po principu rotacije, stalno bave i proizvodnjom maski.

“Sve što naše članice rade u sklopu udruženja treba da im pomogne da ostvare dodatne prihode. Pored toga, to besplatno pravljenje maski tokom pandemije je naš način da se odužimo našoj zajednici koja je nas podržavala u prošlosti,” zaključuje Suada.

Sweden/USAID FARMA II projekt podržava Udruženje žena RUKA od septembra 2019. godine. Pored obuke o izrade krema i sapuna od ljekovitog i aromatičnog bilja, njihova obuka će uključujivati i online marketing i socijalno poduzetništvo. Projekt je također podržao razvoj web stranice Udruženja: https://uz-ruka-tesanj.ba/

Kao odgovor na COVID-19 pandemiju preduzeće LJBILJE doo  počelo je proizvoditi sredstvo za dezinfekciju ruku, oko brendinga pomogao je Sweden/USAID FARMA II projekt

Nakon početka COVID-19 pandemije, često dezinfikovanje ruku je postalo obavezno. Ali zbog velike potražnje, do antiseptika je nekada teško doći.

Kao odgovor na COVID-19, i u nastojanju da zadovolje potrebu za antisepticima, proizvođač organske kozmetike LJBILJE iz Ljubinja, počelo je proizvoditi antiseptik koji radi dvije stvari: dezinfikuje ruke i istovremeno njeguje kožu, što je veliki plus u ovoj situaciji.

No mnogo važnije, proizvodnja ovag novog antiseptika će smanjiti postojeću nestašicu na tržištu i većem broju ljudi omogućiti da nabave ovaj sada neophodan proizvod. Kao društveno odgovorno preduzeće, LJBILJE je već doniralo određene količine antiseptika svojim radnicima, jednom dijelu poslovnih partnera, a realizovana je i veća donacija za Dom Zdravlja u Ljubinju.

Brz razvoj i ubrzana procedura odobrenja

Slobodanka Popović iz LJBILA, koje inače proizvodi 250 različitih artikala od organskog ljekovitog i aromatičnog bilja, i u procesu angažuje nekih 25 farmera i 100 skupljača bilja, kaže da su oni u ovoj vrtoglavoj situaciji morali brzo reagovati.

“Nismo imali puno vremena za razmišljanje. Kako se korona virus počeo širiti, gotovo da je nestalo antiseptika i sredstava za dezinfekciju. Kako smo, između ostalog, i proizvođač organske kozmetike, i kako znamo proizvesti antiseptik, osjetili smo potrebu uraditi nešto.“

“Antiseptik nije bio na listi naših proizvoda, i čim smo razvili formulu kontaktirali smo Ministarstvo zdravstva Republike Srpske kao bi dobili odobrenje za proizvodnju i prodaju ovog novog proizvoda.” Slobodanka naglašava da je Ministarstvo brzo reagovalo i izašlo preduzeću  u susret  i da su odobrenje dobili po ubrzanoj proceduri.

Hrani kožu i odlično miriše

LJBILJE čini antiseptike ugodnim za korištenje jer su ih obogatili hidrolatima (cvijetna vodica) od lavande, žalfije i smilja, kao i glicerinom, što im daje odličan miris te ih čini hranjivim za vašu kožu.

“Kada je sve ovo počelo, mi smo baš uz pomoć Sweden/USAID FARMA II projekta počeli razvijati nove etikete za naše proizvode kao i online marketing. Tako smo uz njihovu pomoć brzo dizajnirali i etikete za naše nove antiseptike i početkom aprila smo napravili prve isporuke,” kaže Slobodanka.

LJBILJE je o dostupnosti novog proizvoda obavijestilo svoje stalne kupce uključujući apoteke i prodavnice, i narudžbe počinju pristizati. Oni sada dnevno mogu proizvesti par hiljada antiseptika u pakovanjima od 100 ml do 1 litra.

Tokom 2017. godine Sweden/FARMA II projekt podržao je LJBILJE u nabavci vakumskog homogenizatora, vodenog kupatila i dozera, kao bi se povećala proizvodnja i izvoz krema i losiona te angažovalo više farmera i skupljača bilja u procesu proizvodnje. Prijašnja podrška je zasigurno pomogla pripremiti LJBILJE za situacije kao što je ova.

Predstavnici institucija kulture u Kantonu Sarajevo potpisali su na online sastanku Memorandum o saradnji sa Centrom za promociju civilnog društva (CPCD) s ciljem uspostavljanja dugoročne saradnje i jačanja kapaciteta institucija potrebnih za ubrzan razvoj kreativnih industrija u KS.

Memorandum o saradnji potpisan je u okviru CPCD-ovog projekta „Kreativne industrije u institucijama kulture u Kantonu Sarajevo“, čiji je finansijer Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo.

Sastanku su prisustvovali predstavnici/e devet kantonalnih institucija kulture – Pozorišta mladih Sarajevo, Biblioteke Sarajeva, Kamernog teatra 55, Narodnog pozorišta Sarajevo, Sarajevskog ratnog teatra, Bosanskog kulturnog centra, Historijskog arhiva Sarajevo, Sarajevske filharmonije i MESS-a – te predstavnici/e Centra za promociju civilnog društva.

Direktorica CPCDa Aida Daguda izrazila je zadovoljstvo ostvarenjem saradnje CPCD-a sa institucijama kulture za koji vjeruje da predstavlja početak šire saradnje kulturnog i civilnog sektora u Bosni i Hercegovini.

„Potpisivanjem Memoranduma o saradnji, institucije kulture i CPCD pokazuju da dijele zajednički interes za intenzivnijom saradnjom u kreiranju boljih uslova i okruženja za ravoj kreativne industrije u Kantonu Sarajevo. Istinski vjerujem da civilno društvo može i treba odigrati značajnu ulogu u razvoju i afirmaciji Kantona Sarajevo kao dinamične i kulturno raznolike regije, te da je ovo samo početak jedne dugoročne saradnje na obostranu korist“, poručila je Daguda.

Očekivanja institucija kulture od saradnje, kao i samog projekta, bila su različita. Ipak, zajednička je nada da će ova saradnja rezultirati bržim razvojem kvalitetnijeg i stimulirajućeg okruženja za dalji razvoj institucija kulture koje se danas susreću sa raznim preprekama.

Centralna aktivnost projekta u okviru kojeg je Memorandum potpisan jeste edukacija rukovodstava i osoblja institucija kulture u Kantonu Sarajevo tokom koje će imati priliku poboljšati znanja i vještine iz oblasti menadžmenta i preduzetništva za 21. stoljeće u kreativnim industrijama, menadžmenta ljudskih potencijala, marketing menadžmenta i digitalnog marketinga i sličnim. Edukaciju će voditi profesori sa Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu te osobe sa praktičnim iskustvom u navedenim oblastima.

Osnovni cilj projekta „Kulturne i kreativne industrije u institucijama kulture u Katonu Sarajevo“ jeste kreiranje podržavajućeg okruženja za razvoj kreativne industrije u Kantonu Sarajevo kroz jačanje kapaciteta institucija kulture da budu aktivni akteri razvoja kreativnih industrija, što se nastoji upravo postići navedenom edukacijom.

„Je li važnije obilježiti u BiH da su ustaše mučki ubile u Jasenovcu skoro 100.000 djece, žena i muškaraca iz naše zemlje ili da su počinjeni zločini protiv ustaša u Bleiburgu, koji nema nikakve veze sa BiH?“ kaže Haris Pašović, direktor East West Centra Sarajevo i nastavlja: „Da li to što neki ne vole Amerikance znači da treba da zaboravimo da bez Amerike, Evropa ne bi bila oslobođena od nacista. I bez Rusa, koji su oslobodili Aušvic i oslobodili Berlin. Mada, neki danas ne vole Ruse. Ali zbog toga ne možemo mijenjati istoriju.“

East West Centar u ovoj godini pokreće umjetnički i naučni projekat „Budućnost sjećanja“ kroz koji će domaći, regionalni i međunarodni umjetnici, istoričari, sociolozi, psiholozi i filozofi istražiti temu: Čega i kako ćemo se sjećati u bliskoj budućnosti. U svijetu poluistina i laži, u svijetu teorija zavjere i izmišljenih događaja, šta su činjenice i kako ih možemo sačuvati? Ova pitanja će biti razmatrana  kroz panel diskusije, objavljene tekstove i izvođenje umjetničkih djela.

East West Centar čestita svim građanima BiH, 9. maj – Dan pobjede nad fašizmom, dan kojim je započela nova Evropa.

Nastavljajući sa pomaganjem nevladinom sektoru u BiH, te pružanjem vanredne pomoći ugroženim i marginaliziranim društvenim grupama, Fond otvoreno društvo BiH je do sada uplatio više od milion KM organizacijama i ustanovama koje rade s ovim grupama, kao pomoć u borbi protiv COVID-19 pandemije. Obje isplaćene tranše, prva u iznosu 330,000 KM, a druga 750,000 KM, namijenjene su nesmetanom odvijanju primarnih aktivnosti organizacija koje rade sa ugroženim i marginaliziranim društvenim grupama i ublažavanju posljedica po ugrožene kategorija stanovništva. Ukupan iznos donacije predstavlja jednu od najvećih pojedinačnih donacija do sada datih za saniranje posljedica pandemije.

„Fond otvoreno društvo BiH je ovom donacijom samo nastavilo svoj rad u BiH koji traje preko 27 godina: nastojanje da osiguramo da sve društvene grupe imaju jednak pristup i mogućnosti u društvu,“ izjavila je Dobrila Govedarica, izvršna direktorica FOD BiH. „Bh. društvu, koje se suočava sa posljedicama pandemije, potrebna je pomoć, i nadam se da ova će donacija Fonda otvoreno društvo biti tek početak, da će i druge organizacije prepoznati potrebe i dati svoju podršku.“

Organizacije koje su dobile sredstva su:

Emmaus i Pomozi.ba – za pomoć migrantima, izbjeglicama i lokalnom stanovništvu;

Kantonalna bolnica Dr Irfan Ljubjankić – za nabavku uređaja i testova za serološko ispitivanje anti-tijela na koronavirus;

EDUS, za pomoć obrazovanju djece sa i bez razvojnih poremećaja, i podršku njihovim roditeljima;

Savez udruženja oboljelih od multipla skleroze FBiH, za pomoć oboljelima i njihovim porodicama.

Fond otvoreno društvo je osigurao je i iznos od 370,000 KM kao pomoć ženama čija je materijalna egzistencija ugrožena pandemijom COVID-19, koje inače imaju mala primanja, a zbog pandemije su izgubile posao i/ili primanja. U ovu kategoriju spadaju i žene koje su prihode ostvarivale u neformalnom sektoru. Pomoć će se pružiti u saradnji sa partnerskim organizacijama: Prijateljice Tuzla, Fondacija tuzlanske zajednice, Medica Zenica, Žene s Une Bihać, Žena BiH Mostar, Fondacija Lara Bijeljina, Udružene žene Banja Luka i Ženska romska mreža.

Srednja muzička škola Sarajevo u petak,  8.5.2020.g. obilježava 100 godina postojanja i rada. Prvobitno pod nazivom Oblasna muzička škola, od 1945. Državna stručna muzička škola, a od 50-tih  Srednja muzička škola Sarajevo, iznjedrila je brojne muzičke umjetnike, pedagoge i ljubitelje klasične muzike.

Povodom Dana škole, a u situaciji u kojoj se nalazimo zbog pandemije Covid-19, Dan škole obilježit ćemo koncertima na Youtube kanalu škole na kojem ćemo objaviti:

• 5.2020.g. u 12 sati- playlistu sa historijatom škole i snimcima kućnih izvedbi učenika škole
• 5.2020.g. u 12 sati- playlistu izvedbi nastavnika škole
• Na web siteu škole, muzickasa.edu.ba, te školskom Facebook profilu, objavit ćemo literarni rad učenice Kristine Mandić pod nazivom Moja škola, koji u prilogu šaljemo i vama.

Pozivamo sve drage sugrađane da 8. i 9. maja prate naš Youtube kanal, web site i Facebook profil škole, te uživaju u onome što su učenici naše škole zajedno sa svojim profesorima pripremili za njih.

MOJA ŠKOLA

Od malih nogu bivamo okruženi muzikom. U tren oka ona postaje sastavni dio našeg života. Muzika ima odgovor na svaku emociju koju čovjek može osjećati. Ona nam otvara vrata nekog drugog svijeta, budi u nama neke zaboravljene osjećaje, daje nam snagu da nastavimo hrabro koračati dalje, uprkos svemu.

Muzika je u meni uvijek budila želju za plesom. Već prve zvuke u stopu kretnjom slijede prsti, za njima šaka, lakat, a zatim se i rame priključi tom pokretu. Ostatak tijela vrlo rado prihvaća poziv na ples. Već sam na nogama i plešem kao marioneta kojom, umjesto lutkara, upravlja muzika. Malo po malo taj poriv za plesom postajao je želja za nečim više. Tako je ta božanstvena umjetnost, balet, neizostavno povezana s muzikom, postala moja osa, sva živost i sreća koja munjevitom brzinom prolazi mojim žilama. I tada sam shvatila: želim se baletom baviti profesionalno. Prvobitni instinkt prerastao je u moj svakodnevni život.

Srednja muzička škola je jedina srednja škola u mojoj državi koja mi je mogla pružiti potrebno baletsko obrazovanje. Ipak, moja odluka da upišem ovu školu nije bila preunagljena. Često sam prolazila pokraj nje i svaki put bih zastala da pažljivije poslušam raznovrsne zvuke instrumenata koji su dopirali iz učionica. Činilo mi se da ova škola nikada ne miruje, instrumenti neumorno sviraju raznovrsne melodije, a kroz ulazna vrata neprestano prolaze uvijek raspjevani učenici. Škola je odavala utisak da u njoj vlada pozitivna atmosfera. Pažljivo sam promatrala i učenike. U današnjem  društvu mnogi se pokušavaju prilagoditi trendovima, ljudi postaju kopije jedni drugih, rijetko ko se ističe svojom osobnošću. Učenici muzičke škole bili su potpuna suprotnost. Svaki učenik bio je zasebna individua sa svojom životnom pričom, karakterističnim izgledom i ličnim željama, perspektivama i ciljevima. „Oni se ne plaše isticati u društvu, ponosni su i odlučni“, mislila sam.

Upisavši ovu školu shvatila sam da i sama mogu biti ono što jesam bez straha od predrasuda i osuđivanja. Moje me je društvo raširenih ruku primilo i prihvatilo. Ubrzo sam shvatila da muzička škola jeste živa kakvom se i činila. Muzika nikada ne prestaje, ali jedna stvar me je posebno dojmila. Dovoljno je da se na hodniku nađe jedan učenik s gitarom, da zasvira neku poznatu pjesmu i ubrzo se pjesmi priključe svi koji se nađu u blizini. Nerijetko i mi, učenice baletskog odsjeka, rado zaplešemo na hodniku. Svi ti različiti faktori, mali broj učenika, zajednička muzika i ples, utiču na naše međusobne odnose. Svi učenici i djelatnici moje škole čine jednu veliku porodicu. I s profesorima imamo bliže odnose. Zbog manjeg broja učenika imaju priliku posvetiti se svakome od nas i zbog toga mi odlazak u školu ne predstavlja teret, već ljubav prema onome što radim, druženje s prijateljima i slušanje inspirativnih priča i predavanja profesora.

U mojoj školi vlada sloboda, opuštenost i spontanost. Međusobna podrška čini nas jačima. Čini mi se kao da sam tek kročila u Srednju muzičku školu, a za nekoliko mjeseci već ću biti maturantica. Trudim se uživati u svakom danu provedenom u ovoj divnoj školi, jer svaki dan u njoj je nova avantura, nova inspiracija i nova motivacija.

Kristina Mandić- III r. baletskog odsjeka Srednje muzičke škole Sarajevo, maj, 2020.godine